Jump to content
IGNORED

Venecuela


Gandalf

Recommended Posts

6 minutes ago, Budja said:

Inace, da malo patkometrisem, broj zrtava (ubijenih i ranjenih) juce i nacin upotrebe sile nije mnogo drugaciji od protesta u Parizu prve dve nedelje.

 

Priprema napada je potpuno silovanje mozga.

 

 

 

 

Koliko je ukupno ljudi mrtvo u svim protestima protiv Madura u poslednjih nekoliko godina? 

Link to comment
17 minutes ago, Budja said:

 

 

Sada vec nije rec o tome da li ce Maduro pasti, vec kako.

 

Jucerasnja akcija je bila katastrofa, para hiljada ljudi na granici (kazu na nekom tviteru 5,000) sto svkako nije bilo dovoljno.

 

Rec je o tome da, sa strane opozicije i SAD, nema volje da se Maduri skloni relativno mirnim putem.

 

Niti ima generalnog strajka, niti ima 24casovnih protesta, a za sve to postoji volja gradjana.

Ide se na provokaciju zrtava kako bi se intervencija legitimizovala. Juce im nije uspelo, da li zbog Kubanaca ili Rusa savetnika, tek, ne moze se zvati "genocidom" 5 mrtvih i  suzavac i gumenni meci.

 

 

A intervencija predstavlja decenijski problem za Juznu Ameriku i njenu polarizovanu javnost:

1. Maduro kao zrtva. Novi Ce za levicu u Juznoj Americi (umesto bolid sto i  jeste)

2. Mogucnost gerile i terorizma, od ostataka vojske povezanih sa narko kartelima, sto vodi i destabilizaciji Kolumbije a mozda i Ekvadora.

3. Suspenzija demokratije za narednih dvadesetak godina.

 

 

Ovo i ja mislim.

 

Da dodam samo da opozicija nije tamo baš tako naivna da bi se moglo reći da su to samo neke američke sluge koje će ovi instalirati na vlast. To je jedna vrsta političke elite gde ima i levih i desnih. Oni se još od Čavezovog vremena bore protiv jedne vrste diktature. I može se reći da su imali uspeha. Osvajali su često i mesta guvernera ili gradonačelnika. Kapriles je skoro pobedio Madura. Osvojili su i parlament. Sada je stvar u tome što je većina tih lidera zatvoreno, pobegli iz zemlje ili im je zabranjeno da se bave politikom. Tako je i Guaido došao u prvi plan. To da i pored svega imaju još uvek ovakvu snagu govori o tome da nisu neozbiljni.

Link to comment
On 20.2.2019. at 22:51, Bojan said:
 

 

Pronašao sam interesantan tekst iz 2011. godine o agroprojektu koji je Čaves pokrenuo u poslednjim godinama svoje vladavine, sa ciljem da Venecuela počne sama sebe da hrani. Održivost i realna izvodljivost na stranu, projekat je makar deklarativno imao dobro definisane ciljeve poput diversifikacije useva, upotrebe biopesticida, fer otkupa proizvoda, kao i zabranu masovnog izlova ribe. Koliko vidim, država se spremala da izdvoji oko 4-5 milijardi dolara za finansiranje irigacije, infrastrukture i zadruga koje bi okupile male proizvođače žitarica, kafe, kakaa i šećerne trske, plus ribare.

 

Tekst dotiče još neke interesantne detalje, poput onog da je Čavesov prvi prioritet posle revolucije bio da donese novi ustav koji će garantovati snabdevanje hranom stanovništvu i stvoriti okvir za održiv poljoprivredni model. Zašto je snabdevanje hranom bilo toliko bitno da je moralo da se unosi u ustav? Potražiću još neke izvore ali na prvi pogled mi deluje da Venecuela pre Čavesove revolucije možda i nije bila predivan raj koji su glupi socijalisti upropastili. To jest, bila je raj za 5% turbobogatih, verovatno je bila OK za još nekih 15% koji su živeli od opsluživanja onih 5%, a ostalih 80% su živeli u takvoj bedi da mnogi od njih u životu ne bi videli kako izgleda lekarska ordinacija, zelena pijaca ili supermarket da nije bilo Čavesove revolucije. Revolucije se ne primaju tako lako među ljudima, potrebna je teška muka koja će na to da ih natera. Venecuela je Čavesa dočekala sa 95% stanovništva u gradovima, to ako je tačno u pitanju je kataklizmičan podatak koji ukazuje na to koliko je život u ruralnim predelima bio nepodnošljiv dok su na drugoj strani domaći turbobogataši i raznorazni Rokfeleri imali stotine hiljada hektara u vlasništvu. Mogu da zamislim kako je izgledao život one sirotinje nabijene u favele po obodima gradova. Nije čudo da su kontali da bi im od toga i zadrti socijalizam bio bolji, ili da makar nemaju šta da izgube ako probaju. Sada verovatno razmišljaju slično (daj bilo koga i bilo šta, samo da bude hrane). Jezivo. 

