Jump to content
IGNORED

BrExit?


jms_uk

Recommended Posts

Oni taj problem resavaju jako slicno onome kako Srbija "resava" Kosovo. Sa svim sansama da nikad ne resi ali usput sjebe mnogo toga drugog. Oni su, bukvalno, smislili da je najbolji nacin da davljenika izvade iz bazena taj da polupaju bazen i voda otece. Dakle oni ne krecu od toga gde hoce da budu, gde vide sebe, kao drustvo za 20-30 godina pa onda stvari resavaju u skladu sa tim, nego su od toga gde ce biti 20-30 godina napravili totalnu lutriju da bi resili jedan problem. Mislim, naravno krivi su politicari i mediji, glasaci glasaju za ono sto im se ponudi i tu ulaze razne stvari u kalkulaciju, protest vote i tako dalje.  Britanija je malo ostrvo, velicine bivse Jugoslavije, koje vise nema ni neke prirodne resurse, a ima 60 miliona ljudi. Dakle, kako su oni na desnici zamislili da budu neka manja verzija US, a ovi na levici neka veca verzija Danske ili Norveske meni je totalna misterija. 

Edited by MancMellow
Link to comment

I da i ne, suviše stvari je trenutno fluidno, i sama činjenica da je ovo presedan i da se piše istorija svakim danom znači da ništa nije u kamenu upisano. Vlada je htela da zacrta u slovu zakona, da bude zakonski akt kojim UK napušta EU 29-tog marta 2019-te, to je deo ovih novih zakona koje sada guraju. Samim tim da žele time da se obezbede znači da nije nemoguće, ni nezakonito, da u narednih 18 meseci ako se nekim čudom nešto dogodi, da UK može da zatraži ili u najboljem slučaju potpunu obustavu izlaska, ili odgađanje ako se naravno sa tim slože ostale EU države članice (verovatno ne bi, ali da ne ulazimo u ŠBBKBB). Pre samo 5 dana, Lord Kerr, čovek koji je pisao član 50 je sam dao veliki intervju gde kaže da ništa nije nemoguće do samog definitivnog izlaska i da u samoj proceduri ne piše da je član 50 upisan u kamenu.

 

 

Ti pričaš ovde o nekim britanskim zakonima, ja ti kažem da su britanski zakoni ovde potpuno nebitni, nerelevantni, nakon što je aktiviran član 50. Lisabonski sporazum je vrlo eksplicitan: zemlja koja aktivira član 50 prestaje da bude član EU tačno 2 godine nakon aktiviranja, osim ukoliko se sve članice EU jednoglasno ne usaglase da se rok produži. Dakle da, rok se može produžiti, ali on se ne produžava tako što britanski parlament odbije da ratifikuje brexit deal, nego tako što 28 čika i teta u Briselu odluči da se rok produži. Ako se ne slaže 1 sa tim, produženja nema. Ende.

 

To što je Tereza htela da upiše u zakon da UK izlazi 29. marta 2019. je u tom kontekstu nebitno, kao da u slučaju produženja roka ne bi parlament u 5 do 12 28. marta 2019. mogao da izmeni taj zakon. Ono o čemu Lord Kerr priča je da je nedefinisano da li se aktivacija člana 50 može povući, i kako. To nije eksplicitno definisano lisabonskim sporazumom i opet bi verovatno moralo da se reši konsenzusom lidera EU. No opet, britanski zakoni sa time nemaju veze - Britanija može lako promeniti svoje zakone kad god hoće, ali ne može dirigovati rukovodstvima drugih EU zemalja.

