Jump to content
IGNORED

Kvanti, savanti i prevaranti u doba korone


אַף אֶחָד

Recommended Posts

Dobar tekst, mada ni to nije sve - recimo, tamo gde završava (da svako dete treba da ima smartfon/kompjuter/internet) tačno počinje sledeća jednako bitna tema - digitalna pismenost. A tu dosta slabo stoje i puno razvijenije i "demokratskije" zemlje...

  • +1 2
Link to comment
10 hours ago, Indy said:

Dobar tekst, mada ni to nije sve - recimo, tamo gde završava (da svako dete treba da ima smartfon/kompjuter/internet) tačno počinje sledeća jednako bitna tema - digitalna pismenost. A tu dosta slabo stoje i puno razvijenije i "demokratskije" zemlje...

 

Da, s tim da ja digitalnu nepismenost vidim kao posledicu nemogucnosti za kriticko misljenje. Pritom digitalni sadrzaji od najcesce koriscenih aplikacija i programa do portala i platformi direktno podsticu nepismenost prilagodjavajuci se konstantno "najslabijem uceniku u razredu" jer time definisu najveci moguci krug musterija. Gledam studente danas kako pisu. Generacija koja ne zna za svet bez telefona i kompjutera, njen izuzetno obrazovan podskup. Bukvalno su nastelovani na kratku formu. Ako uspeju u tri recenice da se izraze, mashala, odlicno. Ako treba da napisu 10, tu vec nastaju ozbiljni problemi da se isprati misao ili strukturise tekst. Ja za to krivim donekle pisanje na kompjuteru i tu beskonacnu mogucnost editovanja koja znaci da ne moras da smislis recenicu do kraja pre nego sto pocnes da je pises (o tekstu da ne govorimo), a donekle kolicinu sadrzaja koju primaju i koju se ocekuje da proizvode i stalni pritisak da mora brzo da se kuca, brze nego sto se misli, sto na um to na drum, sto je brzo to je i kuso. Moj podmladak tek sto je naucio da pise rukom po papiru ima kurs fast typing u skoli. Ajde malo da brzo misle, a sporo pisu, a ne obrnuto. :)

 

  • +1 3
Link to comment
8 minutes ago, chandra said:

Generacija koja ne zna za svet bez telefona i kompjutera, njen izuzetno obrazovan podskup. Bukvalno su nastelovani na kratku formu.

A sta si pa ocekivao od tviterovane, na 144 znaka sa sve razmacima (cujem da su duplirali, ne menja stvar) civilizacije.

Slika i prilika konfuzne, sizofrene u neku ruku situacije: nikad vise mogucnosti za (pisanu) komunikaciju i nikad vise zahteva za skracivanjem iste, zli jezici bi rekli 'amerikanizaciju', vreme je novac semu, skracenice i smajlije kao ersatz za emocije da ne pominjem...

Nisam slucajno podvukao pisano: ono mu dodje u neku ruku kao zamena za svojevremeni obavezni latinski - vezba sistematizacije misli, prilika da se misao promisli, sazvace pre nego se stavi na papir, monitor, svejedno, disciplinovanje sopstvenog misaonog procesa, prilika za interno sredjivanje utisaka, zakljucaka, emocija, svasta nesto, davno zaboravljeni stil i pismenost da ne pominjemo.

Krivica je u dobroj meri - nisam strucan za tu oblast, ali ipak - u promeni metodologije skolstva, insistiranju na takozvanim test oblicima proveravanja znanja, zaokruzivanju jednog od vise ponudjenih i sazvakanih odgovora i da ne nabrajam, sve do takozvanih pismenih zadataka kod kojih je - a to znam iz sopstvenog iskustva - doslo do odredjivanja, propisivanja broja reci kao poprilicno bitnog elementa ocenjivanja.

Kompjuterima je kada su se pojavili, jos u Vinerovo doba, predvidjana svetla buducnost izmedju ostalog bas i kao prilici da ljude nateraju da misli izrazavaju precizno, koncizno, disciplinovano, itd, itd: kada i kako se to izrodilo u sopstvenu suprotnost ostaje samo da nagadjamo.

