Jump to content
IGNORED

Da li je trebalo stvarati Jugoslaviju, iz raznih perspektiva


Tribun_Populi

Recommended Posts

  • Replies 1k
  • Created
  • Last Reply

Top Posters In This Topic

  • MancMellow

    218

  • Tribun_Populi

    161

  • namenski

    77

  • Jovan Nenad

    72

Top Posters In This Topic

Posted Images

I na sve to, Srbi zapravo jako malo znaju o Bugarima....

Zavisi u kom delu Srbije ispitujes znanje: ima delova Srbije u kojima dosta znaju o Bugarima.

Obrnuto jok.

I da, koje bi bile osnovne razlike izmedju srpskog i bugarskog bivstvovanja pod Turcima?

Bugari su imali bolji marketing  -_-

 

 

 

 

 

A i Стамбул im bio blize.

Link to comment

Sto se Balkanskih ratova tice, toliko jaka da je vec oktobra 1912. bugarska vlada molila da se pomaze podtm Jedrene, da bi Srbija februara 1913. tamo poslala i artiljeriju, ganc novu, tek pristiglu iz Francuske...

I to na frontu u Trakiji u kome je, prakticno, bila angazovana cela mocna bugarska vojska.

Brojke o velicini  :isuse:  jesu tacne i prirodne su za tada najvecu balkansku drzavu sa najvecim brojem stanovnika, cak je i mirnodopska vojska bila kudikamo veca od evropskog standardatm u to doba,

Bilo kako bilo, u Trakiji si 18. oktobra, kad su Bugari zapoceli, imao 100,000 Turaka i cirka 200,000 Bugara, da bi na kraju morala i Srbija da pripomaze: karakteristicna bugarska operativna 'suzdrzljivost' protiv turske armije za cije je stanje 'rasulo' bilo blag izraz, isla je cak dotle da se 22. oktobra, dakle par dana pre molbe za pomoc od Srbije, kod Bugara razmatrala i mogucnost - povlacenja.

U Drugom balkanskom, takodje slavno, bez objave rata na dojucerasnje saveznike: na Bregalnici nije bilo ni Rumuna ni Grka ni Turaka...

A najbolji mi je deo, kad smo vec kod Bregalnice, detalj da, kada je bugarska komanda uvidela da joj zamisao o presecanju Vardarske doline i sprecavanja veze izmedju Srbije i Grcke nije uspela iznenadnim napadom, мучкитм, ta ista komanda poslala parlamentarce da traze primirje.

Ali samo na tom delu.

 

Bugarska do Vladivostoka i Kamcatke!!!

 

 

Zaboravio si da pomenes i pobedu nad Srbijom 1915...

A u boldu besramno iskrivljujes: kapitulacija Bugarske je bila 1 od najznacajnijih uzroka sloma Centralnih sila, uostalom zasto Nemci nisu masovno dezertirali, nego bas Bugari kad su Centralne sile bile slomljene? 

Sto se septembra 1918. tice, ja ga znam samo kao mesec u kome je Bugarska kapitulirala, verovatno zato sto je bas tada razbila Grke i Britance: Ljapcev, ministar finansija, je 28. pristigao u Solun da bi 29. potpisao sta je trebalo i da bi se 30. u podne sa Bugarima zavrsilo.

To pada, ako kalendar ne laze, mesec i nesto jace dana pre sloma Centralnih sila i to posle zestokih nemackih i austougarskih napora da odrze Bugare na nogama: negde oko 20. septembra sa Zapadnog fronta koji se opasno ljulja Bugarima se u pomoc salje Alpski korpus, nemacki, 1 divizija iz Rumunije, a i Austrijanci slabe i italijanski i ruski front saljuci po 1 diviziju na jug u pomoc braci Bugarima...

 

Najpre, samo konstatujem da je bila najveca i najjaca balkanska vojska.

