Jump to content
IGNORED

Srpski romantizam, Vuk, Dositej, crkva i folklor


morgana

Recommended Posts

Сваки етнолог ће ти рећи да се митови екстремно оснажују у кризи (економској, друштвеној, идејној, државној кризи) јер су и настали у колективном несвесном као начин да се савладају кризе. Писао сам на топику о филму, "Вишња на Ташмајдану" је уметнички симбол полетних 1960-тих, а "Бановић Страхиња" настаје почетком друштвеног краха 1980-тих. 

Link to comment

Vuk je bio inspirisan Gete-om i nemačkim, romantičarskim pokretom Sturm und Drang. Posle se kuckao™ i sa starijim bratom Grim. Malo je nefer direktno ga optuživati za to šta su kradljivci vremena sve koristili (pa i njega) u poslednjih 30 godina. Ćirilica je toliko jedinstvena, pa samo za nju da mu budemo večno zahvalni. 

  • +1 1
  • Hvala 1
Link to comment
2 hours ago, namenski said:

Zasto vulgarnog i zasto ne i romantiziranog? :) 

Mislim da gresis: ne radi se o istorijski negativnim pojavama - one su, kada im je bilo vreme - posluzile, sa sve umetnoscu, muzikom, filozofijom, itd, itd..., budjenju i nacionalne svesti sirom Evrope pod uticajem ideja Francuske revolucije, borbama za nacionalno oslobodjenje.

Nacija pa i nacionalisticko su odigrali pozitivnu ulogu tokom prakticno celog 19. veka, zajedno sa neophodnim i neizbeznim mitovima: problem je nastao, stvoren tacnije, i to politicki ciljano, za vreme i posle WW1 kada je nacionalizam prerastao u ideologiju, ekstremizovao se krvi i tlom, posluzio kao sredstvo tada istinski najreakcionarnijih drustvenih snaga za kontrolu i usmeravanje takozvanih masa.

I mislim da nije problem u njegovoj istorijskoj ulozi kao takvoj: problem je - a neko je ovde to vec notirao, da ne trazim sada - kada se mentalnim arsenalom kraja 19. veka krene da barata krajem 20. veka sto se dogodilo - na primer - Srbiji.

 

Srpski problemi nisu poceli sa Garasaninom: poceli su sa akademicima, clanovima SANU i ostalom nazovi intelektualnom elitom koja je pristala da krajem 20. veka, elektricne stednjake i mikrotalasne pecnice zameni - огњиштима... :isuse: 

I politicarima/politici koja je na kolaps komunizma kao jedini odgovor imala da ponudi radnim ljudima :D to da - postanu samo Srbi, Hrvati, itd, itd... i nista drugo.

 

Svaka pojava su svoje vreme. Odgovorio sam vec gore nekome. Evrope je usla u tu fazu, posluzila se njome, i iz nje izasla. Ovde se vratila ko bumerang upravo u ovom vremenu o kojem ti kasnije pises.

Link to comment
6 hours ago, chandra said:

 

Pocetak 19. veka - zbog Vuka. On je bio prvi pravi turbo-folker. Na neki nacin jeste irelevantno, ali posledice reza koji je on napravio u kulturi i pogledu na nacionalnu istoriju u korenu su svih tih konfuzija srpskog nacionalnog bica koje se osecaju i danas. S druge strane je konfuzija izmedju srba i hriscanstva koje su ovi primili, ali zapravo nikad nisu do kraja prihvatili te i sada u odnosu prema SPC dominira vise pagansko sujeverje nego vera u hriscanskog boga.

 

Je l to Dragos Kalajic progovara iz tebe Chandra?

Zaista, sta fali Vuku?

Link to comment
6 hours ago, Filozof manijak said:

Da ne idemo sad previše u prošlost, ali šta mislite kako bi srpski narod izdržao i sačuvao svoju kulturu i nasleđe pod Turcima, da nije došlo do mitomanije, nebeskog naroda i uloge žrtve?

Problem je što se taj narativ s početka 19.veka povampirio devedesetih 20.veka.

 

Pitanje je dobro, ali je se uvek setim Slovenaca. Kako su oni izdrzali jedno 700 godina?

Link to comment
6 hours ago, radisa said:

Pa u stvari, kultura srpskog naroda, tamo gde je bilo nekakve kulture do 19.veka, nije bila u narodu nego u Crkvi i Vojvođanskim varošicama i Beču i Budimu koji su bili puni Srba... Narodne pesme i predanja jesu bili jedna deo kulture, ali južno od Save i Dunava, i to je obrazovanim ljudima u Beču i Budimu bilo vrlo strano... Vukovo uvođenje toga pod utacijem Kopitara, koji ga je navukao na to, opet, preko evropskog romantizma, je tačno obrazovanim ljudima tog vremena izgledalo kao turbo folk nama...

 

Vuk je jako puno dobrih stvari uradio za srpski jezik, pitanje je da li je i mogao drugačije to da uradi, osim da se uhvati za neke duboke korene i to gura protiv moćne crkve, ali je u tom svom poslu, napravio i gomile nekih grešaka, koje su se se odrzile pogubno ne razvoje određnih grana jezika i nauke uopšte... A opet, da nije bilo tih grešaka, možda ne bi mogao da izgura celu reformu jezika do kraja...

 

O negativnom uticaju Vuka na razvoj Srpske kulture... Možda se nešto od toga i uči na fakultetu, ali, bar u moje vreme, u osnovnoj i srednjoj školi se to nije učilo...

