Jump to content
IGNORED

rodna ravnopravnost


gagorder

Recommended Posts

.... Tokom predavnja na Filozofskom teatru osvrnuli ste se kritički na kapitalističko poimanje slobode koje glasi “moja sloboda se završava tamo gde počinje tuđa sloboda” i istakli da Vam je od nje mnogo bliži koncept slobode kako je definisan u anarhizmu “niko ne može zaista biti slobodan dok svi ne budu slobodni”....

 

jako, jako dobar intervju sa sestrom terezom... 

sestra tereza furkadas

Link to comment
  •  
  • Ali stav koji iznosite bi onda pre mogao da se definiše kao anti-kapitalistički stav a ne levičarski… Jer levica stoji na apsolutno nedvosmisleno ateističkim stavovima, da ne kažem anti-teističkim…

- Ja ne mislim tako. Ako bi tako definisali levicu onda ja svakako ne bi sebe smatrala levo orijentisanom. Međutim, ja ne mislim da je levica takva. Ja mislim da je ona anti-idolopoklonička. Ja mislim da je ona protiv otuđenja i protiv upotrebe religije za obeshrabljivanje ljudi da budu društveno-socijalno angažovani. Uzmimo na primer čuvenu Marksovu kritiku Hegela u kojoj piše da je religija opijum za narod. U tom kratkom Marksovom tekstu ja mislim da postoji nešto što je u određenoj meri pogrešno protumačeno. Jer po meni Marks zapravo govori o tome da su religijska ubeđenja ljudi zloupotrebljena od strane klerika. Ako na ovaj način razumemo Marksove reči ja se s njima u potpunosti slažem.

  • Znači Vi smatrate da je Marksova kritika zapravo bila predominantno usmerena prema verskim strukturama, a ne prema samoj religiji, to jest verskim ubeđenjima. Ipak, zar nije Marks u svoj kritici religije odlazio i dalje…

- Svakako, Marks u svojoj kritici sledi Fojerbaha. I to je možda najdublji nivo kritike religije. On kaže da je priča o spasenju koje vernik traži izvan sebe, to jest u Bogu, pogrešna, jer po njemu spasenje zapravo leži unutar samog čoveka i ono se ostvaruje putem samorealizacije ljudskih potencijala. Ova Marksova kritika je fundamentalna, veoma supstancijalna.

Sada, koji je moj stav prema navedenim Marksovim promišljanjima?

Ja smatram da u momentu kada Isus umire na krstu, tada zapravo umire i Bog koga levičari mrze, a to je Bog koji će da Vas spase odozgo, koji će da supstituiše ljudsku borbu, paternalistički Bog. Ja duboko verujem da takav Bog nije Isusov Bog. Kada Isus pita Boga zašto ne učiniš nešto On mu kaže jer sam stvorio tebe. Zato ja smatram da je Bog stvorio sve nas da učinimo nešto. I zbog toga smatram da je ovo moje promišljanje suštinski kompatibilno s levom pozicijom koja poručuje “svet je u vašim rukama”. Doduše, želim da napomenem da sve ovo što sam rekla nikako ne znači da Bog nije svemoguć, jer On jeste svemoguć i u to svakako verujem.  

 

 

Levica je antiidolopoklonička a Bog svemogući nas je stvorio. Nešto tu ne štima.

Dalje, hrišćanska dogma je duboko diskriminatorna i tu nikakav cherry picking ne može da pomogne. 

Što se tiče drugog dela pitanja moja Crkva nikada nije smatrala da je Biblija diktirana od strane Boga, već da je ona nadahnuta Njegovom inspiracijom. Ja to razumem na način da je Bog beskonačna inteligencija i beskonačna ljubav i da je On kao takav inspirisao pisce Biblije. Međutim, oni koji su pisali Bibliju oni ne poseduju beskonačnu inteligenciju niti ljubav. Kao posledica toga, bar što se tiče Rimokatoličke crkve, jer drugačije je na primer kod protestanata, Biblija mora obavezno biti interpretirana. Zato mi kažemo da je tradicija - i to ne samo pisana već i oralna - podjednako važna kao i sveti spisi. Zato se mi ne oslonjamo isključivo na svete spise i ne smatramo se religijom knjige, već sasvim suprotno, mi se suprotstavljamo toj ideji. Mi ne verujemo da se objava nalazi u samim spisima već u procesu njihove interpretacije od strane zajednice vernika. 