 

Bugarska vojska u Prvom balkanskom ratu deluje na vrlo dugackom i sirokom fronta od Pirina, Soluna, zapadne i istocne Trakije sve do Cataldze gde je krajem 1912 oko 120000 Bugara udarilo na skoro 200000 Turaka. Tu su kidisali i opsedali nekoliko puta u nekoliko meseci, vrlo krvava klanica (mozda i najveca u tom ratu(pritom sa ogromnim brojem mrvtih vojnika zbog epidemija). Naravno da nama sluzi na cast podrska skoro 50000 vojnika i artiljerije kod Jedrena, to ni Bugari nimalo ne prectkuju danas. Ipak, svoditi Bugare na nestabilnu vojsku u Prvom balkanskom ratu jednostavno nije tacno. I ako je nesto velika stvar u srspko-bugarskim odnosima, onda je svakako Prvi balkanski rat. 

 

Udar s ledja na Bregalnici i vojno i politicki dosta lici na Slivnicu. Bugarski politicari i dobar deo vojske uopste nisu bili za udar na saveznika, vec da se ceka arbitraza ruskog cara. Presekao je Ferdinand, uz prethodna upozorenja generala Savova da ce raspustiti vojsku ukoliko se ne napadne sto pre.Medjutim, samo dan posle nastupanja vojske, rusofilski premijer Danev trazi od Savova da  zaustavi prodor, a da delegacija pokusa sa dogovorom sa srpskom stranom oko Makedonije. Tu konfuziju je srpska vojska iskoristila da u sledecih nekoliko dana spremnije doceka Bugare na Bregalnici. Bregalnica jeste velika srpska pobeda, ali su Bugari vrlo brzo stabilizovali poziciju na Krivolaku i tesnom pobedom na Kalimancima sprecila da se srpska i grcka vojska sretnu u dolinu Strume. Srpska vojska se takticki povlaci prema Nisu i Pirotu. Dosao je novi problem -  Grci su probili kod Kukusa.Kada ulaze Rumuni u rat, pada vlada Daneva i sve ide ka bugarskoj katastrofi.

 

Bitka na Dojranu bila je 18-19 septembra, na Dobrom polju par dana ranije. Veliki broj dezertera je krenuo ka Sofiji i stradao u sukobu sa lojalnom vojskom i nemackim odredima. Ovde zaboravljas da je Bugarska u orvom svetskom ratu poprilicno gladna, sa ogromnom inflacijom, politicka levica (zemljoradnici pre svega ) traze sklapanje mira, ratna opijenost se za dve godine pretvorila u poprilicnu depresiju i na frontu. Dakle, ima nekoliko uzroka bugarskog sloma septembra 1918., a onaj o slomu Centralnih sila vec je bio u glavama dobrog dela politicara i ljudi iz vojske.

Edited by Toni Sumaher
Link to comment

Bugari su se na Solunskom frontu tukli sjajno obzirom na to kakvo im je bilo snabdevanje. Oni su bukvalno gladovali.

 

Što se pak srpske vojske tiče, mnoge stvari nisu bile tako sjajne, kako se danas misli.

Edited by Dr Arslanagić
Link to comment

Bugari su se na Solunskom frontu tukli sjajno obzirom na to kakvo im je bilo snabdevanje. Oni su bukvalno gladovali.

 

Što se pak srpske vojske tiče, mnoge stvari nisu bile tako sjajne, kako se danas misli.

 

Jbg, ljudi misle da su stvari malo vise crno-bele, a povlaci se i gomila stereotipa po nasim knjigama poodavno.

Link to comment
A u boldu besramno iskrivljujes: kapitulacija Bugarske je bila 1 od najznacajnijih uzroka sloma Centralnih sila, uostalom zasto Nemci nisu masovno dezertirali, nego bas Bugari kad su Centralne sile bile slomljene?