I da se cudimo i divimo nekadasnjim tomovima dopisivanja dve individue (padaju mi na pamet Hanska i Balzak, neke naucno jacetm da ne pominjem) sa stotinama dugih, dugih pisama, pisanih satima, koja su putovala nedeljama, ali koja su sadrzajnija od terabajta mejlova i/ili tviter natpisa, tacnije parola, deklaracija koje tek u takozvanim komentarima dobijaju prividni smisao stvarajuci samo misaonu i svaku drugu konfuziju, ali i pre svega samo privid razmene argumenata, na sve to poradjajuci konflikte neresive kako zbog ogranicenosti medija, tako i zbog sukoblavanja razlicitih misljenja koja na kraju ubiju i samu pocetnu tezu ako je ista uopste i postojala.

Paradoksalno, najveci ceh placaju upravo takozvani drustvenjaci: danas se, a u to sam imao prilike da se sam uverim - sadrzajniji, recitijitm razgovori vode u masinskim halama recimo brodova ili termoelektrana, nego u okruzenju koje je po svojoj sustini usmereno na komunikaciju, razgovor.

Pozivanje, opravdavanje na takozvana nova vremena i tehnologije i njihove kao bajagi nemilosrdne zahteve, je samo alibi za prikrivanje naseg neuspeha, nemoci i nespremnosti da ih stavimo pod svoju kontrolu dozvoljvajuci da - oni kontrolisu nas.

Sto je poraz, idenje linijom manjeg otpora, svojevrsni tehnoloski oportunizam.

  • +1 2
Link to comment
1 hour ago, chandra said:

Generacija koja ne zna za svet bez telefona i kompjutera, njen izuzetno obrazovan podskup. Bukvalno su nastelovani na kratku formu. Ako uspeju u tri recenice da se izraze, mashala, odlicno. Ako treba da napisu 10,


Možda je zato sto se knjige ne čitaju kao nekada?
Na sličnu "nepismenost" nalazim i kod starijih, koji nisu odrasli uz tastaturu.
(da nema tastature, mogli bismo ići unazad, pa okriviti hemijsku olovku koja omogućava brzo i nepovezano škrabanje, za razliku od nalivpera gde treba razmisliti o svakoj reči, i tako dalje)
A mi, starije generacije (savremenici samouoravljanja) smo dodatno opterećeni nasleđem. Ja i dan danas ako želim lako pišem rečenice koji ništa ne znače, pune šupljih fraza, a u kojima kad bolje pogledaš nedostaje značenje, nema subekta ni predikata.

A treba samo zastati, pročitati napisano, i razmisliti;  Da li će onaj koji čita razumetii napisano? Ima li u napisanom fraza koje ne znače ništa?
Ima i ljudi (rekli bismo "talentovanih", mada je možda ispravnije reći "načitanih") koji ne moraju toliko da promišljaju, koji uvek pišu (ili govore) koncizno i razumljivo.

  • +1 1
Link to comment
12 hours ago, namenski said:

A sta si pa ocekivao od tviterovane, na 144 znaka sa sve razmacima (cujem da su duplirali, ne menja stvar) civilizacije.

Slika i prilika konfuzne, sizofrene u neku ruku situacije: nikad vise mogucnosti za (pisanu) komunikaciju i nikad vise zahteva za skracivanjem iste, zli jezici bi rekli 'amerikanizaciju', vreme je novac semu, skracenice i smajlije kao ersatz za emocije da ne pominjem...

Nisam slucajno podvukao pisano: ono mu dodje u neku ruku kao zamena za svojevremeni obavezni latinski - vezba sistematizacije misli, prilika da se misao promisli, sazvace pre nego se stavi na papir, monitor, svejedno, disciplinovanje sopstvenog misaonog procesa, prilika za interno sredjivanje utisaka, zakljucaka, emocija, svasta nesto, davno zaboravljeni stil i pismenost da ne pominjemo.

