Jump to content
IGNORED

Jugosloveni, odnosno zapadnobalkanci...


namenski

Recommended Posts

On 11.1.2021. at 10:23, SNARC said:

Ponukan ovim tekstom iznad, nasao opet gole otoke Jove Kapicica u pdf-u..iscitao..i jos uvek ne mogu jasno da se odredim prema tom periodu i tim ljudima.

 

On 11.1.2021. at 10:41, namenski said:

Mislim da sam je vidjao i u Beogradu, knjizarama:

Prvi, po mom uvidu, ozbiljan i novoistorijom neopterecen pokusaj da se o Golom razgovara bez uobicajene zapenusanosti.

Sa brojkama, uvidom u poprilicno arhiva, itd, itd...

Pomoci u opredeljivanju sigurno nece - to je jos uvek materija opterecena svezim balastima koji se neprekidno podgrevaju, ali ce sigurno doprineti rasciscavanju nekih zamagljivanja cinjenica, prosipanjem podataka u skladu sa potrebama dnevne post-90 politike...

Jovo je ciknuo, puko: setili su ga se kada je bio vec mator, izlapeo i gurnut u opredeljivanje, dakle posle 90-ih.

A gurali - i pljuvali doduse - isti oni koji pre 1990. nisu smeli ni da ga pomenu, ali koji su - utoliko pre - posle 1990. pozurili da se kurce svojim antikomunizmom.

Koji su doduse upraznjavali izmedju svoja 4 zida.... :D 

 

On 11.1.2021. at 10:49, SNARC said:

A ovo sto sam citao nije to sto si okacio.. nego ovo

holi-otoci-jova-kapicica-slika-70290523.

 

Poslao sam i matorom primerak mailom..da ima cime da ubije zimske dane, donekle bivajuci bezobrazan jerbo je ocev voljeni ujak zaglavio Goli otok i ekstremno je nerado pricao o tom periodu.

 

On 11.1.2021. at 11:07, namenski said:

Znam da nije, mogao si barem da procitas ovo sto sam napisao... :D 

Preporucio sam knjigu koja prva na nekom od zapadnobalkanskih jezika pokusava - po meni uspesno - da neke cinjenice slozi onako kako cinjenicama dolikuje.
Obaska sto je najvecim delom OK napisana, neka nepotrebna iskakanja na stranu.

Ovo Jovino je, em novokomponovano, em naginje novocrnogorstini, em je autorka iz te fele, sve u svemu i ako mene pitas - sranje, pokusaj propiranja, izuzev nekih detalja koje tu i tamo zakacis...

Matori Jovo, lapnut, preobracen na novocrnogorstvo: trebalo ga je pitati pre, dok je bio pri snazi, ali onda nije bilo mladih nadobudnih novinarki koje su naprasnotm otkrile da se isplati biti Cgorac/ka...

 

 

Edit: a, da: za poslovicno nerado pricanje o GO postoji jedno od potvrdjenih objasnjenja: uslov za izlazak, otpustanje, bilo je potpisivanje tvrde obaveze o apsolutnom cutanju, sa tacno nabrojanim konsekvencama sta sleduje ako se obaveza prekrsi.

Dodaj tome i iskustva samog boravka...

 

On 11.1.2021. at 11:31, SNARC said:

Nismo se razumeli..cuvam klinca pa jednim okom motrim na njega :)

 

Elem..u nasu butiku prica o Golom otoku je no-no tema..a meni je recimo neiscrpno zanimljiva tema prica o ljudima koji si izgradili Jugu, onakvu drzavu (to iz prica znam, imao sam 10 godina kada je pukla) a da su bili toliko sujetni, povremeno toliko beskicmeni i slabi da bi tesko mogao da ih razlikujes od danasnjih naprednjaka.

 

By the way..otac imao dvojicu ujaka, rodjena braca. Jedan tada bio student drugi isao na zanat. Student bio glasan, ideolog, obozavao Staljina, lajao po kafanama..i kada je cuo da ce doci da ga pokupe, uspesno prebegao u Rumuniju koja je nekih 5 km vazdusnom linijom od njegovog sela. 

