Jump to content
IGNORED

Trump - hoće li biti impeachment ili 8 godina drugačijeg predsednikovanja?


radisa

Recommended Posts

Pokusavam da zamislim kako bi to izgledalo da neko naoruza moje profesore iz srednje i osnovne i da nije realan predlog mislim se da bi to bio odlican pocetak scenaria za neku komediju.

 

nigde drugde na svetu tako glupa resenja za probleme ne mogu biti ozbiljno predlagana. Only in America.

Link to comment
2 hours ago, Eraserhead said:

Pokusavam da zamislim kako bi to izgledalo da neko naoruza moje profesore iz srednje i osnovne i da nije realan predlog mislim se da bi to bio odlican pocetak scenaria za neku komediju.

 

Premotaj na 5:05 ;) 

 

Spoiler

Let's give that cunt a gun and see how things work out!

 

 

Link to comment

Dok CNN upada u kuće običnim ljudima i progoni ih zbog toga što su nešto postovali na Fejsu, The Intercept pokazuje kako bi otprilike trebalo da izgleda civilizovana debata na temu mešanja u izbore.

 

Dva dobitnika Pulicera, svaki na svom (suprotstavljenom) stanovištu. Definitivno preporučujem za gledanje. Po mom mišljenju Greenwald pobediJo mada je to u suštini nebitno. Bitno je da postoji debata u kojoj možeš da slušaš onog sa kim se ne slažeš a da ne baciš peglu u više navrata.

 

Link to comment

Ja se tu slažem sa Grinvoldom, ali Rajzen ga je dobro potkačio sa onim da je bad communicator ako ga cela Amerika doživljava kao najvećeg kontraša Red Scare sranjima. A on kao kontraš realno popušta, to što uzima ove poslednje indictments kao "some evidence of Russian meddling" je patetično. Zna se šta su dokazi a šta je ksenofobni mudslinging. 

 

Pritom GG već dugo zapostavlja ključnu stvar o kojoj se moralo drečati od prvog dana: da hakovanje nečijeg mejla može tehnički da bude krivično delo, ali ne može nikako da bude "napad na demokratske institucije". Da su lažirali DNC/Podesta mejlove - OK, propaganda, dezinformacija, napad na institucije, sve razumem. Ali nije lažirano apsolutno ništa - američka javnost je bila bolje informisana posle toga, nikako gore. 

 

Najveći problem sa celom tom pričom, veći čak i od sumanutog zveckanja oružjem, su te tendencije da se uspostavljaju razne Ministries of Truth po raznim Fejsbucima i Tviterima koje će biti ovlašćene da uklanjaju sadržaj koji ugrožava konsenzualnu realnost. To vodi direktno u Black-Mirrorish distopiju.

Link to comment
1 minute ago, Weenie Pooh said:

Ja se tu slažem sa Grinvoldom, ali Rajzen ga je dobro potkačio sa onim da je bad communicator ako ga cela Amerika doživljava kao najvećeg kontraša Red Scare sranjima. A on kao kontraš realno popušta, to što uzima ove poslednje indictments kao "some evidence of Russian meddling" je patetično. Zna se šta su dokazi a šta je ksenofobni mudslinging. 

 

Pritom GG već dugo zapostavlja ključnu stvar o kojoj se moralo drečati od prvog dana: da hakovanje nečijeg mejla može tehnički da bude krivično delo, ali ne može nikako da bude "napad na demokratske institucije". Da su lažirali DNC/Podesta mejlove - OK, propaganda, dezinformacija, napad na institucije, sve razumem. Ali nije lažirano apsolutno ništa - američka javnost je bila bolje informisana posle toga, nikako gore. 

 

Najveći problem sa celom tom pričom, veći čak i od sumanutog zveckanja oružjem, su te tendencije da se uspostavljaju razne Ministries of Truth po raznim Fejsbucima i Tviterima koje će biti ovlašćene da uklanjaju sadržaj koji ugrožava konsenzualnu realnost. To vodi direktno u Black-Mirrorish distopiju.



