Jump to content
IGNORED

Egipat - vojska, muslimanska braća, puč


Gandalf

Recommended Posts

A koliko juče je rekao:There are currently two paths in Egypt: Those who follow the Pharaoh, and those who follow Moses
Ne kapiram sta je hteo da kaze.
Link to comment
  • Replies 940
  • Created
  • Last Reply

Top Posters In This Topic

  • Gandalf

    85

  • Budja

    84

  • Muwan

    75

  • MancMellow

    51

Meni je svaka teza da Egipat ili neka druga islamska zemlja nisu spremni za demokratiju zastrašujuća. Šta to diktatura treba da tačno da uradi da bi pripremila narod, oblikovala političku kulturu pa da, puf, odjednom demokratija nalegne ko kec na deset?Meni je razumljivo da bi sa MB narod imao shitty demokratiju, ali borba protiv njihovih rešenja bi trebalo da se vodi u parlamentu, mirno na ulicama i uopšte u javnom prostoru. Ovo je zapravo najgore rešenje, koje čak nije vodjeno zarad sekularizma, nego za čist privatan interes.In a mean time, Aj Džazira javlja da je pre sat vremena bačen suzavac i da se puca oko Iman džamije gde su donešena stotine tela. Jadan, jadan narod.
Oсновна поставка демократије је миран начин разрешења друштвених сукоба, било да је реч о политичкој власти или чему већ. Диктатура може да допринесе том процесу али не мора, кључни су процеси у друштву. Демократија се мукотрпно гради и зачас наруши, не може да налегне...Замисли неименовани полис где се власти и начини владавина смењују грађанским ратом на чији исход утичу 1) новац 2) војска и 3) харизма. Замисли да неко измисли договорени периодични грађански рат без убијања и рушења града са јасним победником на основу комбинације та три фактора.Једно од основних правила мора бити да а) поражени не могу бити физички елиминисани или понижени више него што би да су изгубили партију баскета (отуд касније људска и посебно мањинска права насупрот тиранији већине) што је сложићеш се кључна мотивација за одрицање од насиља јер је страх најчешћи узрок агресивности.Друго правило нека буде б) ограничење власти у опсегу и трајању (конституционализам) како би остали пристали на правила игре и признавали пораз чак и онда када је too close to call (Gore vs. Bush 2000) уз утешну награду да ће тријумфовати у наредном циклусу.Треће нека буде в) свето придржавање правила игре односно поштовање према сваком играчу (који поседује било која од три фактора) независно од тога да ли је (не)званично у игри, да ли тренутно има (опадајућу) моћ или се тек нада (отуд back room deals, strange bedfellow coalitions), у супротном буди спреман да твоје оружје буде употребљено против тебе.Колико сам пратио, МБ је прекршило А, Б и В.

Додатно су:- Преценили подршку Анкаре (која је сређивањем своје куће дала путоказ за чишћење улица од демонстраната) и потценили сложност Тројне алијансе Тел Авив - Ријад - Вашингтон у обрачунавању са (бившим) чедом Техерана.- Преценили сопствену харизму (25-51%) и потценили коалициони потенцијал својих разноврсних противника (Копти, салафије, Басисти, Војска, (")либерали("))- Потценили Војску у сваком погледу- Потценили новац, посебно онај који је за египатске прилике, стечен трудом, радом и срећом (Савирис нпр.)

Hence no democracy for Egypt, for now at least.

Link to comment
Oсновна поставка демократије је миран начин разрешења друштвених сукоба, било да је реч о политичкој власти или чему већ. Диктатура може да допринесе том процесу али не мора, кључни су процеси у друштву. Демократија се мукотрпно гради и зачас наруши, не може да налегне...Замисли неименовани полис где се власти и начини владавина смењују грађанским ратом на чији исход утичу 1) новац 2) војска и 3) харизма. Замисли да неко измисли договорени периодични грађански рат без убијања и рушења града са јасним победником на основу комбинације та три фактора.Једно од основних правила мора бити да а) поражени не могу бити физички елиминисани или понижени више него што би да су изгубили партију баскета (отуд касније људска и посебно мањинска права насупрот тиранији већине) што је сложићеш се кључна мотивација за одрицање од насиља јер је страх најчешћи узрок агресивности.Друго правило нека буде б) ограничење власти у опсегу и трајању (конституционализам) како би остали пристали на правила игре и признавали пораз чак и онда када је too close to call (Gore vs. Bush 2000) уз утешну награду да ће тријумфовати у наредном циклусу.Треће нека буде в) свето придржавање правила игре односно поштовање према сваком играчу (који поседује било која од три фактора) независно од тога да ли је (не)званично у игри, да ли тренутно има (опадајућу) моћ или се тек нада (отуд back room deals, strange bedfellow coalitions), у супротном буди спреман да твоје оружје буде употребљено против тебе.Колико сам пратио, МБ је прекршило А, Б и В.

Додатно су:- Преценили подршку Анкаре (која је сређивањем своје куће дала путоказ за чишћење улица од демонстраната) и потценили сложност Тројне алијансе Тел Авив - Ријад - Вашингтон у обрачунавању са (бившим) чедом Техерана.- Преценили сопствену харизму (25-51%) и потценили коалициони потенцијал својих разноврсних противника (Копти, салафије, Басисти, Војска, (")либерали("))- Потценили Војску у сваком погледу- Потценили новац, посебно онај који је за египатске прилике, стечен трудом, радом и срећом (Савирис нпр.)

Hence no democracy for Egypt, for now at least.