 

Ovo nema veze s tim, već sa ostalim stvarima koje navodiš, a to je da vlada ne zna šta hoće, troši vreme, ne može da se složi sa sobom, a usput bi da odlučuje o svemu sama i da ne da parlamentu ono što mu i tradicionalno pa i zakonski pripada. Sa svim tim što si napisao ispod se slažem, tj. skoro sa svim osim sa sledećom rečenicom:

 

 

Što se ovog samog predloga zakona tiče, sumanuto je stavljati da UK napušta EU određenog datuma no matter what

 

Sumanuto ili ne, to nije do Britanije već do EU. Član 50 je namerno tako napisan, da stavi pritisak na članicu koju istupa, i da nju stavi u podređen položaj. Zamislimo da je datum izlaska nešto o čemu Britanija može samostalno da odlučuje i nakon aktiviranja čl. 50, pa zajebavali bi Brisel u nedogled, bilo bi te oćemo te nećemo, te sutra ćemo te za 5 godina ćemo, ništa ne bi moglo da se planira na nivou EU, i Britanija bi imala odličan ucenjivački potencijal. Naravno da je član 50 napisan da to onemogući, da ucenjivački potencijal bude na strani Brisela. O sumanutosti te situacije je trebalo razmišljati tokom referenduma i onih par meseci nakon njega pre aktivacije čl. 50. Sada je kasno. To je kao da uzmeš kredit u banci, pa kukaš ,,sumanuto je što je definisan rok otplate!" - pa jebiga, o tome je trebalo da razmišljaš pre nego što si ga uzeo. Sad klati pa plati.

 

Ako lisabonski sporazum predviđa da, ukoliko ne postoji konsenzus svih članica za produženje roka, članica koja je aktivirala čl. 50 izlazi iz EU tačno 2 godine od tog čina, onda britanski zakonodavac mora da računa sa tim. To što bi u zakonu pisalo nedefinisano "datum izlaska" umesto "29. 3. 2019." ne bi promenilo tu činjenicu, samo bi proizvelo neko potencijalno drkanje na sudovima da se utvrdi da li je datum izlaska prošao.

Link to comment

Kad pominjete aktivaciju clana 50 i taj rok od dve godine od aktivacije, logicno mi deluje da bi zagovornicima hard brexita najvise i odgovaralo da ne dodje ni do kakvog sporazuma sa EU do tog datuma, jer onda po sili lisabonskog sporazuma nastupa upravo hard (br)exit. Tako da sve sto zagovornici najtvrdjeg brexita treba da rade, ukoliko su u mogucnosti i ukoliko im se dozvoli, jeste da sabotiraju postizanje bilo kakvog sporazuma sa EU. Mogu li oni to i u kojoj meri? 

Link to comment

Oni taj problem resavaju jako slicno onome kako Srbija "resava" Kosovo. Sa svim sansama da nikad ne resi ali usput sjebe mnogo toga drugog. Oni su, bukvalno, smislili da je najbolji nacin da davljenika izvade iz bazena taj da polupaju bazen i voda otece. Dakle oni ne krecu od toga gde hoce da budu, gde vide sebe, kao drustvo za 20-30 godina pa onda stvari resavaju u skladu sa tim, nego su od toga gde ce biti 20-30 godina napravili totalnu lutriju da bi resili jedan problem. Mislim, naravno krivi su politicari i mediji, glasaci glasaju za ono sto im se ponudi i tu ulaze razne stvari u kalkulaciju, protest vote i tako dalje.  Britanija je malo ostrvo, velicine bivse Jugoslavije, koje vise nema ni neke prirodne resurse, a ima 60 miliona ljudi. Dakle, kako su oni na desnici zamislili da budu neka manja verzija US, a ovi na levici neka veca verzija Danske ili Norveske meni je totalna misterija. 

 

