Lucas Moura za oproštaj 

Mitrović postavio novi rekord, 4 promašena penala u sezoni. 

Lepo je znati da sledeće sezone neće biti Licovih huligana i Vardijeve njuške u PL.

Zamalo, Pikford spasio. 

 

7 minutes ago, Jeremija said:

 

 

Sanco i Entoni,200 miliona,al nismo ulozili

Just now, Bogotac said:

 

Sanco i Entoni,200 miliona,al nismo ulozili

 

 

 

Svidja mi se što vrši pritisak, pogotovo ako Glejzeri ostanu, još malo dobre investicije, i imaćemo odličan tim. Ima ceo članak na The Athletic-u:

 

 

 

 

sjajan prikaz

 

 

1.Manchester City - prošle sezone sam napisao da nemaju devetku svjetske klase, ali su svejedno zabili 99 golova. Ove sezone su nabavili najdevetkiju™ devetku koja postoji i koja je srušila sve golgeterske rekorde u PL-eri i dali 94 gola. U odnosu na prošlu sezonu, City je uzeo četiri boda manje no uopće ne sumnjam da bi uzeli i ovih pet ispuštenih kod Brightona i Brentforda da im je trebalo. Ponovo se pokazalo da su prejaki za ostatak lige, jedini su u stanju nanizati 10+ pobjeda, napadačka širina je nenadmašna i trčanje maratona kao sprinta je nešto u čemu im samo Kloppov Liverpool u prajmu može parirati. Sezona im može biti potencijalno najbolja ikad ako uzmu FA Kup i Ligu šampiona.

 

2.Arsenal - obzirom da sam očekivao da nas evropske obaveze™ sustignu i da tu posrnemo, na kraju je sezona ipak ispala odlična. Da, moglo se uzeti titulu, ali za tu sitnicu je bilo neophodno dobiti 15 od zadnjih 16 utakmica. Ozljeda Salibe je bila presudni faktor, kao i 2007-08. kobna je bila 27.utakmica u ligi u kojoj je Saliba doživio pad na leđa. Arsenal je imao četiri igrača sa 10+ golova u sezoni, još jednog koji je dobacio do 7, što su parametri nekih šampionskih izdanja Cityja. 88 golova je najviše u Arsenalovoj PL historiji, a 26 pobjeda u 38 utakmica izjednačenje učinka šampionskih timova iz 2002. i 2004.godine. Ono što je bilo kriminalno je odbrana na Emiratima, iz nekog razloga uspjeli smo sačuvati čiste plahte samo četiri puta u cijeloj sezoni. Tu je i bizarna away forma - kod Bottom 5 Arsenal je uzeo samo 7 od mogućih 15 bodova dok je kod Top 10 uzeo 19 od 27. Arteta je pravio jako malo promjena u prvih 11, i to uglavnom pod prisilom ozljeda. Povratak u Ligu šampiona, odlazak Xhake uzdignutog čela i mogući dolazak Ricea/Caiceda/Gündogana su razlozi za optimizam.

 

3.Manchester United - iako je bilo momenata koji su izazivali podsmijeh (4-0 kod Brentforda, 6-3 kod Cityja nakon vodstva domaćih 6-1, 7-0 kod Liverpoola), činjenica je da je Ten Haag ustabilio tim. Kod kuće su imali respektabilan učinak, na nivou šampionskih timova (samo je Brighton odnio sva tri boda sa OT-a), Rashford je imao odličnu sezonu, De Gea uzeo Zlatnu rukavicu, Lisandro Martinez, Eriksen i Casemiro su pojačanja, a za Antonyja će porota još vijećati. Problem je učinak u gostima gdje je United uglavnom gubio i djelovao kao tim koji ide na gostovanja da ne izgubi. Još im je ostao FA Kup, vratili su se u Ligu šampiona koja, koliko mogu primijetiti, predstavlja manji problem klubovima nego Evropska liga. Man U mora dovesti vrhunsku devetku - Kanea, Osimhena ili koga već, jednog veznog igrača koji će rasteretiti Casemira i Eriksena i jednog vrhunskog beka. Također, apsurdno zvuči da je neophodna zamjena za golmana koji je uzeo Zlatnu rukavicu, ali dojma sam da bi David Raya bio bolje rješenje od Davida De Gee. Ključna stvar će biti odluka oko novog vlasnika kluba. Nakon 6 godina suše, Ten Haag je donio trofej na Old Trafford, a u prilici je da uzme i drugi kup te tako sačuva unikatnost Fergusonovog tima iz 1998-99.

