Jump to content
IGNORED

"The Hobbit" by Peter Jackson


Аврам Гојић

Recommended Posts

tako sam ja pročitala fani hil sa 11 godina. samo što je biblioteka bila u dečjoj sobi, nisu namerno ostavili../offtopic
:Hail:Dobro me podseti, treba da izađe novi deo League of Extraordinary Gentlemen za... (wiki...) samo nedelju dana! Neće pokrivati Fanny Hill period, nego "the psychedelic daze of Swinging London during 1969, a place where tadukic acid diethylamide 26 is the drug of choice, and where different underworlds are starting to overlap dangerously to an accompaniment of sit-ins and sitars"Ali ipak :jerry:
Link to comment
  • Replies 690
  • Created
  • Last Reply

Top Posters In This Topic

  • kim_philby

    59

  • Аврам Гојић

    58

  • Weenie Pooh

    47

  • ToniAdams

    44

Svaka čast na znanju i trudu. Ipak, mislim da si preoštar prema Sauronu - on jeste Morgotov sluga, ali i njegov prvi zamenik, i svakako jedan od najmoćnijih Maja u Ardi, posle Eonwe-a verovatno i najmoćniji (uostalom, bio je glavni Aulin Maja, pre nego što ga je Melkor zavrbovao). Tu sa njim u rangu su Osse i Uinen, dok su svi ostali, uključujući Curumo-a i Olorin-a (Sarumana i Gandalfa) daleko slabiji. Njega u Prvom razdoblju itekako poštuju i plaše ga se, barem dok ga Huan nije rasturio kod Tol Siriona, i teško je dovesti bilo kog od Balroga ili Zmajeva u istu ravan sa njim, pa čak i same Gotmoga i Glaurunga.Kasnije, on gubi mnogo od svoje prvobitne moći (jer počinje da je crpi iz sebe samog, a ne iz Iluvatara ili Melkora - uostalom, zato i kuje Prsten, kako bi tu moć konzervirao), naročito nakon pada Numenora kada više nema mogućnost da uzme oblik koji poželi. Međutim, uporedo mu opada i konkurencija i on je dugo, dugo vremena najmoćniji stvor u Srednjoj zemlji. Na kraju je on zaista samo senka svoje nekadašnje slave - ima problem da uzme bilo kakav oblik, ne može da podjarmi običnog Balroga (ali bi verovatno uspeo da ga uništi), ne može da spreči Aragorna da otrgne Palantir od njegovog Palantira, ali i kao takav je, pre uništenja Prstena, on dosta moćniji svih drugih stvorenja na Srednjem svetu, pa čak i Gandalfa Belog ili Sarumana pre pada. Ne postoji niko u Trećem razdolju u Srednjoj zemlji ko ga se nije bojao.
Nije ovo baš tačno. Izbacivanje iz Reda čarobnjaka i Belog saveta su više administrativne stvari, ali Sarumanu moć ne može oduzeti Gandalf, niti bilo koji drugi Maja ili Vala, jer mu je oni nisu ni dali. Svi Ainuri svoju moć crpu iz Iluvatara, odnosno iz Tajne vatre (Flame Imperishable) koja je sam Iluvatar i koja oživotvoruje Ainure, Ardu i sva stvorenja u njoj. Međutim, oni Vatrom ne vladaju i ne mogu je nikome darovati, niti je mogu oduzeti od bilo koga, za šta je dobar primer Aule, koji je napravio Patuljke, ali nikako nije uspeo da im udahne život nezavisan od svog postojanja i svoje misli - to je učinio tek sam Iluvatar kada se sažalio na Aulu, kome je naredio da ih uništi. Takođe, Melkor ne može uništiti Decu Iluvatarovu, već ih može samo izopačiti i pokvariti (otud nama Orci, premda ima i drugih teorija).Uzgred, on je dugo živeo u zabludi da je Tajna vatra nešto odvojeno od Iluvatara, i uzaludno je lutao po Voidu, pokušavajući da je pronađe i ovlada njome, što je i uzrok njegovog otpadništva).E sada, dok je Ainu lojalan Iluvataru, on je sa njim i povezan i svoju moć crpi od njega, te se ta moć ne smanjuje. Ukoliko se Ainu odmetne od Iluvatara, on počne da svoju moć crpi iz samog sebe i ta moć se polako, ali sigurno, smanjuje (što je Sauron pokušao da izvrda kovanjem Prstena). Upravo se to i desilo Sarumanu - on je svoju moć potrošio, pa je Gandalf Beli sa njim počistio pod kao sa krpom.