Krivica je u dobroj meri - nisam strucan za tu oblast, ali ipak - u promeni metodologije skolstva, insistiranju na takozvanim test oblicima proveravanja znanja, zaokruzivanju jednog od vise ponudjenih i sazvakanih odgovora i da ne nabrajam, sve do takozvanih pismenih zadataka kod kojih je - a to znam iz sopstvenog iskustva - doslo do odredjivanja, propisivanja broja reci kao poprilicno bitnog elementa ocenjivanja.

Kompjuterima je kada su se pojavili, jos u Vinerovo doba, predvidjana svetla buducnost izmedju ostalog bas i kao prilici da ljude nateraju da misli izrazavaju precizno, koncizno, disciplinovano, itd, itd: kada i kako se to izrodilo u sopstvenu suprotnost ostaje samo da nagadjamo.

I da se cudimo i divimo nekadasnjim tomovima dopisivanja dve individue (padaju mi na pamet Hanska i Balzak, neke naucno jacetm da ne pominjem) sa stotinama dugih, dugih pisama, pisanih satima, koja su putovala nedeljama, ali koja su sadrzajnija od terabajta mejlova i/ili tviter natpisa, tacnije parola, deklaracija koje tek u takozvanim komentarima dobijaju prividni smisao stvarajuci samo misaonu i svaku drugu konfuziju, ali i pre svega samo privid razmene argumenata, na sve to poradjajuci konflikte neresive kako zbog ogranicenosti medija, tako i zbog sukoblavanja razlicitih misljenja koja na kraju ubiju i samu pocetnu tezu ako je ista uopste i postojala.

Paradoksalno, najveci ceh placaju upravo takozvani drustvenjaci: danas se, a u to sam imao prilike da se sam uverim - sadrzajniji, recitijitm razgovori vode u masinskim halama recimo brodova ili termoelektrana, nego u okruzenju koje je po svojoj sustini usmereno na komunikaciju, razgovor.

Pozivanje, opravdavanje na takozvana nova vremena i tehnologije i njihove kao bajagi nemilosrdne zahteve, je samo alibi za prikrivanje naseg neuspeha, nemoci i nespremnosti da ih stavimo pod svoju kontrolu dozvoljvajuci da - oni kontrolisu nas.

Sto je poraz, idenje linijom manjeg otpora, svojevrsni tehnoloski oportunizam.

 

Ocekivanja mi nisu velika, ali opet ne prestajem da se iznenadjujem. Nisu ni pre svi bili Balzaci, ali je postojalo neko postovanje prema napisanom (pa i izgovorenom). Rec je imala tezinu pre nego sto je napisana. Ima i danas sigurno i svakako pismenih mladih ljudi. U apsolutnim brojevima sigurno i vise nego pre. Ali ta lakoca pisanja i slanja u etar poruka od - sto kazes - 144 karaktera ucinila je da kratkoca forme potpuno rastezini reci, a sve u slavu neke jako vazne poruke koja ne moze da saceka ni casa da se objavi svekolikom covecanstvu.

 

Skolstvo se neprestano menja. To su te promene u testovima, ali i mnogo drugih malih promena. Sve se ocekuje da bude sazvakano, svareno i ispljunuto. Naravno da je onda posledica nedostatak kritickog misljenja i naucne pismenosti - kriticko misljenje su zubi kojima se takve ideje zvacu.

