Jump to content
IGNORED

True detective


mammy two shoes

Recommended Posts

Daj, Vini, stvarno je smešno sad to preterivanje. Kakav slepi gnev, kakve bakrači. Gnev i uvređenost su sasvim legitiman, pa ako hoćeš i racionalan odgovor na uvredu ili povredu koju nam je drugi naneo.Ono što je Martija uvalilo u problem in the first place je, pored neverstva, i patološka posesivnost prema ženama i potpuna nesposobnost da prizna da ima problem. Svoju ljubavnicu koja je opet s punim pravom besna na njega, on isto tako muški umiruje i kaže joj da ne treba da bude previše emotivna, sve to nakon što joj je provalio u kuću i zamalo pretukao onog lika s kojim je bila. Nakon toga, u bolnici, vidimo da se on na isti način odnosi prema svojoj ženi, i kada ona (opet s punim pravom) odbije da uvaži njegova formalna izvinjenja, on potpuno poludi i postane nasilan. Zato što smatra da je žena njegovo vlasništvo, kao što je i ljubavnica njegovo vlasništvo, i da su dužne da trpe njegove hirove.Racionalna stvar koju treba da učini njegova žena jeste da istera kučninog sina iz svog života i što dalje od dece, sve dok ovaj ne pokaže realnu spremnost da se promeni, a ne samo plačipičkarsku uprepodobljenost tako tipičnu za sve muške nasilnike. (Nisam hteo, bio sam pod pritiskom, drn-zvrc).

Edited by Syme
Link to comment

Sa tim mogu da se složim skoro u potpunosti, osim što joj opet neobjašnjivo pripisuješ racionalnost :isuse: Žena je bila emotivno povređena, reaguje impulsivno, nema veze što je i tim putem nabasala na verovatno ispravan odgovor - to je čista slučajnost. Vodeći se istim motivima, mogla je da zapali kuću i pobije sebe i muža i decu da je samo malo drugačiji chemical imbalance imala u glavi. Cohle joj ne sugeriše ništa drugo nego da sačeka i smiri se, pa onda odluči šta i kako dalje. Za taj neosporno razuman i koristan savet koristi koje god argumente može da u trenutku skrpi (decu i... pa, decu).A svo Martijevo kurobecanje jeste bilo besmisleno, i kolega mu lepo kaže don't stick it in the crazy, a on ipak kao neki tinejdžer. Pa ipak, to stvarno nije bitno jer on Kolu treba samo i isključivo zbog posla - treba mu funkcionalan i relativno čiste svesti, a ne kao pijani depresivac. Zato ga laže i umiruje odmah pošto je odradio token pokušaj da ga pomiri sa ženom. Come to think of it, samo to guranje lažne nade bi verovatno bio dovoljan razlog da njih dvojica sjebu odnose po završetku slučaja, iako znam da bi ti onako pravednički više voleo da mu je pojebao ženu pa zbog toga -_-

Link to comment

Pa da, takve su žene, iracionalne, emocinalne, samo čist slučaj stoji između toga da napuste nasilnog muža i spale kuću i pobiju decu... Sve je to taj neki chemical imbalance.Mislim, daj ozbiljno, čitaš li ti ovo što pišeš?Njena reakcija je potpuno smislena, i u datim okolnostima, jedina ispravna. Ona nije ta koja treba da se smiri, već on, Marti, i ne samo da se smiri, nego da nešto preduzme povodom svojih sada već sasvim očigledne psihičke nestabilnosti. Ako joj Cohle uistinu, kako kažeš, preporučuje da se smiri - onda je to razlog više za nju da ga otera u tri lepe.Edit: E, da, i nije ljubavnica crazy - he's crazy!