Uhapsili su mu brata, zanatskog segrta, koji veze sa politikom nije imao i nije ga zanimala..ali je neko morao da odgovara. Ne znam koliko je tacno gulio tamo..ali odradio je svoje. 

Posle svega, braca su se srela samo nekoliko puta, kada je ovom bilo dozvoljeno da dodje iz Rumunije, neki kraj 80-ih..i svaki put bi ga zanatlija zatvarao u kupatilo i jako ga tukao.

 

On 11.1.2021. at 21:31, namenski said:

Pa otprilike, ovo ti dodje sustina: zato ja stalno ponavljam da je istorija isuvise ozbiljna stvar da bi bila prepustena istoricarima....

Insistiranje na dokumentima, izvorima, trt-mrt, za nekih 50-ak godina ce dovesti dotle da nam istoriju recimo nasihtm 90-ih prikazuju kroz dokumenta, zapisnike Vrhovnog veca odbrane ili kako se to vec zvalo, sa sve trucanjima likova koji su tamo sedeli, dok niko, ama bas niko nece uspeti da tadasnjim djacima priblizi Istoriju onih ћошкова na kojima polusmrznuti ljudi prodaju benzin u plasticnim bocama, зрикање зрикаваца i njihovo девизе, девизе, inflaciju ce nam prikazivati celomudrenim grafikonima i analizama o kupovnoj moci, ali nikako mukama ljudi koji pokusavaju da prezive sa platomtm od 5 дојче марака mesecno....

Ocekivace da iz lupetanja raznih Kadijevica, Mesica i ostalog sljama ucimo i naucimo istoriju, na stranu sto su - kao sto su uvek i bili - baratajuci dokumentima samo knjigovodje istorije i sto su - a to je jos ponajgore - nekako uvek previse spremni da vazecu istoriju pisu prema ukusu trenutne vlasti.

To, utoliko pre, vazi za ove tvoje ujake: nikakva istorija Golog nece obuhvatiti i tu pricu, zatrpavajuci nas takozvanim podacima, bas kao - da pomenem i ravnoteze radi - sto nece da obuhvati ili tek pomene tragediju porodica kojima su neke tamo 19500, 51, vratili kuci u limenom sanduku telo mrtvog sina, granicara na odsluzenju vojnog roka ubijenog na bugarskoj granici od strane Bugara.

A takvih je bilo vise od 1,000...

 

 

Alfred Pal (Beč, 30. XI. 1920. - Zagreb, 30. VI. 2010.)

Length: 02:48:38 :)

 

 

tr.jpg


ljzr.jpg


qv.jpg

 

 

Edited by Vjekoslav
  • +1 2
Link to comment

 

On 27.11.2020. at 10:25, namenski said:

Devojce skolovano u elitnim britanskim devojackim skolama, pazeno i mazeno, prisustvovalo je, izmedju ostalog, i kao prevodilica sastanku premijera vlade kraljevskog velicanstva Velike Britanije poznatog kao Vinston Cercil i Marsala Jugoslavije Josipa Broza poznatijeg kao Tito...

Onog prvog, u Napulju, onog na kome je hohstapler Broz, vanbracni sin nekog KuK kolenovica i neke Jevrejke, ili bese obrnuto, obrlatio pijanog debeljka - inace poznatog po nadimku 'madjarska sobarica' dodeljenom mu zbog notorne naivnosti i lakovernosti - sa obaveznom cigarom: obrlatio i ubedio da zapadnobalkanske kraljevske vlade u Londonu i njenih delegiranih gerilaca nad gerilcima u planinama Jugoslavije - vajde nema.

Srela je i razgovarala se sa Cercilom, kao prevodilica doduse, ali ipak srela: ono sto tati u Londonu nikada nije poslo za rukom.

 

Heda Piliš (Osijek, 03. VI. 1925. - Zagreb, 29. V. 2015.)

 

Clipboard07.jpg

 

Clipboard01.jpg


Clipboard02.jpg

@chandra

Spoiler

Clipboard0541.jpg

 

Ivan Supek, Nauka i društvo ;)

 

...

 

On se čudio, čudio...
i nakon toga je Churchill počeo slati avionom pakete, i hranu i odijeću i municiju.
A moj ujak koji je znao dobro engleski, on je bio tamo prevodilac, mamin brat.