Link to comment
15 hours ago, chandra said:

 

Da, s tim da ja digitalnu nepismenost vidim kao posledicu nemogucnosti za kriticko misljenje. Pritom digitalni sadrzaji od najcesce koriscenih aplikacija i programa do portala i platformi direktno podsticu nepismenost prilagodjavajuci se konstantno "najslabijem uceniku u razredu" jer time definisu najveci moguci krug musterija. Gledam studente danas kako pisu. Generacija koja ne zna za svet bez telefona i kompjutera, njen izuzetno obrazovan podskup. Bukvalno su nastelovani na kratku formu. Ako uspeju u tri recenice da se izraze, mashala, odlicno. Ako treba da napisu 10, tu vec nastaju ozbiljni problemi da se isprati misao ili strukturise tekst. Ja za to krivim donekle pisanje na kompjuteru i tu beskonacnu mogucnost editovanja koja znaci da ne moras da smislis recenicu do kraja pre nego sto pocnes da je pises (o tekstu da ne govorimo), a donekle kolicinu sadrzaja koju primaju i koju se ocekuje da proizvode i stalni pritisak da mora brzo da se kuca, brze nego sto se misli, sto na um to na drum, sto je brzo to je i kuso. Moj podmladak tek sto je naucio da pise rukom po papiru ima kurs fast typing u skoli. Ajde malo da brzo misle, a sporo pisu, a ne obrnuto. :)

 

 

A tek structura recenice na spanskom.

Jedno  50% obozava strukturu 1 pasus od 12 redova = 1 recenica, sa zarezima, tacka zarezima i sl. Jedna salata od reci gde se pisac ne vraca da procita napisano.

  • +1 1
Link to comment
On 1.2.2022. at 15:47, chandra said:

 

Meni se cini malo dogmatski.

 

Ja, naprotiv, mislim da je potrebno vece preispitivanje nauke upravo da bi doslo do njenog  veceg prihvatanja.

Nije stos u tome da se naucni metod (a filozofi imaju sta da kazu o tome) "religizuje" vec da se razumeju ogranicenja istog i razumenju,o pored takvih ogranicenja, njegove prednosti u odnosu na pseudonauku.

 

Ne znam kako je to kod prirodnjaka, ali ja na svojim studijama nisam imao  apsolutno nista ni od epistemologije ni od filozofije nauke. Sa druge strane, drustvenjaci seckaju nauku kao drustveni proces i neke njihove teorije su dali kao direktan rezultat negaciju nauke i antivaksere kroz negacije univerzalnog naucnog metoda nezavisnod od drustvenog konteksta.

 

 

Link to comment
On 3.2.2022. at 1:51, Budja said:

 

Meni se cini malo dogmatski.

 

Ja, naprotiv, mislim da je potrebno vece preispitivanje nauke upravo da bi doslo do njenog  veceg prihvatanja.

Nije stos u tome da se naucni metod (a filozofi imaju sta da kazu o tome) "religizuje" vec da se razumeju ogranicenja istog i razumenju,o pored takvih ogranicenja, njegove prednosti u odnosu na pseudonauku.

 

Ne znam kako je to kod prirodnjaka, ali ja na svojim studijama nisam imao  apsolutno nista ni od epistemologije ni od filozofije nauke. Sa druge strane, drustvenjaci seckaju nauku kao drustveni proces i neke njihove teorije su dali kao direktan rezultat negaciju nauke i antivaksere kroz negacije univerzalnog naucnog metoda nezavisnod od drustvenog konteksta.

 

 

 

Prirodnjaci uglavnom imaju bar poneki predmet iz filozofije nauke. Sto je nauka teoretskija (manje primenjena), to su - pretpostavljam - te teme prisutnije. Ali jedno je sta neko ima na studijama (*), a drugo sta je percepcija nauke u javnosti. Za ovo drugo je vazno kako se nauka predaje u skolama i to jeste srz problema. Bilo je pokusaja da se stvari izmene, i kod nas i drugde, ali na kraju to uvek nekako spadne na ucitelja koji je po pravilu nezainteresovan, a cesto ni sam ne razume osnove. Zapravo, ti imas da osnove matematike i nekakve nauke deci do 11 godine drze, po pravilu, ucitelji koji su zavrsili pedagoski fakultet, a tamo su mnogi - cast izuzecima - dosli bezeci od matematike i nauke.

