Dalibor Matanić - seksualno uznemiravanje

[vememah]

 

https://www.linkedin.com/feed/update/urn:li:activity:7182377064753229824/

[vememah]

Quote

PRVI HRVATSKI #METOO / Novinarka koja je razotkrila Matanića otkrila koliko joj se žena javilo prije i nakon objave teksta

Novinarka Večernjeg lista i diplomirana psihologinja Milena Zajović koja je razotkrila Dalibora Matanića gostovala je u studiju RTL Direkta gdje je pričala o slučaju o kojem priča cijela Hrvatska

U studiju RTL Direkta s Mojmirom Pastrorčić razgovarala je novinarka Večernjeg lista i diplomirana psihologinja, Milena Zajović, koja je prva napisala tekst o Daliboru Mataniću i njegovom uznemiravanju kolegica.

Rekla sam u uvodu da je ovo prvi #MeToo slučaj, jer se prvi puta radi o nekome tko je svima poznat, slučaj prate svi mediji. Bi li ti rekla da je ovo prvi Hrvatski MeToo slučaj?

Pa rekla bih da je i nije. S jedne strane, imali smo ovu priču s akademijom dramske umjetnosti gdje su neka imena itekako prokazana, ali s druge strane onih posljedica zapravo nisu imali. Ovdje prvi puta imamo zaista tu priču gdje zlostavljač vrlo konkretno završio s neposrednim sankcijama koje nisu došle od pravosuđa nego direktno iz struke.

Napisala si u ovom tekstu u kojem si razotkrila Dalibora Matanića cijeloj Hrvatskoj da si bila izložena pritiscima. Kakvim pritiscima?

Da, iz krugova PR-a Dalibora Matanića, isto tako moju redakciju su zvali i ljudi iz agencija za koje je snimao nekakve komercijalne projekte. Naravno da se mnogi ljudi sada tu boje i za vlastite reputacije, a tko zna, možda su i nešto znali.

'Priča je našla mene'
Kako si krenula u ovo istraživanje, kako si počela kopati ovu priču?

Priča je zapravo našla mene. Kako se ja kreće dosta i u filmskim i novinarskim krugovima, poznajem velik broj glumica i redatelja, pa i Matanića. I jednostavno imam dojam da su te žene osjećale neko povjerenje da mi se mogu obratiti i da njihova priča neće biti zloupotrijebljena. Prvo sam razgovarala s jednom obitelji koja je osjećala vrlo konkretne posljedice njegovih djela koje nisu bile samo poruke i nekako nakon tog razgovora koji je bio vrlo težak, imam dojam da su se i one osjetile ohrabrene i nekako mi preporučile još nekoga, pa je taj neko doveo još nekoga. I prije nego što sam znala, ljudi su se javljali sami.

O kojem broju žena se radi, s koliko si ti žena razgovarala?

Razgovarala sam s tridesetak osoba. Velika većina su bile žene, ali i neki muškarci koji su to sve gledali prije objave teksta.

Kako je operirao Matanić?

To je bilo klasično predatorsko ponašanje, koje bi obično bilo ostvarivanje nekog profesionalnog kontakta ili pod izlikom nuđenja nekog angažmana. Nakon toga bi se vrlo brzo pojavio prijedlog da se prijeđe na neke druge komunikacijske kanale gdje se dokazi lakše skrivaju i onda je kretalo maltretiranje koje je išlo u rasponu od nekih primitivnih i vulgarnih poruka do nekih stvari gdje ja imam dojam da ima elemenata i nekog ozbiljnijeg kaznenog dijela.

Trideset žena je bilo prije nego si objavila ovaj tekst, a sad od petka do danas?

Nisam brojala, ali je preplavljujuća količina poruka žena koje mi pišu ‘Hvala ti, mislile smo da smo lude’, ‘Nismo znale da se i drugima to događa’, ‘Nismo same’, koje mi šalju neke svoje prepiske, to jest češće jednostrane prepiske s Daliborom Matanićem gdje se vidi jako puno tih poruka koje su nestale, ali neke su i ostale. One su sad međusobno nekako hrabrije, one se međusobno povezuju, mnogo razgovaraju o tome i ne bi me čudilo da ta priča dobije neki konkretniji nastavak.