Hm, komentarisacu dve stvari, prvo oko Saurona a zatim oko pitanja moci Ajnura i Juvatara.Tacno je da je Sauron titularno bio prvi Morgotov zamenik ali to ne znaci nuzno da je bio i najmocniji jer je moc relativan pojam o cemu i svedoci sam LOTR gde cak i neki Hobitsi imaju veliku moc (rezistencija na uticaj prstena recimo). Takodje, ne bih zapostavljao maje poput Melian koju cak ni Morgot nije mogao tako lako da zaobidje a sam Sauron cak i sa prstenom nije imao nikakve sanse u bici protiv mocnih Numenoranaca ali su njegovi talenti lezali u necem drugom. Spomenuo sam Gotmoga zato sto je on bio Morgotov kapetan na bojnom polju u prvom veku herojskih bitki a ne toliko Sauron. Gotmog je smrtno ranio Fejnora, on je vodio armiju balroga u napadu na Gondolin, on je vodio Morgotove snage i u petoj bici koja je verovatno bila najgora za Noldor-vilenjake gde je ubio kralja Fingona i zarobio Hurina, Turinovog oca. Takodje, treba dodati da se Tolkinov koncept balroga menjao pa je preteca Gotmoga bio zapravo Melkorov sin, da bi kasnije oni bili samo demoni a opet kasnije prilicno mocne maje vatre i terora bez nekih drugih istaknutih sposobnosti.Za Saurona nemamo takvih prica (osim duela sa Finrodom) - ne zato sto nije bio mocan nego zato sto su njegovi metodi i moc bili drugaciji i svestraniji sto je bilo slicnije samom Melkoru koji je kao jedini imao udela u svim delovima Juvatarove muzike. Sauron je bio Auleov maja (mislim da ne mozemo reci da li je bio i najmocniji jer se u izvorima samo pominje da je bio jedan od najpriznatijih) i kao takav obozavao red, organizaciju, disciplinu i inteligentne konstrukcije/dizajne za boljitak svih. To je bio razlog zasto nije bio zao na samom pocetku u nihilistickom smislu kao Morgot ali to je i bio razlog zasto ga je privukao Melkor svojim sposobnostima koje su ipak imale za krajnji cilj unistenje sveta (sto nije bio i Sauronov cilj) kakav ga je Juvatar zamislio i stvaranje necega sto bi bilo iskljucivo njegov dizajn. Tako recimo postoje Tolkinovi komentari o prirodi uticaja i efektivnosti Saurona u odnosu na Morgota gde on kaze da je Sauronova kontrola orka zapravo bila efektivnija/korisnija od Morgotove. To je zato sto je Sauron koristio citav dijapazon metoda da ih kontrolise (kroz organizaciju, strah, obecanja, nagrade itd.) omogucujuci neki obim autonomnosti dok je Morgot imao direktnu mentalnu i organsku kontrolu nad njima - kad bi Morgot pomislio na orke oni bi svi do jednog bili svesni njegove kontrole, prisustva, zla i apsolutnog uticaja koji bi ih terao da ucine sta god je Morgot zamislio. To je zato sto je Melkor veliki deo svog bica/moci ustvari ugradio vremenom u Ardu (svet) sto se naziva i "stain of Melkor" cime on moze direktno da kontrolise svet i sudbinu (tuzna prica oko Hurina i Turina je upravo to jer nisu mogli da izbegnu Morgotovu kletvu gde god bili i sta god radili) jer ima udela u svemu materijanom oko nas. Njegov prsten je zapravo bila cela Arda.I tako dolazimo do pitanja oko ajnura i njihovog srozavanja ako nisu direktno povezani sa Juvatarom. Tolkin o samoj Tajnoj vatri nije mnogo komentarisao i ono sto znamo je da je jedino Juvatar mogao da je kontrolise i time udahne zivot koji bi bio nezavisan od njega, tj. stvori bica koja ne bi bila samo roboti poput