 

Ne znači da iz par knjiga koje sam pročitao da sam postao ekspert za to, ali, mogu da se pozovem na Selimovića, ako je potrebno, koji je jeako pitko to obrazlagao...

 

Bec, Budim i Vojvodina, ako se ne varam su doslii u osamnaestom veku. Trebalo je preziveti do tada.

  • +1 1
Link to comment
6 hours ago, Hermetico said:

To je tako i u Rusiji, ikonopisanje i narodnu umetnost su ustoličili protagonisti ruske avangarde. Do tad joj uglavnom nije bilo mesta u muzejima, naučnoj literaturi, nije uticala na mejnstrim kulturu koja se ugledala na Evropu. 

 

Generalno je meni romantizam neizbežan u kulturnom smislu i dobar, samo se izuzetno lako i vrlo pogrešno razume i strašno mnogo zloupotrebljava.

 

EDIT Prosvetiteljstvo mi je daleko mrskije, do dana današnjeg, a splitujte sad brišite ni ja ne verujem gde ode. Ja se vadim na antibiotike!

 

Super je rasprava!

 

Recimo, docim je prosvetiteljstvo bilo progreisvno u odnosu na crkvu, docim je, kao pokret burzoazije, gledalo na narod sa visine, ono, mi smo elita.

 

Recimo, libertarijanski univerzitet na kome sam radio u Ekvadoru svoj uzor vidi u prosvetiteljstvu. Maskirali nas sve sa perikama. Ali je zato obican puk za njih priprost, glup i lenj i zato vole socijalizam i populiste.

  • +1 2
Link to comment
51 minutes ago, BWA said:

 

Čobanski Vukov jezik vs Dositejev građanski.

 

Ма Доситеј је минимално користио могућности славеносрпског за умршавање реченица, углавном је писао јасно и народно, са минимумом русизама. Свако га данас може читати без проблема. Код славеносрпског је проблем што је свако могао писати и разумљиво и неразумљиво, по личном нахођењу, исто као, нпр. код тзв. савременог инглиш/српског, неко убацује понеку реч из енглеског, а неко се "наложи" па испише пола по народно, пола по инглишу. :D

  • +1 2
Link to comment
18 minutes ago, Duhovnost, ljubav i med said:

Ма Доситеј је минимално користио могућности славеносрпског за умршавање реченица, углавном је писао јасно и народно, са минимумом русизама. Свако га данас може читати без проблема. Код славеносрпског је проблем што је свако могао писати и разумљиво и неразумљиво, по личном нахођењу, исто као, нпр. код тзв. савременог инглиш/српског, неко убацује понеку реч из енглеског, а неко се "наложи" па испише пола по народно, пола по инглишу. :D

Bukvalno je to to :happy:

Link to comment
  • Redoran changed the title to Srpski romantizam, Vuk, Dositej, crkva i folklor
On 12.11.2021. at 13:47, Hermetico said:

Generalno je meni romantizam neizbežan u kulturnom smislu i dobar, samo se izuzetno lako i vrlo pogrešno razume i strašno mnogo zloupotrebljava.

Takozvane zloupotrebe nemaju veze sa romantizmom i dobom u kojem je, kao drustvena i kulturna pojava - pozitivna, napredna u svakom slucaju - nastao: problemitm su poceli kada su romanticarski mitovi prve polovine 19. veka pali saka najrazlicitijim nacionalizmima 20. veka i postali omiljeno ortopedsko pomagalo po pravilu ekstremno desnim i ekspanzionistickim snagama sirom pre svega Evrope.

Na sve to, oslanjanje, pozivanje na nacionalno, romanticarsko u izvornom smislu, imalo je - zavisno od lokalnih uslova - najrazlicitije pojavne oblike: od ruskih narodovoljaca koji su se okretali nekom idealnom narodu kao spasu, izvoru iz koga bi se crpla energija za drustvene promene i iz koga je potekao ruski socijalisticki pokret, tacnije pokreti, do evropskih modifikacija koje su se u ekstremu svele na ideologiju krvi i tla....

Srbija je, kako to vec ide, bila negde u sredini: ekspanzivni srpski kapitalizam imao je odlicno pokrice u takozvanom oslobodjenju jos uvek porobljenih krajeva, s tim sto je taj pokret isao u dva pravca: na jug, protiv (ostataka) Otomanskog carstva, ili na zapad/sever kao borba za juznoslovensko ujedinjenje, a protiv Austrije.

I taj dualitet mozda u mnogome objasnjava i danasnju srpsku donekle sizofrenu politicku kako teoriju, tako i praksu.

Primera radi, Balkanski ratovi jesu vodjeni za oslobodjenje krajeva koji su se jos uvek nalazili pod turskom vlascu (i koji nikako nisu bili naseljeni samo srpskim stanovnistvom) i ne moze im se poreci (i) oslobodilacki karakter.

Ali se ne moze ni poreci ni pobeci od desavanja koje opisuje 1 Tucovic i ne samo on, bas kao sto se ne moze pobeci ni poreci cinjenica da su Balkanski ratovi u svom konacnom ishodu predstavljali borbu i otimacinu malih balkanskih lesinara na lesu 1 umiruceg Carstva i njegovu podelu.

Diskusija o jeziku u ovom kontekstu je sve pre nego lingvisticka: jezik je politicka alatka, sredstvo koje, izmedju ostalog, odlicno radi kada je u pitanju recimo asimilacija ili pokusaji asimilacije.

  • +1 2
Link to comment

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...