 

4.Newcastle United - klub sa najbogatijim vlasnicima je mimo svih prognoza već u prvoj punoj sezoni Eddieja Howea došao do mjesta u Ligi šampiona. Igrali su i finale Liga-kupa gdje im nije bio dostupan odlični Nick Pope. Odbrana Newcastlea je veći dio sezone bila najbolja u ligi u čemu je veliku ulogu igrao Sven Botman. Zasad se čini da je najveća zvijezda ovog tima Howe koji je od Joelintona napravio pouzdanog veznog igrača, od Dana Burna pouzdanog lijevog beka, Joea Willocka doveo na rub ulaska u reprezentaciju. Iduće sezone bi trebalo da budu jači i već se spominju imena poput Raphinhe koja bi digla tim na novi nivo, posebno jer će Svrake igrati Ligu šampiona koja će biti novi izazov za tim koji je ove sezone imao samo domaće obaveze™. Newcastle je imao jedan period praznog hoda kad je prva jedanaestorka bila istrošena i upravo taj period koincidira sa gubljenjem koraka sa Cityjem i Arsenalom. Rezultati u derbijima bi mogli biti i bolji - protiv ostatka Top 5 su upisali samo jednu pobjedu u osam utakmica. Nažalost, pitanje je vremena kad ćemo gledati The Gulf Derby između njih i Man Cityja.

 

5.Liverpool - zamijenili su se sa Arsenalom za pozicije u odnosu na prošlu sezonu, a zapravo su bili jako slični (pad Arsenala počinje u istoj minuti kad i rast Liverpoola; oba tima izgubila 4-1 kod Cityja, fasovala 3-0 od Brightona, izgubila na OT-u, dobili dvaput Tottenham, dobili kod Newcastlea...). Prvi put u jednoj punoj Kloppovoj sezoni Liverpool nije završio u Top 4, a ključni razlog za to je grozna forma u gostima koja se popravila tek na kraju sezone. Forma kod kuće - nevjerovatnom porazu od Leedsa usprkos - je bila na nivou šampionskih timova. Plafon Liverpoola je još uvijek drugi najviši u ligi - onda kad su bili baš, baš, baš dobri, samo je City bio bolji - no vidi se da timu treba svježe krvi u sredini terena i da se treba postaviti pitanje oko odbrane obzirom da Van Dijk više nije ono što je bio. Premještaj Alexandera Arnolda u vezni red je bio pun pogodak i Liverpool je umalo kampanjski uspio nadoknaditi propušteno u prethodnim tromjesečjima. Problemi sa ozljedama (Diaz, Jota), odlasci velikana (Mane, sada Firmino i Milner), godine koje su stigle veterane (Henderson, Fabinho) su razlog zbog kojeg će Klopp morati trošiti u narednom prelaznom roku da pripremi tim za narednu sezonu. Mac Allister je jako blizu Anfieldu, ali biće potrebno još poneko pojačanje u veznom redu da bi se tim mogao nositi sa dosadnom Evropskom ligom (taj ritam četvrtak-nedjelja očito ne odgovara igračima, a u slučaju da se ne osvoji grupa mora se igrati još dvije utakmice nokaut-faze).

 

6.Brighton Hove & Albion - najljepša priča sezone. Fenomenalni Galebovi su ove sezone ostvarili plasman u Evropu iako su izgubili prvotimca Cucurellu i trenerskog maga Pottera te na pola sezone Trossarda. Pobijedili su na Old Traffordu (2-1), Stamford Bridgeu (2-1) i Emiratima (3-0), bili blizu pobjede na Anfieldu (3-3), kod Tottenhama izgubili u krajnje neregularnim uslovima (1-2), a kod kuće olešili Chelsea (4-1) i Liverpool (3-0). Jedini su tim koji je ostvario double protiv Man Uniteda ove sezone, prekinuli su niz pobjeda Man Cityja i generalno igrali fudbal koji plijeni simpatije neutralnih, a tu su zasluge sjajnog Roberta De Zerbija na prvom mjestu. Kao i prošle sezone, za konačni iskorak u Top 4 im je falio samo golgeter koji bi sve one kreirane šanse pretvorio u golove. Mitoma je fascinantan dribler, Enciso daje golove za pamćenje, Caicedo je na listi želja svakog navijača velikih klubova, Danny Welbeck zahvaljujući takvom sistemu igra vrhunski fudbal u 2023.godini - sad još samo fali neko ko radi na kvantitetu golova. Za očekivati je, nažalost, da im veći klubovi uzmu nekoliko prvotimaca - Mac Allister i Caicedo su već viđeni za odlaske, Caicedo je u januaru tražio odlazak u Arsenal, a još jedan Ekvadorac - Pervis Estupinan - bi mogao nekome riješiti poslovično deficitiranu poziciju lijevog beka. Evropska liga će im razvući igračke resurse, vidjelo se da se teško snalaze u gustom rasporedu pred kraj ove sezone. Jedan od većih podviga ove sezone im je taj da su od Tottenhama izgubili dvaput, a od Evertona primili pet golova kod kuće. Također, poraz kod kuće od Fulhama je bio totalno bezvezan.