Auleovih patuljaka na pocetku. Medjutim, ta nezavisnost po meni znaci i da su ta bica mogla sa svojim potencijalom da cine sta god hoce nezavisno od bilo koga, tj. imala su slobodan izbor da budu dobra ili zla. I sada dolazimo do same Tolkinove definicije tog zla i njene manifestacije koja se tebi cini kao smanjivanje moci na primerima Melkora/Morgota, balroga i Saurona. Melkor je na samom pocetku Arde bio daleko najmocniji vala/duh koga su svi drugi ujedinjeni oko njegovog brata Manvea jedva sprecili da unisti sve u Ardi. Medjutim, Melkor je isto tako zeleo da kontrolise stvari, prirodu i druga bica tj. da dominira u potpunosti nad njima u spiritualnom i materijalnom smislu. Da bi ostvario taj vid kontrole on je to mogao da ucini kroz prirodni autoritet/kvalitete cime bi privukao ostale sto mu je uspelo sa majama poput Balroga na samom pocetku sveta ili da to ucini silom sto mu je bio glavni metod kad je uvideo da ostali ajnuri ne zele da mu se prikljuce dobrovoljno. I sada dolazi glavna tacka - da bi efektivno upotrebio silu Melkor je morao da transferise deo po deo svoje porcije moci (koja se ne menja od pocetka do kraja) iz spiritualnog domena u materijalni. Morao je da zauzme stravican materijani oblik (Melkor je na pocetku bi div sa krunom od vatre cija je glava bila u oblacima), da gradi ogromne tvrdjave (prva tvrdjava Utumno), da pusti deo svog bica u prirodu i kad su se pocela pojavljivati Juvatarova deca (vilenjaci, ljudi itd.) da ih izoblici, korumpira i pervetira opet transferom dela svog bica i zla u njih. Zbog tog postepenog rastvaranja moci valari su i bili u stanju da ga pobede direktno (Tulkas u duelu) i uniste Utumno u prvom ratu a u drugom je situacija bila jos drasticnija jer se sada nekada svemocni duh Melkor pretvorio u ne tako svemocnog Morgota u individualnom smislu sto mu je najjasnije bilo kad je stao skrhan pred brata Manvea koji je zadrzao svoju moc u sebi i nije ju sirio kroz materijani svet. Medjutim, Tolkinova legenda takodje kazuje da ce se Melkor vratiti iz izgnanstva i rastvora u prvobitne stanje, da ce i pored sve potrebe da kontrolise i ima udela u Ardi ipak povuci svu snagu i ponovo je skoncentrisati u sebi sto ce ga opet uciniti najmocnijim Juvatarovim bicem tokom poslednje bitke.E sad, isto ovo vazi i za balroge i za Saurona osim sto su oni bili mnogo manji od Melkora pa zato ne mogu vise tako lako da se oporave od materijalnog unistenja pa ostaju samo senke. Sauron je prsten napravio da bi kontrolisao vilenjacke prstenove (pored drugih) jer su oni bili izuzetno mocni pa je morao dobar deo sebe da ugradi u glavni prsten a ne da bi konzervirao svoju moc. On je i posle pada Numenora mogao da se pojavi u raznim formama (kao Anatar recimo) ali je upravo zbog konstantnog transfera svojih moci u materijalni svet zbog zelje za kontrolom/dominacijom postepeno gubio vezu kroz vekove koju su balrozi recimo odavno izgubili jer su od pocetka u Ardi postojali u stravicnom materijalnom obliku sa sve manjom moci u spiritualnom smislu. Nesto slicno mozemo videti i kod carobnjaka ili vilenjaka koji su bili predugo izvan Mandosa (spiritualnog mesta pocinka i regeneracije za ajnure i vilenjake) pa su postali suvise vezani za materijani svet (dobar primer je kralj Thingol ili pad Sarumana). Dakle, citava ta prica ima filozofski karakter, tice se odnosa spiritualizma i materijalizma kao i sta je zapravo zlo (zelja za dominacijom nad drugima). Edited by Anduril
Link to comment