 

Face-holy-book

Ustupci Facebooka pakistanskim islamistima u matrici Facebookove politike cenzure, radi profita i manipulacije javnim mnjenjem

 

 

Vraćamo se svima omiljenoj temi o licemerju rukovodstva internet servisa. Videćemo kako je Mark Zakerberg (Zuckerberg), vazda spreman da priča o slobodnom govoru, oran da se pokloni islamskim cenzorima iz Pakistana, pristajući da učestvuje u akciji pakistanskih vlasti koje za cilj imaju suzbijanje svetogrđa na internetu. Pakistan je zemlja u kojoj malobrojni pripadnici drugih veroispovesti neretko bivaju kamenovani zato što ih je neko bez trunke dokaza optužio da su navodno rekli nešto što se može smatrati blasfemijom protiv islama. S obzirom na to da je za svetogrđe u pakistanskom pravnom sistemu predviđena smrtna kazna, takav potez ove vlade ne čudi, ali će čitaoce, možda začuditi brzina kojom Facebook pristaje na dil.

 

Kazna za greh...

 

Bogohuljenje na Facebooku je ušlo u žižu interesovanja kada je u Pakistanu pre nekoliko meseci mladić Ajaz (Ayaz) Nizami pravosnažno osuđen na smrtnu kaznu zbog toga što je navodno izrazio svetogrdne misli u postu na Facebooku i bio uhapšen u akciji pakistanskih vlasti. Pomenućemo i da se Twitter u ovoj situaciji pokazao u pravom svetlu, pošto nisu obrisali ni delić tweetova koji su otvoreno pozivali na smrtnu kaznu za Ajaza sa sve hashtagom #HangAyazNizami, s obzirom na to koliko pod raznim izgovorima cenzurišu konzervativne korisnike na Zapadu. Nakon što je ta vest obišla svet, vlada Pakistana je zatražila od Facebooka da automatski briše sve što se može smatrati ogrešenjem o muslimansku veru na teritoriji Pakistana. Nekoliko visokih rukovodilaca Facebooka je otputovalo u Pakistan, gde je Facebooku više puta prećeno zabranom, da bi se sastali sa ministrima i drugim visokim zvaničnicima te zemlje i nakon, kako obe strane navode, zadovoljavajućih pregovora, Facebook je pristao da cenzuriše svaku objavu koja se može smatrati protivnom islamu, te građani Pakistana neće moći da vide ili objave takav sadržaj. Pristali su takođe da pomažu pakistanskim organima reda u postupcima protiv prekršilaca. Opravdanje pakistanske vlade je da se time bori protiv terorizma i izopačenog tumačenja islama. Lako je shvatiti da, u situaciji u kojoj linčovanje nemuslimana zbog optužbi za huljenje predstavljaju realan problem po javni red, izvršna vlast sprečava veći problem, kao što sprečava i negativan publicitet kad sud osudi nekog zbog pisanija na Facebooku. Ipak, među pakistanskim aktivistima, uključujući i islamističke aktiviste, čuju se česte kritike koje govore da je cenzura bogohuljenja efektivno pokriće za dil Facebooka i vlade s namerom da se brišu svi sadržaji kritični prema vladi, za šta već postoje brojni primeri u praksi.

 

Svaka suverena država može da ograničava neke segmente javnog izražavanja u skladu sa željama i interesima svojih građana. Razumljivo je da Pakistan radi u pravcu poštovanja tradicije, koliko god nekom elementi te tradicije i političke ideologije koja je okružuje bili neprimereni. Pravi problem leži na drugoj strani. Internet servisi su stavili pred države situaciju u kojoj je najefikasniji način kontrole internet servisa pravljenje takvih paktova po kojima oni sami sebe regulišu.

