R.I.P.

[Sludge Factory]

9 hours ago, vememah said:

 

 

Bas joj je lepa ova slika, dobro su odabrali, oslikava kakva je osoba bila, makar kako je delovalo nama spolja. 

[burekdzija]

Iznenadio sam se i ponovo rastuzio kad sam veceras video lep i poduzi clanak o Miri u berlinskim dnevnim novinama:

 

 

[Fakundo Sava]

Počivala u miru.

 

Koji problem  su imali  *rvati sa njom? 

[harper]

42 minutes ago, Fakundo Sava said:

Počivala u miru.

 

Koji problem  su imali  *rvati sa njom? 

 

Glumila je predstavu u Beogradu u vreme kad su sukobi vec poceli, tada je to bilo dovoljno za unisoni progon i jos unisoniju cutnju. Kao i svako ko je bio iznad plemenskog nacina razmisljanja u Srbiji je bila Hrvatica, u Hrvatskoj cetnikusa i prodana dusa. Ljudi njenog profila se u mirnodopsko doba tolerisu, u ratno mrze najvise od svih drugih. Sto i ne cudi, nijedan primitivni um nikad nije toliko primitivan da ne vidi um koji mu je nedostizan i nedokuciv. Takav um je najlakse i najlepse mrzeti kad dodju vremena da te ta mrznja ne odvaja kao primitivnog magarca vec Gomilisava - do jaja hrabrog patriotu iz gomile. Mi smo sve nase "mirefurlan" devedesetih izgubili i mrka kapa da cemo ih ponovo naci, tu vrstu superiornosti drustva kakva su danas nasa ne mogu da proizvedu. Zato je danas toliko neprijatnosti, tuge i nelagode zbog smrti Mire Furlan, takve gubitke vise ne mozemo nadoknaditi. Svestan je toga i Gomilisav, u medjuvremenu se presvukao u civilno odelo.

[Anonymous]

14 minutes ago, harper said:

 

Glumila je predstavu u Beogradu u vreme kad su sukobi vec poceli, tada je to bilo dovoljno za unisoni progon i jos unisoniju cutnju. Kao i svako ko je bio iznad plemenskog nacina razmisljanja u Srbiji je bila Hrvatica, u Hrvatskoj cetnikusa i prodana dusa. Ljudi njenog profila se u mirnodopsko doba tolerisu, u ratno mrze najvise od svih drugih. Sto i ne cudi, nijedan primitivni um nikad nije toliko primitivan da ne vidi um koji mu je nedostizan i nedokuciv. Takav um je najlakse i najlepse mrzeti kad dodju vremena da te ta mrznja ne odvaja kao primitivnog magarca vec Gomilisava - do jaja hrabrog patriotu iz gomile. Mi smo sve nase "mirefurlan" devedesetih izgubili i mrka kapa da cemo ih ponovo naci, tu vrstu superiornosti drustva kakva su danas nasa ne mogu da proizvedu. Zato je danas toliko neprijatnosti, tuge i nelagode zbog smrti Mire Furlan, takve gubitke vise ne mozemo nadoknaditi. Svestan je toga i Gomilisav, u medjuvremenu se presvukao u civilno odelo.

 

Najbolji naslov novina iz tog doba je bio 'Sisama na Hrvatsku'.

 

Ovo boldovano je savršeno tačno.

[Sludge Factory]

https://pescanik.net/prisilni-egzil-mire-furlan/

 

Quote

...ali kao ključno svjedočanstvo vremena i onoga što smo kao društvo pogonjeno nacionalizmom napravili jednoj talentiranoj umjetnici najbolje svjedoči njeno pismo vlastitim sugrađanima koje je objavljeno 5.11.1991. u tjedniku Danas, a iz kojega ću za kraj teksta prenijeti tek dio. Iz njega je sve jasno i u nekoj idealnoj viziji moderne zemlje ušlo bi u srednjoškolski kurikulum iz povijesti da se ovakvo što više nikad ne ponovi: „Ovim putem želim zahvaliti svojim sugrađanima koji su se bezrezervno pridružili ovoj maloj, usputnoj i, po svemu sudeći, ne naročito značajnoj hajci na mene. lako usputna, ona će ipak promijeniti i označiti cijeli moj život (…) Preslušavajući svoju telefonsku sekretaricu, slušajući neshvatljivi broj neopisivo odvratnih poruka svojih sugrađana, čeznula sam za samo jednom jedinom porukom nekog prijatelja. Ili čak ne prijatelja. Običnog znanca. Kolege. Ali takve poruke nije bilo. Ni jednog jedinog poznatog glasa, ni jednog jedinog prijatelja – čovjek se pita da li je to moguće. Pa ipak, hvala im. I onim plemenitim rodoljubima koji mi ljubazno obećavaju „masakr na srpski način“ i onim kolegama, prijateljima i znancima koji mi svojom šutnjom daju do znanja da na njih više ne računam. Hvala i svim mojim kolegama u kazalištu s kojima sam igrala Držića, Molijera, Turgenjeva i Showa, hvala im na njihovoj šutnji, hvala im na tome što nisu pokušali barem razumjeti, ako ne pravdati, moje pismo povodom igranja predstave na Bitefu, pismo u kojem sam pokušala objasniti da je igranje predstave u ovom času za mene obrana naše zajedničke profesije koja ne smije i ne može sebe staviti u službu ni jedne političke ili nacionalne ideje, koja se ne može i ne smije sputavati političkim ili nacionalnim okvirima, jer se to naprosto protivi njenoj prirodi, koja mora, i u najgorim trenucima uspostavljati mostove i veze, kojoj je strana svaka nacionalna međa, koja je u samoj svojoj biti profesija koja ne pozna i ne priznaje granice.“