 

Primer: podmladak dobio da uradi eksperiment kod kuce. Treba da izmeri temperaturu tri predmeta, od plastike, metala i drveta, zatim da ih potopi u kipucu vodu na par minuta, da ih izvaci i ponovo izmeri temperaturu da vidi koji je najbolji provodnik. Zapravo, zadatak kaze da se predmet dodirne da se vidi koji je topliji. Pritom je predlozeno da predmeti budu metalna kasika, stakleni kliker i lego kockica.

 

Mi nasli tri kasike, slicne velicine, izmerili temperaturu pre i posle onim IC toplomerom za stvari, podmladak zapisao sve uredno, metal se najvise zagrejao, pa onda drvo, pa plastika (recimo 39 C, 32C i 30 C nakon skoro iste pocetne temperature) i napisao: metal > drvo > plastika. Ali ne lezi vraze. Uciteljica ima negde zapisano da je plastika bolji izolator od drveta. Kaze - nije "tacan" rezultat. Naravno, eksperiment je "zamisljen" tako da dece ne mere vec dodirnu te predmete (nema sanse da pod rukom osete razliku izmedju 30 i 32C), te da im uciteljica "sugerise" sta je tu bolji izolator. I umesto da se - suocena sa merenjem - potrudi deci da objasni da su plastika i drvo slicni, te da ce tu merenje zavisiti od vrste plastike i vrste drveta, pa mozda i od osetljivosti IC termometra na merenje na raznim materijalima,  i da iskoristi to za jedan fantastican uvod u naucni metod, sve se svelo sa "nije tacno". Jebiga, eto gde ti nauka postaje dogma i gde se trazi da se "veruje" autoritetu. Nema niceg pogresnijeg i suprotnijeg naucnom metodu.

 

A za drustvenjake se u velikoj meri slazem. Ima mnogo "drustvenjackih" teorija nauke koje zapravo ne razumeju sta je nauka niti kako naucni proces izgleda. Znas, zanimljivo je da ce svaki teoretski fizicar proci kroz neki kurs filozofije nauke, a ne znam da li ce se od ijednog filozofa ocekivati da uradi makar i najbanalniji eksperiment poput ovog opisanog. Doduse, filozofi su jos i ok, problem nastaje sa raznim drugim drustvenjacima koji se prekvalifikuju (imam poznanicu, zavrsila antropologiju, predaje filozofiju na spanskom univerzitetu - znaci, jebeno neopisivo kakav kalambur zena ima u glavi).

  • +1 4
  • Hvala 1
Link to comment

na tehnici nema ni toliko. ali je materija koja se predaje jasno zasnovana na razlikovanju shta je priroda a shta je model, na tome se dosta insistiralo u 'malim' razredima. a posle, kad jednom nauchush da samo odbacish baznu struju, sve ide kao pesma [emoji38]ol:

sad, poshto su aproksimacije na tehnici po pravilu snazne, a posao u praksi rade vrlo zadovoljavajuce, to valjda navodi muchene inzenjere, kao shto je ova gospodja (i kao shto sam ja gospodja [emoji38]ol: ) da pomisle da se sve na svetu moze uprostiti, ili makar provuci kroz furije transform pa shta bude. ono shto je najlepshe, nekad (ali samo nekad, ne uvek!) moze da se desi da neshto od toga ima smisla, ali se smisao dokazuje vishegodishnjim korelisanjem rachuna sa nekim eksperimentom, po mogucnosti poznatim i etabliranim. pa ako se dokaze, divota, josh jedno mesto gde inzenjerska posla daju validan rezultat. ali postoji chitava ta klasa ljudi koja ce da mashe shredingerovom jednachinom i maksvelom elektrodinamikom i tvrdi da time objashnjava svest, dokazuje akupunkturnu mrezu i razna chuda, ali to usmerava ka opshtoj populaciji, a ne nauchnoj zajednici... ja i dalje, poshto sam digla ruke od chitanja, ne znam da li ova ekipa samo drami da njihovi brojevi jednoznachno predstavljaju gustinu/raspodelu elektrona na velikim molekulima, bez ikakvog merenja, ili ne?

sent from novi mnogo jak bubamoto.