 

7.Aston Villa - preporod pod Unaijem Emeryjem još uvijek traje. Villa je na početku sezone živjela opasno, na rubu zone ispadanja, i djelovalo je da ih čeka vrlo, vrlo teška sezona. Srećom po njih, riješili su se groznog Stevena Gerrarda i doveli kao zamjenu čovjeka koji se rodio za klubove poput Ville i Evertona. Emery je revitalizirao tim, Ollie Watkins je postao sasvim ozbiljan kandidat za reprezentativnu devetku, na Villa Parku su fasongu dobili timovi koji su nekih ranijih godina tu dolazili po bodove, Jacob Ramsey je postao igrač koji se iznenađujuće ne spominje u kontekstu velikih klubova, a trebalo bi, Douglas Luiz je ostao usprkos željama Arsenala da ga dovede, Mings je odradio sezonu kapitenski, a u život se vratio igrač za kojeg sam mislio da je kao skrojen za Premiership - Leon Bailey. Iduće sezone ih čeka povratak u Evropu, u Kup Lepe Brene™. Emeryjev evropski učinak i nivo suparnika u tom takmičenju sugeriše da bismo iduće sezone mogli vidjeti još jedan evropski trofej za Emeryja.

 

8.Tottenham - kad je bilo najteže biti navijač Arsenala, Spursi su bili tu da nas malo utješe. Primili su preko 60 golova, kod Newcastlea primili šesticu, protiv Southamptona prosuli dva gola razlike što je bio povod za nezaboravni rant Antonija Contea koji ga je i koštao posla, protiv četiri tima gubili i kod kuće i na strani, a jedan od tih timova je bio i Arsenal. Džaba 30 ligaških golova fenomenalnog Kanea kad je ostatak tima odigrao sezonu za otkaz bez prava žalbe. Richarlison je za 60 miliona funti donio čitav jedan ligaški gol, kompletna odbrana je izgledala kao Leicesterova, vezni red se raspao nakon teške ozljede Betancura. Stvari koje su bile sigurne - Son i Kuluševski - su dovedene pod znak pitanja. Son je imao najgoru sezonu u Spursima, a Kuluševski, koji je još uvijek igrač Juventusa, više nije siguran da će ostati u Sjevernom Londonu. Kaneu ugovor ističe u junu 2024.godine, uskoro puni 30 godina i juriće transfer u neki klub koji nije alergičan na trofeje, onako kako je to uradio Van Persie u istim godinama 2012.godine nakon 30 ligaških golova u jednom prilično mediokritetskom timu. Spursima treba ozbiljan remont, od golmana (navodno su najbliži Rayi što bi bio baš super potez Spursa) preko odbrane koja nema individualni kvalitet za zadnju četvorku do veznog reda koji se mora pojačati. Tu je i sitnica da se još ne zna ko će biti novi trener Spursa obzirom da su svi kandidati - De Zerbi, Nagelsmann, Slot - štapom odgurnuli pomisao na to. Kane je po drugi put u karijeri dao 30 ligaških golova, a da nije uzeo Zlatnu kopačku (Salah, 2017-18) što je valjda The Spursiest Moment sezone. Iduće sezone neće igrati Evropu što bi moglo da im da više prostora za popravljanje ligaške pozicije. 

