October 5, 20159 yr Artur Rembo - Samoglasnici A crno, E belo, I rujno, O plavo,U zeleno: tajna rođena vam tu je: A, crn kosmat pojas muhâ što blistavo Nad svirepim smradom kupe se i zuje, Zatoni sene; - E, koplja gordih santi, Belina čadora, cveće zanjihano; I, krv ispljunuta, smeh što gnevno plamti Na usnama lepim, u kajanju pjanom; U, drhtanje kružno božanstvenih mora, Spokoj pašnjakâ i stadâ, spokoj bora Koje alhemijom stiču učenjaci; O, vrhovna Truba, puna cike lude, Mir kojim Anđeli i svetovi blude, - Omega, Očiju moćnih modri zraci!
October 15, 20159 yr USPAVANKA ZA BUĐENJE I san te moj tražiZelenim dolinama Zelenim leptirimaPijanim svemirimaUpaljenim šumamaSunčevim skrivalicama Traži te svim tragovima snaSve pretvara u svoja oknaSan nema dnaIspod je i iznad trava Ti možda na ljuljaškama budnog splavaSpavašI spavajKud krenem i jato tvojih pitanja krene!Nocas noc zna da broji samo do dvaTi i jaJoš jednom zemlju brže okreneOko ose Ivan Cekovic ima li ko ivanovu pesmu gde ide stih "igrali se dzek i pek na obali reke pek" za decu veceras bilo u grackoj predstavljanje njegove zbirke i kasno su mi rekli
November 15, 20159 yr Čuj, plače mesec mlad i žut.Slušaj me, draga, poslednji put.Umreću, pa kad se zaželiš mene,ne viči ime moje u smiraj dana.Slušaj vetar sa lišća svelog, žutog.Pevaće ti: da sam ja ljubio jesen,a ne tvoje strasti, ni članke tvoje gole,no stisak granja rumenog uvenutog.A kad te srce za mnom zaboli:zagrli i ljubi granu što vene.Ah, niko nema časti ni strasti,Ni plamena dosta da voli mene:No samo jablanovi vitii borovi pusti ponositi.No samo jablanovi vitii borovi pusti ponositi. Edited November 15, 20159 yr by Sundance Kid
January 8, 20169 yr Izvori moraju izgraditi svoj put, a more ne mora. Rijeke moraju imati svoj cilj, a more ne mora. Sunce se mora svijetu dokazivati, a more ne mora. Galeb se mora moru diviti, a more ne mora. Ribari moraju mreže bacati, a more ne mora. Brod mora imati kapetana, a more ne mora. Žene moraju čekati mornare, a more ne mora. Svijet mora preko pomora, a more ne mora. Svijet mora i što ne mora da bi živio Svijet mora da bi preko mora mora vidio. Svijet mora, mora, mora niz rijeku. Od smijeha se more valja čovjeku. Enes Kišević
March 16, 20169 yr as freedom is a breakfastfood or truth can live with right and wrong or molehills are from mountains made —long enough and just so long will being pay the rent of seem and genius please the talentgang and water most encourage flame as hatracks into peachtrees grow or hopes dance best on bald men’s hair and every finger is a toe and any courage is a fear —long enough and just so long will the impure think all things pure and hornets wail by children stung or as the seeing are the blind and robins never welcome spring nor flatfolk prove their world is round nor dingsters die at break of dong and common’s rare and millstones float —long enough and just so long tomorrow will not be too late worms are the words but joy’s the voice down shall go which and up come who breasts will be breasts thighs will be thighs deeds cannot dream what dreams can do —time is a tree(this life one leaf) but love is the sky and i am for you just so long and long enough E. E. Cummings
October 3, 20168 yr U mračnim ulicamanema ko da čuje trk kroz pubertetnežnu lomljavu bora oko usanasvaki osmeh traje 12 danasvako malo suncenestaje u kutiji za šećerožiljci su polja ružana sanjivoj koži maturske večeripa ipakjug je još uvek divaljpod anestezijom krivicepapirno nebo industrijskog gradagori nezaboravnom vatrommitske slikebesmislene klanice snovaliče na krvavu džigericu u prašinimoja nova igračka zove se TVdok grlim prošloststereo je svedoki ne pričaj mio čežnji za medicinskim sestramai njihovim dugim plavim kosamai priznajda li se nekad osećaš kao Isusov sinkoji traži izgubljeni luksuzuz tvistmrtvi mogu plesati nebeski valcerrežim i suzavaczeleno na crvenomjednom sam pitao:a gde spava doručak?jednom sam vodio ljubav sa sumo lepoticomjednom sam našao utehu na velikom talasu konfetajednom sam sporo, sporo kao moronotpakivao Marlboro, pripaljivaoi duvao dim u prolećni dan. Zvonko Karanović
October 19, 20168 yr NIGDE NIKOG Budi zadovoljan ako su uza te ovca i jagnje, ako kornjača domili do kućnog praga, ako lastavica načini gnezdo pod nadstrešnicom. Budi zadovoljan ako pas mokri uz tvoj duvar, ako učestvuješ u kakvom dvoličnom razgovoru, ako se probudiš i vidiš da sem tvoje ima još jedna senka. Udari drugim pravcem, ne onim koji si odabrao, učiniće ti se, možda, nastanjenim dvorane, sudnice i čitaonica sa otvorenim oknom. Dabome, budi prijatelj senki bića i predmeta što ti izgledaju savršeni u svojoj odsutnosti. Aleksandar Ristovic
November 18, 20168 yr kao bol, kao mrak, budi oštar, budi lak kao krv, kao crv budi živ, budi jak kao noć, kao smrt buri tih, budi duh kao dan, kao san budi voda, budi kruh davičo
November 18, 20168 yr Kao led, kao zar kao moga srca darkao ljubav, sto kraj mene ideides ti, idem ja, ide cela druzinanek' nas ljudi sada srecne vide Adzic, Alicic, Stojanovic, Djordjevic
December 5, 20168 yr Mame mi, svi me gnjave složno bez obzira, takta, sluha sa najavom, iznebuha iz potrebe, bezrazložno svak me guli, melje, drpa od Svevišnjeg do kasapa ko god stigne, nešto ćapa od obraza do zakrpa pa i moja žena vajna suptilna i osećajna čak i ona , čak i ona kad pobegnem pod plašt mraka mažnjava me bez pardona za slavinu od stomaka D. K.