 

Nemci nisu ali Austrijanci to jest podanici KundK raznoraznih feli i sorti bogami jesu uveliko dezertirali septembra / oktobra 1918. Dosta toga se paralelno izdesavalo negde u to vreme, nije samo oko Soluna. Ono jes' Bugarska prva zvanicno kapitulirala, ali u to vreme vise ni Austrougarska vojska nije bila ni za q. Nemci su se jos uvek nadali cudu na zapadu i bacali i poslednje rezerve u bezglave ofanzive ali realno rat je tada vec bio gotov.

 

Naravno, ne malom zaslugom i ovde pominjanih Solunaca.

 

Sto se tice zapadnog fronta, pronasao sam negde podatak da je tokom nemackih ofanziva 1918. Nemacka na pravcima napada angazovala bukvalno sve svoje raspolozive snage, bez ikakve rezerve i sa minimumom minimuma ljudstva na drugim sektorima neophodnim za puko drzanje linije, dok je Antanta protiv njih angazovala oko 20% onog sto je imala na raspolaganju. Ostalo su cuvali za protivnapad, koji je na kraju i poterao Nemce u bezaniju i u potpisivanje primirja 11. novembra u 11 sati. Uprkos kasnijoj mitomaniji da nemacki vojnik nije rat izgubio na frontu vec je izdan kod kuce, bogami ga je izgubio na frontu, jos kako.

 

U Italiji, nakon totalnog raspada italijanske armije kod Kobarida na Soci ujesen 1917, ona je prakticno ponovo oformljena uz obilatu pomoc Engleza i Francuza i u junu 1918. na Piavi tuce Austrijance ko volove u kupusu, no Italijani ko Italijani ne umeju to da iskoriste i isprate kontraofanzivom, da bi konacno krajem oktobra meseca iskoristila tada vec evidentan raspad KundK na sastavne delove (Cehoslovacka, Drzava SHS proglasavaju nezavisnost) i nanela joj odlucujuci poraz kod Vitorio Veneta nakon cega KundK i oficijelno prestaje da postoji.

 

Na Balkanu, ceo septembar se sopaju sa jedne strane Bugari potpomognuti sa nesto malo Nemaca i sa druge Srbi, Francuzi, nesto Engleza, Italijana, i po prvi put Grci. Kajmakcalan, Dobro Polje, probijanje fronta, juris na Skoplje. 27. septembra dolazi do pobune u delu bugarske vojske, koja krece na Sofiju da proglasi republiku. Bugarske vlasti 29. septembra potpisuju primirje i koriste lojalne trupe za gusenje pobune (konacno uspevaju 3. oktobra). Nakon ovoga organizovan otpor napredovanju Antante na Balkanu vise ne postoji.

 

Nije tu bio jedan presudan dogadjaj, odsudna bitka koja je resila rat, vec ono sto se kaze krcag ide na vodu dok se ne razbije. Rat je trajao cetiri godine, ali moze se reci da je odlucen jos na Marni 1914. Tada su Centralne Sile imale svoju najbolju sansu da dobiju rat (a i ona je bila zasnovana na totalno nerealnim ocekivanjima), i od onda su se sanse za (za njih) povoljan ishod samo smanjivale. Do 1918. tu vise nije ostalo bogznasta u stanju da se tuce, a nije bilo ni cime - tolika je bila nestasica svega da su se metalna dugmad pretapala u municiju u nedostatku sirovina. Bilo je prakticno samo pitanje dana kada i gde ce sve to poceti da se raspada.

Edited by Radoye
Link to comment

Najpre, samo konstatujem da je bila najveca i najjaca balkanska vojska.

 

Bugarska vojska u Prvom balkanskom ratu deluje na vrlo dugackom i sirokom fronta od Pirina, Soluna, zapadne i istocne Trakije sve do Cataldze gde je krajem 1912 oko 120000 Bugara udarilo na skoro 200000 Turaka. Tu su kidisali i opsedali nekoliko puta u nekoliko meseci, vrlo krvava klanica (mozda i najveca u tom ratu(pritom sa ogromnim brojem mrvtih vojnika zbog epidemija). Naravno da nama sluzi na cast podrska skoro 50000 vojnika i artiljerije kod Jedrena, to ni Bugari nimalo ne prectkuju danas. Ipak, svoditi Bugare na nestabilnu vojsku u Prvom balkanskom ratu jednostavno nije tacno. I ako je nesto velika stvar u srspko-bugarskim odnosima, onda je svakako Prvi balkanski rat. 