Link to comment
2 minutes ago, Redoran said:

 

Pronašao sam interesantan tekst iz 2011. godine o agroprojektu koji je Čaves pokrenuo u poslednjim godinama svoje vladavine, sa ciljem da Venecuela počne sama sebe da hrani. Održivost i realna izvodljivost na stranu, projekat je makar deklarativno imao dobro definisane ciljeve poput diversifikacije useva, upotrebe biopesticida, fer otkupa proizvoda, kao i zabranu masovnog izlova ribe. Koliko vidim, država se spremala da izdvoji oko 4-5 milijardi dolara za finansiranje irigacije, infrastrukture i zadruga koje bi okupile male proizvođače žitarica, kafe, kakaa i šećerne trske, plus ribare.

 

Tekst dotiče još neke interesantne detalje, poput onog da je Čavesov prvi prioritet posle revolucije bio da donese novi ustav koji će garantovati snabdevanje hranom stanovništvu i stvoriti okvir za održiv poljoprivredni model. Zašto je snabdevanje hranom bilo toliko bitno da je moralo da se unosi u ustav? Potražiću još neke izvore ali na prvi pogled mi deluje da Venecuela pre Čavesove revolucije možda i nije bila predivan raj koji su glupi socijalisti upropastili. To jest, bila je raj za 5% turbobogatih, verovatno je bila OK za još nekih 15% koji su živeli od opsluživanja onih 5%, a ostalih 80% su živeli u takvoj bedi da mnogi od njih u životu ne bi videli kako izgleda lekarska ordinacija, zelena pijaca ili supermarket da nije bilo Čavesove revolucije. Revolucije se ne primaju tako lako među ljudima, potrebna je teška muka koja će na to da ih natera. Venecuela je Čavesa dočekala sa 95% stanovništva u gradovima, to ako je tačno u pitanju je kataklizmičan podatak koji ukazuje na to koliko je život u ruralnim predelima bio nepodnošljiv dok su na drugoj strani domaći turbobogataši i raznorazni Rokfeleri imali stotine hiljada hektara u vlasništvu. Mogu da zamislim kako je izgledao život one sirotinje nabijene u favele po obodima gradova. Nije čudo da su kontali da bi im od toga i zadrti socijalizam bio bolji, ili da makar nemaju šta da izgube ako probaju. Sada verovatno razmišljaju slično (daj bilo koga i bilo šta, samo da bude hrane). Jezivo. 

 

To nije sporno, Caves je empowered ogroman procenat stanovnistva i stoga ce povratak na standardni oligarhijski politicki model biti problematican.

 

Problem je sto Venecuela uvozi pirinac i jaja pa.... oduvek i Caves to nije promenio.

Link to comment
9 minutes ago, Tsai said:

Ne znam, pitam tebe, zivis blize. Koliko se ja secam svako malo po desetwk mrtvih

 

https://en.wikipedia.org/wiki/Venezuelan_protests_(2014–present)

 

Death(s)
Injuries

 

 

Ovo je ukupan broj, gde ima svega, najvec je broj iz opozicije ali ne i jedini.

 

Ovo dole je "cavisticki izvor" za 2017:

https://venezuelanalysis.com/analysis/13081

 

 

Rec je o brojci koja je za pet godina, recimo, manja od brojcki u Nikaragvi (visestruko manja zemlja) samo u 2018:

Death Toll in Nicaraguan Protests Hits 317, OAS Says

https://www.voanews.com/a/death-toll-nicaragua-protests-317-oas/4511928.html

 

 

 

 

Link to comment
13 minutes ago, Bojan said:

 

Ovo i ja mislim.

 

Da dodam samo da opozicija nije tamo baš tako naivna da bi se moglo reći da su to samo neke američke sluge koje će ovi instalirati na vlast. To je jedna vrsta političke elite gde ima i levih i desnih. Oni se još od Čavezovog vremena bore protiv jedne vrste diktature. I može se reći da su imali uspeha. Osvajali su često i mesta guvernera ili gradonačelnika. Kapriles je skoro pobedio Madura. Osvojili su i parlament. Sada je stvar u tome što je većina tih lidera zatvoreno, pobegli iz zemlje ili im je zabranjeno da se bave politikom. Tako je i Guaido došao u prvi plan. To da i pored svega imaju još uvek ovakvu snagu govori o tome da nisu neozbiljni.

 

 

Pitanje je zasto opozicija ne pokusa sa cvetnom revolucijom ili arapskim prolecem?

 

Jednostavno, nema 24casovnog kampovanja. To je ubedljivo najveci pritisak + generalni strajk, a to se jednostavno nije ni pokusalo.

