Mentalno zdravlje

[Svemir Zeka]

Međutim, interesantno je da smo mi kao opšti smer učili svašta, iako je ako mene neko pita akcenat bio na metodologiji i istraživanjima mnogo više nego na kliničkoj. Primetila sam, na osnovu onoga što mi prenose, da se sad neklinički smerovi i ne dotiču nekih stvari, za koje sam bila baš iznenađena da se ne spominju uopšte

[Malkmus]

Pa da, neki bi, kad bi pročitali simptome sa ilustracije, rekli aha, pa to je borderline, loša regulacija emocija, preosetljivost i eto dg. A borderline je, koliko znam (a možda i ne znam), strah od napuštanja disperzovan u x neuroza.

Donekle slično po simptomima, jedno urođeno, drugo je stečeno. Sa tim što ovi sa razvojnim imaju i neurološke manifestacije, neki su podložniji autoimunim i metaboličkim poremećajima, a može da im se nakači i borderline i tako...

 

 

Edited June 7 by Malkmus

[Lezilebovich]

https://fakenews.rs/2024/07/02/nlp-ispod-haube/
 

 

[Shan Jan]

Ako ste veoma empaticna osoba onda znate i sami koliko svakodnevni zivot zna da bude iscrpljujuc. Koliko vas pogadja i kad citate lose vesti i kada vidite neznance koji pate kao i koliko je lako razumeti pa i opravdavati nekog ko se lose ponasa prema vama i drugima. I jos gomila stvari... 

 

Naleteo sam na ovaj video koji je meni pogodio 9/10 problema koje vucem i koji daje neke ideje kako da se unormalite. Iako se prica o empatiji kao necem dobrom, nista u prevelikim kolicinama nije zdravo ni za vas ni za ljude oko vas.

 

[Malkmus]

Ima nas.

Nisam baš kao osobe iz klipa, ali ima nas dosta sličnih. S tim što su neki odlično maskirani u RL.

 

Postoji koncept highly sensitive people, po nekim procenama ima ih baš mnogo.

 

Jedan od načina za sanaciju problema je taj što ti nema druge da prihvatiš sebe takav kakav si, naučiš da identifikuješ emocije, pravilno ih procesuiraš i deluješ u skladu sa usvojenim.

To bi ti rekao neki kognitivno-bihejvioralni terapeut, za ostale ne znam šta bi rekli.

 

 

 

 

[Ratamahatta]

Takva su vremena, dobrog cojka bi samo jahali. I to definitivno ne na nacin na koji bi dobar cojk zeleo biti jahan

Edited July 24 by Ratamahatta

[Malkmus]

Imam strašno bitnu dopunu prethodnog mog posta.

Ovi highly sensitive su više vezani za neke crte, ne obavezno i dijagnoze, drugih problema koji se zovu razvojni poremećaji.

 

Ako izostaju osobenosti preosetljivosti na zvučne, svetlosne, taktilne i slične nadražaje onda to terapeuti, iz mog iskustva nazivaju jednostavno preosetljivošću i kažu da to nije sad nešto strašno i da se može kontrolisati.

 

I onda se to u  pravcu terapije koji sam pomenuo tretira praktično isto, samo je još brže i manje komplikovano.

 

Prepoznavanje emocija -obrada istih - bolja reakcija na problem. To je proces i to se vežba dugo.

I mora se biti strpljiv i uporan.

 

I eventualno se tu doda vežbanje bolje tolerancije stresa sličnom metodologijom.

Edited July 24 by Malkmus

[Mel]

11 hours ago, Malkmus said:

Imam strašno bitnu dopunu prethodnog mog posta.

Ovi highly sensitive su više vezani za neke crte, ne obavezno i dijagnoze, drugih problema koji se zovu razvojni poremećaji.

 

Ako izostaju osobenosti preosetljivosti na zvučne, svetlosne, taktilne i slične nadražaje onda to terapeuti, iz mog iskustva nazivaju jednostavno preosetljivošću i kažu da to nije sad nešto strašno i da se može kontrolisati.

 

I onda se to u  pravcu terapije koji sam pomenuo tretira praktično isto, samo je još brže i manje komplikovano.

 

Prepoznavanje emocija -obrada istih - bolja reakcija na problem. To je proces i to se vežba dugo.

I mora se biti strpljiv i uporan.

 

I eventualno se tu doda vežbanje bolje tolerancije stresa sličnom metodologijom.