Oni su prvi sjebali sami sebe, kada je Toni Bler rešio da bude veći evropljanin od Francuza i Nemaca i da odbije sedmogodišnje ograničenje slobodnog kretanja iz novih članica. Na taj način je UK pretrpela imigracioni šok, koji je bio potpuno predvidiv, koji je izgledao još veće u poređenju sa drugim evropskim zemljama koje su uvele ograničenje. Ali ono što mnogi ne kapiraju je da je taj propust uspostavio tokove imigracije, koji nisu nestali nakon što je prošlo tih 7 godina i kada je za Poljake jednako postala otvorena Nemačka i Francuska. Naravno, to je oslabilo pritisak na UK, ali ako si ti tokom 7 godina imao ogroman priliv npr. Poljaka, ti ljudi su se ,,ušemili", sada pola Poljske ima rođake od Birmingema do Kardifa, zna nekoga ko je bio da nadniči u Mančesteru, po Engleskoj imaš neke poljske majstore koje imaju razrađene šeme za dovođenje privremenih radnika iz Katovica, itd., i ti ljudi nisu posle 7 otišli u Belgiju ili Austriju, niti će. I taj zajeb je proizvod britanske levičarske mantre da je imigracija sveta krava i da predstavlja vrhovno dobro koje se ne sme dirati. Ali kao Šengen ne mora, evro ne mora, ali zato sedmogodišnje ograničenje imigracije iz zemalja koje si i do juče ograničavao, i kojima ćeš nakon tih 7 godina zauvek ukinuti sva ograničenja, to ne može. Retroaktivno, teško je zamisliti veći unutrašnjopolitički promašaj na Zapadu u proteklih 20 godina.

 

Dalje, Britanija je žrtva sopstvenog uspeha u tom smislu (i američkog), jer je engleski globalni jezik. Glavna barijera za mobilnost radne snage unutar EU je znanje jezika, to pokazuju skoro sve studije. Džabe ti što imaš zakonsko pravo da se sutra zaposliš u Finskoj kada ne znaš finski, koji je mnogo zajebano naučiti. A najmanja jezička barijera je ka UK, jer svi uče engleski. A onda možda baš građani UK imaju najveću barijeru da idu vani, jer imaju nisku motivaciju da uče druge jezike (tipična situacija u anglofonim zemljama). Jebiga, možda bi bilo bolje da su besposleni radnici na severu Engleske učili nemački kao besposleni radnici na jugu Srbije, pa onda išli da gasterbajtišu u Opelovim i Mercedesovim fabrikama.

 

I na kraju, pola biračkog tela ti nonstop kuka ,,imigracija ne!", tebi preko 50% imigranta dolazi izvan EU, i ti umesto da te imigrante nad kojim imaš skoro potpunu kontrolu svedeš skoro na nulu (jer je to potpuno u tvojoj kontroli), ti ne radiš ništa, još gledaš kako delovi tvog političkog establišmenta neiskreno jašu na toj anti-imigracionoj priči kako gurali izlazak iz EU. 

Link to comment

Ti pričaš ovde o nekim britanskim zakonima, ja ti kažem da su britanski zakoni ovde potpuno nebitni, nerelevantni, nakon što je aktiviran član 50. Lisabonski sporazum je vrlo eksplicitan: zemlja koja aktivira član 50 prestaje da bude član EU tačno 2 godine nakon aktiviranja, osim ukoliko se sve članice EU jednoglasno ne usaglase da se rok produži. Dakle da, rok se može produžiti, ali on se ne produžava tako što britanski parlament odbije da ratifikuje brexit deal, nego tako što 28 čika i teta u Briselu odluči da se rok produži. Ako se ne slaže 1 sa tim, produženja nema. Ende.

 

To što je Tereza htela da upiše u zakon da UK izlazi 29. marta 2019. je u tom kontekstu nebitno, kao da u slučaju produženja roka ne bi parlament u 5 do 12 28. marta 2019. mogao da izmeni taj zakon. Ono o čemu Lord Kerr priča je da je nedefinisano da li se aktivacija člana 50 može povući, i kako. To nije eksplicitno definisano lisabonskim sporazumom i opet bi verovatno moralo da se reši konsenzusom lidera EU. No opet, britanski zakoni sa time nemaju veze - Britanija može lako promeniti svoje zakone kad god hoće, ali ne može dirigovati rukovodstvima drugih EU zemalja.

