Indy Posted August 22 Author Posted August 22 RIP Quote UK tech entrepreneur Mike Lynch, 59, has been confirmed dead after multiple days of search and rescue efforts, multiple news agencies report. The 183-foot super-yacht, Bayesian, capsized off the coast of Sicily around 5 AM local time on Monday morning during a violent storm. Lynch was one of 22 individuals on board, including passengers and crew, with 15 individuals rescued and one body found immediately following the events. Five more bodies, including Lynch's, have since been recovered. At this time, his daughter is the only person still missing, Reuters reports, citing sources close to the rescue operation. https://www.engadget.com/british-tech-billionaire-mike-lynch-confirmed-dead-after-yacht-sinking-121856262.html
namenski Posted August 23 Posted August 23 19 hours ago, Indy said: RIP Jeste da ne postoji niti ce postojati nepotopiv brod, Keva Priroda uvek ima po nekog keca u rukavu, a cinjenica je da u tom podrucju u ovo doba godine takozvane pijavice nisu retka pojava, obaska sto su ovih dana takodje u podrucju brodoloma zabelezene rekordno visoke temperature, valjda najvise od kako se zapisuje... Ali, stvarno treba biti majstor pa dozvoliti da se potopi brod skoro duplo veci od Kolumbove Santa Marije na kojoj je bilo 100-ak ljudi... Sve to na stranu, pokazuje se i dokazuje sva ispraznost pravljenja brodova jahti prvenstvene namene da se slikaju na domet neke fensi plaze, usidrene, da se paparaci ne cimaju previse: jahta koja je - nepotrebno, zarad dobrog izgleda, imala rekordno visok aluminijumski jarbol, i koja je - stizu izvestaji - verovatno zatecena otvorenih svih prozora i ostalih otvora, koja se - teorijski - zbog ogromnog balasta, jer radi se o jedrenjaku - tesko moze da prevrnetm, potonula je prakticno na vidiku obale... O strcucnosti, profesionalizmu bolje da ne pricamo: to se izgubilo i sve vise gubi sto je vise GPS-ova i ostalih bezbednosnih andrmolja, a manje sekstant i gledanja u zvezde znanja, odricanja od Prirode u koju se svi kunu, auuu bre... Pa jebote, klasican trgovacki jedrenjak, onaj iz sredine 19. veka, zlatnog doba, labudove pesme jedrenja, brod koji je iz Engleske plovio u Kinu i nazad, trgovine, posla radi, bio je iste velicine, mozda samo koji metar duzi... Lepotm se neko onomad zajebavao: Titanic: 2 Reach People: 0 1 1
jms_uk Posted August 23 Posted August 23 11 hours ago, namenski said: stizu izvestaji - verovatno zatecena otvorenih svih prozora i ostalih otvora, koja se - teorijski - zbog ogromnog balasta, jer radi se o jedrenjaku - tesko moze da prevrnetm, potonula je prakticno na vidiku obale... Videh i ja ovo negde, da je u stvari voda prvo usla (da je svetlo na vrhu jarbola, koje ima bateriju, radilo jos dok su se sva druga svetla pogasila), a tek posle prevrnuo. Kao i da keel (kobilica?) nije bio spusten koliko treba.
