Polemike

[bergasa19]

Zanima me šta misli Dežulović kad čita da je bio tudjmanova peta kolona.

[kim_philby]

Dis bi inčrasting:

 

pa ono smajlovicevsko zakukavanje. sve je tu: pare kojih nema, donacije kojih ima, blago prebacena nekrofilija i sve tako. zapravo desnicarsko smece.

[Turnbull]

Čadež: Lora je bila vojni zatvor.

Ivančić: Logor, mučili su neki stražari nekoliko civila.

Č: Onda i azil za pse, udomili su neki stražari nekoliko pasa.

 

 

Hahaha, HAHAHAHA, HAHAHAHA, HAHAHAHAHA!!!

[Turnbull]

Je li onda moguće (s obzirom na asocijacije poput Sanadera, jahte i sl.) da se taj Čadež zapravo obračunava s vlasnikom EPH, jer mu se gadi njegov razodjeveni savez s vlašću, samo što – u strahu da ne ostane bez mjesečnih primanja – koristi „Đikića“ i „Ivančića“ kao kodna imena, a dodatno prikriva trag adresirajući svoje pismo na „izdavača Novosti“?

Moguće je, ali teško da se radi o svjesnoj operaciji. Generalno uzevši, razni mrakovi kruže Čadežovim neistraženim umom, a napolje obično kuljaju kao proizvod nesvjesnoga.

Kakvi mrakovi?

Recimo takvi da će Čadež, u stvaralačkoj groznici, staviti na papir i ovakav zamišljeni dijalog sa mnom. Citat:

„Čadež: Lora je bila vojni zatvor.

Ivančić: Logor, mučili su neki stražari nekoliko civila.

Č: Onda i azil za pse, udomili su neki stražari nekoliko pasa.“

Što je sad to? Dosjetka? Stilska figura?

Tko će znati. Svakako nešto što pas s maslom ne bi pokusao. Ali Čadež zasigurno bi. Čadež bez problema povezuje šinteraj i pakao.

 

 

http://tacno.net/slideshow/viktor-ivancic-herr-sinter/

[bergasa19]

Čadež se razobadao, pa ne zna gde udara.

Prvo Blažević, pa Baretić.

[bergasa19]

RANOJUTARNJI NA®CIZAM

 

 

Magareća tvrdoglavost kojom Tomislav Čadež godinama pokušava postati kazališni kritičar na najdirljiviji način pokazuje karitativni karakter dnevnog lista za koji piše. Jednostavno, nema toga što u plemenitoj misiji opismenjavanja teatarskog ignoranta neće ponijeti i podnijeti stranice Jutarnjeg lista, pa ni njegov recentni antisemitski ispad.

Riječ je o tekstu od 29. 4. 2014. pod naslovom “Djevojčica sa zečjim ušima. Ako to nije kič, što jest kič?”, koji Čadež završava sljedećim riječima: “Priznajem, nisam eto znao da je Aleksandra Zec žrtva holokausta niti da je pravila ždralove prije nego što će je dezintegrirati atomska bomba. Ali sad, zahvaljujući Blaževiću, svi znamo: voljela je zečeve, a nadimak joj bijaše Hirošima Auschwitz.”

Ono što je Marin Blažević napisao, pokušavajući, kao profesor kazališne kritike na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti, učenika iz magareće klupe nečemu podučiti, glasi: “… kape sa zečjim ušima na glavama djevojčica upućuju na prizor iz ultimativne predstave dvadesetog stoljeća, Genesi. From the museum of sleep (1999), danas već legendarne talijanske skupine Societas Raffaello Sanzio. Bilo koji kazališni gledatelj može preskočiti citatnu relaciju, no kompetentan kazališni kritičar mora znati da je drugi čin svoje antologijske predstave Romeo Castellucci naslovio Auschwitz te u njemu djecu obučenu u kostime bijelih zečeva s Davidovim zvijezdama posjeo na dječje vlakove – smrti.” Dakle, gdje se tu spominje da je Aleksandra Zec bila “žrtva holokausta” ili imala nadimak “Hirošima Auschwitz”, osim u morbidno antisemitskoj konstrukciji Tomislava Čadeža?

Međutim, spajajući tragičnu smrt jedne dvanaestogodišnje djevojčice i najmanje 1,1 milijun nacističkih žrtava iz Auschwitza, od kojih su 90% bili Židovi, u degutantni antisemitski vic, Čadež je, vjerojatno, uspio nasmijati svoje urednike i čitatelje. Jer, koliko god bio neuspješan kao kazališni kritičar, toliko je uspješan u mirnodopskoj provedbi mentalnih recidiva rasnih zakona. Ono započeto u Endehaziji, Čadež dovršava u Epehaziji. Fizička eksterminacija iz NDH, dobiva konačno rješenje u simboličkoj likvidaciji kroz građanski-prihvatljivo upakirani antisemitizam objavljen na stranicama Jutarnjeg. Šest milijuna planski ubijenih Židova za Čadeža su dobar povod da se našali: “Priznajem, nisam eto znao da je Aleksandra Zec žrtva holokausta.”