 

Ovo nema veze s tim, već sa ostalim stvarima koje navodiš, a to je da vlada ne zna šta hoće, troši vreme, ne može da se složi sa sobom, a usput bi da odlučuje o svemu sama i da ne da parlamentu ono što mu i tradicionalno pa i zakonski pripada. Sa svim tim što si napisao ispod se slažem, tj. skoro sa svim osim sa sledećom rečenicom:

 

Sumanuto ili ne, to nije do Britanije već do EU. Član 50 je namerno tako napisan, da stavi pritisak na članicu koju istupa, i da nju stavi u podređen položaj. Zamislimo da je datum izlaska nešto o čemu Britanija može samostalno da odlučuje i nakon aktiviranja čl. 50, pa zajebavali bi Brisel u nedogled, bilo bi te oćemo te nećemo, te sutra ćemo te za 5 godina ćemo, ništa ne bi moglo da se planira na nivou EU, i Britanija bi imala odličan ucenjivački potencijal. Naravno da je član 50 napisan da to onemogući, da ucenjivački potencijal bude na strani Brisela. O sumanutosti te situacije je trebalo razmišljati tokom referenduma i onih par meseci nakon njega pre aktivacije čl. 50. Sada je kasno. To je kao da uzmeš kredit u banci, pa kukaš ,,sumanuto je što je definisan rok otplate!" - pa jebiga, o tome je trebalo da razmišljaš pre nego što si ga uzeo. Sad klati pa plati.

 

Ako lisabonski sporazum predviđa da, ukoliko ne postoji konsenzus svih članica za produženje roka, članica koja je aktivirala čl. 50 izlazi iz EU tačno 2 godine od tog čina, onda britanski zakonodavac mora da računa sa tim. To što bi u zakonu pisalo nedefinisano "datum izlaska" umesto "29. 3. 2019." ne bi promenilo tu činjenicu, samo bi proizvelo neko potencijalno drkanje na sudovima da se utvrdi da li je datum izlaska prošao.

 

Uf palim iz ofisa za 20 minuta - ne razilazimo se previše, samo gledamo iz drugačije perspektive, da, slažem se da su UK zakoni donekle irelevantni, zato i stavih onu ogradu da da bi došlo do bilo kakvog produđavanja, da je potrebna politička volja svih 27 zemalja, što je veliki ŠBBKBB. Ta odluka britanske vlade ne bi imala grama efekta ni na proces razvoda, ni na EU ni na pregovore, samo smatram da je potpuno bez veze, cinično i nerazumno donositi tvrdo slovo zakona, sada, kada su stvari, ironično, nejasnije nego što su to bile nakon Lancaster House govora. Prosto rečeno, nalazim da je takav potez samo za domaću političku upotrebu i upućivanje poruke "ne brinite, izlazimo iz EU šta bilo da bilo", u trenutku kada niko iz biznis sektora veze nema šta će da se dogodi u narednih godinu i po. Mislim, ovo će da ih ugrize za dupe neverovatno, ja sam vrlo siguran da velike firme već godinu dana prave contigency planove, a da će od januara već početi da ih sprovode, jer niko nije blesav da čeka mar '19 da vidi šta će da se dogodi. U takvoj atmosferi, vlada govori biznis liderima "Ništa se ne brinite, sve će biti okej, ovo je novo i uzbudljivo vreme prepuno novih šansi ali i izazova, mi nemamo pojma šta će da se dogodi, ali izlazimo 29-tog marta, da da". Nerazumno sitno politikanstvo.

 

Kad pominjete aktivaciju clana 50 i taj rok od dve godine od aktivacije, logicno mi deluje da bi zagovornicima hard brexita najvise i odgovaralo da ne dodje ni do kakvog sporazuma sa EU do tog datuma, jer onda po sili lisabonskog sporazuma nastupa upravo hard (br)exit. Tako da sve sto zagovornici najtvrdjeg brexita treba da rade, ukoliko su u mogucnosti i ukoliko im se dozvoli, jeste da sabotiraju postizanje bilo kakvog sporazuma sa EU. Mogu li oni to i u kojoj meri? 