Indy Posted August 24 Author Posted August 24 Quote The Bayesian sank first vertically, by the stern and then settled on its right side. The opposite side, the left, was invaded by water last. So much so that five of the seven victims of the shipwreck were found on that side of the sailing vessel. They were probably trying to save their lives, taking refuge where there were still air bubbles. It is the press conference on the shipwreck of the yacht, organized in Termini Imerese, that sheds some light on what happened on August 19 in Palermo. “The prosecutor has opened a file hypothesizing the crime of negligent shipwreck and multiple manslaughter, against unknown persons, but we are only in an initial phase. We do not rule out that there may be developments of any kind,” explained the chief prosecutor of Termini Imerese, Ambrogio Cartosio, apologizing for not having released statements to the press earlier: “I did not respond to you, I could not. The Cartabia law hinders freedom of information.” Quote The only one who cannot leave the island for the moment is the captain, New Zealander James Cutfield, because he will have to be interviewed again by investigators. Quote It is likely that crimes have been committed. We need to establish who is responsible for them. ... At the moment we are not certain that there is a black box, Cronaca Bayesian, il pm: “Vittime cercavano bolle d’aria per salvarsi. Capiremo chi tra capitano, equipaggio o costruttore ha commesso reati”
namenski Posted September 3 Posted September 3 On 23. 8. 2024. at 22:42, jms_uk said: Videh i ja ovo negde, da je u stvari voda prvo usla (da je svetlo na vrhu jarbola, koje ima bateriju, radilo jos dok su se sva druga svetla pogasila), a tek posle prevrnuo. Kao i da keel (kobilica?) nije bio spusten koliko treba. Pratio samo ovlas, islo je i do mogucnosti da su neki na brodu spavali u vreme potonuca, mirise da sve ide u pravcu umanjivanja ako ne i skidanja krivice sa zapovednika, ukljucio se, kao najglasniji, i prilicno uticaja sindikat, a bice da i - koliko mogu da vidim, mozda gresim - i medijska tisina koja je nastupila govori za sebe... Nije doduse ni vreme ni mesto za politiku, tek covek ne moze da se ne priseti da je samo pre nekoliko meseci, samo par stotina kilometara istocnije, potonuo brod sa severnoafrickim izbeglicama i to u neposrednom prisustvu brodova grcke obalske straze... Njih preko 600... I da je takozvani medijski prostor, ali i spasilacki resursi bio nesrazmerno, nemerljivo veci u slucaju potonuca ove jahte... Isto kao sto je pre nekoliko dana italijanska obalska straza - iz nepoznatih razloga - pucala na 1 plovilo sa izbeglicama. I ubila najmanje jednog coveka...
namenski Posted September 7 Posted September 7 Dezulovic Hororskop Točno sutradan nakon što sam na Historyju gledao dokumentarac o katastrofi broda Herald od Free Enterprise, posada Jadrolinijinog trajekta Hrvat od Free Enterprise, pardon Hrvat, na redovnoj liniji iz Supetra pri uplovljavanju u Split shvatila je kako se rampa na pramčanim vratima trajekta – blokirala Prije trideset sedam godina, u petak 6. ožujka 1987. u sedam i pol navečer, svega dvadesetak minuta nakon isplovljavanja iz belgijske luke Zeebrugge prevrnuo se britanski trajekt Herald of Free Enterprise, vlasništvo kompanije Townsend Thoresen. Ukupno stotinu devedeset i troje putnika i članova posade te je večeri izgubilo život u hladnim vodama La Manchea, što havariju Heralda