Jab' se samo nadovezao i rekao da sam bio sklon da sve te gluposti iz Silmariliona tretiram kao nekakve nepouzdane interne "legende", nasuprot ovom iz LOTR što je jel'te suva "realnost". Jednostavno ne funkcioniše drugačije, toliko je tralala bajkovitosti u tom prvom da prosto ne deluje ni kao da je iz istog žanra kao LOTR, a kamoli iz istog fantasy sveta. Te razni vilenjaci što pesmom pobeđuju neprijatelje, te superpsi koji se rvu sa Sauronom-vukodlakom, te dragulji koji nose svetlost stariju od sunca od kojih poslednji bude vaznesen na nebo u brodu Earendilovom da osvetljava put kao zvezda Zornjača, ili Severnjača, ili koji već penis.Nemojte me pogrešno shvatiti, uživao sam ja i dok sam to čitao (iako sam već bio malo stariji nego u vreme LOTR i Hobita), ali to jednostano nije više to. I da, razumem da je cilj upravo napraviti tu razliku i tako objasniti prožimajuću sentimentalnost iz LOTR kad se priča o tome kako je doba vilenjaka na izmaku, kako sve što su oni stvorili polako čili iz sveta, itd. Ali isto se postiže ako uzmemo da ceo taj praistorijski segment predstavlja pseudoistorijske legende podložne interpretaciji i reinterpretaciji nekolicine vilenjaka koji se bar delimično sećaju tih vremena.Tako se skraćuju inače beskrajna fanovska nagvaždanja o tome ko je najjači Maia/Vala/štagod, i supervažna pitanja tipa "ali onda ako je Glorfindel pobedio balroga u padu Gondolina, zašto ga Gandalf & co posle nisu poveli sa sobom da prebije i onog u Moriji?" Samo im kažite, Galadrijela je bila polusenilna kad je to izdiktirala pisarima <_<