 

Da, oni to rade non stop. Boris Džonson, Majkl Gouv i Liam Fox sve što rade, rade u tom smeru. Kada je Mejova trebala da održi govor u Firenci, javna je tajna da je bila spremna da Evropi da cifru "platićemo Brexit bill šta košta da košta" da bi pregovori krenuli napred (cifra je oko 60 ilijardi evra), i da joj je Boris Džonson bukvalno jedan dan pred konferenciju zavrnuo ruku, što javno, što kolumnom u Telegrafu, i govor je naprasno promenjen u to da će "Britanija platiti svoje obaveze, samo treba da se utvrdi kolike su", dakle apstraktno ništa. Sve ovo vreme, bukvalno sve, bukti rat između Brexitovaca u vladi i Filipa Hamonda, kojemu je jasno da ne može da stopira Brexit, ali je jedan od retkih koji govore, hm, kako bi ljudi rekli, činjenice i fakte, a ne lepe bajke kako će post-EU Britanija biti med, mleko i tits. Jebeno neverovatno šta se dešava u državi koja je pretendovala da se zove ozbiljnom, tu i tamo u Dejli Mejlu neka torijevska budala napiše kolumnu gde ministra finansija naziva "izdajnikom i saboterom koji bi da perfidno izigra narodnu demokratsku volju".

 

Samo pre 5-6 dana šef pregovarača EU je otvoreno rekao Britaniji, "Ako hoćete drugu fazu pregovora od Božića, imate dve nedelje da pristanete na plaćanje Brexit bill". Postojala su šuškanja da je Mejova pristala na cifru od oko 55 milijardi funti, dakle blizu tih 60 milijardi evra, ali evo koliko ove nedelje Dejli Mejl je objavio leakovano pismo gde joj Boris i Gouv "sugerišu" kako da se ponaša u tom smislu. Mejova je najslabiji PM sa faktički nula ličnog autoriteta i moći, jedini razlog što je još uvek PM je što niko drugi ne bi želeo otrovnu čašu Brexita, a ne smeju na izbore jer bi ih laburisti ugazili. Najobičnije preguravanje od dana do dana, gde hardkor Brexitovci unutar same vlade pokušavaju da unište bilo kakav dogovor.

Link to comment

Oni su prvi sjebali sami sebe, kada je Toni Bler rešio da bude veći evropljanin od Francuza i Nemaca i da odbije sedmogodišnje ograničenje slobodnog kretanja iz novih članica. Na taj način je UK pretrpela imigracioni šok, koji je bio potpuno predvidiv, koji je izgledao još veće u poređenju sa drugim evropskim zemljama koje su uvele ograničenje. Ali ono što mnogi ne kapiraju je da je taj propust uspostavio tokove imigracije, koji nisu nestali nakon što je prošlo tih 7 godina i kada je za Poljake jednako postala otvorena Nemačka i Francuska. Naravno, to je oslabilo pritisak na UK, ali ako si ti tokom 7 godina imao ogroman priliv npr. Poljaka, ti ljudi su se ,,ušemili", sada pola Poljske ima rođake od Birmingema do Kardifa, zna nekoga ko je bio da nadniči u Mančesteru, po Engleskoj imaš neke poljske majstore koje imaju razrađene šeme za dovođenje privremenih radnika iz Katovica, itd., i ti ljudi nisu posle 7 otišli u Belgiju ili Austriju, niti će. I taj zajeb je proizvod britanske levičarske mantre da je imigracija sveta krava i da predstavlja vrhovno dobro koje se ne sme dirati. Ali kao Šengen ne mora, evro ne mora, ali zato sedmogodišnje ograničenje imigracije iz zemalja koje si i do juče ograničavao, i kojima ćeš nakon tih 7 godina zauvek ukinuti sva ograničenja, to ne može. Retroaktivno, teško je zamisliti veći unutrašnjopolitički promašaj na Zapadu u proteklih 20 godina.

 

Dalje, Britanija je žrtva sopstvenog uspeha u tom smislu (i američkog), jer je engleski globalni jezik. Glavna barijera za mobilnost radne snage unutar EU je znanje jezika, to pokazuju skoro sve studije. Džabe ti što imaš zakonsko pravo da se sutra zaposliš u Finskoj kada ne znaš finski, koji je mnogo zajebano naučiti. A najmanja jezička barijera je ka UK, jer svi uče engleski. A onda možda baš građani UK imaju najveću barijeru da idu vani, jer imaju nisku motivaciju da uče druge jezike (tipična situacija u anglofonim zemljama). Jebiga, možda bi bilo bolje da su besposleni radnici na severu Engleske učili nemački kao besposleni radnici na jugu Srbije, pa onda išli da gasterbajtišu u Opelovim i Mercedesovim fabrikama.