do dana današnjeg vodi kao najsmrtonosniju britansku pomorsku nesreću nakon Drugog svjetskog rata. Sutradan, u subotu, reporteri svih otočkih medija sjatili su se u gradić Stourbridge kraj Birminghama, tražeći izvjesnog Dennisa Elwella, koji je samo dva tjedna ranije u dramatičnom pismu upravi Townsend Thoresena predvidio skoru katastrofu njihova trajekta. Gospodin Elwell, štoviše, nije bio jedini: čak dvije godine ranije točno ju je predvidio i izvjesni Dag Pike. Pa ipak, britanskim medijima Dag nije bio zanimljiv kao Dennis, koji je sljedećih dana dao intervjue svim otočkim novinama i televizijama, završivši na kraju i u najgledanijoj BBC-jevoj emisiji, kultnoj "Day to Day" s Robertom Kilroyjem. Zašto? Možda i zato što je Dennis Elwell bio astrolog i šaman, koji je znak za pomorsku nesreću vidio u potpunoj pomrčini Sunca najavljenoj tog ožujka, dakle u znaku Ribe, dakle u vodenom znaku. Svakako, bio je medijski mnogo atraktivniji nego Dag Pike, koji je bio samo prekaljeni pomorac, novinar i autor više knjiga o sigurnosti na moru. "Znak" za tragediju Dag tako nije vidio u zvijezdama, već u konstrukciji ro-ro brodova, trci za profitom i manjkavim sigurnosnim protokolima, uglavnom – shvatili ste – ni izdaleka toliko zanimljivo kao šamansko gatanje iz horoskopa. Tih osamdesetih La Manche je živio svoje zlatno doba, ono što su za otočke penzionere i razuzdane partijanere danas niskobudžetne avio-kompanije, u ono su vrijeme bili jeftini trajekti što su iz Dovera plovili za francuske i belgijske luke: dvjesto pedeset takvih trajekata svaki je dan zujalo kanalom, prevozeći pedeset milijuna putnika godišnje. U borbi s konkurencijom kompanija Townsend Thoresen naručila je tada tri stotridesetmetarska ro-ro broda, koja su svojom konstrukcijom – s vratima na pramcu i krmi, te golemom otvorenom garažom bez uobičajenih sigurnosnih pregrada – omogućavala brzi ukrcaj i iskrcaj hiljadu tristo putnika i tri stotine pedeset automobila. Opasnosti te konstrukcije bile su upadljive: što ako vrata propuste more, što ako usred plovidbe padnu, ili ih posada – ne daj bože – zaboravi zatvoriti? Rizik je empirijski izračunat u prosincu 1982., kad se neki teretni brod kraj luke Harwich sudario s European Gatewayjem, jednim od Thoresenovih trajekata: kroz oštećena vrata prokuljalo je more i Gateway je potonuo u samo deset minuta, povukavši u smrt šestero ljudi. Još veća tragedija izbjegnuta je godinu dana kasnije, kad je prilikom isplovljavanja jednog od tri Thoresenova sestrinska broda netko u posljednji čas primijetio da su pramčana vrata ostala otvorena. Iskusni pomorac Dag Pike u kolovozu 1985. napisao je za časopis "The New Scientist" članak o sigurnosnim problemima ro-ro brodova, čiji kapetani s komandnog mosta ne vide ni pramčana ni krmena vrata, te isplovljavaju pouzdajući se jedino u budnost pomoćnog voditelja palube zaduženog za zatvaranje rampe. Pike je tada predložio jednostavno i jeftino rješenje: svjetlosni indikator koji bi kapetanu na komandnoj mostu javljao da su vrata zatvorena. U protivnom, upozoravao je iskusni nautičar, nije pitanje hoće li se tragedija dogoditi, već je pitanje kada. Odgovor kompanije bio je bolno očekivan: to je nepotrebni trošak. Zašto, zaboga, inače zapošljavaju voditelje palube? Ništa se tako nije promijenilo, osim što su britanske vlasti 1986. potpisale ugovor za izgradnju Eurotunela ispod La Manchea: u bespoštednoj borbi za opstanak na tržištu Townsend Thoresen