 

9.Brentford - da nema Brightona, bili bi najljepša priča lige. Thomas Frank je čudesan trener, nije se previše nasekirao ni zbog 8-mjesečne suspenzije Toneya. Njegov tim je u pravom smislu riječi tim, dobili su City na Etihadu, nadigrali Arsenal na Emiratima u remiju, isprašili i Chelsea i Spurse u gostima, a i protiv rečenog Brightona su uzeli četiri boda. Liverpool su dobili i bez Toneya, Unitedu na početku sezone zabili četvorku za poluvrijeme. Izuzetan tim u svim linijama, napadaju kao da su Ose, a ne Pčele, i nikome ne daju pardona. Možda im je neigranje Evrope blagoslov. Moraće nekako riješiti izostanak Toneya do sredine januara, a sad nema Svjetskog prvenstva koje bi pojelo mjesec i po dana suspenzije.

 

10.Fulham - zadivljujući uspjeh Marca Silve koji je prekinuo yo-yo seriju Fulhama i izborio plasman u gornjoj polovini tabele. Fulham je mogao i u neko od evropskih takmičenja sa malo više koncentracije u finišu utakmica protiv velikih timova, a i da Mitrović koristi unutrašnjost glave jednako dobro kao i vanjski dio. Promašeni penali su ih koštali vjerovatnih pobjeda na St James' Parku i Old Traffordu, skrivljeni penal u sudijskoj nadoknadi ih je koštao poraza na Etihadu, loše branjenje kornera poraza na Emiratima. Palhinha je bio jedan od najboljih veznih igrača lige (mada je skupio i zavidnu kolekciju žutih kartona), Willian se preporodio po dolasku u Fulham, Mitrović je imao odličan golgeterski učinak imajući u vidu da je propustio dosta utakmica zbog suspenzije, Tete je kandidat za najboljeg desnog beka u ligi ove sezone. Sve to ne bi bilo moguće bez Marca Silve na klupi. E sad, Silva je znao tako dići tim na jednu sezonu, a onda dođe poziv sa neke atraktivnije adrese i on izgubi fokus pa rezultati krenu nizbrdo.

 

11.Crystal Palace - završili su mjesto iznad uobičajenog na konto katastrofalne sezone Chelsea. Ono što je interesantno je da je donja polovina tabele kao nožem prerezana - između Fulhama i Palacea je 7 bodova razlike. Brentford na 9.mjestu od Palacea na jedanaestom dijeli 14 bodova, a Palace od Leicestera koji je ispao dijeli 11 bodova. Patrick Vieira je platio ceh lošem poslu kod kupovine novih igrača i traženja zamjene za Conora Gallaghera koji je prošle sezone bio motor Palacea, ali i teškom rasporedu nakon SP koji je slao Palaceu suparnike koji su iznad njega na tabeli. Štaviše, Palace je bio uvučen u borbu za ispadanje, zakratko, no povratak Roya Hodgsona iz penzije je brzo postavio stvari na svoje mjesto. Palace je, jednostavno, bio previše dobar da bi ispao. Ova sezona predstavlja i kraj jedne ere obzirom da se od kluba oprostio Luka Milivojević (pen), isto je najavio i James McArthur, a za njima bi se od dresa Orlova mogli oprostiti i Wilf Zaha te ne toliko značajni Ward, Clyne i Tomkins. Zahina era u klubu se poklapa sa dosta stabilnim boravkom Palacea u društvu najjačih - 9 godina bez ispadanja, između 11. i 14.mjesta - pa će Eze i Olise morati dobro zavrnuti rukave da nastave njegovim stopama, ukoliko Zaha ode. Zaha ima 31 godinu i kao slobodan igrač će sigurno imati ponudu od ambicioznijih klubova od Palacea. Ovo je vjerovatno i oproštaj za legendu Roya Hodgsona, ali baš, baš oproštaj. Navodno dolazi Jefferson Lerma iz Bournemoutha.

 

12.Chelsea - navijači Spursa su se jedino mogli smijati Plavcima. Chelsea je spucao 600 miliona funti na nove igrače i kao rezultat dobio pad sa 3.mjesta na 12.mjesto, trojicu trenera od kojih nijedan neće vodi Chelsea naredne sezone nego će nered morati čistiti četvrti - Pochettino. Nije da se to nije moglo nazrijeti, ali moram priznati da nisam očekivao ovaj nivo grozote. Chelsea je dao svega 38 golova, a primio 47, nije dobio nijedan meč protiv ostatka Big Six, generalno djelovao kao tragikomična družina koja je toliko dosadna na terenu da čak nije ispunjavala ni funkciju zabave. Ipak, uz Pochettina na klupi i nikakav pritisak evropskih utakmica, Chelsea bi se lako mogao vratiti na staze ne tako stare slave - ovo je tim u kojem još uvijek okosnicu čine igrači koji su uzeli Ligu šampiona prije samo dvije godine. Mason Mount je na izlaznim vratima, isto se priča i za Matea Kovačića, ali ima još puno igrača bez kojih bi Chelsea bolje izgledao. Frank Lampard, ako ima pameti u engleskom fudbalu, treba da se pridruži Carragheru i Nevilleu kao pundit i batali menadžerski posao. Chelsea ionako nema autentičnu legendu u punditstvu™, a Lampard to jest.