December 10, 20168 yr Pašće teška kiša O,gde si to bio,plavooki sine? Iz kakve to, mili,dolaziš daljine? Posrtah niz deset maglenih planina, Duž šest vrludavih tumarah dolina, Bejah usred sedam ojađenih gora, Suočen se nađoh sa sto mrtvih mora, I najdublje zađoh u čeljust stratišta, A kad se sve stiša pašće teška kiša, Pašće teška,teška,pašće teška kiša. I šta si video,plavooki sine? Šta sve vide,mili,usred te tuđine? Novorođenče međ vucima što reže, I drum od dragulja od koga svi beže, Crne šume videh,i krv po tom drvlju, Ljude s čekićima zamazanih krvlju, Poplavljen trem videh,a u toj baraci, Trista govornika s jezikom u šaci, I oštre mačeve i puške hajduka Što ih je nejaka dečja vukla ruka, A kad se sve stiša pašće teška kiša, Pašće teška,teška,pašće teška kiša. A šta li si čuo,plavooki sine? Šta li si sve čuo usred te tuđine? Čuo sam gromove što preteći hukte, Vale što svetove spiraju i lome, Hiljadu bubnjara čije ruke bukte, Hiljade što šapću a nemaju kome, Jednog što mre dok se svi od smeha grče, I pesmu pesnika što u jarku crče, I vapaje klovna zapalog u govna, A kad se sve stiša pašće teška kiša, Pašće teška,teška,pašće teška kiša. A koga si sreo,plavooki sine? Koga si sve sreo,usred te tuđine? Kraj mrtvog konjića video sam luče, I belca što jaše neko crno kuče, Devojku čije je telo vatra ždrala, Devojčicu što mi s neba dugu dala, Sreo sam čoveka ranjenog u ljubav, Drugog što doveka od mržnje je gubav. A kad se sve stiša pašće teška kiša, Pašće teška,teška,pašće teška kiša. Pa šta ćeš da činiš,plavooki sine? Šta misliš da činiš,kada ovo mine? Pre nego što kiša,teška kiša,line, U dno prašumskoga otići ću mraka, Gde je puno ljudi a svi praznih šaka, Gde otrovno seme plovi rečnim tragom, Gde se dom sparuje sa tamničnom vlagom, Gde su dželatima lica sakrivena, Gde glad ružno štrči,duše krije sena, Gde je crno boja,nula mesto broja... Sve ću onda reči glasom ili dahom, Ili samo mišlju svojom plahom, Blesnuću sa hridi,da sav svet to vidi, I,na kraju moći,pučinom ću poći; Pre no što,klonuo,zapevam za braću, Dok budem tonuo,svoju pesmu znaću. A kad se sve stiša pašće teška kiša, Pašće teška,teška,pašće teška kiša...
January 10, 20178 yr KORSAKOVLJEVA PSIHOZAImam tri prijateljaI četvrti je tu negdeNas troje smo neizbežna grupa propalitetaNas troje smo osnovna slika pijanacaMi smo jednostavno propaliImam tri drugaraI nas troje pijemo ceo životPopili smo ulicePopili smo kućePopili smo ljude i pticePopili smo ono čudno mestoGde se Sava uliva u Dunav Nas tri pijancaI onaj četvrti što nam dolivaKada u kasni sat Ja kao najveći pijanac u mom šarenom svetuPopijem i njihNe osećam se usamljenoJer znam da onaj što dolivaI onaj što uvek zaboravim na njegaSe po prljavim skriva zidovima Ja sam sto dvaest posto propaoI sretan sam zbog toga.I niko ne zna lepotu prljavog asfaltaIzguljenih kolenaKurvinih nogu i popušenih cigaraAko nije popio svoje drugareSvoju kuću i svoju smrt.Ja sam popio sebeI na zidu novog grobljaNacrtao besmrtnostI niko ne zna lepotu opraštanja i odricanjaDo onoga ko je iskopao duboku rupuI uživao u paduU nju.Ja sam prosta nulaLepa okruglaCrvena nulaNisam kao onaj nitkovKoji je ukrao i ubioJa sam jedna predivna nulaI dobar drugI svoja prijateljstva čuvamU hladnim noćimaU praznim flašamaI znam da sednem i zapalim cigaruI propadnem.Propadnem u sebiPropadnem u tebiPropadnem ponosno, odanoNe recikliramImam tri prijateljaI četvrti je tu negdeMi smo fantastični ološiMi pijemoA onaj dolivaNačisto smo propaliPonekad zapalimo cigaruI kopamo duboku rupu. Dylan Horman
Create an account or sign in to comment