uveo je dvadesetčetverosatne smjene s rekordno kratkim vremenom za ukrcaj i iskrcaj, a onda i nekakvu blesavu nagradnu igru, u kojoj su čitatelji tabloida "The Sun" sakupljali kupone za jednodnevni izlet u Belgiju po cijeni od – jedne funte. Ništa se nije promijenilo ni kad je par mjeseci kasnije tragedija ponovo spriječena u posljednji čas, ovaj put zahvaljujući posadi jednog broda koja je na izlazu iz doverske luke primijetila da je Townsendov trajekt opet isplovio spuštene pramčane rampe. Samo tri tjedna kasnije, u petak 6. ožujka, iscrpljena i umorna posada Heralda u belgijskom je Zeebruggeu iskrcala pet stotina penzionera, partijanera i dobitnika nagradne igre, a pomoćni voditelj palube Mark Stanley oprao je cijelu garažu, dobivši potom kratku pauzu i otišavši u kabinu ubiti oko. Kad je u sedam navečer u trajekt ušao i posljednji automobil, nitko nije primijetio da Marka, zaduženog za zatvaranje vrata, na njegovu mjestu – nema. Dvadesetak minuta kasnije, izašavši iz luke, trajekt je krenuo punom snagom naprijed, i u širom rastvorenu garažu počele su prodirati goleme količine vode. Sve je bilo gotovo u devedeset sekundi. Na koncu, za tragediju je okrivljen nesretni Mark Stanley, a kompanija je kažnjena sa smiješnih tristo pedeset hiljada funti. Eh, da: novim sigurnosnim protokolom nakon tragedije Heralda na komandne mostove ro-ro brodova uvedeni su obavezni svjetlosni indikatori zatvorenih pramčanih i krmenih vrata. Trošak? Petsto funti po brodu. Pet stotina. Funti. Zašto vam sve ovo pričam? Na tragediju Heralda podsjetila me epizoda "Zeebrugge Ferry Disaster" iz serijala "Tragedije koje su promijenile Britaniju", koju sam kao pasioniranih ljubitelj žanra prije desetak dana gledao na History Channelu 2. Priča o Heraldu zorno pokazuje kako te stvari idu na nezajažljivom kapitalističkom zapadu: u trci za profitom sigurnost se umjesto ulaganja od petsto funti povjerava iscrpljenim ljudima u dvadesetčetverosatnim smjenama, pa najprije ide nesreća koja ukaže na manjkavost u konstrukciji, praćena šutnjom kompanije, pa prvi incident s otvorenim pramčanim vratima praćen šutnjom kompanije, pa drugi incident praćen šutnjom kompanije, i na koncu, jasno, tragedija s dvjesto mrtvih, dani žalosti i hitne promjene regulative. Tako, rekoh, stvari izgledaju na nezajažljivom i uređenom kapitalističkom zapadu. Kako, međutim, takve stvari izgledaju kod nezajažljivih i neuređenih nas? Točno sutradan nakon što sam na Historyju gledao dokumentarac o katastrofi broda Herald od Free Enterprise, posada Jadrolinijinog trajekta Hrvat od Free Enterprise, pardon Hrvat, na redovnoj liniji iz Supetra pri uplovljavanju u Split shvatila je kako se rampa na pramčanim vratima trajekta – blokirala. Neugodan incident – ali ništa više od toga – još jednom je podsjetio na katastrofalno stanje Jadrolinijine flote, polovnih ruzinavih olupina kupljenih preko Temua, i premorenost posada koje po paklenim vrućinama i gužvama rade u četrnaestosatnim smjenama. Nešto više od neugodnog incidenta dogodilo se, međutim, desetak dana kasnije, ove subote, kad je na istoj liniji, ovaj put na trajektu Mljet, neposredno pred uplovljavanje u supetarsku luku sajla garažnih vrata pukla, a pramčana rampa – pala! Što, naime, da je rampa pala na otvorenom moru, po fortunalima juga?, pitali su se stručnjaci podsjećajući upravo na tragediju britanskog Heralda iz 1987. Ili da je, daleko bilo, pala samo koju minutu kasnije, pri iskrcaju putnika, dok