 

I na kraju, pola biračkog tela ti nonstop kuka ,,imigracija ne!", tebi preko 50% imigranta dolazi izvan EU, i ti umesto da te imigrante nad kojim imaš skoro potpunu kontrolu svedeš skoro na nulu (jer je to potpuno u tvojoj kontroli), ti ne radiš ništa, još gledaš kako delovi tvog političkog establišmenta neiskreno jašu na toj anti-imigracionoj priči kako gurali izlazak iz EU. 

 

Naravno da ne radis nista, to je zato sto je glavni proponent imigracije u UK big business a ne "levicarska mantra", koja je , u slucaju New Labour u stvari bila ne levicarska mantra nego skromno prekriven liberalni imperijalizam. Tako da je cela bitka u engleskoj, sustinski, izmedju liberalnog imperijalizma i zelje da kapital nema nikakvog ogranicenja. A ova potonja strana je poslednje sto zeli da im neku ukida mogucnost da dovode jeftinu (ali, za razliku od EU drzavljana, obespravljenu) radnu snagu. Ne kaem da su ova druga strana andjeli, daleeeko od toga, ali ovi su namerno pravili ljude magarcima. Lib. imperijalisti otvoreno govore da je da bi Britanija ostala mocan faktor u svetu ovo cena koja mora da se plati. A smanjivanje moci ima i svoj ekonomski izraz, sto ce uvideti i vec unekoliko uvidjaju. Mislim, moze ovome da se pridje i sa strane filozofije istorije, al sad moram od kompa :D 

Link to comment

Kada je Mejova trebala da održi govor u Firenci, javna je tajna da je bila spremna da Evropi da cifru "platićemo Brexit bill šta košta da košta" da bi pregovori krenuli napred (cifra je oko 60 ilijardi evra), i da joj je Boris Džonson bukvalno jedan dan pred konferenciju zavrnuo ruku, što javno, što kolumnom u Telegrafu, i govor je naprasno promenjen u to da će "Britanija platiti svoje obaveze, samo treba da se utvrdi kolike su", dakle apstraktno ništa.

 

Samo pre 5-6 dana šef pregovarača EU je otvoreno rekao Britaniji, "Ako hoćete drugu fazu pregovora od Božića, imate dve nedelje da pristanete na plaćanje Brexit bill". Postojala su šuškanja da je Mejova pristala na cifru od oko 55 milijardi funti, dakle blizu tih 60 milijardi evra, ali evo koliko ove nedelje Dejli Mejl je objavio leakovano pismo gde joj Boris i Gouv "sugerišu" kako da se ponaša u tom smislu.

 

 

Promaklo mi je to nekako, kako ide sa tim placanjem izlaska iz EU ukoliko ne dodje do dogovora i nastupi hard exit po sili lisabonskog sporazuma? Da li i onda moraju da plate i kakve mehanizme ima EU da ih natera da plate (osim nekih sankcija je li)? 

 

 

 

Da, oni to rade non stop. Boris Džonson, Majkl Gouv i Liam Fox sve što rade, rade u tom smeru.

 

Mejova je najslabiji PM sa faktički nula ličnog autoriteta i moći, jedini razlog što je još uvek PM je što niko drugi ne bi želeo otrovnu čašu Brexita, a ne smeju na izbore jer bi ih laburisti ugazili. Najobičnije preguravanje od dana do dana, gde hardkor Brexitovci unutar same vlade pokušavaju da unište bilo kakav dogovor.

 

 

Pa njima u stvari i odgovara takva situacija, takav PM. Daj boze da se nisu tako i dogovorili, "ostani ti Tereza PM" (ili "nek bude Tereza i dalje PM" posto nisam siguran da li ona svojevoljno, svesno i u dogovoru sa njima ucestvuje u ovom cirkusu ili ne) do hard brexita, a nas niko ni za sta nece kriviti, makar ne direktno, istorija nas nece zapamtiti kao lidere u tom trenutku i boli nas tuki". 

