Jump to content
IGNORED

Sta je ovo?


woodooinstalater

Recommended Posts

Kako ne dići ruke kad woodoo samo uvaljuje neke patke prototipove, modele i slične.Ovo poslednje su Sovjeti uzeli malo Flitzera, malo Me210 i He 219. E sad kako su ga krstili bem li ga.

Link to comment
Kako ne dići ruke kad woodoo samo uvaljuje neke patke prototipove, modele i slične.Ovo poslednje su Sovjeti uzeli malo Flitzera, malo Me210 i He 219. E sad kako su ga krstili bem li ga.
Kog bre Flitzer-a? Jel' to novo pitanje? :P Sala na stranu, primedba stoji, primljena k znanju, nece se ponoviti, mada sam mislio da je ovako mozda interesantnije.Avion iz zadatka je Aleksejev I-218I jesi i nisi pogodio: nemacki uticaj kod ovog aviona je mnogo, mnogo manji bez obzira na posleratno vreme u kome je nastao: prvi i osnovni razlog je sto Sovjetima za ovu vrstu aviona nije trebalo nicije iskustvo, i sami su ga imali za izvoz – radilo se, naime, o nasledniku legende – Iljusinu Il-2, Sturmoviku…. Sam konstruktor, Semjon Mihailovic Aleksejev je prica za sebe: rodjen 1909. godine, sto znaci da je kasnih cetrdesetih imao i sam jedva 40 godina, bio je poznat kao glavni tvorac kljucnih elemenata konstrukcija kao sto su LaGG-3 i La-5, radeci u OKB Lavockina posle diplomiranja, 1937. godine. Kao sto se vidi, sovjetski inzenjerski kadar, od glave do pete. 1946. je dobio i sopstveni OKB, u Gorkom (danas valjda ponovo Niznji Novgorod, cini mi se) i koncentrisao se, na sta bi drugo, nego na mlazne lovce, koji su, nekim cudom, imali, na primer – i nosni tocak. Jedan od njih, I-211 je poleteo oktobra 1947. godine, Aleksejev je nastavio da radi na verzijama sa strelastim krilom i jacim motorima, ali i da radi na avionima za blisku podrsku.Tu pocinje prica o I-218: iz raznih razloga, od aviona se ocekivalo da ima veliki dolet/mogucnost ostajanja u vazduhu i boravak i dejstvo na malim visinama – podrucje koje tadasnji mlazni motori nisu nimalo voleli. Odlucio se, mudro, za klipni motor, koji je u to doba bio dostigao zenit, i to u svakom pogledu – od pouzdanosti, preko snage, do savladane proizvodnje. Usvojio je i koncepciju ‘gurajuceg’, repnog propelera i takozvana ‘dva trupa’. Prvi protoptip je zavrsen leta 1948. godine, ali je u avgustu iste godine OKB-21 – zatvoren. Tome je doprinelo, izmedju ostalog, i podsmevanje cuvenog Jakovljeva, mezimca establismenta, cija je zvezda polako zalazila, jer se CCCP vec polako okretao nekim drugim i drugacijim avionima od aviona Jakovljeva, kao sto su na primer dugoprugasi (atomsku bombu je trebalo negde odneti i baciti je, lovci obaska). Jakovljev je, bas kao i ti :P , optuzio Aleksejeva da mu lovac neprijatno lici na Me-262….I to u vreme kada su svi lovci upinjali da lice na Me-262.Steta je sto nikada necemo saznati kakve su sve intrige, interesi i svasta nesto, kolali unutar sovjetskog vojnoindustrijskog kompleksa (oni su, inace, svuda isti, mislim na SAD). Jakovljev svoju primedbu ne bi, sigurno, smeo da uputi na racun jednog Suhoja ili Lavockina, ali je mladi Aleksejev verovatno bio ralativno bezopasna meta za proterati neku svoju koncepciju, dati na znanje nesto konkurentima. Jer, ne treba zaboraviti, sovjetski konstruktori su, za razliku od americkih, morali da resavaju i sustinski drugacija pitanja, ne samo tehnicka nego i politicka, pa i ideoloska, a put u Sibir sa placenim visegodisnjim boravkom nije bio izuzetak. Niti opcija prema kojoj se olako odnosilo – previse sovjetskih inzenjera, svih specijalnosti, je precesto putovalo tim putem, neki i da se nikada ne vrate. Pored tog razloga, i za prilike u CCCP-u je vazila i to itekako, hronicna boljka svih vojnih industrija na svetu – fondovi. Kongres ili Politbiro, svejedno. Za njih se trebalo boriti, metode nisu bile iste, ali interesi jesu. A kakvo vrzino kolo su bili interesi u sovjetskoj vazduhoplovnoj