 

 

Malo mi je sabalaja to nazivanje razvojnim poremecajima i to ako neko ima recimo blazi nivo adhd-a i asd-a.

al hajd sad

Ovo prepoznavanje emocija - ono americhko feel all the feelings- daj im ime - i reci danas sam tuzan, nervozan itd zbog toga i toga - preporuchuje se najshiroj populaciji kad recimo prolazi kroz izuzetno stresan period pa su emocije izuzetno povishene (potpuno nevezano za bilo kakav neurodiverzitet). Koliko god mozda banalno zvuchalo, znam da bih ja na tako neshto otfrknula pre 10ak godina, pristup je izuzetno delotvoran za taj neki srednji nivo chestog/svakodnevnog uznemirenja.

[Klara]

33 minutes ago, Mel said:

Ovo prepoznavanje emocija - ono americhko feel all the feelings- daj im ime - i reci danas sam tuzan, nervozan itd zbog toga i toga - preporuchuje se najshiroj populaciji 

 

Da se nadovežem na ovo 💫

 

 

 

[Malkmus]

Dosta alternativni pogledi na depresiju, medikaciju i neuobičajeno obraćanje pažnje na identitetske problema ljudi sa Dijagnozom koji dolaze od docenta na Katedri za psihijatriju BU.

 

Vredi pročitati ili preslušati sve.

https://www.madinamerica.com/2024/05/demedicalizing-depression-an-interview-with-milutin-kostic/

 

 

Neke od neobičnosti:

 

 

 

For example, Kostić critiques the flawed premises of genetics research in depression, arguing that it overlooks the heterogeneity of human experience.

 

...

 

His research also sheds light on the effects of biological narratives on patient perspectives, the complexities of drug dependency, and the profound impact of psychiatric diagnoses on individual identity.

 

...

 

In practice, when a psychiatrist, perceived as a figure of authority, tells a patient they have a disorder, it often leads the patient to believe something is fundamentally wrong with their brain, serotonin levels, or genetics. While there might be some truth to this in certain cases, it’s like saying there might be a problem with anything else—it’s uncertain, and we really have no clear idea.

 

...

 

When we asked first-year students about the effectiveness of antidepressants, they rated it just above no effect, essentially saying the effect was modest. This aligns with the most positive meta-analyses, like the Cipriani study, which also describes the effect as modest. So, the first-year students basically got it right.

However, by the second year, the perceived effectiveness started to rise. By the fourth year, their perception had increased significantly, rating antidepressants between moderate and high effectiveness. This change highlights how education can shape and sometimes distort perceptions over time.

 

...

 

Kostić: Initially, the study was conceived as a longitudinal study of patients with depression to see what happens when you don’t treat it. There aren’t many studies on this. But it quickly became clear that you can’t just not treat someone who comes to you for help. So, we changed our approach and decided to first tell them, “Maybe you don’t have a disorder.” Many people think that to validate their suffering, they need to be diagnosed with a disorder. But I don’t think a single one of my patients isn’t suffering. The fact that I don’t believe many of them have a disorder has nothing to do with their suffering.

 

...

 

One said, “Doctor, I’m having problems with impotence.” I said, “Yeah, it’s probably because of the antidepressant. We can start tapering it off.” He replied, “No, please don’t take it away. I feel awesome. I don’t want to go back to how I felt before. I just wanted to know if this is because of that, and if so, I’m fine with it.”

The second patient came in with the same issue, saying, “Doctor, I have a problem with impotence.” I said, “It’s probably because of this medication.” He responded, “Please, we must stop the medication. I can’t live with this.” Both were right for themselves; both had their own truth. There is no objective truth in these cases. This is the problem with evidence-based medicine. When we analyze benefits, they are true for the individual. Saying someone should or shouldn’t take a drug leads us into a paternalistic model where we claim to know what’s best.

 

...

 

One patient came to me with a story that stood out. She had never had suicidal ideations before. Then, the pharmacy ran out of her medication, and she missed it for two or three days. Suddenly, for the first time in her life, she had suicidal thoughts, which went away when she resumed the drug. Six months later, she had no problems, gained some weight, and her doctor decided to adjust her medication.

What I found interesting is that her previous psychiatrist knew about the risks but not enough. She told the patient, who was on 225 milligrams of Venlafaxine, to take three days of 150 milligrams, three days of 75 milligrams, one day without any, and then start the new medication the next day. This was too rapid. People often don’t realize it can take months, sometimes even years, to safely taper off these medications. This is all new data that many clinicians and patients aren’t fully aware of yet.

 

Right when she started tapering off her antidepressant, her depression seemed to return, and she had a suicide attempt, which she thankfully survived. Now we’re going much, much slower with the tapering.