 

Length: 01:46:50 :)

 

R-944832-1477354452-2312.jpg


47p36tb1op3k.jpg


cov2er-aspx.jpg


cov88er-aspx.jpg


cover-aspx.jpg


k1m96hge8z3k.jpg

 

Link to comment
  • 2 weeks later...

Evo jedno prenošenje svjedočenja od aktera NOB-a moguće da je subjektivno.

 

Prvi akter, moja baba, nosilac Spomenice, udovica palog borca, ona i đed oboje skojevci predratni. Posle rata faca u OZNU, zglajzala po IB, ali nije zatvorena jer je bila samohrana majka. 1991. zovem je i pitam što radi, veli "Plačem za Sovjetskim savezom". 

"Kakve smo avetinje bili, ja bi oboje đece onako male u oganj za partiju i revoluciju bačila". Izgleda da takav fanatizam dobija rat.

"Sutjeska je bila bježanija da glave spašavamo, kakva pobjeda".

Đilas joj je bio zlikovac, kao i Pavle Đurišić. Krsto Popović i Bajo Stanišić (ovaj drugi lokalni četnički komandant)  nisu.

"Đilas je bio toliki zlikovac, okrenuo je sve protiv nas i uteka i Crne Gore".

"A đe Italijani vojska. Mene ih je vazda ža bilo kad ih zarobimo. Sa Njemicima smo se bili ako se mora" 

Posle rata, jednog suseljanina koji je bio u JVUO kao predsratni kraljevski oficir htjeli da strijeljaju. Glasanje aklamcijom "Na smrt". Uskače baba "Polakote ljudi, ako je četnik nije zlikovac da ga ubijemo". Odležao par godina i pretekao. Njegovo dijete nam se našlo s ruke sticajem okolnosti u žešće zajebanom momentu 90-tih.

 

Drugi svjedok, mnogo manje pričljiv, narodni heroj Vukica Mićunović.  Živjela ispod nas u ulazu kad sam dijete bio. Neudata, bez djece i veliki zaštitnik dječaka koje majke, a ni tate nisu smjele taknuti kakvo god sranje da napravimo. Zloupotrebljavano maksimalno.

"Četnici su bili nesreće koje je to zapalo".

"Evo ti orden (Narodnog heroja) razgledaj ga. Dako ga niko više ne bude dobija".

"Od rata samo iskopnice nastanu (žene kojima se kuća iskopala)"

"Pozdravili smo se sa životom kad smo u partizane pošli"

"Partizani su ka krtole. Najbolji su pod zemlju"

"Muči tamo o ratu više" (ova je bila najčešća).

 

Izgleda da su oni koji su ga baš ratovali na kraju imali neke najnormalnije stavove.

Znam da je ovo vjerovatno žešće subjektivno, ali eto od učesnika je koji su pričali nešto đetetu ili dijete uhvatilo dok su razglabale i zapamtilo. 

 

Još jedan detalj, obije su bile dugovječne nagurale oko 95 godina i bile u pamet do kraja života. Zasluženo. 

 

Edited by milfisland
  • +1 1
Link to comment
  • 2 months later...
Quote

 

I opet Nemačka, i opet Bavarska. Vagnerova opera u Bajrojtu, posle toga prijem za sve učesnike premijere. Poziv je u stvari uputio predsednik bavarske vlade Franc Jozef Štraus, ali on je te večeri bio sprečen, pa je zdravicu održao bavarski ministar unutrašnjih poslova, čije sam ime zaboravio. Domaćin je poimence, kao što je bio red, pozdravio sve važne goste, a Mojsova zaboravio, i ako ga je po protokolu morao pozdraviti na početku. Ja sam stajao po strani, opet s Vlatkom Jovanovićem i tiho smo komentarisali: da se to dogodilo Vrhovcu, napravio bi javni skandal, pobesneo bi i sam se javio za reč da bi ga primetili. Mojsov je oćutao. Rekao sam Vlatku:

– Voz je prošao…

Međutim, kad smo stigli u hotel, Mojsov je pitao za nemačkog šefa protokola. Pokazalo se da je on već otišao nekuda.

