Jump to content
IGNORED

kritika savremene umetnosti


Caligula

Recommended Posts

Kakav napred-nazad, od altamire preko Fidije do Pikasa sve je kontinuum u artikulaciji i mediju, mozak je alat za obradu sveta, bio i ostao do danas. Ali u novo drkadzijsko vreme, imamo novi iznudjeni kolosek nastao na masmedijima i mediokritetskom egzibicionizmu gde je mozak i eksponat. I tu opet mozemo o posebnosti, ali me vise zaista mrzi.
p014793.jpg
Od svih umetnosti prednost daje muzici: „Ona je apsolutno najbolji način da se emocije izraze, prime ili upute. To nije stvar pitanja da li se vama više sviđa slikarstvo ili muzika, mozak je organizovan tako da mu je muzika važnija od svih drugih umetnosti. To potiče od esencijalnog značaja zvuka u procesu preživljavanja u prirodi (zvukovi groma, reka, vetra, šuma i neprijatelja). Na tu evolutivnu podlogu lako je dodati uređene zvuke koji predstavljaju muziku bez obzira na to da li su u pitanju Rahmanjinov, Mocart, Bitlsi, Enja, ili tradicionalna narodna muzika kojoj ne trebaju ni note ni diskovi da bi se prenosila u vekove. Kod primitivnih plemena Afrike ili Amazonije ne može se zamisliti nijedan ritual bez pevanja i ritmičkih instrumenata (bubnjevi, udaraljke i ostalo).Danas ima muzike na svakom koraku, od one u avionima koja ima umirujuću svrhu, do tehno-muzike koja ekstremno nadražuje mozak, zbog čega može da bude štetna.”
Link to comment
od one u avionima koja ima umirujuću svrhu, do tehno-muzike koja ekstremno nadražuje mozak, zbog čega može da bude štetna.”
Nachi B. Eno je ok ali no love for Detroit. Om'a bi ga zaskocio Dejvid Tup...;pMnogo naporan ovaj topik, kao neka pokvarena ploca... :P
... i to kaze covek koji je stao u odbranu hermeticne i elitisticke primitivne, intuitivne, magijske, ritualno-obredne, de-kontekstualizovane predstave umetnosti"what is generally termed reality is, to be precise, a frothy nothing" Hugo BallI tu opet mozemo o posebnosti, sposobnosti, artikulisanosti, genijalnosti i ostalim opstim mestima, ali me vise zaista mrzi.
kakav clash senzibiliteta u 1 cowboyu :( Edited by palfoot
Link to comment
... i to kaze covek koji je stao u odbranu hermticne i elitisticke predstave umetnosti ciji je hermetizam i elitizam sam sebi cilj (lepo objasnio Dabovic na pocetku topika). Gledacu satima usnulo dupe vorholovog ljubavnika i osecacu se tako posebno. Pa jebote. Ako je nesto "mali format" to je upravo drustvo iz Smokvice, ogrezlo u svoju wanabe posebnost.
ne razumem. usnulo dupe vorholovog ljubavnika svakako nije bilo ni kada je nastalo, a bogami sudeci po tebi ni sada, predmet za razgovor kod tetke na slavi. to je, na primer, neki gradzanski portret ili tako nesto.sto se elitizma tice pa nikada likovna umetnost nije bila masovna na nacin na koji jeste, na primer, film. to je priroda medija.
Kakav napred-nazad, od altamire preko Fidije do Pikasa sve je kontinuum u artikulaciji i mediju, mozak je alat za obradu sveta, bio i ostao do danas. Ali u novo drkadzijsko vreme, imamo novi iznudjeni kolosek nastao na masmedijima i mediokritetskom egzibicionizmu gde je mozak i eksponat. I tu opet mozemo o posebnosti, ali me vise zaista mrzi.
ne razumem zaista. prvo, ovde niko nije zastupao neki dualizam tvrdeci da je misljenje nesto sto postoji odvojeno od telesnosti. i naravno da je misljenje zalog umetnosti. ima filozofa koji kazu da je 'estetika prva filozofija'. medjutim, da bi umetnici nastavili da misle, u epohi masmedija i tehnicke reprodukcije, morali su da misle i ram slike i izvan slike.pri tome opet: ne postoji istovetnost pojma umetnika kroz istoriju. crtac iz altamire je najverovatnije saman, fidija je zapravo javni inzenjer a srednjevekovni umetnici su cesto anonimni i deo kolektiviteta koji se opet najcesce bavi sakralnim temama. predstava koju danas imamo o umetnosti (atelje, gradjanska pozicija, itd) je plod XIX veka. ne znam sta je tu tesko shvatiti. mozgom.
[/background][/size]Drago mi je da si ovo pomenuo :)Vidis, ovaj bold je lep i zavodljiv, ali je pogresan na mnogo nivoa. Ne cisti se "sve suvisno" zbog strasti za realnim (majko mila kakav pesnik u tebi cuci) vec zbog globalnog ubrzanja gde drustvo koje se gusi u informacijama lisenim hijerarhije (starleta uginula u hotelskoj sobi veca je vest od tri hiljade decijih leseva) ne moze da filtrira informacije i senzacije drugacije nego simplifikovanjem. Ta strast za realnim koju pominjes je zapravo uspesno izvedena lobotomija nad individualizmom. Nikad vise individua i nikad manje individualnosti.Ne kazem, to je moralo da se desi i ne zelim da kritikujem proces - ali da ukazem na nelogicnosti i podmetanja kukavicjeg jajeta (Dishanova zaista genijalna dosetka, shala, kakogod) - to mogu i imam pravo.[/color]
pa kritika tog procesa jeste jedan od osnova modernosti. nikakve lobotomije nema u objavljenom ratu slici. stavise od impresionizma nadalje je bas zahtev da umetnik ne bude ogranicen konvencijama jeste zalog neke individualnosti ali i necega sto individualnost nadilazi.ne znam. kakvo kukavicije jaje? nista nije podmetnuto. ili ako mislis da kazes konzervativnim, zaglupljujucim i neumetnickim postupcima majstora pevaca podmetnuta je umetnost (iznenada) onda je to tako. ali ako ti mislis da je jedina umetnost ona koja dolazi pre tog jajeta onda si ti zapravo konzervativac.
Jeste, kurac.[/background][/size][/background][/size][/color][/color]
ciji? fidijin ili mikelandjelov?
Link to comment