 

13.Wolves - kako su se Vukovi našli ovako visoko nije baš jasno. Ustvari, sve se svodi na preporod koji je napravio još jedan bivši trener Seville koji je preuzeo kormilo - baš kao i Emery u Villi, tako je i Lopetegui izvukao Wolvese iz potencijalne borbe za opstanak. Veliki je to uspjeh obzirom da su Wolvesi imali najgori napad lige, svega 31 gol ili za pet manje od Haalanda. Portugalski kontigent kao da se ispuhao i, rekao bih, izgubio na vrijednosti. Manjak datih golova nije baš pokriven manjkom primljenih - Wolvesi su popili šest kod Brightona i pet kod Arsenala, četiri su im kao gosti donijeli Leicester i Leeds. Srećom po njih, imali su nekoliko herojskih pobjeda, poput one kod Southamptona sa igračem manje i tako ostali u ligi. Međutim, ako neke stvari ne riješe narednog ljeta, rekao bih da su prvi kandidati za ispadanje od postojeće garniture klubova jer nije baš sigurno da će Lopetegui prihvatiti da ostane raditi Sizifov posao i naredne sezone.

 

14.West Ham - napravili su pametan potez nenogobuljiranjem Davida Moyesa i tako došli do magičnih 40 bodova, ali i na jednu pobjedu daleko od evropskog trofeja. West Ham je platio ceh evropskim obavezama, ali i ne baš kvalitetnom osvježenju tima. Iduće sezone ih čeka vjerovatno gubitak klupskog kapitena i lidera Declana Ricea, pitanje je samo gdje će Rice otići. Bez obzira na njegov odlazak, Bowen, Benrahma, Paqueta, Ings i ostali bi trebalo da budu dovoljno dobar zalog da West Ham neće dogodine ispaštati u ligi kao ove sezone.

 

15.Bournemouth - nisam još napravio pregled po sezonama no poprilično sam siguran da nema previše klubova koji su primili 70+ golova u sezoni od 38 utakmica i ostali u ligi (Wimbledon 1995-96 je primio 70, Wigan 2009-10 79, West Brom 2010-11 71, Swansea 2016-17 70, Bournemouth 2018-19 70, Leeds 2021-22 79). Gary O'Neil zaslužuje da se nađe među kandidatima za trenera sezone zbog toga što je u eliti sačuvao tim koji nije baš bogat igračkom kvalitetom i od kojeg je prethodni trener digao ruke nakon nekoliko kola i katastrofalnih poraza. Ipak, iduće sezone bismo mogli vidjeti novu borbu za opstanak za Trešnjice™. Odlazak Lerme u Palace bi bio baš veliki udarac za tim.

 

16.Nottingham Forest - Steve Cooper je napravio lavovski posao sa posve novom grupom igrača u odnosu na one koji su izborili plasman u Premiership. Ključ opstanka je bilo skupljanje bodova na domaćem terenu no za produženje boravka u najjačem rangu Forest će morati nešto raditi i u gostima. Ove sezone su bili na nivou Leedsa na gostovanjima, a to baš i nije kompliment. Cooper bi od njih mogao, sad kad ima više vremena, istesati tim za manje straha od ispadanja.

 

17.Everton - bilo je potrebno nekoliko nevjerovatnih golova (Keane protiv Tottenhama, Doucoure protiv Bournemoutha) i odbrana Pickforda (penal Maddisona kod Leicestera na 2-1 za Leicester, volej Vine u sudijskoj nadoknadi juče) da ostanu u ligi. Tim bez zdravog strijelca se spasio ispadanja zahvaljujući dovođenju Seana Dychea koji je fokus stavio na jake strane Evertona - prekidi i nisko postavljena zadnja linija uz fizikalce u sredini terena. Međutim, mogao bi Everton da uči iz primjera Aston Ville iz onih godina kad se svake sezone činilo da će ispasti pa ih onda Benteke nekom serijom golova dizao iz mrtvih dok, jednostavno, sam Benteke nije otišao u Liverpool da umre. Veliki klubovi mogu ispasti iz lige ako na vrijeme oštro ne okrenu kurs. Pitanje je koliko će finansijski Everton moći da priušti osvježavanje tima no to je već pitanje za vlasnika kluba.