Pierre Vidal-Naquet govori o ekspanziji negacionizma holokausta kroz “spektakularizaciju genocida, njegovu transformaciju u čisti jezik i konzumeristički objekt za mase”. Pokušaj nacista da svijet koncentracionih logora i zvjerstava počinjenih u njima učine nezamislivim, ostave ga bez riječi i slike, nalazi svoj pandan u inflatornoj reprezentaciji holokausta, u mašineriji njegove dezimaginacije. Antisemitski vic Tomislava Čadeža prilog je takvoj reprezentaciji koja radi na ukidanju empatije prema žrtvama najvećeg i najsustavnijeg progona pripadnika jednog naroda u ljudskoj povijesti. On ima dvostruku negacijsku funkciju. Njegova primarna zadaća je dokidanje realnog i simboličkog značenja smrti dvanaestogodišnje Aleksandre Zec. Njegovo primarno sredstvo je izrugivanje s tragedijom šest milijuna stradalih Židova u Drugom svjetskom ratu. Pretvaranjem holokausta u konzumeristički objekt za zabavu svojih čitatelja, Čadež uspostavlja kontinuitet s nacističkim procedurama dehumanizacije. Doslovno nasilje koncentracionih logora transformira se u simboličko nasilje antisemitskog vica. Njime se humanizira nacistička dehumanizacija, prevodi u zabavni sadržaj za malograđanske konzumente Jutarnjeg lista, naročito one na strunama čijeg latentnog građanskog fašizma Čadež gudi.

Kad iz holokausta radi viceve ili brani zločine onih koji su se početkom devedesetih nastavljali na domaću inačicu ideologije koja je do njega dovela, Čadež, po svoj prilici namjerno, zaboravlja njezinu krvavu bilancu. U Hrvatskoj je za vrijeme Drugog svjetskog rata ubijena 21000 Židova. Ostavljam vicmaheru iz Jutarnjeg da sam izračuna koliko je to posto na onih 25000, koliko ih je u Hrvatskoj živjelo 1941.

A dok se Čadež bavi aritmetikom genocida koji su počinili nacisti i njihovi lokalni trabanti, htio bih postaviti pitanje odgovornosti zajednice kojoj, svoj nekompetentnosti usprkos, on formalno pripada. Dakle, što će po ovom pitanju napraviti vrle kolege kazališni kritičari? Njihovo dosadašnje nereagiranje može biti interpretirano samo na dva načina. Ili su im antisemitske gadosti njihovog kolege prihvatljive ili im ne predstavljaju tako veliki problem da bi se po tom pitanju javno oglasili. Da ih podsjetim još jednom, kolega iz Jutarnjeg napisao je sljedeće: “Priznajem, nisam eto znao da je Aleksandra Zec žrtva holokausta… (…) Ali sad (…) svi znamo: voljela je zečeve, a nadimak joj bijaše Hirošima Auschwitz.”

Što se samog Čadeža tiče, koji uz uvjerenje u vlastite kritičarske sposobnosti, gaji i iluziju da je polemičar, i njegovog eventualnog odgovora na ovdje napisano, savjetujem mu da – ako je završio s računanjem – ne mrči zalud hartiju. Dotični pripada onim mentalnim strukturama hrvatskog društva kojima je i nakon 69 godina od završetka Drugog svjetskog rata potrebna temeljita denacifikacija. Možda Tomislav Čadež nikada neće postati kazališni kritičar, ali ne želim izgubiti nadu da bi jednog dana mogao postati čovjek.

[Turnbull]

Jel prati neko polemiku Pančić-Fajgelj, u Politici?

 

Vidim da je sutra već treći nastavak, a prva dva sam propustio...

[Sir Oliver]

Nisam znao da polemišu?

 

Zar na lanjskoj tribini u NS, glede Fajgeljevog cenzurisanja izložbe sa Džizusom-kupoholičarem™,

Teofil nije rekao da nema šta da polemiše sa dotičnim?

Ili sam ja to usnio?

[Turnbull]

Kanda se u međuvremenu nešto promenilo, sutra u Politickinom kulturnom dodatku, Teofilov novi odgovor + Milenković i Belančić.

 

 

 

ПОЛЕМИКА АНДРЕЈ ФАЈГЕЉ – ТЕОФИЛ ПАНЧИЋ

Милорад Беланчић: Нова генерација љубитеља српства

Иван Миленковић: Љупка потерница, а шипка ће већ пронаћи свој пут

Теофил Панчић: О једној недораслости

 

 

 

 

U međuvremenu sam našao Fajgeljevu repliku na netu. Nešto najodvratnije što sam skoro pročitao. Kad neko zarad jefitinih poena u polemici potegne Aleksandru Zec, znaš da imaš posla s ljudskim dnom.

 

Inače, Fajgelj je neverovatno glup - on uopšte ne razume u kom smislu Teofil upotrebljava ono "ne bi se štel mešat", a upotrebljva ga kao što bi ga upotrebio i Krleža - otrovno, saarkastično, da naglasi upravo pizdanstvo građanskog nemešanja. Ko želi, može da pročita ceo Teofilov tekst, iz kojeg Fajgelj ovako neuko i nepismeno štrpka, ovde.

Edited May 9, 2014 by Turnbull

[Sir Oliver]

Super.

Našao sam Fajgeljev tekst, ali nisam Teofilov.

Hvala.

[Turnbull]

Nisam ni ja Teofilov, ako neko ima, ne okači.

[ultra plasticni]

Inace, upropastise ga danas

[Turnbull]

Thnx!

 

Kupio ovu juerašnju Politiku. Milenković možda najbolji.

[bergasa19]

Ali ništa to njemu neće naškoditi jer se obraća drugoj publici.

[Turnbull]

Pa jasno. Eno novog intervjua u današnjim Novostima.

 

Kakva zla tupavost izbija iz ovog čoveka. On ne ume da kaže niti napiše ništa više od tri fraze od kojih je jedna obavezno - ja sam doktor nauka i dolazim iz porodice doktora nauka.