industriji koja je morala da zadovolji zahteve temeljno izmenjenih doktrina i koncepcija u atomsko doba, mozemo samo da zamisljamo. I kakvi lomovi, a nema sumnje da je Aleksejev bio zrtva jednog od njih.Sama konstrukcija I-218 je varirala – Aleksejev je, naime, pokusavao da nadje optimalna resenja za zadatak koji je bio pred njim. Posle I-218Ib (ponegde i I-219), pojavio se nacrt sa izmenjenim prostorom za posadu, pa verzija sa repnim tockom, pa verzija sa novim Ljuljka TR-3 mlaznim motorom koji je, vec u to vreme, ostvariovao neverovatnih 4600 kg potiska…. Sve do I-218-III, varijacije I-218-11 koja je imala, kazu, izuzetno snazan klipni motor – Aleksejev se nadao Dobrinjinovom VD-4 koji je razvijao 4000 KS i bio namenjen Tupoljevljevom Tu-85, s tim sto je, s obzirom na takticke zahteve (nisko letenje) nameravao da mu skine turbokompresore….Nema neke narocito detaljne dokumentacije o ovom avionu, osim sto je poznato da se radilo o jurisniku potpuno metalne konstrukcije, konstruisanom za opterecenja kojima su obicno podvrgnuti lovacki avioni (sovjetska iskustva sa jurisnicima, a tesko da ih je iko imao vise od njih, su ovde dosla do izrazaja)….Centralni deo trupa, predvidjen za smestaj posade (pilot i strelac koji su sedeli ledja u ledja) i naoruzanja je posebna prica: upotrebljen je novi, 30 KhGSNA (GOST) celik, nepoznate debljine ali, tvrdilo se, dovoljan da izdrzi direktne pogotke zrna kalibra 20 mm. Ovog puta promasaja nije smelo da bude: Sturmovikov odnos 4 ili koliko vec bese strelaca na 1 poginulog pilota i lutanje od dvoseda preko jednoseda ponovo do dvoseda, pri cemu je stralac do kraja rata ostao izvan oklopa, zasticen samo platnom, nije se smeo ponoviti: dovoljno jurisnih asova je izaslo iz rata sa visokim cinom i zauzelo komandne polozaje u vazduhoplovstvu, da bi dozvolili takve greske.Sto se motora, takodje smestenog u centralnoj konzoli tice, konacno je usvojen Dobrinjinov VM-251 (‘polovina’ pomenutog VD-4) sa ‘gurajucim’ kontrarotirajucim propelerima, precnika citava 3,5 m.Napred pucajuce naoruzanje je bilo ekstremno jako: 4 NR-23 ili 2 NR-57 topa sa po 150, odnosno 40 granata svaki plus, za obe konfiguracije, 2 NR-37 topa (po 40 granata). Pored toga, avion je, u raznim konfiguracijama, mogao da nosi i do 1,500 kg raznog bacajuceg naoruzanja, ispod trupa uglavnom, ali i neverovatnih 6 raketa kalibra 132 mm ili 16 proverenih RS-82 ispod krila.Za odbranu zguza repni strelac je mogao da daljinski barata sa dve spoljne kupole (Me-210) prilicno dobre pokretljivosti, a posada se konacno dokopala sna posada Sturmovika: mogucnosti da razgovara, orijentise se, meri visinu, mislim na radio, radio kompas i radarski visinomer.Nema sigurnih dokaza da je prototip ikada leteo, a cinjenica je da je sovjetska doktrina u to vreme pocela da zapostavlja avione ovakve namene: odustalo se i od konkurenta, valovog Il-20 :)…Aleksejev je, posle zatvaranja svog OKB-a, drzavnu sluzbu nasao u OKB-1, koji su cinili uglavnom bivsi Junkersovi inzenjeri, i to kao glavni konstruktor, radeci na Tipu 150….Brojke za sam avion su, otprilike, sledece:Raspon krila 16,50 m, duzina 14, povrsina 45 m2, tezina od 9000 kg do maksimalnih 11500 kg, brzina na 0 m 465 km/h, na 2000 m – 530 km/h. Za poletanje mu je trebalo nesto vise od 500 metara, za sletanje oko 600. Da dostigne visinu od 5000 metara trebalo mu je 5 minuta, dok je plafon bio oko 6000 metara. Dolet oko 1200 km.I - jedno je sigurno: ovaj avion je preteca i A-10 i onog Suhoja, Su-25 li bese....Edit 2: dizajn k'o dizajn, GAZ M20 Pobeda, 1946. godina 00452.jpgEdit: tvoj red, konstruktivna kritika je konstruktivna kritika... :lol: Edited by woodooinstalater
Link to comment
Fala :) ovo je pitanje 1, lagano94445156.jpgpitanje 2 je po čemu je ovaj avion posebanpitanje 3 samo za ljubitelje sovjetskih prototipova