 

 

Jebeno neverovatno šta se dešava u državi koja je pretendovala da se zove ozbiljnom, tu i tamo u Dejli Mejlu neka torijevska budala napiše kolumnu gde ministra finansija naziva "izdajnikom i saboterom koji bi da perfidno izigra narodnu demokratsku volju".

 

Kako je do ovoga doslo, da lice na Srbiju bukvalno? Jbg, u Srbiji je fejlovao obrazovni sistem, plus je i ono malo sto je od njega bilo unakazeno (plus jos neke drustvene stvari), a UK valjda ne bi trebalo da ima poblema s tim.

Edited by Sludge Factory
Link to comment

tu i tamo u Dejli Mejlu neka torijevska budala napiše kolumnu gde ministra finansija naziva "izdajnikom i saboterom koji bi da perfidno izigra narodnu demokratsku volju".

 

"narodnjastvo", a ne patriotizam, je poslednje utociste hulja.

Link to comment

Naravno da ne radis nista, to je zato sto je glavni proponent imigracije u UK big business a ne "levicarska mantra", koja je , u slucaju New Labour u stvari bila ne levicarska mantra nego skromno prekriven liberalni imperijalizam. Tako da je cela bitka u engleskoj, sustinski, izmedju liberalnog imperijalizma i zelje da kapital nema nikakvog ogranicenja. A ova potonja strana je poslednje sto zeli da im neku ukida mogucnost da dovode jeftinu (ali, za razliku od EU drzavljana, obespravljenu) radnu snagu. Ne kaem da su ova druga strana andjeli, daleeeko od toga, ali ovi su namerno pravili ljude magarcima. Lib. imperijalisti otvoreno govore da je da bi Britanija ostala mocan faktor u svetu ovo cena koja mora da se plati. A smanjivanje moci ima i svoj ekonomski izraz, sto ce uvideti i vec unekoliko uvidjaju. Mislim, moze ovome da se pridje i sa strane filozofije istorije, al sad moram od kompa :D

 

Pa nije samo to, ima na levici dosta post-imperialist/white man's guilt-a, narocito medju ideolozima partije i dela grassroots-a. Ali da su se tu nasli sa velikim delom big business-a i tim liberalnim imperijalizmom je tacno. Mislim to su big tent partije, sloze se oko ciljeva a svaki deo ,,koalicije" ima svoju motivaciju. Pricali smo i ranije, veliki je problem sto je levica na Zapadu (a narocito u anglo zemljama) u jednom trenutku pocela skoro iskljucivo da se zanima za drustveno levicarenje tj. drustveni liberalizam a zapostavila ekonomsko levicarenje. I naravno da big business-u to super odgovora, vi se koljite oko gej brakova i imigranata, a nas i nase privilegije ne dirajte.

 

U Britaniji postoje big business ,,sponzori" brexita kojima smetaju ne imigranti, nego sto oni nemaju moc da lobiranjem kroje imigracionu politiku pritiskom na Vestminster. A prost narod loze slikama izbeglica i Sirija i hordama Turaka koji ce im doci nekontrolisano.

Link to comment

He has every reason to be confident. A comprehensive U.S.-U.K. deal, based on reciprocity rather than on common regulation, would surely become the basis of a new global trading order. Instead of the corporatism that had crept into the Obama administration’s Atlantic and Pacific negotiations, it would be based on the straightforward principle of mutual recognition. How long before Canada joined? And Norway and Iceland, making a North Atlantic Free Trade Area? They have, after all, been talking about whether to join NAFTA for years. Australia and New Zealand would almost certainly follow, as perhaps would also other free-trading states, such as Singapore, Chile, and Taiwan.

 

bDUcB52.jpg

 

:lolol::rolf:

Edited by Roger Sanchez
Link to comment
  • James Marshall locked this topic
  • Redoran unlocked this topic
×
×
  • Create New...