 

Udar s ledja na Bregalnici i vojno i politicki dosta lici na Slivnicu. Bugarski politicari i dobar deo vojske uopste nisu bili za udar na saveznika, vec da se ceka arbitraza ruskog cara. Presekao je Ferdinand, uz prethodna upozorenja generala Savova da ce raspustiti vojsku ukoliko se ne napadne sto pre.Medjutim, samo dan posle nastupanja vojske, rusofilski premijer Danev trazi od Savova da  zaustavi prodor, a da delegacija pokusa sa dogovorom sa srpskom stranom oko Makedonije. Tu konfuziju je srpska vojska iskoristila da u sledecih nekoliko dana spremnije doceka Bugare na Bregalnici. Bregalnica jeste velika srpska pobeda, ali su Bugari vrlo brzo stabilizovali poziciju na Krivolaku i tesnom pobedom na Kalimancima sprecila da se srpska i grcka vojska sretnu u dolinu Strume. Srpska vojska se takticki povlaci prema Nisu i Pirotu. Dosao je novi problem -  Grci su probili kod Kukusa.Kada ulaze Rumuni u rat, pada vlada Daneva i sve ide ka bugarskoj katastrofi.

 

Bitka na Dojranu bila je 18-19 septembra, na Dobrom polju par dana ranije. Veliki broj dezertera je krenuo ka Sofiji i stradao u sukobu sa lojalnom vojskom i nemackim odredima. Ovde zaboravljas da je Bugarska u orvom svetskom ratu poprilicno gladna, sa ogromnom inflacijom, politicka levica (zemljoradnici pre svega ) traze sklapanje mira, ratna opijenost se za dve godine pretvorila u poprilicnu depresiju i na frontu. Dakle, ima nekoliko uzroka bugarskog sloma septembra 1918., a onaj o slomu Centralnih sila vec je bio u glavama dobrog dela politicara i ljudi iz vojske.

 

 

Jbg, ljudi misle da su stvari malo vise crno-bele, a povlaci se i gomila stereotipa po nasim knjigama poodavno.

A, da, zaboravih da si ti onaj Objektivnitm.

Naravno, knjige su krive.

Cao, zdravo.

 

Bugari su se na Solunskom frontu tukli sjajno obzirom na to kakvo im je bilo snabdevanje. Oni su bukvalno gladovali.

 

Što se pak srpske vojske tiče, mnoge stvari nisu bile tako sjajne, kako se danas misli.

Jesu, ali i to spada u pricu o bugarskoj vojsci i njenim kvalitetima, onako kako je ovde zapoceta.

 

A sto se tice sjaja srpske vojske niko ga, ja sigurno ne lakira na visoki sjaj: ipak, malo je degutantno u svetlu uloge Bugarske naspram Srbije/Jugoslavije, odnosno Prvog i Drugog svetskog rata, potezati pricu o kvalitetima bugarskog vojnika i bugarskoj vojsci uopste.

Sve da su je sacinjavali sami Rambovitm, radilo se o agresorskoj i okupatorskoj vojsci koja stoji rame uz rame sa Wehrmacht-om, SS-om, ustaslukom, Italijom, Madjarskom, sta vise vojsci cija zlodela u Srbiji/Jugoslaviji nadmasuju zlodela nekih nabrojanih takodje kvalitetnih vojski.

To je ono sto se pise, pamti i racuna.

Link to comment

A, da, zaboravih da si ti onaj Objektivnitm.

Naravno, knjige su krive.

Cao, zdravo.