bi se pod njom na supetarskom gatu muvali članovi posade i zaposlenici supetarskog pristaništa? Kako smo naučili iz ove priče, nije pitanje hoće li se tragedija dogoditi, nego kad će se dogoditi. Na nezajažljivom zapadu, vidjeli smo, zna se red, pa se neizbježna tragedija dogodi nakon što beskrupulozna kompanija veličanstveno zanemari sve znakove upozorenja. Kod nezajažljivih nas takav je red nepoznat: neizbježna tragedija ovdje će se, recimo, dogoditi – puna tri tjedna dana ranije! Samo dvadeset dana prije incidenta u Supetru i deset dana prije dokumentarca o tragediji u Zeebruggeu, u subotu 11. kolovoza, pri iskrcaju putnika iz Jadrolinijinog trajekta Lastovo u Malom Lošinju pramčana vrata iznenada su popustila i ubila trojicu članova posade koji su se u tom trenutku zatekli pod teškom rampom. Incidenti koji su nepogrešivo upozoravali na katastrofalno stanje Jadrolinijinih trajekata, ukratko, dogodili su se nakon što je jedna već uzela tri života. Nakon! Tamo gdje na uređenom nezajažljivom zapadu sudovi kurtoazno kažnjavaju korporacije, a parlamentarni odbori uvode promjene zakona, kod neuređenih i nezajažljivih nas trajekti i nakon svega radosno plove spuštenih rampi. Osim, jasno, ukoliko Hrvatska ipak nije dio uređenog nezajažljivog zapada, i ukoliko nas ozbiljna tragedija s Jadrolinijinim trajektima tek čeka. Ako pak ne vjerujete pomorcima, pomorskim sindikatima i novinarskim piskaralima, možda će vam nešto značiti informacija da je sljedeća potpuna pomrčina Sunca zakazana za dvije godine, 12. kolovoza 2026., dakle u znaku Lava, dakle u vatrenom znaku. Samo kažem. 1
namenski Posted September 19 Posted September 19 (edited) Zapoce se tamo na filmsko podmornicarskom topiku, pa tek onako, usput, u cemu je razlika izmedju ovog relativnog buckatm po imenu Eitel-Friedrich Kentrat, Korvettenkapitan inace: I ovog poprilicno ispijenog koji sa svojim kamaradima gustira pivce: Prosto: razlika je u provedenih 225 dana na moru, u podmornici, u uslovima koji su cak i onima koji su imali priliku da udju od nekih muzejskih tesko zamislivi: I, nije to najgore : ovaj isti Korvettenkapitan je u manje od 2 godine, negde od jeseni '42, do sredine '44. proveo na moru, u podmornici pored pomenutih 225 dana, jos jednu turu od 148 dana, dakle, sve u svemu ukupno vise od godinu dana... Moderne, atomske i svastanesto, dostizu i do 100+ dana, Britanci tvrde da je 1 njihova presla i 200 dana, naravno, sve su to uslovni izuzeci od redovne sluzbe i naravno da nisu za poredjenje, obaska sto bi pedanti primetili da sve to ipak nije isto, da moderne prakticno sve vreme provode ispod vode, ali - ipak. Na stranu sve zgode, poput COED ugadjanja i ostalog komfora svake vrste, tek... ...225 dana. Edited September 19 by namenski 1
jms_uk Posted September 21 Posted September 21 13 hours ago, borris_ said: Povraca mi se, samo gledajuci ovo. I to je klip od 72 sekunde - a oni tako danima.... 4
namenski Posted October 18 Posted October 18 Pomenu neko na Sta se cita Konrada, mada je on ponajmanje Plovila pisac, pa ipak: Brodovi svih brodova, Clippers, kliperi, poslovicna lapudova pesma trgovine na jedra i vetar: ovde Ariel i Taeping, jedna od cuvenih cajnih trka ciji su tok pratile sve svetske novine, a imena kapetana znacila i bila poznata kao danas imena filmskih ili sportskih zvezda... I od cijeg je rezultata zavisilo bogatstvo... Doduse, treba imati u vidu sto se gornje slike tice da to nije bilo bas tako, da su