72269131.jpg

Brewster F2A1 Buffalo, jedan od 40-ak komada proglasenih viskom i doturenih Finskoj da joj se nadju u Zimskom ratu… Ne znam po cemu je poseban, osim sto predstavlja predstavnika prelaska sa dvokrilaca na jednokrilce, potpuno metalne konstrukcije, mada su komandne povrsine ostale presvucene platnom, nesto hidraulike za uvlacenje stajnog trapa, mislim da je mogao da delimicno uvuce i repni tocak….Amerikanci su ga, praveci ga, gvirkali malo na Polikarpov modele, kao sto je I-16, uostalom generacija su….Ostale posebnosti ne znam.A prototip je poznat pod oznakom Tip 140, nastao u CCCP kao usavrsavanje nemacke konstrukcije mlaznog bombardera, u OKB-1 sastavljenom od nemackih zarobljenika, pod vodjstvom Brunolfa Baade-a koga je kasnije u neku ruku zamenio sinoc pomenuti Aleksejev…Avion je cak i leteo sa RR Nene motorima, kasnije sa sovjetskim Mikulin motorima, imao takozvanu strelu krila prema napred, bilo je tu svega i svacega, pa i pokusaja sa 6 motora grupisanih po 3 ispod svakog krila.Gurali su ga jedno vreme u izvidjaca, Nemcima se nije radilo, vreme je odmicalo…Oznake su isle od EF-131 do EF-140. Ipak, nastradao je (kao projekt) zbog teskoca sa napred okrenutom strelom krila i problema u vezi sa tim, koji nisu mogli da se rese.
Link to comment

Svaka čast care, sipaš ko iz rukava. Onaj prototip je Junkers 287.A posebnost Bafala nije tehnička, možda se nisam dobro izrazio. Jedna od mašina na kojoj su leteli Finci se smatra avionom sa najviše vazdušnih pobeda, 42-3 komada.

Link to comment

Jebi ga, kineski Tip 022, stigao je da se okrsti i NATO imenom Houbei, klasifikovan kao Fast Attack Craft, katamaranski, SWATH-ovan, i – jeste prvi borbeni katamaran na svetu, mislim uveden u sluzbu. Menja dosadasnju klasu 021, NATO ime je Huangfeng, a prvi iz klase je porinut 2004. godine u Qiuxin brodogradilistu, dok ih je do danas uradjeno mozda i vise od 40 komada...U projektovanju su ucestvovali i Australijanci (AMD Marine Consulting) inace trenutno svetski sampioni za ovu vrstu plovila. Duzine je oko 40, sirine oko 12 i gazi 1.5 metara, istisnine oko 220 tona, snage motora (dizeli) cca 6,800 KS i brzine 36 cvorova. Posada 14 Kineza.Ima neke kineske protivbrodske rakete, bice da su YJ-83 i ruski sistem za blisku odbranu od svega sto leti AK-630, 30 mm.Na tvojoj slici se vide i cevni lanseri, verovatno za mamce i zadimljavanje, a po svetlijoj semi bojenja (belo-sivo-plavo) vidi se i da je slikani namenjen rasporedu u juzne regione.Pomalo je i STEALT-ovan, oblikom nadgradja, zaobljenjima, prozorima..