 

Jesu, ali i to spada u pricu o bugarskoj vojsci i njenim kvalitetima, onako kako je ovde zapoceta.

 

A sto se tice sjaja srpske vojske niko ga, ja sigurno ne lakira na visoki sjaj: ipak, malo je degutantno u svetlu uloge Bugarske naspram Srbije/Jugoslavije, odnosno Prvog i Drugog svetskog rata, potezati pricu o kvalitetima bugarskog vojnika i bugarskoj vojsci uopste.

Sve da su je sacinjavali sami Rambovitm, radilo se o agresorskoj i okupatorskoj vojsci koja stoji rame uz rame sa Wehrmacht-om, SS-om, ustaslukom, Italijom, Madjarskom, sta vise vojsci cija zlodela u Srbiji/Jugoslaviji nadmasuju zlodela nekih nabrojanih takodje kvalitetnih vojski.

To je ono sto se pise, pamti i racuna.

 

:lol:

 

Evo da ti kazem jos nesto sto sam zabiravio malopre i sto ne pise u tvojim™ knjigama. Bugari nisu isli na Staljingrad, jer je do 1944. stab Gestapoa u Sofiji delilo trista metara od sovjetske ambasade.

 

Ovde niko ne pise panegirike Bugarima, niti iko negira zlocine i agresiju u oba svetska rata. Ne znam uiopste sto se to sada uvodi u pricu.

Edited by Toni Sumaher
Link to comment

 

Do 1918. tu vise nije ostalo bogznasta u stanju da se tuce, a nije bilo ni cime - tolika je bila nestasica svega da su se metalna dugmad pretapala u municiju u nedostatku sirovina. Bilo je prakticno samo pitanje dana kada i gde ce sve to poceti da se raspada.

Odosmo u debeli Off, ali: 22. i 23. marta 1918. Nemci beleze materijalni uspeh veci nego sto je to bio i jedan saveznicki tokom celog rata na Zapadu - nekih 40,000 zarobljenika i vise od 400 topova.

23. marta pocinje bombardovanje Pariza - artiljerijom.

A najvaznije, 25. marta, i sami saveznici, dakle Englezi i Francuzi, pocinju da koriste rec slom.

Sve to posto su dan pre, 24. marta, obe komande, dozle do zakljucka da su Nemci prakticno uspeli da razdvoje Engleze i Francuze, sto bi - da se zaista dogodilo - bilo definitivna katastrofa sa nesagledivim posledicama: Peten se izgubio, Hejg zove London, ministar rata dolazi pod hitno u Francusku.

Sreca u nesreci je da taj trenutak ima, dobija svog coveka: uzdize se Fosova zvezda, konacno uspostavlja jedinstvo komande, itd, itd...

A sve to kao rezultat poslednje velike nemacke ofanzive koja je potrajala skoro do leta, 30. maja Nemci izbijaju na Marnu, i - ponovo materijalno, dakle mereno osvojenim terenom i brojem zarobljenih ljudi i materijala - nadmasuju sve pojedinacne saveznicke ofanzive tokom celog rata...

Uzastopno, u samo par meseci, Pikardija, Flandrija, Ena, Nemacka tih dana zaista lici - kao sto je neko rekao - na smrtno ranjenu zver koja se bori poslednjim snagama, ali je takodje jos uvek i smrtno opasna.

 

Naravno da Nemacka nije imala sanse, ni pre Marne 1914, posle pogotovo, ovo gore sam naveo samo kao primer da su neke stvari ipak znale da vise o koncu, a sa raspadom je jos uvek mogla da racuna i druga strana: opet, secam se negde procitane izjave 1 britanskog oficira koga su tih zaista kriticnih dana zarobili Nemci i koji kaze da je tek zarobljen, kada je video stanje u kome se nalazi nemacka vojska, shvatio da ce Antanta da dobije rat...

Link to comment

Tacno.