 

Osim što im se otvara prostor za razvoj, implementaciju i korišćenje mehanizama kontrole sadržaja pod okriljem zakona i države, oni ih sada mogu koristiti za svoje ciljeve koji nemaju veze sa ciljevima država i korisnika. Direktno pod odredbama za sprečavanje terorizma, govora mržnje, svetogrđa ili čega sve ne, internet giganti mogu proizvoljno da kroje javno mnjenje, dok su državnici koji su sa njima pravili dilove uljuljkani u lažnom osećaju uspeha zbog uvođenja sopstvene agende, koja je opet često sa tankim pokrićem javnog interesa.

 

Na Zapadnu ništa novo

 

Možda i ne bi trebalo da nas čudi Facebookov udar na blasfemiju protiv islama, s obzirom na to da na Zapadu fanatično sprovode još žešću akciju protiv svetogrđa, ali ne u korist jedne od etabliranih svetskih religija, već pseudoreligijske ideologije političke korektnosti u čije se ime, pod plaštom multikulturalizma i pod izgovorom da se bore protiv govora mržnje, netolerancije, ksenofobije, mikro, nano i pikoagresije i sličnih konstrukcija, suzbija slobodan govor i iznošenje mišljenja ili čak dokazanih činjenica koje se kose sa postulatima ovog kultnog fenomena ekstremne političke levice. Institucionalni pritisci ovde opet mogu služiti kao izgovor, ali ne i opravdanje. Zbog navodnog govora mržnje na društvenim mrežama, građani Evrope, posebno Nemačke gde se već nakupilo stotine slučajeva, bivaju hapšeni i osuđivani. Facebook je nedavno sa nemačkom vladom sastavio radnu grupu, kako bi, kao i u pakistanskom slučaju, uklanjali sve što se kosi sa dogmom i odavali podatke korisnika da bi ovi bili procesuirani. Zanimljiva činjenica je da je jedna od vodećih ličnosti radne grupe izvesna Aneta (Anetta) Kahane, za koju se iz zvaničnih dokumenata zna da je bivša doušnica Štazija, istočnonemačke tajne policije. Govor mržnje postoji kao jasno definisana pravna kategorija u Nemačkoj, kao i drugde, ali se pod pritiskom raznih interesnih grupa u vansudskom kontekstu ova definicija ekstremno muti i rasteže. Po, u javnosti raširenim interpretacijama, iznošenje zvaničnih podataka o onima koji se ne slažu sa etosom političke korektnosti i multikulturalnosti, loše je i posledica je raznih „izama” i „fobija”. Dok sud generalno nije u mogućnosti da osudi mimo zakonskog okvira, situacija je drugačija kada je u pitanju cenzura na društvenim medijima. Kamarila, predvođena bivšim žbirom totalitarnog režima, može da se dogovori sa čelnicima Facebooka u netransparentnim pregovorima da cenzuriše šta god hoće, jer je kod Facebooka sve netransparentno, od algoritama, preko politike, pa nadalje.

 

U SAD, međutim, govor mržnje kao pravna kategorija ne postoji u evropskom smislu, i zbog tamošnje pravne definicije, skoro je nemoguće da bude primenjen na internet. Facebook ipak i te kako uspeva da gura svoju političku ideologiju putem očigledne cenzure, da li zbog kalkulacija sa forsiranjem liberala, ciljne grupe svojih servisa, zbog hirova nadležnih u kompaniji ili nekog trećeg plana za put ka profitu i moći, koji sigurno nije u interesu korisnika, građana i države.

 

Go bravely...

 