„Javite mu da smesta dođe!“, naredi Mojsov. „Idem gore, pa mi recite kad stigne!“ Pokazalo se da „voz nije prošao“.

Posle dvadesetak minuta pojavio se gospodin iz pro­tokola. Mojsov je sišao sa svoga sprata, uveo ga u jedan salon, ja sam jedini pošao za njima, ali nisam imao posla jer naš ministar nije ni seo i nije nas ponudio da sednemo, nego je stojeći smesta pitao:

– Govorite li engleski?

Šef protokola je odgovorio potvrdno. Mojsov je nastavio: „Gospodin predsednik vlade Štraus me pozvao u ope­ru i posle toga na prijem. To je za mene bila velika čast i poziv sam rado prihvatio. Ali to što gospođin ministar unutrašnjih poslova Bavarske nije našao za shodno da pozdravi jugoslovenskog ministra inostranih poslova, to je skandal za koji ne nalazim prave reči…  Nemac je hteo nešto da primeti, ali Mojsov mu nije dozvolio i nastavio je glasno i odsečno: „Uopšte me ne zanima šta biste vi hteli da kažete, samo vas molim da se pobrinete da gospodin predsednik vlade Štraus tačno sazna šta sam vam upravo rekao. Možete ići!“

Šef protokola se poklonio sav bled i bez reci otišao…

 

 

I eto, kad ono medjutim...

 

Link to comment
  • 3 months later...

tito_0087.jpg

 

Pocetkom 50-ih godina 20. veka, na vrhuncu krize oko Trsta, gomilanja divizija, obostranih pretnji i pritisaka kako sa zapada, tako i sa istoka, ali i u pokusajima trazenja ako je ikako moguce mirnog resenja…

Na pitanje novinara New York Times-a postoji ili u tom trenutku bilo koja italijanska licnost sa kojom bi zeleo, prihvatio da se susretne ne bi li stvari ako je ikako moguce krenule sa mrtve tacke, prvi kontakt, taj rad, Marsal Jugoslavije, Predsednik republike, predsednik Partije, itd, itd…, bez trenutka razmisljanja odgovara:

Djina Lolobridjida!

 

s-l500.jpg

 

 

  • Haha 3
Link to comment

RODOLJUBIVA CEŽNJA JEDNOG ŠPIJUNA

 

Stanu su pozvali u opštinu.

- Zaboga, čula sam, doći ću, idi ti svojim poslom.

Kurir je tako i učinio, a Stana se lepo spremila.

Biće da je neko umro, rekla je starica koja čítavo leto presedi ispred kuće.

- Ili se Stani vrnuo domaćin?

- Ili su otišli komunisti?

Sekretar je hteo nešto da kaže Stani. Sekretar opštine, ali, ona ga je preduhitrila:

- Sad možete da ga mrzite, a ni to nije ništa novo.

- Ne budali, Stano!

- Napunih šezdeset godina bez tvog saveta, pa ću nekako i odsad.

- Ludo raslo, manito staralo! rekao je sekretar. Nije on bio ljut. Tako je mislio o Stani. I ne samo on.

Ni ona o njima nije mislila ništa bolje.

- Jesi li me zvao zbog njega?

- Jesam.

- Više vam ne može smetati, ostavite ga.

- Ne može, rekao je sekretar, u policijskom i političkom smislu ne može. Ali, medicinski je štetna pojava.

Stana je ćutala.

Sto čutiš, Stano?

- Volstinu, čekam da mi kažeš zašto si me zvao jutros od uranka.

Rešeno je da ga sahraniš kao, recimo, čoveka. Sad je mrtav i to je dosta. Bilo bi bolje da se nije ni rodio, ali, kad je takav slučaj, da ga zakopas. Pozovi rođake, o trošku ne misli. I plakate možeš da objaviš.

- Mogu da stavim krst na plakat?e

- Možeš, koliko vrata.

- Deca o tome ništa ne znaju. Vojine, duše mi očinel!

- Setila si se kako se zovem.

- Ali, bez krsta neču.

- Da nije doneo otud onaj kukasti?

- Vi ga pretresite. Imali ste kad da se izveštite.