 

...

 

When we tell a patient they have a disorder, it changes their identity and how they perceive themselves. I want to explore this using several examples: depression and anxiety, adult ADHD and autism, addiction, and gender dysphoria. Each of these carries different aspects of the interplay between identity and disorder.

 

...

 

But we don’t know the physiological basis of sadness, so any differences we find are claimed to be pathological markers of depression, which isn’t accurate. This oversight in reasoning is astonishing.

 

...

 

When I get back to Serbia, I plan to do a study with Lisa on our notions of drugs based on their designation as medicine. This is important because many drugs like psychedelics, marijuana, and MDMA, which were street drugs 20 years ago, are now becoming medicines. We have some ideas for questionnaires to understand people’s relationship to this change. I think this is massively important.

Personally, I’m for the legalization of all drugs. I believe it’s a moral position. Politically, examples show it shouldn’t have massive negative societal effects. But this doesn’t mean I think drugs are good. Every drug can be harmful. Alcohol is a legal drug, and it can be harmful. We recognize this with age limits, etc. It’s important for people to understand the risks and have a healthy fear of the drug.

 

 

 

Edited September 1 by Malkmus

[Svemir Zeka]

Brzi pregled:

 

Naravno, to da se MDMA koristiu tretmanu PTSP, bar onih koje ja znam, nije novost. Mnogo terapeuta smatra da u kontrolisanim uslovima može da bude korisna. 

 

Dalje, psihijatri koje sam sretala, ili oni koje su moji ljudi sretali, odustali su od DSM semantike. Više se razgovori usmeravaju na osrćanja i fenomenologiju, nego na dijagnostiku. 

 

Dalje, lično verujem u efikasnost antidepresiva, jer imam mnogo slučajeva kojima je bilo bolje nakon početnih otpora i nipodaštavanja. Pri tome, boljitak se ne očitava (samo) iz verbalnog izveštaja, već iz ukupnog izgleda, stava, glasa, držanja, ponašanja. 

[Mel]

18 minutes ago, Svemir Zeka said:

Dalje, lično verujem u efikasnost antidepresiva, jer imam mnogo slučajeva kojima je bilo bolje nakon početnih otpora i nipodaštavanja. Pri tome, boljitak se ne očitava (samo) iz verbalnog izveštaja, već iz ukupnog izgleda, stava, glasa, držanja, ponašanja. 

 

Ma hajde. Ja se svaki put kad vidim ovo ok antidepresiva kao maltene o placebu da se radi, zapitam ko gura tu prichu i zashto. Pa nek je svakom trecem pomoglo, to su milioni.

[Shan Jan]

2 hours ago, Mel said:

Ma hajde. Ja se svaki put kad vidim ovo ok antidepresiva kao maltene o placebu da se radi, zapitam ko gura tu prichu i zashto. Pa nek je svakom trecem pomoglo, to su milioni.

Iz mog iskustva i obzervacije ljudi oko mene koji su imali problema sa depresijom i anksioznoscu - gotovo 100% ucinkovitost lekova. Bukvalno mozes da vidis in real time kako se menjaju, cak i kako se drugacije ponasaju posle razlicitih antidepresiva. Pri tom, ne pricamo o ljudima koji su malo u down-u nego koji ne mogu da izadju na kraj sa zivotom zbog svog stanja, ponekad i kao pretnja i sebi i drugima. 

 

Elem, i ja vidim vec duze vreme da se po internetu gura ovaj narativ a ko ga i zasto gura nemam pojma. Voleo bih samo da prestane jer neko kome su lekici mozda jedini nacin da mu se pomogne ce mozda propustiti priliku da to proba zbog ovakvih saveta. Moguce je da u USA doktori preteruju sa deljenjem lekova za sve i svasta pa je odatle ovo poteklo ali je prilicno opasna prica.

 

Inace sa pozitivne strane: lik je u pravu kada prica da skidanje mora biti jako postepeno i dugo. Takodje po novim istrazivanjima treba prepolavljati dozu dok god je to fizicki moguce jer uticaj leka nije linearan. Sto nekako se slaze i sa mojim anegdotskim iskustvom, najteze je skinuti se sa minimalne doze. Mislim da psihijatri ne vide koliko je jak uticaj minimalnih doza.

[Mel]

5 hours ago, Shan Jan said:

Iz mog iskustva i obzervacije ljudi oko mene koji su imali problema sa depresijom i anksioznoscu - gotovo 100% ucinkovitost lekova. Bukvalno mozes da vidis in real time kako se menjaju, cak i kako se drugacije ponasaju posle razlicitih antidepresiva. Pri tom, ne pricamo o ljudima koji su malo u down-u nego koji ne mogu da izadju na kraj sa zivotom zbog svog stanja, ponekad i kao pretnja i sebi i drugima. 