slikari, efekta radi, dodavali po koje jedro, tek: Cutty Sark i Thermopylae, takodje trka, fali jos Patriarch, kazu najbrzi od najbrzih... I - moderna vremena kucaju na vrata: U lukama su ih vec sacekivale dahcuce i sopcuce korrnjace, ali sve to jos nije bilo nista u odnosu na tugu sezone 1871 - 1872... Otvoren je Suecki kanal i u kineskim lukama su lepotane sacekali - parobrodi... Pokupili caj i visoke vozarine pa se zaputili precicom, preko Sueca... Udobno, komotno, nista opasne vode oko Rta, nista monsuni, nista vestina plovljenja, pokunjeno su presli na prozaicniji prevoz vune iz Australije... Doduse, i tu se trkali, a imali su i gde... Ali, rodio se novi brod svih brodova: Tramper, dakle skitnica, prava pravcata, na srpskohrvatski srecno prevodjena kao brod slobodne plovidbe... Itekako razlicit od druge sorte, linijskog broda, linijasa: bilo ih je lako razlikovati, toliko lako kako se danas raspoznaju marke/tipovi automobila, tek i jedan i drugi su bili, dugo, dugo, stub, kicma svetske pomorske trgovine... Linijas je morao da ima, pa je i imao, donekle predimenzioniran pogon, dakle vecu brzinu, ne bi li ispostovaotm red voznje, na vreme stigao u po nekad i vise od 10-ak luka koje je ticao na liniji... Morao je da ima i poprilicno razbijen, razvijen prostor za teret jer naravno nije moglo da se zna sta ce u kojoj luci da tovari, trebalo je to sve spakovati da ne smeta, da je pri ruci... Tramper, sirotan, bio je nesto sasvim drugo: trbuhom za teretom, gde ga oci vode i more nosi. Gde mu se, bilo gde na Planeti nadje tereta, po pravilu jednoobraznog, sto je znacilo jednostavnije prostore za teret... Lutalica, prava pravcata... I tako: Ovaj norveski Jarn, nepunih 1,000 tona, izgradjen 1883. godine, a gde bi drugde nego Newcastle-on-Tyne, mestu koje je poradjalo brodove nad brodovima. Jarn, koji je posluzio i odsluzio sve do 1939. kada ga je pronasla neka nemacka podmornica Jarn koji ponajvise lici na onu Konradovu Nan Shan... Ili, mozda Nelly Wise, 1873... Nesrecna Nelly Wise... A dizajn je, sa sve racunicama brodovlasnika, cinio svoje: Penpol, 1890... Benwick, 1889... Johanne, 1904... Mazut je polako menjao ugalj, pomaljao se i dizel, a oni su preturili preko glave dva Svetska rata i dizajn je polako dobijao za ona vremena moderne forme: Kao ovaj Rockley, 1940.... Ili: Welsh Trader, opet 1940, na kome se doduse jos daju nazreti uticaji parobrodarskog nacina razmisljanja... Doduse, vidi se i da su brodovlasnici konacno zakljucili da su i pomorci ljudska bica i da ih ima smisla na takozvanom mostu spakovati pod krov i zagrejati, a ne ostaviti na otvorenom... I da ima smisla imati koliko-toliko situ nego (polu)gladnu posadu... I tako sve do neke polovine '50-ih godina 20. veka kada je jedan pametni Amerikanac po imenu Malcom McLean sproveo u delo jednu staru ideju i sve sto treba prevesti spakovao u sanduke... I kada je, izmedju ostalog, ponestalo luka u kojima je moglo da se sa broda u prolazu mahne dezurnom cariniku ili policajci i sidje pravo u grad... Ponegde i u sam centar grada... I dobili smo cudovista: 4 2
bags Posted November 1 Posted November 1 https://archive.is/RSOcI What Sank the Tech Tycoon’s ‘Unsinkable’ Yacht?
Recommended Posts
Create an account or sign in to comment
You need to be a member in order to leave a comment
Create an account
Sign up for a new account in our community. It's easy!
Register a new accountSign in
Already have an account? Sign in here.
Sign In Now