Čini li ti se da bi neka imala hrabrosti i sve ispričati na sudu?

Ja se tome iskreno nadam i to bi bilo izrazito važno. Mi smo sada imali situaciju koja je pohvalna za hrvatsku policiju. Oni su vrlo brzo krenuli u izvide po službenoj dužnosti. Međutim, izvidi po službenoj dužnosti imaju neke limite i dok se ne jave ili ne pojave osobe koje mogu reći ‘Ja sam bila žrtva Dalibora Matanića’ i ne pokažu neke dokaze, bojim se da će ta istraga biti ograničena, a onda najgore što se može desiti da ispadne da nisu našli, pa možda se i ništa nije dogodilo.

Znači njima nije dovoljno njegovo priznanje na Facebooku, niti je dovoljan tvoj tekst?

Iz razgovora koji sam imala s policijom stekla sam dojam da je ključno da razgovaraju s nekima od tih žena. Policija tu isto kao i novinari je zakonski obvezna zaštiti identitet svih onih koji su obuhvaćeni istragom, a onda dalje državnom odvjetništvu kako će slučaj procesuirati.

Kontaktirala ju policija
Tebe je kontaktirala policija, ti si s njima u kontaktu?

Je, jutros su me zvali, dugo smo razgovarali, znam da su kontaktirali još neke ljude koji imaju određena saznanja uz slučaj Matanić. Pohvalno je što su krenuli raditi.

Hoće li ovo sve što se događa nakon objave tvoga teksta ohrabriti žene da se jave sudu ili ih obeshrabriti?

To je sada na građanima RH. Dokle god smo mi društvo koje zapravo još uvijek, pa čak i nakon što je počinitelj priznao, sumnja u žrtvu, bojim se da ih obeshrabrujemo. Svaki možda, svaka relativizacija, svako srce na status Dalibora Matanića, obeshrabruje jednu novu djevojku da progovori. Ali s druge strane, imam dojam da ta ogromna količina svjedočanstava koje sad isplivaju na vidjelo, a neku su već počeli imenom i prezimenom govoriti o tome, može stvoriti tu kritičnu masu da malo protresemo cijelu tu industriju u kojoj je Matanić trenutno najvidljiviji, ali sigurno ne jedini primjer zlostavljača.

Misliš li da će ta pipa koju si otvorila dovesti do nekih drugih zlostavljača u industriji?

Ne nadam se uništenim životima i uništenim karijerama, ali se beskrajno nadam zdravijoj filmskoj industriji, zdravijoj reklamnoj industriji, zdravijoj kazališnoj industriji. To su krugovi koje volim, filmu sam posvećena i profesionalno kao kritičarka i jednostavno želim da prijateljice i kćeri mojih prijateljica rade u jednom sigurnom okruženju.

Je li tebe iznenadilo da je netko tko se predstavljao kao pionir protiv nasilja nad ženama, kao feminist, da se ponašao tako kako je?

To je malo dr. Jackyl i Mr. Hyde situacija. Ja imam dojam da je neki dio Matanića zaista vjerovao da je borac za ljudska prava i feminist, ali isto tako u njegovom je ponašanju toliko toga perfidnog i proračunatog da mislim da se to ne može diskreditirati kao nesvijest o svojim postupcima. Ja osobno nisam znala za to, iako smo se kretali u sličnim krugovima i osjećam se poraženo zbog toga. Poraženo, jer sam ga recimo prošle godine zvala da sa svojom obitelji bude gost na filmskom festivalu u Motovunu koji sam organizirala. Ja se sada pitam je li tamo bilo ikakvih situacija koje su recimo našim volonterkama mogle biti neugodne.