Sada se kaju zbog toga, kakav bi to ogroman plus bio  :fantom:

 

Mozda pojedini. Ostalima to ne pada na pamet, bili crveni™ ili ne, uostalom, centar Sofije okicen je imenima ruskih generala-oslobodilaca. 

 

Kad smo kod Rusa/Sovjeta - Bugari su tu poprilicno racionalni od 1990. za razliku od nase rosofobije i rusofilije uglavnom proistekle iz povrsnog citanja istorije.

Link to comment

Ali, ko su ti Sloveni koji su asimiliarli staaaare Bugare? Srbi bice da nisu, Hrvati pogotovo ne, jezicka (gramaticka) razlika je nekako suvise velika. 

 

Oni Sloveni koji su stigli na Balkan pre Srba i Hrvata, i koji su bili doprli skroz do Peloponeza - znace Manc bolje da objasni, mislim da je vec jedanput pisao o tome

 

po bugarskim predanju ima kao tih ,,7 plemena" koje su azijatski Bugari pokorili / sa kojima su sklopili savez (zavisi od interpretacije), a valjda im je prisao i deo Severaca/Severjana (istocnoslovensko pleme, ako takva kategorija u to doba ima uopste smisla, tj. ako gledamo tu podelu Slovena medju antickim piscima na Ante (istocne), Vende (zapadne) i Sklavene (juzne))

Edited by hazard
Link to comment

Odosmo u debeli Off...

 

Da, nazarobljavali su se tu Nemci kojecega i napredovali, ali u tim borbama su u bitku bacili bukvalno sve sto su imali. Jedne te iste trupe su setane sa sektora na sektor fronta, bez odmora, bez dopune, bez hrane, da bi pokretali nove napade kad bi na jednom mestu Antanta zakrpila curenje. Ni ti famozni elitni sturmtruperi nisu bili nadljudi, makar koliko u to verovao jedan izvesni kaplar koji ce kasnije doci na svoje, vec obicni ljudi od krvi i mesa.

 

Sve to vreme, uz gubitke takve kakvi su bili na svojoj strani, Antanta ni u jednom momentu ne angazuje vise od 20% raspolozivih trupa da kontrira nemackoj ofanzivi. Dakle 1/5, a 4/5 cuva u rezervi za kontranapad. Koji kad se dogodio, Nemci nisu imali cime da zaustave.

 

Dakle, cak i da su Nemci probili - a nisu - sacekalo bi ih 4 puta toliko vojnika Antante sa koliko su se do tada tukli. Koliko god da je Antanta docekala nemacku prolecnu ofanzivu 1918. spustenih gaca, razlika je u tome da su oni imali s kime i s cime, a Nemci nisu. Svaki novi nemacki napad bi bivao prihvacen, otupljen i zaustavljen, i svaki sledeci je bivao slabiji od prethodnog. I svaki put su nemacki gubici u ljudstvu bili jednaki ili veci gubicima Antante.

 

A sve te zarobljene topove i teritoriju su mogli sebi u dupe da nabiju, jer je Antanta topove mogla da nadoknadi, a Nemci mrtve vojnike nisu.

Link to comment

Zanimljive ove price o Bugarima. Srbija i Bugarska danas kad gledas kao neke sestre bliznakinje, stanovnistvo, standard, sve je to tu negde. I na sve to, Srbi zapravo jako malo znaju o Bugarima, obrnuto pretpostavljam da je malo drugacije, mada ne mnogo. Nego me zanima od koje su slovenske fele Bugari. Oni vrlo brzo po dolasku na Balkan prihvataju slovenski jezik, Bugarska postaje centrom mozda citave slovenske kulture (vise je srpska cirilica bugarsko, nego sto je srpska latinica hrvatsko pismo), itd. Ali, ko su ti Sloveni koji su asimiliarli staaaare Bugare? Srbi bice da nisu, Hrvati pogotovo ne, jezicka (gramaticka) razlika je nekako suvise velika. 