Link to comment
40 minutes ago, gospa buba said:

na tehnici nema ni toliko. ali je materija koja se predaje jasno zasnovana na razlikovanju shta je priroda a shta je model, na tome se dosta insistiralo u 'malim' razredima. a posle, kad jednom nauchush da samo odbacish baznu struju, sve ide kao pesma emoji38.pngol:

sad, poshto su aproksimacije na tehnici po pravilu snazne, a posao u praksi rade vrlo zadovoljavajuce, to valjda navodi muchene inzenjere, kao shto je ova gospodja (i kao shto sam ja gospodja emoji38.pngol: ) da pomisle da se sve na svetu moze uprostiti, ili makar provuci kroz furije transform pa shta bude. ono shto je najlepshe, nekad (ali samo nekad, ne uvek!) moze da se desi da neshto od toga ima smisla, ali se smisao dokazuje vishegodishnjim korelisanjem rachuna sa nekim eksperimentom, po mogucnosti poznatim i etabliranim. pa ako se dokaze, divota, josh jedno mesto gde inzenjerska posla daju validan rezultat. ali postoji chitava ta klasa ljudi koja ce da mashe shredingerovom jednachinom i maksvelom elektrodinamikom i tvrdi da time objashnjava svest, dokazuje akupunkturnu mrezu i razna chuda, ali to usmerava ka opshtoj populaciji, a ne nauchnoj zajednici... ja i dalje, poshto sam digla ruke od chitanja, ne znam da li ova ekipa samo drami da njihovi brojevi jednoznachno predstavljaju gustinu/raspodelu elektrona na velikim molekulima, bez ikakvog merenja, ili ne?

sent from novi mnogo jak bubamoto.
 

 

Jedino merenje koje sam ja nasao je ona kanadjanka koja je radila neku hromatografiju i nasla da u jednom uzorku postoji neka korelacija, dok u ostalim nema nidje veze.

 

Koliko sam ja procitao iz gospodjinih radova, tu je zapravo tesko dokuciti sta je teorija, pa i odluciti sta bi bio eksperiment koji je proverava. Nisam prosao kroz citav njen opus, ali u onome sto sam video, jednacinu jos nisam sreo. A kvantna mehanika je i kvantna i kvantitativna, pa i kvalitativna, ali samo kvalitativna nece da moze.

Link to comment

pa to. sad treba neki realni eksperiment, koji po pravilu daje shumu/spekar podataka, svesti na nivo jedan molekul = jedan broj. u principu bi optichki spektri mogli da daju neku korektnu informaciju o elektronima na molekulima, ali to je kompletan pakao za svodjenje i na poznate stvari, a kamoli nepoznate. pa josh optika velikog molekula niske simetrije, to je apsolutni pakao. pa da odaberesh na primer dve velichine dobijene merenjem, pa da ispadne da su relevantne, pa da ih podelish jednu s drugom i to je broj. pa onda shurnaest molekula tako, pod raznim uslovima. problem je shto je priroda mozda jednostavna, ali njeno modelovanje nije uvek. tj najcheshce nije :sad:

sent from novi mnogo jak bubamoto.

Link to comment
13 minutes ago, gospa buba said:

pa to. sad treba neki realni eksperiment, koji po pravilu daje shumu/spekar podataka, svesti na nivo jedan molekul = jedan broj. u principu bi optichki spektri mogli da daju neku korektnu informaciju o elektronima na molekulima, ali to je kompletan pakao za svodjenje i na poznate stvari, a kamoli nepoznate. pa josh optika velikog molekula niske simetrije, to je apsolutni pakao. pa da odaberesh na primer dve velichine dobijene merenjem, pa da ispadne da su relevantne, pa da ih podelish jednu s drugom i to je broj. pa onda shurnaest molekula tako, pod raznim uslovima. problem je shto je priroda mozda jednostavna, ali njeno modelovanje nije uvek. tj najcheshce nije :sad:

sent from novi mnogo jak bubamoto.
 