za tragovima idemo i u tragove gledamo sa svih ih strana odmeravamo, da bi znali kuda dalje. od traga do traga

cilju potrage se nadamo. posto nas tragovi nigde ne odvedose sumnja se u nas uvuce. vratismo se na pocetak i svaki trag naslikasmo. u kucici nasoj slobodici hronoloski tragove postavimo. podjosmo po tragovima naslikanih samouvereno ka cilju. opet do cilja ne dodjosmo. gledamo tragove ne znajuci sta sa njima da radimo. kad su tu, ajd bar da najlepse slike tragova uramimo i da ih prodamo. tako tragovi u raznim kucama na zidu osvanuse. sada vise nisu tragovi vec celine za sebe. predugo se tragalo ka cilju i umesto cilja dobismo more tragova koji to vise nisu. svi ti tragovi su nekada nastali i nekom cilju su u tom vremenu tezili. umetnici su svoje tragove ostavljali za sobom i sami su ih stvarali misleci mozda podsvesno da ce ih buducnost prepoznati. problem traganja za ciljem cesto nema veze sa tragovima. ne mogu nikako objasniti i docarati uzbudjenje pred delima koja su lisena tragova i cilja i koja su sama za sebe sve. opet uhvatim sebe u neizbeznom razmisljanju sta se tim ljudima kroz glave motalo. banalno pisem jer banalnost nekad zna i da osvetli neke stvari drugim svetlom. banalnost nije banalna. kada pokusam da promisljam o necijim stavovima i napisanom probam da sve na banalnost svedem i tisinu osetim. ako ne saznamo drustveni kontekst i ako gledamo samo proizvod mi iako se divimo i dah nam zastaje ostajemo uskraceni za neke stvari koje nam to delo kroz nemost govori, ako smo smeli da ga slusamo. da. da tisinu slusamo. onu pozadinu da pokusamo da primetimo. namigivanje koga nema da zapazimo. ako to pokusamo i ako opet nista ne vidimo i cujemo to ne znaci da toga nema. demaskirati ocito je banalno. ali ocito je ocito da nam u susretu sa lepotom sama lepota maskira mnogo. moramo se na pocetak vratiti i okolinu tragova ispitati. kada okolinu i dela spojimo dobicemo bar neki uvid i mozda cemo videti namigivanje koga nase oci ne vide. to je mozda radoznalost, mozda preispitivanje, mozda nacin shvatanja, mozda uvid u dubinske povrsnosti, ali sigurno nije tracenje vremena vec odavanje pocasti nasem mozgu. mozak daje odgovor, a udruzeni mozgovi odgovore.pocetak se pocetkom zove ne po prvom koraku. predjena prepreka je pocetak. Edited by bergasa19
Link to comment