 

Od one koja je na "Helmsko"  ^_^ poluostrvo pristigla preko Karpata i 40- 50 godina ranije od "nosilaca etničkog imena" Srba i Hrvata. Sva je prilika, s obzirom na jezičke/lingvističke kontinuume i diskuntinuume na Balkanu da se jedna masa Slovena (uz sve poštovanje, ne kupujem tezu Tibora Živkovića o 1%) sa Avarima spustila na Balkan od Polablja do Buga i Dnjepra  - neki su došli preko Panonske nizije (kao i Srb/Hrv), a neki (slovenski preci Makedonaca i Bugara) između Karpata i Crnog Mora. Diskontinuum je, po svemu sudeći, prostor Torlačkog i Šopskog slovenskog govora gde su prisutne karakteristike i zapadnih i istočnih slovenskih govora, kao živi dokaz da su se te dve grupe dodirnule, ali ne i sasvim spojile.

 

Onda se (to je teorija, ali najubedljivija) među te Slovene pristigle u provinciju Dalmaciju (od Istre do Ibra i do Save na Severu) krajem 6. i početkom 7. veka tokom 20-tih godina 7. veka naselio "core" Srba i Hrvata i svako u svom delu (da sad ne ulazimo u to gde se ko isprva naselio), a kasnije i mnogo šire uspeli da asimiluju i veća okolna slovenska plemena u svoje etničko ime (npr u Pomoravlju, najpre zapadno od te reke (Srbi) ili u delovima Slavonije (Hrvati) ). Tako da slovenski preci (pošto ima i drugih, jelte) Srba (Hrvata, Slovenaca) i Bugara (i uglavnom Makedonaca) su i jedni i drugi Sloveni, ali prvi pristigli sa prostora od Labe do recimo Zapadne Ukrajine današnje, a drugi sa, well, Dnjepra i malo dalje na istok i sever. 

I da, koje bi bile osnovne razlike izmedju srpskog i bugarskog bivstvovanja pod Turcima?

 

srpsko je mnogo veći haos nego bugarsko. Srbi su u velikom procentu od 17. veka pogranični narod sa svim, lošim i dobrim što to sa sobom nosi. predeo gde su srbi je nepristupačnji centralnoj vlasti, tu je samovolja lokalnih aga i begova, tu su ubistva, razbojništva u daleko većoj meri nego u Bugarskoj. Mislim, to svi znamo. 18. vek je već nepodnošljiv. 19 vek u oblastima izvan Srbije i CG je bukvalno nepodnošljiv. Porta i kad je stvarno htela da zavede neki red i zakon nije uspevala. 

Link to comment

Mozda pojedini. Ostalima to ne pada na pamet, bili crveni™ ili ne, uostalom, centar Sofije okicen je imenima ruskih generala-oslobodilaca. 

 

Kad smo kod Rusa/Sovjeta - Bugari su tu poprilicno racionalni od 1990. za razliku od nase rosofobije i rusofilije uglavnom proistekle iz povrsnog citanja istorije.

Naravno da je povrsno, za objektivnost si zaduzen ti.

 

A sto se takozvane racionalnosti u istoriji tice, ja znam na srpskom par boljih naziva za tu pojavu; sto se imena generala tice, naravno da ulicama i trgovima daju imena ruskih ili sovjetskih - ono sopstvenih sto su imali, sve od reda dobijalo batine.

I to bez izuzetka na pogresnoj strani.

 

A za one koje ne mrzi, evo poslastice, pukovnici koji su do juce bili gospoda, postali su drugovi i - ocas posla - nadjose se na Dravi da vade iz picke trnje za neke temo smotaane Jugoslovene, rame uz rame sa slavnom Crvenom armijom, spasiteljkom nasom.

 

Link to comment

Create an account or sign in to comment

You need to be a member in order to leave a comment

Create an account

Sign up for a new account in our community. It's easy!

Register a new account

Sign in

Already have an account? Sign in here.

Sign In Now
×
×
  • Create New...