Link to comment
Citao sam nekog lika na forumima koji nije bio lijen nego je na osnovu maskirnih sema identifikovao 60+ primjeraka, osim ako ih nisu prefarbavali. Pitajsmile.gif
E, pa necemo da se vredjamo :) Jebi ga, nije stvar u pogadjanju nego u igri, a ovde svi iznad pojasa smrtno ozbiljni: koliko sam ja uspeo da vidim, od sporta pa na gore djavo odneo salu, na politici samo seva, mozes i batine da se ogrebes.Ovaj Kinez nije bio problem, 'izdao' ga trup - posle je lako, obaska sto se namestilo da ga se zna iz nekih drugih razloga koji nemaju sa forumom veze.A igra - k'o igra, recimo:Sve Boeing do Boeing-a: izdaje ga bocno pilotsko prozorce, na stranu varka da su za neke starije modele koriscene iste pilotske kabine odnosno prednji delovi trupa.Kao sto je ovo, takodje zbog oblika sofersajbne, bez greske Cessna:Kod brodova je jos lakse: teretnom brodu mozes u plus/minus 5 godina da odredis godinu gradnje, a u vecini slucajeva i zemlju u kojoj je projektovan/gradjen.Ovi resetkasti jarboli znace da se radi o pre-WW2 Amerikancu...Naravno, za automobile se vazi negde do 1990. godine, posle su obukli uniforme, postali k'o pesma Evrovizije, da se na glavu postavis ne mozes da pogodis ko je iz koje zemlje...
Link to comment
  • 2 weeks later...

Sparviero, klasa, obelezavana brojevima, P 420…, izgradjeno ni 10 komada, u komadima, sedamdesetih godina 20. veka, kod Fincantieri-ja, Muggiano, prosledjena Japancima, Sumitomo-vo brodogradiliste u Uragi-ju.Sav od aluminijuma, klasifikovan kao Fast Attack Craft, hidrokrilac, kao one ‘rakete’ kojih se moglo videti na Dunavu i Savi, u Beogradu, jedan od uspeha CCCP brodogradnje koja je u toj oblasti neprikosnoveno vodila i postigla nevidjene domete. Komercijalne cak i dotle da su ‘rakete’ prevozile putnike i po jednoj Temzi.Naslonjena koncepcijski na Boeing-ovu eksperimentalnu Tucumcari klasu, klasa Sparviero je bila izgradjena u potpunosti od aluminijuma, predvidjena za operacije danju i nije imala mogucnosti za smestaj posade, mislim na spavanje, kuvanje…Duzine oko 22 metra, sirine 7, mogla je da postigne 46 cvorova, pokretana mlaznim motorom, gasnom turbinom sto bi se reklo, snage oko 5,000 KS, sa takozvanim water-jet pogonom umesto klasicinih elisa, sto je onda bila poprilicna novina, i sa pomocnim dizel motorom, za slucaj otkaza glavnog pogona, prikradanje i stednju, naravno, buduci da je glavni pogon bio poznat kao veoma zedan.Nosila je protivbrodske rakete, ali i jedno artiljerijsko remek delo – Oto Melara 3/72 top kalibra 76 mm.Bila je namenjena komsijama s druge obale Jadrana, jednoj zemlji koje vise nema i koja je imala respektivnu mornaricu.Italijani, inace majstori u izgradnji i primeni ove vrste brzih borbenih brodova, imaju dugu praksu i tradiciju u njihovoj uspesnoj upotrebi: ponos KuK ratne mornarice, Szent Istvan, potopljen je kod Premude napadom cuvenih MAS brodova, koje je onda proizvodila jos cuvenija Isotta Fraschini, automobilska legenda, koje je predvodio Luigi Rizzo.Italijani k’o Italijani: kada je, posle primirja u WW1 postalo jasno da nece uspeti da zagrade celu Austrougarsku mornaricu, u to vreme smestenu u Puli, nego da ce i novostvorena drzava sa druge strane Jadrana da dobije svoj deo i time poveca svoje sposobnosti da ugrozi italijansku prednost kao pomorske sile, sa tim istim MAS-ovima su uleteli u Pulu i – za samo nekoliko minuta – potopili nesudjenu flotu nove drzave, ucinivsi dalje rasprave bespredmetnim….http://www.youtube.com/watch?v=hWO-AUI8HDE&feature=related

Link to comment

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...