Dobar pregled i koristan nacin da se demokratski procesi jednostavno objasne.Kljucan je upravo onaj deo o vladavini vecine, tj. da puko glasanje ne prestavlja demokratiju.
Link to comment

Pa da, sve je to lepo i krasno, in theory. A naravno, drugačija je pesma nakon revolucije, koja pritom i nije totalna, nego je ostavila praktično netaknutim institucije prethodnog režima. Revolutionary break mora u nekom smislu da prekrši pravila "normalne" demokratije, to je sasvim jasno, pitanje je samo u kojim razmerama. Ne branim MB, naravno, ali meriti njihovu situaciju aršinima funkcionalne demokratije je prosto promašaj. Taj smo legalizam već gledali.

Link to comment
Primeri Turske i Egipta nisu bas za poredjenje, struktura islamistickih pokreta u Egiptu je specificna, hruscanski faktor u Egiptu je specifican, uticaj Saudijske Arabije i jos nekih zalivskih drzava na Egipat je specifican, faktor Iran nije isti u Turskoj i Egiptu takodje. Ono sto je mozda najvaznije je da u Turskoj postoji nekakav politicki sinkretizam postataturkistickog nacionalistickog sekularizma i islama, dok je u Egiptu slican pokusaj simbioze zavrsio u krvi.U citavoj ovoj prici oko Egipta nekako se izmigoljio jedan od kljucnih faktora Proleca, a koji se sada izmakao i ceka propast konkurentskog pokreta MB. U pitanju su salafisti, bez ikakve sumnje na linku sa Saudijcima. Mozda je procena da ovo nije bilo njihovo deljenje karata i da ce oni zapravo narasti na sukobu vojska - MB.
ovo ce postati realnost u siriji ukoliko dodje do pobede svih ovih koji se bore protiv asada i njegovih saveznika.salafisti polako postaju vecina u neekstremistickom delu fsa.jedina nepoznaica je koliko su spremni (naravno i kada) da se obracunaju sa ekstremistima. za sada su uglavnom u odnosima koji podrazumevaju da se koliko-toliko podnose na nivou primarnog cilja.
Link to comment
jedan od najvecih problema sa ovim desavanjima je to sto su legitimizovala terorizam kao sredstvo politicke borbe. nacin na koji su Emirati, Saudijska Arabija, Izrael, uz nesrecnu Ameriku na cijem celu je bezmudi i kratkovidi cinik, i ostatak te bedne "axis of reason", unistili citavu zemlju koja je bila na kakvom-takvom pocetku stvaranja demokratije je ogroman korak unazad za ceo svet. ovo je daleko gore od vojne intervencije. poruka glasi: demokratija nije za vas, ako pokusate da je dosegnete, nateracemo vas da pucate jedni na druge.
Nije prvu put samo su okolnosti sada drugacije.Vec je ovde pisano o slicnostima sa Alzirom pocetkom devedesetih.
Link to comment
Primeri Turske i Egipta nisu bas za poredjenje, struktura islamistickih pokreta u Egiptu je specificna, hruscanski faktor u Egiptu je specifican, uticaj Saudijske Arabije i jos nekih zalivskih drzava na Egipat je specifican, faktor Iran nije isti u Turskoj i Egiptu takodje. Ono sto je mozda najvaznije je da u Turskoj postoji nekakav politicki sinkretizam postataturkistickog nacionalistickog sekularizma i islama, dok je u Egiptu slican pokusaj simbioze zavrsio u krvi.U citavoj ovoj prici oko Egipta nekako se izmigoljio jedan od kljucnih faktora Proleca, a koji se sada izmakao i ceka propast konkurentskog pokreta MB. U pitanju su salafisti, bez ikakve sumnje na linku sa Saudijcima. Mozda je procena da ovo nije bilo njihovo deljenje karata i da ce oni zapravo narasti na sukobu vojska - MB.
Postoji i teorija zavere da je Al Sisi salaf.
Link to comment
Poludeo je, defo :isuse:
Ma, jok.Dupli diskurs, tako popularan u danasnje vreme.Zabavljaj gradjane anti- (birati po izboru: SAD, Izrael, ...) retorikom a ispod zita sasvim lepo saradjivati.
Link to comment
Budimac - nije loš. Za ono zalijevanje gazanskih tuneldžija govnima nisam ni znao.I opet ti provincijski guverneri. Sisoje mu dao popis, Morsi mu pokazao patku i instalirao sa svog popisa, bum. Zar su zaista tako bitni da je to ono na čemu se lomi odluka o puču? Edited by Roger Sanchez
Link to comment

Nije los, ali mu ovaj deo ne stima:"Ubeđeni da im izborne pobede daju dovoljno osnova za vlast... počinje jedna rečenica u tom tekstu. Hmmm, mislio sam da je u demokratijama to zaista dovoljna osnova" ......kao sto smo ustanovili ranije.

Edited by Anduril
Link to comment

Gospodo, znam da ne volite tu tematiku uopšte, ali ovo vam je još jedan pokazatelj da svaka revolucija mora da obuhvati instrumente sile u svom prvom talasu, a ujedno i odgovor na pitanje zašto su komunisti naizgled tako čvrsto ovladavali zemljama nakon svojih revolucija. Zato što je prvo što se radi likvidacija starih instrumenata moći, ulazak u DB, policiju, gde sve treba. Pa tek onda ide ostalo. Ujedno i objašnjenje gde smo se zajebali 5. oktobra.Naravno, lakše je to reći nego učiniti, i ne može se spremiti kadar za tako nešto u nekakvoj spontanoj uličnoj kvazirevoluciji i protestima zbog izbora, ali ipak, neka ostane za nauk svim narednim pokoljenjima...

Link to comment
×
×
  • Create New...