Edited by Weenie Pooh
Link to comment
Jab' se samo nadovezao i rekao da sam bio sklon da sve te gluposti iz Silmariliona tretiram kao nekakve nepouzdane interne "legende", nasuprot ovom iz LOTR što je jel'te suva "realnost". Jednostavno ne funkcioniše drugačije, toliko je tralala bajkovitosti u tom prvom da prosto ne deluje ni kao da je iz istog žanra kao LOTR, a kamoli iz istog fantasy sveta. Te razni vilenjaci što pesmom pobeđuju neprijatelje, te superpsi koji se rvu sa Sauronom-vukodlakom, te dragulji koji nose svetlost stariju od sunca od kojih poslednji bude vaznesen na nebo u brodu Earendilovom da osvetljava put kao zvezda Zornjača, ili Severnjača, ili koji već penis.Nemojte me pogrešno shvatiti, uživao sam ja i dok sam to čitao (iako sam već bio malo stariji nego u vreme LOTR i Hobita), ali to jednostano nije više to. I da, razumem da je cilj upravo napraviti tu razliku i tako objasniti prožimajuću sentimentalnost iz LOTR kad se priča o tome kako je doba vilenjaka na izmaku, kako sve što su oni stvorili polako čili iz sveta, itd. Ali isto se postiže ako uzmemo da ceo taj praistorijski segment predstavlja pseudoistorijske legende podložne interpretaciji i reinterpretaciji nekolicine vilenjaka koji se bar delimično sećaju tih vremena.Tako se skraćuju inače beskrajna fanovska nagvaždanja o tome ko je najjači Maia/Vala/štagod, i supervažna pitanja tipa "ali onda ako je Glorfindel pobedio balroga u padu Gondolina, zašto ga Gandalf & co posle nisu poveli sa sobom da prebije i onog u Moriji?" Samo im kažite, Galadrijela je bila polusenilna kad je to izdiktirala pisarima <_<
Potpis. Nema svrhe traziti koherentnost u celom Tolkinovom opusu, jer je on svoj svet stvarao decenijama pa je neizbezno da postoje velike nedoslednosti izmedju verzija iz razlicitih vremenskih perioda. Na kraju krajeva, nesto od toga nije ni bilo predvidjeno za objavljivanje (mislim na sva dela koja je "doradio" i objavio Tolkinov sin, ukljucujuci i Silmarilion).Btw, Glorfindel iz LOTR-a nije isti lik koji se borio u Gondolinu i tamo pao u ponor sa Balrogom (uzgred budi receno, u drugoj "Knjizi izgubljenih Prica" vilenjaci prilikom pada Gondolina ubijaju najmanje pedeset Balroga, od toga njih devetoricu su ubili samo Tuor i Ehtelion od Izvora - a medju njima i Gotmoga, koga je Ehtelion nabo vrhom od kacige).
Link to comment
Btw, Glorfindel iz LOTR-a nije isti lik koji se borio u Gondolinu i tamo pao u ponor sa Balrogom.
To sam i ja mislio, ali poslednje informacije kažu da je ipak taj isti u pitanju. Zaginuo je tada u padu Gondolina, ali posle su ga nadležni u Valinoru vratili na Middlearth i Elrondov dvor. Sasvim Gandalfično...
Link to comment
Jab' se samo nadovezao i rekao da sam bio sklon da sve te gluposti iz Silmariliona tretiram kao nekakve nepouzdane interne "legende", nasuprot ovom iz LOTR što je jel'te suva "realnost". ....
Mislim da se suva "realnost" pre svega moze naci u pricama koje se ticu ljudi/hobita dok se magija prozima svuda tamo gde su prominentniji vilenjaci i ajnuri. Ako citamo o Berenu pre nego sto je sreo Luthien ili pricu o Turinu/Hurinu i uopste druge price o istoriji poslednje Juvatarove dece onda se svuda prozima u mnogo vecoj meri ta ljudska realnost bez obzira na vek. Tako ima ona prica o Finrodu koji slusa ljudske legende o postanku sveta od neke bake koje su dosta drugacije i crnje od vilenjackih. Mislim da za to postoji i razlog: ajnuri i vilenjaci su imali magicne moci i kad bi umrli znali su da idu u Mandos (oni dobri) gde ce biti regenerisani i ponovo poslati u svet/Valinor. Sa druge strane, niko nije tacno znao gde idu ljudi, oni nisu isli u Valinor, njihova smrt je bila druge prirode i dok su neki vilenjaci/ajnuri umorni od sveta i vecnog zivota cak pokazivali zavist jer nisu mogli napustiti Ardu do kraja sveta, zivot obicnih ljudi je obicno bio kratak, cesto nasilan i zavrsavao se povratkom Juvataru izvan Arde. To nije bila uvek super perspektiva - pogotovo ako se zna da se Juvatar retko pokazivao, jos mnogo manje od Valara (osim Ulmoa koji nikad nije napustao ME) dok su Morgot, Sauron i njihovi pomagaci bili sveprisutni.
Link to comment
  • 2 weeks later...
  • 2 months later...