Misliš li stvarno da su mnogi znali i što uopće znači da su mnogi znali? Dok netko ne prijavi, ništa to ne vrijedi.

Ne znam je li gore da su mnogi znali ili da mnogi nisu znali. Mnogo ljudi sad govori da se to znalo godinama i onda se pitam pa dobro zašto se nije napravilo ništa po tom pitanju. S druge strane, vodeći se i vlastitim primjerom, ja iskreno vjerujem da dio ljudi koji su ga okruživali to nije znao. Između ostalog zato što je on jako dobro znao pred kim se može kako ponašati i pred kim može što govoriti.

https://net.hr/danas/rtl-direkt/novinarka-koja-je-razotkrila-matanica-otkrila-koliko-joj-se-zena-javilo-prije-i-nakon-objave-teksta-2538d0c8-f5eb-11ee-b3b0-0a205096a2b9

 

Današnji radio intervju s tom novinarkom:

 

 

 

[notenoughreasonsforclaire]

Evo na Klixu ima Sergejevo smatranje.

[vememah]

Quote

Šutnja ili prvo lice množine
BORIS DEŽULOVIĆ

Danima pažljivo prateći i analizirajući zaglušujuću javnu buku oko Dalibora Matanića, filmskog redatelja koji je - kako se saznalo i priznalo - pijan i drogiran seksualno uznemiravao i zlostavljao mlade glumice, izdvojio sam četiri komentara ključna za razumijevanje cijelog slučaja.

Prvi komentar dolazi iz redova struke: “To je najgora stvar na svijetu, to se treba prijavljivati! Ja znam da vjerojatno postoje ljudi koji misle da imaju poziciju, recimo redatelja ili profesora, i koji misle da su Bogom dani i da mogu uvjetovati. Po meni je zločinac svatko tko nekome kaže da neće napredovati, kao što je Weinstein radio, kad kaže nekoj glumici da neće napredovati, ti ljudi koji misle da kontroliraju tuđe živote, to su ljudi koji su u stvari monstrumi.”

Drugi komentar oslikava sumnju u mogućnost da se stvari nakon svega promijene: “Ne znam koliko treba biti naivan da bi se povjerovalo kako će ovo promijeniti nešto, ali može se baciti dodatne ljage i sramote. Dobro je da se vidi koliko se malo cijeni ljudsko meso i duša, i da se vidi koliko za te klinke nikoga nije bilo briga. To mi je najmučnije od svega. To je prikaz hrvatskog društva. Radi se o nehumanosti koja je ušla u ljude gdje se svatko bori za svoj život i zaboravlja biti dobar. To zlo mora biti prepoznato svugdje u svijetu. Zlo je univerzalno.

Treći komentar ispravno kontekstualizira problem: “U patrijarhalnom barbarskom dobu, nakon što očevima barbarima ni viagra više ne pomaže, na scenu dolaze njihova djeca, koja su gledala svoje očeve kako drmaju početnim danima tranzicije. Velika većina muškaraca zapravo se boji žena i njihove desetljećima zatomljivane snage, i ne može se pomiriti s neizbježnim odlaskom patrijarhata u povijest, oni bi još malo produljili svoju vladavinu. Treba ih educirati da im je odzvonilo, da im žene nisu neprijatelji već ravnopravni partneri.”

Konačno, četvrti komentar osvrće se i na same žene koje su pohvalile i podržale Matanića: “Pogađa me činjenica da je žena ženi često neprijatelj. Mi smo daleko od normalne zemlje dok god netko misli da bi netko trebao imati ikakvu olakšicu za nasilje nad ženama. Ako želimo normalnu zemlju, ne smijemo niti jedne sekunde šutjeti i dopustiti da itko opravdava nasilje. Nema opravdanja za bilo kakvu vrstu nasilja u društvu koje hoće napredovati.”

Istina, nijedan od četiri kuta iz kojih se gledalo na ovaj slučaj nije novi. I prije smo znali da da petrificirani patrijarhat vlada društvom i da ovaj slučaj neće mnogo promijeniti, i prije smo znali da struka uvijek zna i šuti, i da su žene ženama ponekad muškarci.

