Fudizam - preterivanje s kulturom hrane

[Indy]

Plus, materijal za čitanje:Sublime and Profane: Our Contemporary Obsession With Food by Maria Tumarkin(Ovo mi izgleda jako dobro napisano, a plus se spominje i Bourdain ;) ... kao i dole)

It’s one of the classic sequences of surrealist cinema: in Luis Buñuel’s

, people gather for what at first looks like your typical upper-class dinner party. The maid collects everyone’s coats. The hostess introduces the guests to each other. She has given much thought to where everyone should be seated, and she places them evenly round a table, the better to facilitate conversation – about the population explosion, and a recent trip to Madrid, and the latest Tristan and Isolde production. And so they sit. On shiny white toilets.‘Mama, I am hungry,’ Sophie says, the hostess’s young daughter. Mama reprimands Sophie for her bad table manners.One of the guests flushes his toilet and momentarily excuses himself. ‘Where’s the dining room, please?’ he asks the maid ever so discreetly.‘Last door on the right,’ the maid whispers back.The man locks the door behind him and sits on a solitary chair in a tiny near-empty room, where he unfolds a small table and presses a button in the wall: out from the wall comes a pretty good-looking meal and a drink. In complete silence, he rips into the food, visibly relieved. A minute later there’s a knock: another guest, a young woman, eager to use the facilities.‘It’s occupied!’ There is a whiff of annoyance in the hungry man’s voice.‘Oh. I am sorry.’Almost forty years later, the deadpan reversal enacted in that scene would scandalise no one. But it is still a lot of fun to watch. And the things Buñuel takes aim at – the fetishisation of food and meal occasions; the way privilege and pretence distort our relationship with food; the food wank – are still worthy targets. However rarefied the rituals we care to construct around mealtimes, the fundamentals stay the same: food goes in, and goes out. In the end, food may be one of the cornerstones of civilisation, and just about the most illuminating index of human culture we have; it may give us hope and a meaningful way of understanding difference and caring for others. But there is much about food that is plainly absurd, and in this, its very absurdity, it is rousingly universal. The last thing we should do is always take it seriously.

The Moral Crusade Against Foodies by B.R. MyersOvo je malčice serioznije

THE ROMAN HISTORIAN Livy famously regarded the glorification of chefs as the sign of a culture in decline. I wonder what he would have thought of The New York Times’ efforts to admit “young idols with cleavers” into America’s pantheon of food-service heroes.

With their swinging scabbards, muscled forearms and constant proximity to flesh, butchers have the raw, emotional appeal of an indie band … “Think about it. What’s sexy?” said Tia Keenan, the fromager at Casellula Cheese and Wine Café and an unabashed butcher fan. “Dangerous is sometimes sexy, and they are generally big guys with knives who are covered in blood.”

Edited December 4, 2012 by Indy

[betty]

takodje taj trend fejsbucenja svog punog tanjira nema blage veze sa forumskim diskusijama o hrani propracenim prigodnim slikama.

pa da, ova diskusija se zahuktala na skroz drugu stranu, nema veze jedno s drugim. na fejsu generalno postoji trend da izvadis smartic, kliknes da uhvatis momenat ma koliko banalan bio, i podignes na fejs da podelis. slike su obicno mutne, hrana je obicno obicna, pratece poruke su obicno nesto tipa 'snicla u sedam u dobrom drustvu'. u mojoj subkulturi* postoje frikovi koji kliknu smartic kad god nam neki bitan predavac dodje u goste, i dignu na fejs tu jezivo mutnu sliku dok predavanje jos traje (vazno je da jos traje). onda drugi u sali odu na fejs pa lajkuju pre nego sto se zavrsi (vazno je da bude pre), sve smeskajuci se jedni drugima uzivo u polumraku dok gostujuci predavac prica i misli da ga ljudi slusaju.* nalozenih phd studenata Edited December 4, 2012 by betty

[renne]

uuu bolan hurmashce! 2 dana chekam da mi mater da recepat, sad ce ona morati da pravi ^_^

Daću ti ja recept, što nisi tražila

[yolo]

na radost svih foodie hejtera, sinoc se u D2.0 konzumirao sushi i mast sa alevom paprikom

[Indy]

Prevod?

[Caligula]

off:

inace imam samo jednu sliku moje hrane kojom sam zapravo zadovoljan (slikom, ne hranom), i sada cu je okaciti.

Nije loso za pocetakHrana se najbolje fotka na dnevnom svetlu, iz malo nizeg ili malo viseg ugla no sto je ovaj tvoj:) ako ima neki sirup koji daje refleksije napraviti ih malom zilbericom na silu, ako je hrana pak jako teksturisana koristiti ostro svetlo da bi se tekstura istakla.ovaj rad: Edited December 4, 2012 by CowBoy

[Razzmatazz]

na radost svih foodie hejtera, sinoc se u D2.0 konzumirao sushi i mast sa alevom paprikom

Instagram me, like one of your french fries!