zabavan tekst bergase :)nego jos da dodam da nije nikakva sramota biti konzervativac (iako cesterton lepo primecuje da je konzervativac onaj koji toliko zeli da sacuva neki objekat da mu neda da zivi). eno ti ga djordje kadijevic. covek je trenutno najkonzistentniji aktivni likovni kriticar. on doslovce smatra da se praksa moderne ne moze vise nazvati umetnoscu na nacin na koji je mi poznajemo u istoriji (pri cemu je on danas ublazio svoj stav i ne misli vise toliko lose o tim novim praksama). meni je to ok. to je teza koja se moze braniti. zaista postoji jedan rez od reprezentacije ka necemu sto jedan filozof naziva umetnoscu parusije odnosno stvarnog prisustva. zaista, dakle postoji rez koji se krece negde u periodu od invencije fotografije preko impresionizma ka kubistima, futuristima i nadrealistima. nad svima njima stoji disan i njegova gesta.u svom dnevniku iz 1913. godine disan doslovce pise: da li se mogu stvoriti umetnicka dela koja nece biti umetnicka dela?. drugim recima da li je moguce istovremeno stajati u umetnosti a izaci iz nje. na cudan nacin homologno sa marksovom pozicijom koja je u filozofiji a opet je i anti-filozofija. dakle sam disan ne bi imao problema da se njegov cin oznaci necim izvan umetnosti. ali tu ima jedan problem: nakon njegovog cina zapravo to je jedina umetnost. danas kritika savremene umetnosti zapravo jeste kritika umetnosti. ono sto prethodi savremenosti vise ne moze da se svesno reprodukuje kao umetnicko delo. to postoji samo kao umetnost u istoriji. mi na to mozemo da referiramo ili da post-modernisticki to ukljucimo u nas rad ali ne mozemo vise tome da pristupimo nevino (iskreno) kao objektu umetnosti. znaci doslo je do denaturalizacije reprezentativne umetnosti (koja, uzgred budi receno, kada se stavi u kontekst vizantijske, islamske i drugih velikih umetnosti zapravo cini samo jedan objekt u dosta ravnoj shemi istorije umetnosti). i to je to. i to moze da bude dobro: otvoreno je polje reprezentativne umetnosti u popularnoj kulturi. danas to film radi daleko bolje nego sto je nepokretna slika ikada mogla. i ne vidim sta je tu problem.znaci da danas mozes da budes konzervativac i da stvari postavis tako da kazes da nakon turnera nema zalaska sunca. to verovatno vise skodi objektu koji se zeli sacuvati ali je legitimna pozicija. ne znam zasto bi je se neko stideo?