Koliko u Facebooku cene pristup novim tržištima, vidi se po tome što je CEO Mark Zakerberg pre nekoliko meseci bio u zvaničnoj poseti Kini, gde se na lošem mandarinskom dodvoravao čelnicima Komunističke partije Kine, kako bi ostvario ustupke koji bi mu omogućili da se probije na tržište na kom vlada oštra domaća konkurencija i skepticizam građana prema američkoj megakorporaciji. Kineska vlada, izgleda, nije bila voljna da povlađuje internet gigantu, pa Facebook ni pored sveg truda nije uspeo da otkine od lokalnih društvenih mreža veće parče tržišnog udela. Ovaj potez Zakerberga očigledno nije dobro prošao kod američke ciljne publike, pošto je bilo negodovanja i optužbi za profiterstvo na cenzuri i tome slično, pa se Facebookovo rukovodstvo odlučilo da ubuduće primenjuje stealth pristup u svom pohodu na kinesko tržište, što se može videti na primeru puštanja u rad aplikacije za deljenje fotografija Colorful Balloons koju je Facebook u tajnosti razvio za kinesko tržište. Pošto nije pod Facebookovim brendom, zapadni novinari su otkrili ko stoji iza aplikacije tek nekoliko meseci nakon njenog puštanja u promet u Kini. Facebook je nedugo zatim opet isprovocirao javnost brisanjem naloga kineskog milijardera i industrijalca Gua Vengija (Guo Wengui) koji je pobegao u Ameriku nakon optužbe za korupciju i postao glasan kritičar kineske vlade. Svi američki i evropski mediji su preneli ovu vest i, iako je kineskom disidentu vraćen njegov Facebooku nalog , mnogi analitičari su u ovom potezu videli pokušaj dodvoravanja Facebooka (i Googla, pošto je obrisan i Vengijev Youtube nalog) kineskim vlastima. Mnogi kineski aktivisti, u Kini i egzilu, kritični prema vladi te zemlje, izašli su u javnost sa izjavama da su im ugašeni ili suspendovani nalozi na Facebooku.

 

Valja usput pomenuti Apple, pošto je ta kompanija takođe poznata po tome da plešu onako kako sviraju države čija su im tržišta interesantna. Apple je nedavno sa svoje prodavnice aplikacija za kinesko tržište povukao vlastiti VPN klijent na zahtev rukovodstva te zemlje, koja se trudi da ograniči VPN mreže, što predstavlja samo poslednji u nizu identičnih poteza ove kompanije koja često blokira dostupnost aplikacija u Kini, i bez zahteva vlasti te zemlje.

 

Facebook je optužen i za saradnju sa turskom vladom na cenzuri prokurdskih stavova i kritike na račun Turske i turskih vlasti, o čemu svedoči veliki broj dokaza koje su prikupili aktivisti iz te zemlje. Jedan od dokaza je dokument Facebooka koji je procureo u javnost 2012. godine, u kom outsourcing saradnicima nalažu šta sve mora biti uklonjeno sa tog servisa u Turskoj. Slične dokumentovane optužbe se ponavljaju u čitavom nizu drugih zemalja, te nemamo prostora da ih sve pobrojimo.

 

Naši čitaoci su verovatno već upoznati sa „privilegijom” koju kao građani Srbije imaju, da učestvuju, zajedno sa građanima Šri Lanke, Bolivije, Gvatemale, Kambodže i Slovačke, u Facebookovom programu testiranja alternativne funkcije novog Explore feeda. Domaći novinar Stevan Dojčinović je već u tekstu za New York Times izložio negativne posledice koje ovaj potez ima na male nezavisne medije, dok su se slične ocene čule i iz ostalih „zemalja – oglednih kunića”. Zapadni stručnjaci već uveliko kritikuju Explore feed u svojim zemljama, istovremeno upozoravajući da eksperimentalna varijanta i izmene koje je Facebook najavio, vrlo lako mogu poslužiti za dalje manipulisanje javnog mnjenja svih zemalja od strane Facebooka i interesnih grupa koje su spremne da mu plate.

 

Profit i...

 

Osvrnućemo se na još nekoliko nalaza koje su novinari i državni organi obelodanili o večitom pohodu Facebooka da svom rukovodstvu omogući modernu varijantu hleba i igara, tj. profita i cenzure. Nedavno je Facebook zaslužio i prominento mesto u istrazi američkog posebnog tužioca, jer je navodno prekršio federalne zakone o političkim kampanjama primajući sredstva za političko oglašavanje od stranih fondova i pojedinaca, a da pritom to nije prijavio nadležnim državnim organima. To umnogome uvećava licemerje Marka Zakerberga koji je lamentirao nad stanjem američkog izbornog sistema i potencijalnom zloupotrebom za koju je Facebook nesvesno iskorišćen.

