Jump to content
IGNORED

Сречна слава, домaћине! Славијо је сто година...


Singer

Recommended Posts

  • Replies 129
  • Created
  • Last Reply

Top Posters In This Topic

  • kapetanm

    11

  • Turnbull

    10

  • ToniAdams

    5

  • Аврам Гојић

    5

Pokojni stric, iako veliki komunista, funkcioner, jedan od direktora Mostogranje, ipak slavio slavu, uvek. Mi nismo, bilo nam daleko da dolazimo do Beograda. Pre nekoliko godina ja odlučiio da ću slavim slavu, iako ne verujem u boga, nisam kršten, ali da ispoštujem strica. A i da ne slavimo samo ženine katoličke praznike :) I tako se okupi samo najuža porodica, kumovi, gazza navrati kad ima vremena, i to je to. Nema crkve, nema posta (i ovako je slava sveti Stefan), nema sveće, čisto da se okupimo, i družimo uz malo priče

Link to comment

a to je to.juče jedna tetka na poslu održa predavanje nekom, da ne može da slavi očevu slavu, dok ne preuzme ikonu od oca i odnese je u crkvu gde ima da odstoji 40 dana, pa tek onda može da slavi...ja reko, nek okači roze lilihip na zid, ako on kaže da je slava, biće slava.

Link to comment
Pokojni stric, iako veliki komunista, funkcioner, jedan od direktora Mostogranje, ipak slavio slavu, uvek. Mi nismo, bilo nam daleko da dolazimo do Beograda. Pre nekoliko godina ja odlučiio da ću slavim slavu, iako ne verujem u boga, nisam kršten, ali da ispoštujem strica. A i da ne slavimo samo ženine katoličke praznike :) I tako se okupi samo najuža porodica, kumovi, gazza navrati kad ima vremena, i to je to. Nema crkve, nema posta (i ovako je slava sveti Stefan), nema sveće, čisto da se okupimo, i družimo uz malo priče
Ista nam je slava
Link to comment
ne može da slavi očevu slavu, dok ne preuzme ikonu od oca i odnese je u crkvu gde ima da odstoji 40 dana, pa tek onda može da slavi...
Čuo sam za ovo, takođe ima i običaj u selu oklen mi je majka da se, ukoliko kući nisi izgradio no se u nju uselio, slavi, pored svoje, i slava kuće. Samo što je to njima svima bilo nezgodno pošto su sve kuće bile naseljene oko '45. a stari vlasnici izgleda nisu slavili iste slave... Sećam se da je teča na tavanu našao neku ikonu pa onda slavio i tu slavu i Petku, ali on je čovek voleo da cugne i proveseli se tako da je možda i izmislio taj običaj.
Link to comment
juče jedna tetka na poslu održa predavanje nekom, da ne može da slavi očevu slavu, dok ne preuzme ikonu od oca i odnese je u crkvu gde ima da odstoji 40 dana, pa tek onda može da slavi...
NIsta gore od ljudi koji krenu tako da lupetaju gluposti za obicaje.
Link to comment

sećam se teče, subnorovca, a suštinski hedoniste, kojeg su bockali što ide po slavama. bio je neki visoki funkcioner u opštini gde je živeo. lepo je objasnio- idem kod njih kad oni slave, a ja njih zovem za 29. novembar i 1. maj. :)ne slavim, ni moji nikada nisu slavili. sv. nikola je slava i majčine i očeve porodice. okolnosti su takve da su nam najbliži srodnici s obe strane čitavog života bili na 200+ km, ali ne u istom mestu, pa nije bilo lako izvodljivo ići kod njih. još kad se udene i faktor odlučivanja da li ići kod ovih ili onih, muke žive. sećam se da smo kad sam bila baš mala par puta bili kad se desi da padne tokom vikenda. ne sećam se da je događaj imao neki religijski karakter, više je služio da se sjate u istom danu brojna razbežala deca, a kasnije i unuci, u roditeljsku kuću.jedina slava na koju idem je kod kumova za đurđevdan i kod njih idem od kako znam za sebe. bilo mi je lepo dok smo bili klinci, dok smo slavu provodili na trešnji i na ulici u igri s drugom decom. kad je došlo vreme da se premestim za trpezu, nije mi više interesantno. ne sviđa mi se kada su domaćini prisutni samo u prolazu, dok dvore goste. promenio se i sastv gostiju, pa mi to nije više ono što je nekad bilo. ali idem jer ih volim i znam da je njima važnoda dođem.