Link to comment
predmet za razgovor kod tetke na slavi
hm.dochim je nezna i suzdrzana brendiranost Smokvice savrseno mesto za palamudjevine o novim apostolima i njihovim zitijima.Pazi ovaj sta je uradio
... na to se svodi kompletna prica. Ljudi su glupi, zapravo, ljudi su idioti. Ovaj tip sa videa nije hteo da pravi umetnost, samo je opisivao mehanizam. Zamisli tek sta mediji mogu da urade sa najbanalnijim performansom koji je moguce izvesti (prosto sedenje na stolici npr.)Ne znam, smeta mi sto sistematski podmeces covecanstvu da je "sazrelo za realizam™" a zapravo 99,999% ljudi (ili jos vise) prosto ne razume cemu visesatno snimanje usnule zadnjice. I sam kazes, altamirac je bio svestenik, fidija inzinjer, mikelandjelo zanatlija, - a njihovi proizvodi koji su u vreme nastanka imali prakticnu vrednost kasnije su dobili novi zivot, pa jos jedan, pa jos jedan (toliko pominjeni rimski Panteon imao je hiljadu i jednu namenu kroz vekove a tesko da je smatran tek nekom nastresnicom koja stiti od kise). Ja zaista ne znam kakav novi zivot moze da ima visesatni snimak nepomocnog dupeta vorholovog decka.Altamira je Pikasou posluzila kao inspiracija - sta ga je nadahnulo, shamanizam? Funkcija crteza? Istorijski kontekst? Ne bih rekao. Pa jbt, ti crtezi su gotovo apstraktni. Nemaju cak ni ram, nisu ograniceni niti odredjeni, nisu izlozeni. Cisti kao suza. Mozda je to nadahnulo Pikasoa - cista i nevina artikulacija. Esencija artikulisanja - komad pecene zemlje i drveta trljanog po zidu pecine, koji ima zivot i posle toliko vremena. Ni manje ni vise.A to nije "realizam" o kojem ti govoris.dva kropa: jedan iz altamire a drugi je deo crteza najboljeg crtaca u istoriji:2.JPG1.JPG Edited by CowBoy
Link to comment

Nije mi iasno sta si hteo da kazes sa ovim osnovnoskolskim klipom.Savremena umetnost odavno je obradila ovaj fenomen.

Edited by bergasa19
Link to comment
i sta ta dva doodla jedan do drugog treba da nam pokazu ?
vibrantnost i bogatsktvo linije koja npr. ne postoji u duzem periodu posle Altamire (hehe, posle altamire sve je dekadencija™ ). Nije cudo da se Pikasou svidelobtw. ono desno je Direr, krop sa portreta majke.edit: poenta - da si ikada uhvatio olovku u ruku, bilo bi ti jasno koliko je tesko nacrtati onog bizona na onakav nacin. Ali dzaba da ti objasnjavam, ti si prezreo artikulisanje, tebi je i blekendeker ispod moshnji dovoljan za kreativni izraz. Edited by CowBoy
Link to comment
ne postoji u duzem periodu posle Altamire (hehe, posle altamire sve je dekadencija™)
Štob' reko jedan moj frend, u svakoj šali - malo šale. U tom smislu, ova pošalica zapravo najbolje predstavlja tvoju poziciju.
Link to comment
Štob' reko jedan moj frend, u svakoj šali - malo šale.
Duhovit mali.Nije mi bas jasno sta si hteo da kazes. btw. ono "hehe" je umetnuto zbog cestog ponavljanja ovog Pikasoovog citata.
Link to comment
Duhovit mali.
Smokwitzsa humor is no laughing matter.
Nije mi bas jasno sta si hteo da kazes. btw. ono "hehe" je umetnuto zbog cestog ponavljanja ovog Pikasoovog citata.
Ma znam, naravno, samo što je za Pikasa ta izjava deo upravo onoga poduhvata o kojem priča Kim - potrage za realnim. Kod tebe to postaje samo još jedan stih u onoj DarkAttraktorovoj pesmi.
Link to comment

Create an account or sign in to comment

You need to be a member in order to leave a comment

Create an account

Sign up for a new account in our community. It's easy!

Register a new account

Sign in

Already have an account? Sign in here.

Sign In Now
×
×
  • Create New...