Po čemu su onda citirani komentari, kako ono, “ključni za razumijevanje cijelog ‘slučaja Matanić'”? Po tome što ih je, sva četiri, izgovorio i napisao sam – Dalibor Matanić.

Prvi, iz kuta struke, Matanićev je komentar izgovoren razmjerno davno, još prije dvadesetak godina, u intervjuu Aleksandru Stankoviću na HTV-u povodom mučno slične afere na Akademiji dramskih umjetnosti. Drugi – onaj u kojemu sumnja da će njegova priča išta promijeniti – izgovorio je pak prije točno tri godine u intervjuu portalu Lupiga, govoreći o svojoj hvaljenoj seriji “Šutnja”, nastaloj po šokantnim istraživanjima Drage Hedla o dječjoj prostituciji i zlostavljanju mladih djevojaka.

Treći i četvrti, međutim – o barbarskom patrijarhatu i ženama kao neprijateljima žena – redatelj “Šutnje” u autorskom je tekstu za ženski magazin Gloriju napisao gotovo jučer, listopada prošle godine, u redakcijskom uvodniku svečano najavljen kao “najglasniji aktivist protiv nasilja nad ženama”. “Zato sam i ponosan što radim TV seriju ‘Šutnja’: zbog svih tih supruga koje su sigurno znale da im muževi rade strahote nad tinejdžericama”, u blago jezivom spoileru piše Matanić u Gloriji, ponavljam, još listopada prošle godine.

U trenutku kad govori o “strahotama nad tinjedžericama” i “barbarskom patrijarhatu” kojemu “ni viagra više ne pomaže”, Matanić je vrlo svjestan pozicije iz koje piše svoj “spoiler alert”. Ako je, naime, zaista – kako će skrušeno priznati na društvenim mrežama – “tek kad se samostalno prijavio u ustanovu za liječenje ovisnosti osvijestio da je u trenucima kad je bio pod utjecajem alkohola ili droga na neprimjeren način uznemiravao kolegice”, Matanić je to “osviješten” znao i “u trenucima” kad je pisao taj tekst. Još dva mjeseca kasnije, recimo, u novogodišnjem broju Glorije pohvalit će se kako se u protekloj godini – “godini iz snova” – “u potpunosti odrekao alkohola” i posvetio “traženju mira”: “U našem poslu se morate dosta truditi da ubijete negativni dio ega, zato se u novoj godini želim okrenuti vlastitom miru.”

Da je dakle “pod utjecajem alkohola ili droga na neprimjeren način uznemiravao kolegice”, Matanić nije “osvijestio tek kad se samostalno prijavio u ustanovu za liječenje ovisnosti”, nego tek kad je saznao da Milka Zajović za Večernji list priprema o tome priču: u grozničavoj utrci s vremenom, nekoliko minuta prije na društvenim mrežama javno se sam ritualno izbičevao, povukavši za sobom u blato i desetine žena koje su mu – ne znajući za Milkin tekst u Večernjaku – čestitale na “hrabrom priznanju” i pružile podršku na putu katarze i pokajanja, pizdunski tako navukavši i na njih dobar dio javnog ženskog bijesa.

O tome kako je “žena ženi često neprijatelj” već je, uostalom, govorio i sam Matanić. Ali ovo nije priča o tome. Ovo, u konačnici, nije ni priča o Daliboru Mataniću. On je samo lice i ime pojave. Rijetko podlo i kukavičko, ali ipak samo lice i ime: naš redatelj, naime, nastupa kao prvo lice “naše” množine, nominativ muškog feminizma, onoga što se već desetljećima idiotski trpa u crveni kontejner “ljevice”.