[InvisibleLight]

fudizam meets modernizacija spc

[adam]

gledao pre neko vece neki doc o claridges hotelu u londri i ostao bez teksta. jes da i ja volim i pojesti i gledati druge kako kuvaju i nemam nista protiv da probam razne novotarije al ono je zaista preterivanje. pravili neku gozbu sad za olimpijadu (noma taste in london, nesto tako) i jedno od predjela su zivi mravi (da, da, jedu se zivi) na salati specijalno dopremljeni iz danske. pa je prva tura pomrla usput pa je jedan morao da ide po novu. a da ne pricam kako je to izgledalo u kujni. servirali su po sest (ili osam, nisam vise siguran) komada u nekim teglicama, da ne pobegnu. pa se iz teglice izruce u salatu prelivenu pavlakom u nadi da nece uspeti da isplivaju. jebem li ga, ja ne bi platio trista funti da jurim zive mrave po tanjiru a pogotovo da ih jedem jer, eto, imaju neki kao vau ukus. ukus je, pri tom, opisan kao limunast, znaci cak nije ni nesto originalno sto bi sirilo vidike. bila je i neka sargarepa servirana sa sve zemljom pa je treba iscupati i pojesti. ne znam, zivi mravi i blatnjave mrkvice... nisu me ubedili... ostatak je, doduse, bio mamojeban, ne bih ostao gladan al opet...

[yolo]

a kakve to veze ima sa temom? bizarnosti i perverzije su odvajkada bile deo ljudskih zivota a meni su przeni skakakvci posluzeni pre 20 godina u australijskom restoranu u becu bez ikakve zadrske, nouvo cuisine i gastronomije.

[mire]

ako ništa, u naslovu teme je reč "preterivanje"...

[adam]

a kakve to veze ima sa temom? bizarnosti i perverzije su odvajkada bile deo ljudskih zivota a meni su przeni skakakvci posluzeni pre 20 godina u australijskom restoranu u becu bez ikakve zadrske, nouvo cuisine i gastronomije.

jebote sad cu da zvucim kao kauboj na modernoj umetnosti... mogu da potpisem sve sto si do sad pisao na temi, potpuno se slazem s tobom. dopada mi se kad se eksperimentise i otkrivaju novi ukusi, dopada mi se sto je doslo do demokratizacije i demistifikacije hrane i sto je i meni dostupno svasta sto je nekad bio pusti san al ovo mi se ne dopada. preterivanje zarad preterivanja. zahvaljujuci ovakvim desavanjima razni sebi daju za pravo da pljuju po kreativnim kuvarima koji su vredni i paznje i slave. mislim, u pravu si, perverzija ce uvek biti - al bice i kritike.jebiga, danima sam pod utiskom te pizdarije pa sam morao negde da lanem. kad bolje razmislim, mozda sam trebao ovo negde drugde da napisem...przeni skakavci su tradicionalna klopa, to se ne racuna. :)

[yolo]

mda, no ja sam hteo kasti da je perverzija u kuhinji bilo odvajkada, pre fudizma, dzejmizma, najdzelizma, tj niko se od njih nije bavio time. na dvorovima se odvajkada svasta ludo jelo. dobro, neka pisu ljudi, slazem sem, neka se dive, kritikuju, sta god, ali je to tako mala, slepa ulica celog fenomena da stvarno nije vredna pisanja knjiga. ali nema veze neka cveta tisucu cvetova i stotinu mrava neka mili po salati, meni se eventualno omakne neki puz kad lose operem...

[banatjanin]

ne znam za mravea ta šargarepa u saksiji je u stvari rotkva, i nije u pravoj zemlji, nego je to što na nju liči jestivojedno od najčešće pominjanih i slavljenih jela iz Nome, šefa Renea Redžepija, oficijalno, u ovom trenutku najboljeg kuvara sveta

[adam]

ne znam za mravea ta šargarepa u saksiji je u stvari rotkva, i nije u pravoj zemlji, nego je to što na nju liči jestivojedno od najčešće pominjanih i slavljenih jela iz Nome, šefa Renea Redžepija, oficijalno, u ovom trenutku najboljeg kuvara sveta

da, da, u pravu si, rotkva. ja mislio da je u zemlji, nisu objasnili. i jeste noma, bili dani nome u hotelu povodom olimpijade. i mravi su bili deo price, jedno od predjela. to mi je bilo bas nekako, sta ti ja znam... objasnjavali da kad ga zagrizes, mrav ispusta kao nesto limunasto pa je to kao fazon. meni nije neki. jos sam pod utiskom, najvise zato sto su morali da nabavljaju novu turu mrava jer se prva tura podavila u putu. sta ga znam...no u pravu je gazza, to je marginalni momenat, samo sam ja jos pod utiskom pa sam, kao sto rekoh, morao da lanem.