 

Elem, i ja vidim vec duze vreme da se po internetu gura ovaj narativ a ko ga i zasto gura nemam pojma. Voleo bih samo da prestane jer neko kome su lekici mozda jedini nacin da mu se pomogne ce mozda propustiti priliku da to proba zbog ovakvih saveta. Moguce je da u USA doktori preteruju sa deljenjem lekova za sve i svasta pa je odatle ovo poteklo ali je prilicno opasna prica.

 

Inace sa pozitivne strane: lik je u pravu kada prica da skidanje mora biti jako postepeno i dugo. Takodje po novim istrazivanjima treba prepolavljati dozu dok god je to fizicki moguce jer uticaj leka nije linearan. Sto nekako se slaze i sa mojim anegdotskim iskustvom, najteze je skinuti se sa minimalne doze. Mislim da psihijatri ne vide koliko je jak uticaj minimalnih doza.

 

Pa chak i on kaze kako ga je jedan od tih pacijenata molio da ga ne skida sa antidepresiva.

Ali onda nema problem da 'zakljuchi' kao eto u prvoj godini studenti znaju da je uticaj antidepresiva skoro nikakav.

Neko mu je to nafilovao u glavu, to su pre one 'za poneti' fraze nego njegova originalana misao.

Amerika je to - tamo su gurali strasno adiktivne opijate i milione Amerikanaca poslali u pakao. Sad vrv treba gurati nesto drugo. navodno oprezno, ali kao da zele da kasichne antidepresive izguraju nechim novim skupljim.

 

Na lokalnom nivou u SR - neka zenica koja mu dodje u stanju gde bi malo zolofta moglo da pomogne - a on je posalje kuci jer joj je ok nije big deal a antidepresivi su ionako maltene pa placebo, ima potencijal da se 'super' provede.

imala sam takvu situaciju koja je rezultirala jakim nervnim slomom jer me je vratilo kuci i teralo da idem na neki mindfulness tretman 2 meseca koji ne da mi nije pomogao nego me je bukvalno sludeo dodatno. Odes nikad nisi bio kod psiholog a/psihijatra i on te isforsira da ides na jebeni mindfulnes bulshit jer tako ima da ispuni kvotu i u pise tamo kako je spsao drzavu razbacivanja lekova i over preskripcije. A za tvoj tezak nervni slom odgovornost ne nosi niko.

 

Lekari imaju preveliku moc kad se radi o izboru sopstvenog lechenja, i kod nas i drugde, a dosta ih nema znanja kojima bi se dalo opravdati tolika moc. Plus su ego istripovani. Recimo ovaj dechko deluje fino. Ali ponavlja nesto sto meni deluje kao nauchene floskule, a pritom mislim da je sin onog Kostica sto je bio dekan SANU. Mislim da ce doci sa tim svojim novim 'znanjima' i kad mu neko dodje po pomoc pre gledati da pogura ta svoja nova interesovanja nego pogleda sta pacijentu realno treba.

Edited September 2 by Mel

[Malkmus]

Moja je greška što nisam izvukao da on pokušava sa NEKIMA bez antidepresiva, dok onima koji ih eksplicitno traže, a on bi možda pokušao bez hemije  - iste daje.

 

To sa karakterističnim spoljašnjim izgledom (ne i stavovima) se nadam da će revidirati. Može da se izgleda potpuno uobičajeno i sa sranjima teže vrste. Ali je škola loša, pa tome ne uči. Kao ni tome da je skidanje sa niske doze na nula ponekad veoma, veoma teško, iako je do tada smanjivanje doze išlo bez većih problema.

 

Ovaj dovodi u pitanje obrazovni sistem i dogme i iznenadiće me ako ostane u Srbiji.

Pritom je i naučio sam za sebe o otkrivanju razvojnih poremećaja kod odraslih, koji su za ogromnu većinu kolega nepoznanica i time će spasiti (niko ni ne zna tačan procenat), nagađam, svakog desetog pacijenta.

 

Što se mene tiče, nadam se da će se pojaviti još neko ovoliko otvoren za kritiku sopstvene profesije. Da je postojao neko takav kad mi je bio potreban, i sa tim znanjima - koji ovi koji rade neuroze nemaju, ta profesija mi ne bi uništila život.

 

 

Edited September 2 by Malkmus