Bilo je, jebiga, mnogo lakše kad se o “nehumanosti”, “zlu”, “nasilju nad ženama”, “strahotama nad tinejdžericama” i “cijeni ljudskog mesa i duše” govorilo isključivo kao o naslijeđu mračnog, tijesnog i vlažnog tradicionalnog “barbarskog patrijarhata s viagrom”, i kad smo u licima te pojave prepoznavali ocvale desničarske šovinističke mužjake, Antu Kovačevića ili Ljubu Ćesića Rojsa, HDZ-ove rektore, profesore, župane i općinske načelnike, konzervativne pseudointelektualce i katoličku inteligenciju iz prekooceanske dijaspore, kaptolske biskupe, seoske župnike, kojekakve Bartulice i Batarele, Marijine ratnike, klečavce s trgova i sav taj ološ kojega su nam nanijele devedesete.

Odjednom, zaprepašteni smo otkrili da “barbarski patrijarhat” ne samo da može imati i nasmijano, moderno lice s naslovnice Glorije, već i lice samog korifeja feminizma, “najglasnijeg aktivista protiv nasilja nad ženama”.

Od tog trenutka nadalje, rekoh, to više nije priča o Matanićevom bijednom licemjerju, od tog trenutka “slučaj Dalibor Matanić” prestaje biti slučaj. Nema tu, braćo, ničeg slučajnog, nema nijednog od četiri kuta i nijedne lijevo-desne strane s koje to nije naš problem. “Zlo je”, kako ono, “univerzalno”.

Dakle, muško.

Ili, kako je to nekidan na Facebooku cijeli “slučaj” lijepo i jezgrovito sažeo “jedan od nas”: “Svi mi imamo zlo u sebi. Pitanje je samo da li ćemo ga koristiti da ne okrznemo njime previše druge ljude ili ćemo im pak napraviti rane za cijeli život. Ako je ova priča pomogla ljudima koji su znali sve i šutjeli, da ipak tiho u sebi naprave svojevrsno pokajanje, uspjeli smo. Najveći uspjeh ipak je puno jednostavniji, a taj je da nekoj od cura koje su prošle nezamislivi pakao, barem jedna sekunda preostalog života bude malo mirnija i svijetlija.”

Prije samo dva mjeseca, posvećen svojoj misiji protiv nasilja nad ženama, to je na Facebooku o svojoj “Šutnji” objavio – dobro, to ste već shvatili – Dalibor Matanić.

https://n1info.hr/kolumne/boris-dezulovic/sutnja-ili-prvo-lice-mnozine/

Edited April 9 by vememah

[Budja]

9 hours ago, Svemir Zeka said:

Ova što oseća Schadenfreude je isto posebna vrsta debila. 

 

Meni, dakako, kao i uvek na X smeta sledece: Ta doticna Hana je napisala post pod imenom i prezimenom a ovi sto je cipelare su svi pod psuedonimom.

 

Hrabrost i otvorenost do mojega.

[Venom]

14 hours ago, Svemir Zeka said:

Ova što oseća Schadenfreude je isto posebna vrsta debila. 

 

Zbog čega? Pa i mi se ovde već dva dana sprdamo s lizanjem šminke s lica. Očigledno je poznaje lično i ovo sad je potvrda onog što je oduvek mislila.

 

I to se isto sprdamo anonimno.

[Shan Jan]

Mi ovde raspravljamo medju sobom, ova je celom svetu objavila da zna kakva je losa osoba u pitanju. 

[Svemir Zeka]

Just now, Venom said:

 

Zbog čega? Pa i mi se ovde već dva dana sprdamo s lizanjem šminke s lica. Očigledno je poznaje lično i ovo sad je potvrda onog što je oduvek mislila.

 

I to se isto sprdamo anonimno.

Ja se nisam sprdala s njom, ako vidiš negde, pokaži gde jesam. 

 

Drugo, čak i ako pišu ljudi o nekome ružno a ne znaju ga lično, nego na osnovu performansa u javnosti, po jadnosti je 1% od toga kad piše neko nešto ko ga lično poznaje, pa javnosti prenosi nešto iz privatnog života, tako senzacionalistički, a odnosi se na mišnjenje o njenim ličnim osobinama kao studentkinje. Može biti i gola ljubomora, koju je taman sad iskoristila u situaciji. 