 

Na to se direktno nadovezuje priča o inicijativi za fact checking, koja je od početka nosila stigmu političke ostrašćenosti i mogućnosti za zloupotrebe. Naime, iz redova samih fact checking partnera koje smo već detaljno predstavili (SK 2/2017), od ljudi zaposlenih u partnerskim medijima i nevladinim organizacijama čule su se oštre kritike na način na koji Facebook koristi ovu inicijativu. Česte optužbe na račun Facebooka su da radi premalo na problemu, da nije efikasan u sprovođenju direktiva partnera, da ne dostavlja tražene dodatne informacije o pojedinim člancima i objavama i da je krajnje netransparentan prema partnerima, počevši od unutrašnjih odluka Facebooka o postupanju prema prestupnicima, do načina na koji se podaci fact checkera koriste u razvoju algoritma za automatsko obeležavanje i uklanjanje.

 

Situacija je ostala ozbiljnija kada je Aleksios Mancarlis (Alexios Mantzarlis), direktor International Fact-Checking Network Poynter instituta, krovnog partnera Facebookove fact checking inicijative, izjavio da se fact checking partneri nalaze u mraku i da je Facebook ekstremno škrt pri deljenju informacija, što podriva svaki aspekt inicijative.

 

Jedan od zaposlenih u institucijama partnera, koji je sa veoma razumljivim razlogom odlučio da ostane anoniman, otišao je korak dalje u optužbama kada je novinarima britanskog lista Guardian izjavio da Facebook angažovanjem eksternih fact checker institucija, tim institucijama nameće potencijalni konflikt interesa, pošto nisu u mogućnosti da istražuju Facebookovu ulogu u dezinformaciji korisnika. Dalje navodi da Facebook u stvari celom inicijativom samo maže oči javnosti i finansiranjem inicijative kupuje dobar PR, istovremeno se sklanjajući iza rada partnerskih organizacija, svaljujući na njih sav posao i odgovornost. Anonimni sagovornik Guardiana je u nastavku naveo da je i dalje moguće platiti vidljivost i promovisati neistine, kao i da postoje dokazi da Facebook i dalje za pare plasira ono što oni vide kao dezinformacije, te da je Facebooku profit na prvom mestu i da su sve akcije preduzete tokom fact checking inicijative izvođene na takav način da ne ugroze bilo koji izvor finansiranja.

 

...cenzura

 

Dinamika po kojoj Facebook čini sve što vlade od njih traže kako bi opstao na nekom tržištu, može signalizirati da je čelnicima kompanije profit najvažniji, ali kada se pogleda situacija u SAD, gde vlada zvanično nije zahtevala bilo kakvu kontrolu informacija, vidimo da se cenzura i manipulisanje informacijama koriste sa ciljem da se oblikuje javno mnjenje. Čak ni ta činjenica ne mora nužno da znači da su rukovodioci ostrašćeni liberali, već je sasvim moguće da su izračunali kako će im gubitke poništiti neki budući dobici, ili da će profitirati potpirivanjem sučeljavanja favorizovanjem jedne strane, ili da će im podrška dovoljnog broja ljudi iz ciljne grupe omogućiti pokriće da nastave sa prekrajanjem javnog diskursa, i da će, pre ili kasnije, dobiti pokriće da borbu za dominaciju političke korektnosti iskoriste kako bi svoje cenzorske napore skrenuli u profitabilnim pravcima.