 

[Frank Pembleton]

Koliko je ona bila povređena, a u isto vreme superiorna nad tim šljamom i ljudskim otpadom...

.... Shiit has hit the fan!

[Cane Vukic Prebranac]

Стварно је била супериорна, у сваком смислу, то је заиста најбољи опис Мире Фурлан. Прерано, мајку му.

 

Малоприје ми јутјуб алгоритам избаци ово у понуди:

 

 

 

[đorđe geprat]

kako mi je bila draga kada je merila sarme lenjirom. prerano. ličnost

[mustang]

11 hours ago, Frank Pembleton said:

Koliko je ona bila povređena, a u isto vreme superiorna nad tim šljamom i ljudskim otpadom...

.... Shiit has hit the fan!
 

 

+1

[roksi]

uh mnogo me je rastuzila ova vest... posebna je bila... divna...

 

rajko grlic ju je izuzetno opisao (i komplet situaciju):

 

Spoiler

 

 

[paramahansa jogananda]

Iz intervjua za Mladinu 2012:

 

Vaš odlazak, prije dvadeset godina, imao je sve oznake tipičnog izgona, dobili ste etikete nacionalnog izdajnika i neprijatelja domovine, u Zagrebu vam je oduzet stan, pa potom vraćen, ali tek nakon 17 godina. Kako danas gledate na to razdoblje? Sigurno je komotnije u određenom trenutku pragmatično prihvatiti kolektivni nacionalistički zanos, umjesto otpora koji nam onda dugoročno određuje ne baš ugodnu sudbinu. Mislite li, iz današnje perspektive, da ste platili previsoku cijenu? Danas biste postupili jednako?

 

Proces oko tog stana u Zagrebu, dug 17 godina, vjerojatno spada u svojevrsne rekorde. A možda je hrvatsko sudstvo naprosto sporo zato jer je tako temeljito. Što se tiče vremena devedesetih, čini mi se, iz ove perspektive, da i nisam imala izbora nego da živim svoj život onako kako sam ga živjela. Da sam postupila nekako drukčije, to bi onda bila neka druga osoba. Ja sam bila od onih koji su zaista vjerovali u takozvano bratstvo i jedinstvo, ali ne samo naših naroda, nego svih ljudi na svijetu. I još uvijek vjerujem da je to jedina opcija za opstanak ljudske rase. Sve drugo vodi u nasilje, patnju i uništenje. Ne razumijem nacionalizam, ne vibriram na toj žici. Možda je to proizvod moga odgoja u obitelji koja je bila ateistička i antinacionalistička, možda je to proizvod moga etničkog sustava gdje je svaki moj djed i svaka baka bio druge nacionalnosti. Kad sam jednom kao dijete pitala tatu: „Jesmo li mi Talijani?“, on mi je mudro odgovorio: „Ovisi iz kojeg ugla gledamo“. A onda mi u Istri jedan Istrijan kaže: „Furlani nisu Talijani. Oni su Furlani“. Moj djed Janez Furlan je, međutim, cijeli svoj život bio pretplaćen na časopis „Slovenac“, a živio je u Ogulinu, u Hrvatskoj. Moja baka je bila rođena s druge strane Kupe, što ju je svrstalo u Hrvate, iako je govorila istim goranskim jezikom kao djed koji je živio na slovenskoj strani. Oduvijek mi se činilo da su nacionalne etikete slučajne i, više manje, proizvoljne. Moj drugi djed Fritz Weil je imao mogućnost da ode u Izrael i da se tako spasi za vrijeme Drugog svjetskog rata, ali je odbio otići jer nije vjerovao ni u koji, pa tako ni cionisticki, nacionalizam. To ga je vjerovanje stajalo glave, mučki je, naime, ubijen u ustaškom logoru Jasenovac.

Odrasla sam, dakle, na tim užasnim pričama i na strahu od svakog nacionalizma i fašizma. To je naprosto dio mog bića.

[msv]

Preminula Rialda Kadrić

[renne]

RIP :(

[harper]

15 minutes ago, msv said:

Preminula Rialda Kadrić

 

Strasno. Sedeli smo pre par godina na nekom skupu zajedno, bilo mi je bas simpaticno da vidim kako sada izgleda neko u koga smo valjda svi bili "zaljubljeni" kao klinci. Bas grozna, grozna vest.