 

[Venom]

14 minutes ago, Svemir Zeka said:

Ja se nisam sprdala s njom, ako vidiš negde, pokaži gde jesam. 

 

Drugo, čak i ako pišu ljudi o nekome ružno a ne znaju ga lično, nego na osnovu performansa u javnosti, po jadnosti je 1% od toga kad piše neko nešto ko ga lično poznaje, pa javnosti prenosi nešto iz privatnog života, tako senzacionalistički, a odnosi se na mišnjenje o njenim ličnim osobinama kao studentkinje. Može biti i gola ljubomora, koju je taman sad iskoristila u situaciji. 

 

 

Nisam rekao da si ti pisala, nego da smo mi ovde pisali. I to objektivno mnogo gore stvari od ovog sa Twittera, mada ne toliko da BiH zvao ljude ovde debilima. Ne vidim neku razliku između "koja nebuloza od teksta" i "koja nebuloza od teksta, ali me ne čudi jer je takva bila još i na fakultetu".

 

I ovo je javno mesto isto kao i Twitter, to što je manje masovno ne menja mnogo stvar. I to što ta dotična ne piše po forumu jer verovatno ima manje od 30 godina pa možda ni ne zna da forumi postoje, nego piše na platformi na kojoj je ceo život ne čini problem većim nego da je pisala ovde. Gde opet isto pišemo anonimno.

[Svemir Zeka]

Just now, Venom said:

 

Nisam rekao da si ti pisala, nego da smo mi ovde pisali. I to objektivno mnogo gore stvari od ovog sa Twittera, mada ne toliko da BiH zvao ljude ovde debilima. Ne vidim neku razliku između "koja nebuloza od teksta" i "koja nebuloza od teksta, ali me ne čudi jer je takva bila još i na fakultetu".

 

I ovo je javno mesto isto kao i Twitter, to što je manje masovno ne menja mnogo stvar. I to što ta dotična ne piše po forumu jer verovatno ima manje od 30 godina pa možda ni ne zna da forumi postoje, nego piše na platformi na kojoj je ceo život ne čini problem većim nego da je pisala ovde. Gde opet isto pišemo anonimno.

Ružno je pre svega jer je utrošila svoje vreme da je opljuje iz vremena studiranja. Iz stvarnog života. Kako su je "svi posmatrali".

 

I da je to napisala na fejsu pod svojim imenom, isto bih rekla. 

[Venom]

4 minutes ago, Svemir Zeka said:

Ružno je pre svega jer je utrošila svoje vreme da je opljuje iz vremena studiranja. Iz stvarnog života. Kako su je "svi posmatrali".

 

I da je to napisala na fejsu pod svojim imenom, isto bih rekla. 

 

A moguće je da je i prosto istina i da nije prvi put da to piše. A moguće je i da je ljubomora i dočekala svojih 5 minuta. Ne znam ništa o tome i ne mogu da tumačim od slučaja do slučaja kako meni deluje, pa da onda prosuđujem da li je ok ili nije. Jer mogu i ja da ustanem na levu nogu, pa mi jedan dan nešto deluje jadno, a drugo ne. Načelno ne vidim neku razliku od ovoga što se pisalo na forumu, pa ako mi je to ok, onda mi je i ovo ok.

[Sara]

Juu, jel ta Hana stvarno skočila sa 4. sprata zbog osude na mrežama???

[vememah]

^

 

Malo verovatno, dosad niko sem Sergeja Trifunovića o tome ništa nije rekao ili napisao.

Edited April 10 by vememah

[vememah]

Imala je ta Hana blamova i ranije.

 

Spoiler

 

 

 

 

 

 

 

 

[Svemir Zeka]

Eto, ja sam saznala da postoji nešto što se zove flaster. Valjda beogradske ljekarne imaju. Hvala!