Link to comment

Tata komunista, u novu kuću ujak nam je doneo Titovu uramljenu sliku i zvao našu porodicu Crveni Kmeri. Tako, mi nikad nismo slavili, ali deda jeste- Đurđevdan. Standardno seosko porodično i prijateljsko okupljanje, sa svim slavskim običajima, redno- lomljenje kolača, zdravice ( po mišljenju dece preterano duge i besmislene govorancije), jagnje, jabuke u rakiji koje su deca pokušavala da izvade samo pomoću zuba. Sećam se da je dedi na slavu dolazio i jedan Goranac, Hamdija, koji je u Užicu imao roštiljsku radnju na autobuskoj stanici. To je bilo vreme kad je užički kraj blo nacionalno heterogeniji, što je u tom delu Srbije vazda bio težak zadatak. Sad mi ti događaji deluju veoma egzotično. Posle od dede preuzeo stric, ali se broj gostiju vremenom smanjivao. S majčine strane Sv. Nikola, baba i ujaci slavili ali se ne sećam da sam išla kao dete, roditelji jesu. Otišla sam pre desetak godina dva- tri puta, svidelo mi se kako je baba odlična kuvarica, dimljeni šaran koga je ujak upecao na Moravi i kolači sa orasima. Sad me stalno zovu ali retko idem, naročito ako slava ne pada oko vikenda. Al' zato volim da odem na Sv. Nikolu kod moje drugarice u Zemun, pre 10-ak godina je odlučila da simbolično obeležava slavu pokojnog oca i ja sam njenoj majci i njoj dugo bila jedini gost, sad ima još 2-3 gosta.

Edited by halloween
Link to comment

ja bih da slavim samo instituciju slavskog zita ali nikako da provalim kako da ga napravim bez one masine za mlevenje zita...ovde ima dosta idilicnih prica, a meni su slave (i zavetine, koje su obavezne u mom kraju) ostale u secanju po ogromnoj tenziji koja je pratila svako to spremanje. sto zbog potrosenog novca, sto zbog konstatne potrebe moje babe da svima zivima objasni kako nemaju pojma sta rade. kad se keva razvela i otisla iz sela rekla je da se konacno odmorila od spremanja slava. a koliko ja pamtim (a cujem i iz prica) slavilo se uvek i pored svih onih clanova partije u familiji. jos gore secanje mi je odlazak kod rodbine na njihove slave/zavetine. dok se ne zavrsi rucak jos i OK (a zavetine jos imaju i vasar pa je to bilo nesto to look forward to), ali nakon rucka, kad deo gostiju ode po sobama da odspava a deo sto je ostao za stolom bistri polupijanu politiku...majko mila, to pamtim kao najdosadnije sate u mom zivotu. nije bilo u familiji dece mog uzrasta pa je to bio jedan pakao. izvoli ti, snadji se sa svojom hiperaktivnoscu, ali nemoj da ometas druge goste. pa sam se tako ja jednom snasla i polomila kljucnu kost na jednoj slavi.

Link to comment
Odbrambeni. Pasivno agresivniZvanično, slavim 29.11. iz dva razloga, jednog opšte poznatog i jednog krajnje ličnog i privatnog
ovako je teklo:u vreme mog rođenja slavio se sveti ignjatije - bogonosac. deda, baba i moji roditelji. po pravilu, da je to porodično slavlje sa uskim krugom gostiju. u tinejdžerskim danima, koristio sam priliku da zovem društvo na, kao slavu, u stvari na žurku jer je datum bio zgodan: 2 januar.kada je otac umro, majka me pitala da li mislim da nastavim, rekao sam da ne mislim i vratio sam ikonu crkvi, vaznesnskoj. nikada nisam bio vernik, samo sam poštovao starije. inače, kada me pitaju za religiju, odgovorim da sam ateista (u sebi dodam i radikalni). obzirom da je slava porodično slavlje a i zbog toga što sam morao da se opredelim za slobodan dan u firmi a i što je već bilo ustaljeno od ranije, ono što je "slava" u gepratovoj je dan mog venčanja sa gospođom geprat. 31 oktobar. u firmi su pitali koja je to slava, ja sam rekao da nemam pojma onda su pogledali u kalendar i rekli da je to Sveti Luka. dobro, rekoh. pitali su za razlog pa sam im objasnio. inače, nit' me zovu niti idem na slave sem u 2 - 3 slučaja, kod prijatelja. rodbina, i moja i ženina, ne slavi slavu.sretno onima koji slave. Edited by djordje geprat
Link to comment

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...