 

Znači, nije sve u spisima, već i u intepretaciji. Koja je, jelte, zasnovana na tradiciji. Kakvoj tradiciji? Ma koliko sestra pokušava da sebi otvori prostor za adaptivno tumačenje postulata religije, pozivianje na tradiciju joj čini kontra-uslugu. 

Elem, ako ste katolik i levičar, Don Andrea Gallo treba da bude uzor

Link to comment

Notorious, hajde molim te objasni šta je ovde odlično :)

Mislim da se ljudska prava ne mogu promovisati na unifromisan način. Ako zaista želite da se borite za ljudska prava morate da imate na umu različitosti i da odstupite od ideje homogenizacije putem nekakvih dekreta. Verujem da najbolja strategija da se zaustavi rast desnice jeste da se akcenat stavi na različitosti i na levo orijentisane lokalne pokrete, a ne na ideju o nekakvom levom internacionalizmu, jer on nikada nije dao nikakve rezultate niti će ih dati. Internacionalizam je potpuno neprirodna ideja. Lokalne desne pokrete jedino mogu zaustaviti lokalni levi pokreti koji neće prepustiti kulturu, religiju i tradiciju desnim pokretima. Ovakav pristup levica je izgubila. Ona se danas vodi potpuno apstraktnim idejama koje zapravo nemaju nikakvu sadržinu. Levi pokreti danas izvlače ljude na ulice ali zbog apstraktnosti ideja kojim se vode oni na kraju zapravo nikada ništa konkretno ne postignu. Mi nismo racionalna bića, mi smo emotivna bića. Jer prvo što kapitalizam radi jeste da odrodi čoveka od korena. To isto radi i kolonijalizam…

 

Najviše me zanima eksplicitna izjava o internacionalizmu. Ako išta može da spasi planetu to je zagledanost u ideale i svetsko zajedništvo.

Link to comment

Ako išta može da spasi planetu to je zagledanost u ideale i svetsko zajedništvo.

Zagledanosttm je uvek bila spasonosni recept, aktivizam par excellence: em komforno, em umiruje savest, em ne kosta nista.

A sad jos imate tviter i fejsbuk  :fantom:

Link to comment

Pa ništa, pokušajte da pobedite desničare njihovim oružjem - očuvanjem lokalne tradicije uz oslonac na lokalnog boga. To će super da uspe. Uvek je uspevalo. Na kraju krajeva, evo, živi smo, što bismo išta menjali. 

 

Intervju jeste osvežavajući i promovišu se neke progresivne ideje, ali sestra jednostavno nije u stanju da prepozna da je verska dogma koju promoviše (ma koliko kreativno da je intepretira) deo problema, a ne deo rešenja.

 

Ali ok, više od milijarde ljudi na ovoj planeti se moli istom bogu kao ona, pa ako pomeri neke stvari u pravom smeru, to je cool.

Edited by pacey defender
Link to comment

Zasto petljas lokalnu tradiciju sa lokalnim ili bilo kojim drugim bogom/bogovima?

I otkad to desnicari imaju monopol na ocuvanje/oslanjanje na lokalne tradicije: upravo su one bogatstvo i upravo su one takozvanom globalizacijom nemilosrdno i ciljano ubijane ili prepustane zaboravu.

Jedan od osnovnih danasnjih nedostataka takozvanih globalnih projekata je upravo naturanje uslovno receno opstih standarda (primer Srbija - takozvana EU regulativa je odlican primer) kao bezuslovnog napretka i dokaza pravovernosti: nema spora da na tom planu ima sta da se nauci i primeni, ali je ogromno bogatstvo ubijeno upravo zanemarivanjem lokalnih tradicija, nacina zivota, obicaja, sve u slepoj trci da se dostigne takozvani razvijeni svet.

Obaska sto je sam proces dusu dao za svakojake manipulacije i zloupotrebe takozvanih politickih elita.

Uostalom, misli globalno, deluj lokalno ima sustinsko znacenje, ali ne u smislu da je globalno panacea, naprotiv.

Link to comment

Notorious, hajde molim te objasni šta je ovde odlično :)

Najviše me zanima eksplicitna izjava o internacionalizmu. Ako išta može da spasi planetu to je zagledanost u ideale i svetsko zajedništvo.