 

18.Leicester - pokušavao sam se sjetiti tima koji je u nekoj od najjačih liga ispao, a da to nikako nije smio po igračkom kvalitetu i sjetio sam se Atletica iz sezone 1999-2000. Tad je Jimmy Floyd Hasselbaink bio drugi strijelac lige sa 24 gola, ali je Atletico svejedno ispao, sve sa Molinom, Valeronom, Kikom, Aguilerom, Solarijem... Zanimljiva poveznica sa Leicesterom je ta da je Atletico do marta 2000.godine vodio Claudio Ranieri. Leicesterovo ispadanje je gotovo identično prethodnom ispadanju iz Premiershipa u sezoni 2003-04: i tad su krenuli u prvenstvo sa 2-2 kod kuće nakon vodstva 2-0, u gostima prvu utakmicu izgubili kod budućeg viceprvaka, imali su dva igrača sa dvocifrenim brojem golova, kod kuće su remizirali sa sedamnaestoplasiranim Evertonom iako im se sve namjestilo da tu utakmicu dobiju (2003-04 je Everton igrao sa desetoricom više od 50 minuta, 2022-23 je Leicester imao penal na 2-1), završili su sezonu sa gol-razlikom -17, ispod Evertona, a iznad Leedsa. Porozna odbrana predvođena lošim golmanom, nesposobnost da se zadrži pozitivan rezultat (da su osvojili polovinu tako ispuštenih bodova, bili bi komotno u sredini tabele), nedovoljna ulaganja da se osvježi tim, godine stigle Vardyja... Atletico je ispao četiri godine nakon duple krune u Španiji, Leicester ispada 7 godina nakon osvojenog prvenstva i dvije godine nakon osvojenog FA Kupa. Na šta će ličiti Leicester u Championshipu, to niko ne zna. Barnes, Maddison, Tielemans će u izlog. Soyuncu se valjda već dogovorio sa budućim poslodavcem, a to bi trebalo da bude...Atletico Madrid.

 

19.Leeds - nakon što su potrošili kredit neodvratnosti sa Bielsom, Leeds se vraća u Championship. Prošle sezone su ostali usprkos nenormalno lošoj odbrani koja je primila skoro 80 golova, ovog puta nisu utekli sa lopate. Prošli put su iz PL-a ispali skupa sa Leicesterom, ali u puno goroj finansijskoj situaciji. Za povratak im je trebalo 15 godina unutar kojih su iskusili i treći rang takmičenja. U ovom timu ima igrača za Premiership, u prvom redu Harrison, Rodrigo, Wöber i Gnonto, a možda bi i Meslier mogao otići u neku ligu gdje njegova građa neće biti problem kao u Engleskoj, shot-stopping dio nije problem.

 

20.Southampton - Šolakov tim ode u Championship. Kupili su dosta dobrih mladih igrača, ali premalo je kvalitete i iskusnih igrača oko njih bilo da ih zadrže u eliti. Trenerska imenovanja su katastrofalno odradili, Lješnjaka™ su mogli ili da zadrže ili da ga ranije razriješe dužnosti™ i imenuju nekog ko bi od sirovo talentovanih igrača napravio tim za opstanak u ligi. Statistički gledano, nisu imali najgoru odbranu lige niti najgori napad. Uzeli su dva boda Arsenalu, dvaput pobijedili Chelsea, praktično otpustili Contea no sve to ništa ne znači obzirom da su dobivali svaku šestu utakmicu, a tako se ne ostaje u ligi. Čeka ih Championship koji je uglavnom gladijatorska arena i gdje neće biti favoriti za automatsku promociju, sirovom talentu usprkos. Ne bih se bunio da Lavia dođe u Arsenal, Ward Prowse će prekide vjerovatno izvoditi u nekom PL klubu.

4 hours ago, renne said:

sjajan prikaz

 

 

 

 

 

3 hours ago, ArleKino said:

 

Nottingham Forest

Samo tri reda  uzasan si covek

7 minutes ago, Lancia said:

Samo tri reda  uzasan si covek

 

Zamisli da sam ispisao imena svih igrača koje su doveli. 

Nenogobuljiranje mojesa....ccccc

Declana Ricea navodno hoće Bayern. Arsenal bi valjda dao 95 miliona funata.