Edited by Syme
Link to comment

Ti si ovde jedini (uz Šopenhaura) koji vidi nekakve muško/ženske podele, ni ja ni Cohle nismo ni reč rekli na tu temu. Sumanute reakcije iz besa donose i muškarci i žene, emotivnost i manjak hladne glave u ranjivim trenucima svi doživljavamo, i to jeste chemical imbalance, svidelo se to tebi ili ne.Ali vidim sad pravdaš i potez ljubavnice da osvetnički razotkrije Martija pred suprugom, sjajno :D Nije ni čudo što si hteo Mad Man da gledaš kao ovakvu sapunjaru, ko je kriv a ko prav, ko je prvi prekršio bračne zavete, čiji moralni kompas pokazuje true north a čiji widdershins... Onda sam mislio da si izabrao pogrešnu seriju za takvu vrstu zabave, ali sa ovom si rekao bih izabrao najpogrešniju™ moguću. Ovde su Martijeve bračne zavrzlame samo kontrapunkt apsurdnom nihilizmu Cohlea, koji je opet (i dalje se nadam) samo omaž Lovecraftian protagonistima koji preziru ceo svet i bedače se pred besmislom još pre nego što dobiju svoj glimpse of the supernatural.Mislim OK, evidentno ni ja nemam ništa protiv da učestvujem u raspravi na temu da li je prevarena supruga uvredila muževljevog kolegu kad mu je rekla da se krije iza "racionalizacija" pa je on, lica kamenoga, navrat-nanos mirno odšetao iz restorana... Samo mi je ipak malo smešno da u detalje dva dana pričamo o tome, ne zameri :)

Link to comment

Ne zameram, ali mislim da imaš neki problem sa tumačenjem, ako smatraš da je ona ta koja treba da se "smiri" - pritom zavboravljaš da mi vidimo njih dovje kako razgovaraju u bolnici, i ona je sasvim smirena - on je taj koji je lud. Prvo ređa neuverljive i duboko neiskrene racionalizacije za svoje ponašanje - umro mi čale, bio sam pod pritiskom, itd. A kad ona, sasvim smireno, kaže da ne prihvata ta obraloženja, on postaje nasilan - "nećeš ti da mi raturaš porodicu!", itd. Nema dakle nikakve dilema ko je tu racionalan a ko iracionalan.Ali ima tu nešto bitnije, i zato je meni scena u dajneru bila zanimljiva - Megina opaska da je Rast zapravo isti kao i drugi, , ukazuje na suštinsku sličnost njega i Martija, uprkos povrčinskim razlikama.Ako pogledaš kako je editovana scena razgovora u dajneru, videćeš da joj neposredno prethod Rastova priča o tome kako mu otac nikada nije oprostio što je napustio Aljasku - "He said I had no loyalty". I nakon toga ide njegova odbrana Martija pred ženom. Pa sad, možeš da misliš da je to sve sasvim slučajno, ali ja slutim da u ovako promišljenoj seriji nije ni najmanje slučajno.I stvarno već postaje malo zamorno tvoje propisivanje šta se sme a šta ne sme pronaći u jednoj seriji, i koje su serije "pogrešne" za koje vrste značenja. Uporna (i za tipičnu kriminalističku seriju, nesumnjivo preterana) fokusiranost serije na Martijeve porodične probleme, kao i očigledan značaj Rastove porodične priče za to kakav je on danas, ukazuju da je to i te kako značajan deo serije, a slutim, i ključ za njeno razumevanje.

Link to comment

Syme, zanimljivo zapažanje sa pričom o ocu, mada imajući u vidu koliko je fragmentarna struktura svake epizode stvarno sumnjam da su uložili dovoljno truda da naprave smislen segue između svake dve scene, pa još sa nekim dubljim zapretenim značenjem. Nije nemoguće, mada stvarno sumnjam da im je to bila namera. Kakvu vrstu odanosti oseća prema Martiju videli smo već u sledećoj sceni, kad ga u lice laže da će sve biti OK, samo da mu sad pomogne oko UC zadatka...BTW glede smirivanja, naravno da ne mislim da je Cohle vidi kao histeričnu pa da joj predlaže da se ohladi, nego prosto ističe da je donela odluku da se od muža rastane bez reči u stanju optimalne anksioznosti, i da zato ne bi trebalo da isključuje mogućnost da kasnije sednu, porazgovaraju, i vide šta dalje. Dakle, na long-term smirivanje strasti sam mislio. Što je opet sporedno, jer kao što rekoh njega suštinski boli dupe za njihove long-term odnose. U restoranu je pro forma.Što se tiče tumačenja i razumevanja, živi bili pa videli, ja ću biti izuzetno razočaran ako se ispostavi da si ti u pravu i da se serija zove True Detective umesto Draga Saveta iz čisto marketinških razloga.