- To je njegova veština. Možeš da ideš.

- Mogu li pozvati tužbalice i popa?

- Zovi dok ti grlo ne zabrekne, celu bogosloviju ako hoćeš... Stano, pazi dobro da tužbalica ne kaže koju više. Još je poneko živ od onih koje je on vodio s deverima.

- On je odavno... Greota je!

- I moj je otac, Stana, odavno. I ne pamtim ga.

A ja sve pamtim. I tebe pamtim, dok si bio ovoliki

- Rasplakaćeš me jutros na zoru!

- Neću, Vojine, znam ja svu trojicu.

Stana je mislila na Vojinovog oca partizana, heroja koji je poginuo na Kupresu, njegovog brata a svoga muža o čijoj su sahrani maločas razgovarali i o Vojinu, svom deverčiću.

- Ajd, sad, Stana, vuna ti pod noge.

Stana je javila tužnu vest najbližima rođacima,

- Ne mislite, rekla je, vlast ne brani.

- Ni od njihove vlasti nisam baš mnogo zazirao, a bila je znamo kakva. 'Ajd da poslujemo - rekao je najstariji rođak,

Plakate su objavile sahranu Vasa Perišina Ničića (tačni su samo inicijali i početno slovo imena njegova oca, a bog zna da li je i to trebalo), za sutra pre podne u deset časova.

 

To neobično vreme izabrala je Stana da može da kaže kako je malo ljudi došlo na sahranu zato što su bili na poslu. Vaso je bio nemački špijun i policajac. Prvo italijanski, pa onda nemački i ne bilo kakav, dobio je nekakav njihov orden.

Kad su sve pripreme obavljene, Stana je zadržala svoju sestru koja je došla sa sela: rano su legle, valjalo je da rano ustanu. Tako su i učinile. Ustale su rano, rano, zamračile prozore, upalile svetla i tada su ispod poda kuhinje iskopale ostatke Staninog muža, Vasa.

Nekih dvadesetak godina Vaso se nije javljao otud kud je bio pobegao 1945. godine. Čulo se da živi bogato - držao je nekakvu kafanu, a onda je stigla poruka Stani da decu pošalje rođacima u Nikšić i Sarajevo.

Stana je sedela i čekala.

Jedne noći, pred zoru, neko je pokucao na prozor, ona nije ni pogledala ko je, otvorila je vrata. Vaso se vratio,

Od granice do Crne Gore došao je peške. Imao je on novaca za voz, i za taksi je imao, ali, bojao se da će ga zaustaviti pre nego što stigne gde je naumio, a on je znao da je sve gotovo.

- Ništa ne pitaj, ništa ne pričaj! - rekao je Stani posle 20 godina.

- Sve je ispričano, rekla je Stana, bilo bi bolje da je toga bilo manje.

- Ni komunisti te nisu naučili da manje mudruješ.

- Imaju oni i pametnija posla. Da zovnem nekog doktora. Oni mladi te ne znaju.

- Idi lezi, Stana.

Proživeo je tako (noću u krevetu danju po tavanu) više nego što je mislio po drugi put se prevario Vaso Perišin tri meseca i dva dana. Umro je dvadesetak dana pre Staninog razgovora s Vojinom. Zakopala ga je ispod poda u kuhinji.

- Bog da mu dušu prosti, rekao je zamišljeno jedan stari, dalji rodak Vasov. On bi njih držao na pazaru dok ih vrane ne raznesu.

Stana je ponovo došla opštinu i pravo pred Voja.

- Vojo, sine, hvala ti i gde čuo i gde ne čuo. Ljudski ste postupili.

- Baš 'očeš da me rasplačeš. Druga je to priča. Kad se čulo za onu tvoju domaću radinost, smučio nam se život, to je sve.

- Obraza ti, reci mi, jeste li znali da je doma?

- Znali smo, ali mi mrtve ne izvodimo na sud.

- Hvala ti još jednom, Vojine.

- Da je kojim čudom prezdravio, ubili bismo ga kao psa. Toliko nas je zadužio.

- Deca ništa nisu znala, Vojine, svega mi na svetu.

 

 

Vasko Ivanovic, Politika, 1973...