Link to comment
26 minutes ago, Redoran said:

 

Pronašao sam interesantan tekst iz 2011. godine o agroprojektu koji je Čaves pokrenuo u poslednjim godinama svoje vladavine, sa ciljem da Venecuela počne sama sebe da hrani. Održivost i realna izvodljivost na stranu, projekat je makar deklarativno imao dobro definisane ciljeve poput diversifikacije useva, upotrebe biopesticida, fer otkupa proizvoda, kao i zabranu masovnog izlova ribe. Koliko vidim, država se spremala da izdvoji oko 4-5 milijardi dolara za finansiranje irigacije, infrastrukture i zadruga koje bi okupile male proizvođače žitarica, kafe, kakaa i šećerne trske, plus ribare.

 

Tekst dotiče još neke interesantne detalje, poput onog da je Čavesov prvi prioritet posle revolucije bio da donese novi ustav koji će garantovati snabdevanje hranom stanovništvu i stvoriti okvir za održiv poljoprivredni model. Zašto je snabdevanje hranom bilo toliko bitno da je moralo da se unosi u ustav? Potražiću još neke izvore ali na prvi pogled mi deluje da Venecuela pre Čavesove revolucije možda i nije bila predivan raj koji su glupi socijalisti upropastili. To jest, bila je raj za 5% turbobogatih, verovatno je bila OK za još nekih 15% koji su živeli od opsluživanja onih 5%, a ostalih 80% su živeli u takvoj bedi da mnogi od njih u životu ne bi videli kako izgleda lekarska ordinacija, zelena pijaca ili supermarket da nije bilo Čavesove revolucije. Revolucije se ne primaju tako lako među ljudima, potrebna je teška muka koja će na to da ih natera. Venecuela je Čavesa dočekala sa 95% stanovništva u gradovima, to ako je tačno u pitanju je kataklizmičan podatak koji ukazuje na to koliko je život u ruralnim predelima bio nepodnošljiv dok su na drugoj strani domaći turbobogataši i raznorazni Rokfeleri imali stotine hiljada hektara u vlasništvu. Mogu da zamislim kako je izgledao život one sirotinje nabijene u favele po obodima gradova. Nije čudo da su kontali da bi im od toga i zadrti socijalizam bio bolji, ili da makar nemaju šta da izgube ako probaju. Sada verovatno razmišljaju slično (daj bilo koga i bilo šta, samo da bude hrane). Jezivo. 

 

Naravno to nije sporno - da se diversifikuje. I to treba raditi onda kada imaš novca. Upravo je tada i cena nafte bila visoka i bilo je prihoda za to. Sada em što je cena daleko niža, em što je i proizvodnja opala zbog lošeg vođenja naftne kompanije. I Čavez je imao legitimitet. A čini mi se i da nije pravio toliki pritisak.

Link to comment
17 minutes ago, Budja said:

 

 

Pitanje je zasto opozicija ne pokusa sa cvetnom revolucijom ili arapskim prolecem?

 

Jednostavno, nema 24casovnog kampovanja. To je ubedljivo najveci pritisak + generalni strajk, a to se jednostavno nije ni pokusalo.

 

Pa verovatno su izgubili živce za to, pošto ih hapse. I sad im i ova CIA varijanta deluje kao izlaz.

 

 

Link to comment
2 hours ago, Budja said:

 

https://en.wikipedia.org/wiki/Venezuelan_protests_(2014–present)

 

Death(s)
Injuries

 

 

Ovo je ukupan broj, gde ima svega, najvec je broj iz opozicije ali ne i jedini.

 

Ovo dole je "cavisticki izvor" za 2017:

https://venezuelanalysis.com/analysis/13081

 

 

Rec je o brojci koja je za pet godina, recimo, manja od brojcki u Nikaragvi (visestruko manja zemlja) samo u 2018:

Death Toll in Nicaraguan Protests Hits 317, OAS Says

https://www.voanews.com/a/death-toll-nicaragua-protests-317-oas/4511928.html

 

 

 

 

 

Pa ni to ne cudi, jos jedan socijalisticki raj na zemlji...s tim sto je Ortega em duze na vlasti em ludji

 

Jadni svi ti ljudi

Link to comment
7 hours ago, Redoran said:

 

Pa postoje neki regularni međunarodni kanali poput IRC i UNHCR, na primer. SB UN bi se verovatno bez problema složio da uputi pomoć izbeglima i ugroženima. Problem je samo u tome što se supersili koja tamo vodi glavnu reč živo fućka za izbegle i ugrožene i jedino ih interesuje da pronađu model za rušenje režima. Probaće prvo sa lažnim humanitarstvom pa ako to ne prođe preći će na konkretnije metode. Svaka čast onome ko misli da ovaj regime change PR za koji su unajmili onog Virgin idiota ima bilo kakve veze sa nekom ozbiljnom humanitarnom inicijativom.

Napisao sam bilo kakva drugacija pomoc, ne nužno humanitarna. Osim direktnog vojnog napada. Imam taj problem što ne volim diktatore. Bilo da je reč o "NATO diktatoru" tipa Milo, ili diktatoru tipa Maduro. 

Edited by MancMellow
Link to comment
  • James Marshall locked this topic
  • Redoran unlocked this topic
×
×
  • Create New...