Edited by Weenie Pooh
Link to comment
Come to think of it, samo to guranje lažne nade bi verovatno bio dovoljan razlog da njih dvojica sjebu odnose po završetku slučaja
они су се разишли 2002., то је много после разрешења случаја, тако да разлог може да буде ко зна шта, а може да буде и да је раст остао опседнут случајем, уверен да су ухватили (или вероватније, убили) погрешну особу, али сумњам да има везе са овим што се дешава са меги
Ako pogledaš kako je editovana scena razgovora u dajneru, videćeš da joj neposredno prethod Rastova priča o tome kako mu otac nikada nije oprostio što je napustio Aljasku - "He said I had no loyalty". I nakon toga ide njegova odbrana Martija pred ženom. Pa sad, možeš da misliš da je to sve sasvim slučajno, ali ja slutim da u ovako promišljenoj seriji nije ni najmanje slučajno.
тешко да се то може назвати одбраном мартија, његов једини мотив помагања је да се марти сконцентрише на посао, уосталом он ни не помиње да је мартију жао, да се каје, да је воли, или било шта афирмативно за њега, уместо тога потеже шопенхауера и think of the children аргумент, што би прост народ рекао, преко курца је обавио то 'убеђивање'... пре бих рекао да се та лојалност, у овом контексту односи на његов однос са мартијем, него било шта друго -- понављање да га не интересују мартијеви проблеми, лагање да меги само што му се није вратила... раст све то ради зарад свог интереса
Link to comment

Još jedan zanimljiv detalj.

I know a lot of long take detractors who will say that the technique is just a flashy, attention-grabbing gimmick. And yes, there are filmmakers who use it as a way of elevating middling material with technical proficiency. But the best long takes are the ones that emphasize thematic underpinning. My classic example is the contrast between the first two scenes in Stanley Kubrick’s Paths Of Glory: the second, filmed in a reverse track through a trench full of soldiers, emphasizes the truth of the miserable fighting conditions for those on the front lines in comparison to the ignorance of the high command. And like some of the best action long takes-—the

in Atonement,
from Children Of Men-—this one is a dramatic representation of ideas elsewhere in the script.What makes that connection here is how Rust chooses to frame him taking a leave for “personal time” to his superiors in 1995 and to the detectives interviewing him in 2012: visiting his father, who was dying of leukemia. The present-day detectives have no record of Cohle’s father having leukemia, and can find no trace of him going back decades. And they’re absolutely right, since everything leading up to that point and after was designed by Cohle in order to put himself back into his former life as a drug-addled undercover agent again. But I think Rust chooses to link this cover-up with his father because of what he tells the detective about his father: that he was a Vietnam veteran, he and Rust were constantly at odds, and that his father believed he showed no loyalty in returning to Texas.But that long take shows he’s probably more like his father than he’d care to admit. Starting with a shot of the biker gang marching their captive up to a “stash house in coon country,” as Rust puts it while undercover, the smash and grab job is bound to go bad. But McConaughey never wavers in his focus: he wants the source that will lead to Reggie Ledoux, by any means necessary. That meant dipping into his metal box of assault weapons, reviving his undercover alter ego Crash, and convincing a biker gang that he spent the past couple years running security for a Mexican gang looking to import high-quality cocaine and trade it for meth, all without alerting the cartels. That long take, which echoes Rust’s backstory as a particularly intense undercover agent with a penchant for reckless abandon, shows that he has his own kind of Vietnam. The long take is a battle scene, one that evinces Rust as a master escape artist.

Inače je zanimljivo kako obojica potežu očeve kao izgovor za nešto drugo - Marti smrt svog oca, Rast bolest svog. Naravno da oni misle da lažu, ili da se prosto vade, a opet je simptomatičan baš taj izbor izgovora. U Rastovom slučaju tim pre što je očigledno relativno lako proverljivo jeste li bio na Aljasci ili nije. Zašto izabrati baš tu laž?

Link to comment

Create an account or sign in to comment

You need to be a member in order to leave a comment

Create an account

Sign up for a new account in our community. It's easy!

Register a new account

Sign in

Already have an account? Sign in here.

Sign In Now
×
×
  • Create New...