  • +1 1
Link to comment
  • 2 weeks later...

Bosna002.jpg

 

(Paro)brod Bosna, bivsi Schwaben, izgradjen 1926, vlasnistvo cuvenog Norddeutscher Lloyd-a, nosivosti 12,000 tona bio je dugo najveci brod Jadrana.

Dobijen od Nemacke na ime reparacija, sredjivan za preuzimanje i isticanje Zapadnobalkanske zastave u Hamburgu 1948 godine:

Resize-of-Bosna-PDF-001.png

Reportaza iz Pomorstva, 1948....

 

Bosna004.jpg

  • +1 2
Link to comment
20 hours ago, duma said:

Što se tiče izmene prezimena, bilo je toga. Samo, to nije imalo veze s antisemitizmom, već s mržnjom prema Nemcima. Mnogi Jevreji imali su  prezimena nemačkog porekla.

Ma OK to, znam, uostalom 1 granatm familije mi je jevrejska, sefardska sa sve pripadajucim sledovanjem endlosung-a, ali onako podmuklo pokusati poturiti tezu :isuse: da je u post-WW2 Jugoslaviji bilo antisemitizma - ne ide ama bas nikako.

Sa sve upornim mazohistickim pokusajima da se Srbiji obezbedi evropsko prvo mesto u istrebljivanju sopstvenih Jevreja... :isuse: 

Sto je, opet, posebna prica.

BTW, po mnostvu podataka od Jevreja na tlu Kraljevine Jugoslavije, dakle Jevreja koje je zatekla nemacka okupacija, najveci % prezivelih - ovako ili onako - je u Srbiji.

Nije nesto, znam, ali eto...

Bas kao ni podatak da je FNR Jugoslavija jedina u Evropi, jos za trajanja britanskog mandata, omogucila slobodno i organizovano iseljavanje Jevreja u Palestinu/Izrael: pocev od toga da je iseljenje bez izuzetka bilo odobreno vojnim licima i obveznicima bez obzira na cin, ukljucujuci i tada mladom Izraelu preko potrebne oficire i to sa itekakvim iskustvom sticanim u ratu, doduse gle cuda ne u redovima JVuO, ali i svim licima koja su se zatekla na izdrzavanju kazne, da ne kazem robijasima, pod uslovom da je kazna bila manja od 10 godina :D...

Racuna se da se od nekih cirka 15,000 prezivelih jugoslovenskih Jevreja polovina, oko 7,500 hiljada iselila.

Ali i da ih se skoro 1,000 - vratila do 1956...

  • +1 1
Link to comment
  • 4 weeks later...
5 hours ago, Vjekoslav said:

 

009f0000-0aff-0242-d2c7-08da94ebe034_w15

 

 

 

Tako je!

Covek koga se treba secati i cijoj uspomeni treba odavati pocast svuda i na svakom mestu.

Bas kao i recimo Srdjanu Aleksicu, Miroslavu Milenkovicu...

Samo da nije neceg mnogo, mnogo ruznog: natpisa na gornjoj spomen ploci da se radi o crnogorskom admiralu...

Jer bi se, slucajno znam, pre svih i sam Barovic svojevremeno pobunio da ga se - osim u sali - tako svrsta.

A postavljaci spomen ploce i uopste preovladjujuci narativ koji je smislio crnogorske admirale morace kad-tad da proguta zabu i prizna da se radilo o pre svega zapadnobalkanskom jugoslovenskom oficiru, pripadniku iste one J(N)A koja je davne '45. zurila da po svaku cenu i bez obzira na zrtve stigne u Zadar, Rijeku, Istru i pobrine se da pomenute lokacijetm ne ostanu - Italiji.

Nego Zapadnobalkaniji.

Mislim, ovako etnicki cistiti sopstvenu istoriju, kovatitm neka nova, u ovom slucaju hrvatsko-crnogorska bratstva i jedinstva - em ne ide nikako, em je laz koja ce - kao i svaka laz - kad-tad da dodje po svoje.

 

Dakle: u pocast i secanje na jugoslovenskog oficira Vladimira Barovica.

Nista vise i nista manje.

  • +1 1
Link to comment

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...