 

Da li se slažete sa politikom slobode govora, u ovom slučaju nije relevantno, pošto je u svakom slučaju veoma loše prepustiti Facebooku da svojim black box tajnim algoritmima kroji ogroman deo medijske sfere na internetu, bez obzira na to da li su vlade dobronamerne ili ne, i da li im je pokriće bezbednost, religija ili politička korektnost. Takvi potezi Facebooka će uvek dovesti do toga da ova megakorporacija državne smernice koje je prihvatila spinuje u korist zgrtanja sopstvenog profita ili proizvoljnog ideološki motivisanog prekrajanja javnog mnjenja, najverovatnije opet sa profitom kao ultimativnim ciljem. Na strane države ne možete uticati, ali možete svojim vremenom, klikovima i novcem poslati poruku internet servisima da se manipulacije javnošću, zloupotrebe podataka i bahato profiterstvo, neće tolerisati.

 

http://www.sk.rs/2017/12/skin03.html

 

 

Link to comment

Uf, kakav galimatijas od teksta. Meša vrlo bitne stvari kakva je ta fact-checking inicijativa koja može samo da služi uterivanju jedne, jedine, zvanične verzije stvarnosti kojoj ništa ne sme da se protivi, dakle gaženju alternativnih medija koji potpuno zavise od neformalnog soc-network oglašavanja...

 

... i suzbijanja govora mržnje što bedno izjednačava sa nekakvom tiranijom ekstremne levice :isuse: Ako na nešto društvene mreže imaju pravo, onda je to enforcing pravila ponašanja na koja je svaki korisnik obavezan. Ako ti ne daju da bogohuliš, naravno da ne smeš da bogohuliš - to nije nikakav vrednosni sud sa njihove strane. Čovek evidentno ne razume razliku između toga (brisanja tvitova u kojima se npr. poziva na nasilje) i proizvoljnog uređivanja vesti kako bi bile u skladu sa zvanično oktroisanom verzijom, što jeste potpuno nekompetentan i sramotan value judgement.

 

Nepoznato mi je ime Srđan Brdar, ali vidim da nisam mnogo propustio. Jebala ga sloboda govora.

Edited by Weenie Pooh
Link to comment
2 hours ago, Redoran said:

Dok CNN upada u kuće običnim ljudima i progoni ih zbog toga što su nešto postovali na Fejsu, The Intercept pokazuje kako bi otprilike trebalo da izgleda civilizovana debata na temu mešanja u izbore.

 

 

Haha

 

upali u kucu i progonili je = pitali je ispred kuce

Link to comment

Greenwald voli da se lažno predstavlja kao dobitnik Pulicera. Šta god on izgovori, odmah sve zaboravim. U stvari, on ostavi druge da ga tako predstave, a on “zaboravi” da ih ispravi. Tako su ga ovde kod mene uhvatili.

Link to comment
19 hours ago, Weenie Pooh said:

Uf, kakav galimatijas od teksta. Meša vrlo bitne stvari kakva je ta fact-checking inicijativa koja može samo da služi uterivanju jedne, jedine, zvanične verzije stvarnosti kojoj ništa ne sme da se protivi, dakle gaženju alternativnih medija koji potpuno zavise od neformalnog soc-network oglašavanja...

 

... i suzbijanja govora mržnje što bedno izjednačava sa nekakvom tiranijom ekstremne levice :isuse: Ako na nešto društvene mreže imaju pravo, onda je to enforcing pravila ponašanja na koja je svaki korisnik obavezan. Ako ti ne daju da bogohuliš, naravno da ne smeš da bogohuliš - to nije nikakav vrednosni sud sa njihove strane. Čovek evidentno ne razume razliku između toga (brisanja tvitova u kojima se npr. poziva na nasilje) i proizvoljnog uređivanja vesti kako bi bile u skladu sa zvanično oktroisanom verzijom, što jeste potpuno nekompetentan i sramotan value judgement.

 

Nepoznato mi je ime Srđan Brdar, ali vidim da nisam mnogo propustio. Jebala ga sloboda govora.

Ima uglavnom gnevne tekstove na internet teme. Neko mu je stao na senku , ne zna se još uvek tačno ko. Stavio sam jer si pominjao fb i tviter cenzuru a ne sećam se da smo pominjali Pakistan i Tursku. Slažem se da čovek nije načisto sa tim ko je ko na političkoj sceni. 

Link to comment
×
×
  • Create New...