To sam i ja mislio, ali poslednje informacije kažu da je ipak taj isti u pitanju. Zaginuo je tada u padu Gondolina, ali posle su ga nadležni u Valinoru vratili na Middlearth i Elrondov dvor. Sasvim Gandalfično...
Na ovu temu, Encyclopedia of Arda kaže:
The Problem of the Two GlorfindelsWith the possible exception of Tom Bombadil's identity (and - of course - the wingedness or otherwise of Balrogs), there is no more hotly debated topic than the ultimate fate of Glorfindel. Were Glorfindel of Gondolin and Glorfindel of Rivendell the same person?The only real resource we have to answer this question is in The Peoples of Middle-earth (The History of Middle-earth Vol. 12): XIII Last Writings, Glorfindel. Christopher Tolkien dates the notes he gives here at 1972, the year before his father's death.These notes clear up one question immediately: at the time of the writing of The Lord of the Rings, Glorfindel of Rivendell was not conceived as the same character as Glorfindel of Gondolin. Tolkien says, 'Its use [i.e. the name 'Glorfindel'] in The Lord of the Rings is one of the cases of the somewhat random use of the names found in the older legends ... which escaped reconsideration in the final published form...'.Tolkien was far from happy with this state of affairs, however, and it seems that he intended to reconcile the problem by uniting the two strands of the story. In summary, the notes tell us that Glorfindel's spirit returned to the Halls of Waiting, but was after a time re-embodied by the Valar. He then returned to Middle-earth (either in the mid-Second Age, or as a companion of the Istari in the Third). For the full story of his return, refer to The Peoples of Middle-earth.The question of Glorfindel's identity, then, brings us to a much wider, and highly relevant, question. Can we accept a writer's personal notes, whether written in preparation for a published work, or simply for personal satisfaction, as part of that writer's 'canon'?The importance of this question is highlighted by the essay entitled The Problem of Ros in the same volume of The History of Middle-earth. This is an extensive disposition on the origins and meaning of the syllable ros in names such as Elros. The details need not concern us here: what is relevant is the fact that, after its composition, Tolkien noticed a detail in the published Lord of the Rings that essentially negated the discussion. He dismissed the body of The Problem of Ros with four words; 'most of this fails'.But what if he had not noticed this inconvenient fact (that Cair Andros had already been interpreted, and disagreed with his conclusions)? What if he had noticed, but had failed to record the fact? Would The Problem of Ros now be considered part of the 'Tolkienian' canon in the way that many regard the notes on Glorfindel? Questions like this show that we cannot simply take such notes on immediate face value.Despite this, the Glorfindel notes lead many to see his re-embodiment and return to Middle-earth as 'fact' (and not a few have e-mailed us to remind us of this!) The purpose of this rather lengthy aside, though, is to show that we cannot view these 'events' in such concrete terms. This is the reason that the 'two Glorfindels' have separate entries here. This is not because we do not believe that Tolkien saw them as different embodiments of the same character (as we have seen, there are strong indications that he did), but simply because there is no definitive, published, proof of this.
Link to comment
  • 1 month later...

Da oživimo malo temu. U pitanju je zvanični video sa setinga Hobita, uglavnom se bavi problematikom snimanja filma u 3D, od tehničkih aspekata, preko scenografije i kostima do artworka za film, koji rade Alan Lee i John Howe (i o tome i govore). Najviše priča sam Džekson, a ima i ostalih :http://www.youtube.com/watch?v=gHF536TJ0iE

Edited by Ayatollah
Link to comment

Create an account or sign in to comment

You need to be a member in order to leave a comment

Create an account

Sign up for a new account in our community. It's easy!

Register a new account

Sign in

Already have an account? Sign in here.

Sign In Now
×
×
  • Create New...