 

Pa vadio sam ti ranije one budalastine o tome kako oni zamisljaju svet. Ovde nije pitanje da li ili ne eksperiment to pobija jer "teorije" koju bi eksperiment potvrdio ili pobio zapravo nema. Ko da trazis dokaz da li je Djokovic stvarno spiritualni lider "humanity united".

 

Quote

The Resonant Recognition Model (RRM) model proposes that macromolecular selective interactions are based on electromagnetic resonant energy transfer between macromolecules in the range of infra-red, visible and ultra-violet light and thus could mimic specificity enabled by different frequencies (wavelengths) of the Sun light [5,6]. By applying the RRM, it is possible to identify and calculate relevant frequencies critical for resonant activation of specific biological activities of proteins and DNA [7-13].

 

 

Link to comment

a dobro, to je 'oda laseru'
[emoji38]ol: ali svejedno, chak i samo nerazumevanje sveta i kosmosa (koje je moguce), ne bi trebalo da sprechava shkolovanog uchenjaka da pokushava da eksperimentalno potvrdi svoju 'teoriju'. a ovde izgleda nema ni pokushaja, nego numerika i majkemi. teshko je sa eksperimentima, makar ja to znam dry.png

ni nobelova se ne daje za teoriju ili bazichni eksperiment pre ozbiljne i shiroke potvrde u (eksperimentalnoj) praksi, zar ne, a daje se bash ozbiljnim likovima? unsure.gif

sent from novi mnogo jak bubamoto.





Link to comment

 

Quote

 

TESLIN OZONATOR UBIJA SVE BAKTERIJE I VIRUSE

Teslin ozonator sigurno moze da posluži i u borbi protiv virusa Korone – Kovid 19.

 

 

Quote


 

Признање Новаку Ђоковићу за пропагирање Теслиног дела

Признање Новаку Ђоковићу
Светском тениском асу број један Новаку Ђоковићу 26. јануара 2022. у Београду уручена су признања за пропагирање Теслиног дела. Признања и Теслину медаљу су му доделили заједно „Удружење Теслин торањ у Србији“ и „Удружење Инжењера и техничара Лесковца.“
Признање Новаку Ђоковићу уручио је координатор Удружења Теслин торањ у Србији Марко Дозет иначе директор Теслине Научне фондације Нијагара и аутор траговима велике тројке (Mokraњац ,Тесла и Степа).
Као што је опште познато Новак Ђоковић веома често говори јавно о Николи Тесли и његовом великом делу, и диви му се за све што је урадио.


Новак је 7.11.2021. после освајања 37. мастерса у својој каријери на свом Инстаграм профилу објавио фотографију где је обукао мајицу са ликом Николе Тесле коју му је поклонило Удружење Теслин торањ у Србији. Том приликом је написао између осталог да му је велико задовољство и част што је освојио 37 мастерст у каријери и што по 7 пут завршава годину као први.
Том приликом као и много пута планетарна личност која је тада била у фокусу светске јавности објавила је фотографију где носи мајицу са Теслин ликом и тиме је много тога речено.
Геније светског тениса је могао да обуче много шта, или мајицу својих спонзора који му доносе…
Одмах тога трена председник Удружења Теслин торањ у Србији је сазвао састанак удружења и предложио да Новак Ђоковић добије од удружења признање за пропагирање Теслиног дела. Одлука је била једногласна, а истог дана се идеји прикључило и партнерско Удружење Инжењера и техничара Лесковца.
Све је било спремно истог дана и признања и медаља, али се бирао тренутак за доделу.
После свега оног и непријатности што је доживео у Аустралији за нас није било дилеме да је сада најбољи тренутак јер тиме му и ми дајемо скромну подршку да остане број један још много година у светском тенису што и верујемо да ће бити.

Душан Синадиновић
Удружење Теслин торањ у Србији

Дип. Маш. Инг. Слободан Ђорђевић
Удружење Инжењера и техничара Лесковца

 

 

  • Hvala 1
Link to comment

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...