 

Intervju je odličan. To ne znači da mislim da su svi njeni stavovi odlični, prihvatljiv mi je način na koji doživljava levicu, ali ne i integracija levičarskog i religioznog u naizgled (samo naizgled, po mom mišljenju) koherentan sistem. Razumevanje mi svakako ograničava činjenica da u mom algoritmu bog nije prisutan, postojao on ili ne. 

Intenacionalizam se pretvara u zanimljiv, ali neproduktivan hobi ukoliko za polazište nema lokalni aktivizam, baziran na lokalnim specifičnostima. Ne bih mogla da se složim s njom utoliko što ne smatram da je internacionalizam potpuno neprirodna ideja, naprotiv, mislim da je od suštinske važnosti, ali samo pod uslovom da se deluje od lokalnog ka globalnom a ne obratno. 

Link to comment

Pa ništa, pokušajte da pobedite desničare njihovim oružjem - očuvanjem lokalne tradicije uz oslonac na lokalnog boga. To će super da uspe. Uvek je uspevalo. Na kraju krajeva, evo, živi smo, što bismo išta menjali. 

 

Intervju jeste osvežavajući i promovišu se neke progresivne ideje, ali sestra jednostavno nije u stanju da prepozna da je verska dogma koju promoviše (ma koliko kreativno da je intepretira) deo problema, a ne deo rešenja.

 

Ali ok, više od milijarde ljudi na ovoj planeti se moli istom bogu kao ona, pa ako pomeri neke stvari u pravom smeru, to je cool.

 

 

Desnice su lokalne, takva logično treba da bude i levica. To je ispravno primetila.

Lokalna tradicija&kultura i religija nisu isto.

Link to comment

+1

Religijske potrebe ljudi su stvar koja se ne može prosto zanemariti. Sa time se mora računati.

Modernizacijski tokovi drugačije teku u drugačijim okolnostima - nije isto socijalizam/komunizam u Jugoslaviji kao onaj u Sovjetskom Savezu i onaj pokušaj u Avganistanu.

Postoji ogroman kulturni i institucionalni bagaž, što bi rekao Žižek nepoznato poznato, gomila predrasuda, pretpostavki i opscenih verovanja.

Socijalistička modernizacija je nailazila na prepreke u sebi samoj, sopstvenim konzervativizmima koji su često bili u neskladu sa proklamovanim idealima ali i sa realnim političkim i društvenim dometima.

 

Navodim interesantnu ilustracija toga u filmu Adama Curtisa "Bitter Lake", gde televizijske kamere u Sovjetski kontrolisanom Avganistanu intervjuišu neku devojku koja pohađa žensku školu, kao propagandni primer ženske emancipacije.

30 godina kasnije, u Američki kontrolisanom Avganistanu, ista stvar se događa. Amerikanci prokazuju talibane kao zatucane verske fanatike, otvaraju škole za žene, i kao primer emancipacije prave kratak intervju sa jednom učenicom i ona sipa bukvalno iste fraze kao svoja prethodnica, 30 godina ranije, potpuno u dlaku isti naučeni i naručeni optimizam.

 

Ništa se nije promenilo, i dalje se odozgo forsira ženska emancipacija u društvu u kome privreda, proizvodni i kulturni procesi nisu sposobni da tu modernizacijsku promenu podrže, sačuvaju, perpetuiraju. U zemljama arapskog socijalistizma moralo se računati na religijske podele, npr. Iraku i Siriji, Egiptu, emancipacija žena išla je odozgo, negde se ukorenila više negde manje. U Egiptu je recimo velik trud od strane države uložen u onim inicijalnom, Sadatovskom periodu, i položaj žena u Egiptu je mnogo bolji nego u drugim arapskim zemljama. Naravno, kilometrima drugačiji od položaja evropske žene, ali to je datost sa ima izboriti na neki način.

 

U Jugoslaviji je to bilo mnogo drugačije.

 

I još jedna stvar: kada razmišljate o katoličanstvu i socijalizmu, imajte na umu Latinsku Ameriku prevashodno i tzv. teologiju oslobođenja. Tamo je prvi put spojeno katoličanstvo i socijalizam u jednoj vrlo potentnoj mešavini, koju su zajedničkim silama ugušili i Vatikan i SAD.

Edited by Utvara
Link to comment

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...