Jump to content
IGNORED

DOOM! DOOM IS UPON US! (Raspad naseg drustva, pbp)


Аврам Гојић

Recommended Posts

3 minutes ago, aram said:

Sve ok, ali zašto ne bi išao na more? Jel to nešto samo za inženjere?

Ne zna da pliva i smeta mu pesak ili slana voda. Voli da ode na jezero da peca

  • Haha 1
Link to comment
  • Replies 38k
  • Created
  • Last Reply

Top Posters In This Topic

  • gospa buba

    1865

  • ToniAdams

    933

  • Filozof manijak

    811

  • radisa

    729

Top Posters In This Topic

Posted Images

27 minutes ago, aram said:

@Ayatollah uz svo dužno poštovanje, ja ne razumem kako bi funkcionisao svet u kome bi svi bili pravnici i doktori nauka? Naravno da sama plaća i stan i sve ostalo, auto još nije kupila ali  samo zato što još nema vozačku. Dve hiljade evra bruto uopšte nije tako malo da od toga ne može da se živi.

A i taj ideal ako ne kupiš auto, ništa nisi uradio, je golo govno. Samo održava status quo.

Link to comment
1 minute ago, aram said:

Ove godine puni 65. Misliš da je pravo vreme da uči da vozi kamion? 

 

Pa sad..pisao sam danas na vocapu da znam coveka od skoro 75 koji to sjajno radi i utovara drva pride..no, on to radi ceo zivot :)

 

Mislio sam da ti je brat u 50-im jos uvek. 

Ovako, ne. 

Bar ce penzija uskoro.

Link to comment

Ko se opismeni u osnovnoj taj će i ostati pismen. Ja ne znam ikoga da mu je u srednjoj kvrcnulo da više čita i proučava gramatiku. Na pismenost će ionako više uticati mass mediji i pop kultura nego domaći iz gramatike. 

Uvođenje srpskog na faxove bi bila tragikomika u ionako tužnom akademskom školstvu.

  • +1 2
Link to comment
7 minutes ago, aram said:

I ja pričam o individualnoj perspektivi. Samo ne o perspektivi bolje zarade i “uglednijeg” posla, nego o perspektivi sreće i zadovoljstva sopstvenim životom. Devojci je škola bila mučenje. Toliko da su krenuli i napadi depresije i anksioznosti. Sada je srećna. A nema veće sreće za roditelje od toga. 


 

Iz tog ugla najvaznije je da je zdrava i srecna. Bice i drugog posla ako sve kase postanu automatizovane.

  • +1 2
Link to comment
6 minutes ago, ultra plasticni said:

Ne zna da pliva i smeta mu pesak ili slana voda. Voli da ode na jezero da peca


Da se ja pitam da plivaju bi morali da nauce svi kroz skolu i to pre puberteta da ih ne bude blam da uce posle. Podavise ona silna deca na jezerima i recicama dzab dzabe. Mora ne mora ni da vidi ako nece.

Edited by Moonwalker
  • +1 2
Link to comment
12 minutes ago, ultra plasticni said:

Kakva iskrivljena perspektiva ciljeva, naravno da neko moze da bude srecan i zadovoljan kao prodavacica, medicinska sestra, automehanicar, pekar ili taksista da nema visoke ciljeve u zivotu i da ga briga za skole i diplome pestuje povrce i ne zeli da ide 10 dana na more

 

Plus moze da radeci kao prodavacica da smisli usput neki biznis, obogati se i preseli da zivi na moru. :D

Imam klijenta koji je od moleraja u Australiji napravio ozbiljne pare, onda krenuo da ulaze u razne poslove, otkup zlata, antikviteti, rasciscavanje i renoviranje kuca, kupovina, preuredjivanje i prodaja, rentiranje stanova,sad je vec dosao i do produkcije filmova...

Milioner je a i dalje ne moze da napise recenicu bez gresaka u spelovanju, a i zabole ga.

  • +1 1
Link to comment

 

1 hour ago, djordje geprat said:

ovo dvoje što sam zamastio jeste obrazovanje. 

 

dalje, ne bih.

Samo što se to podebljano ne poklapa sa tvojom fetišizacijom nivoa obrazovanja. Roditelj može da bude uspešan zanatlija, dete sa fakultetom, ali mu diploma u trenutku slabo vredi jer tržište reklo tako (inflacija diploma i ne vrede sve podjednako jer biznisu tako odgovara), i šta onda? 

 

Quote

Society's push to get all young people into four-year colleges — what William Symonds calls the "one road to heaven" approach — contributes to a shortage of skilled workers.

 

"People degrade or demean jobs that don't require a four-year degree. …That's not what they want their kids to do," says Symonds, who is launching the Global Pathways Institute at Arizona State University to study this issue and urge policymakers to help students find the best "pathway" to success.

At the same time, high schools have dropped vocational and technical education programs over the past 30 years, eliminating a key way young people are introduced to these careers.

 

"Over the last 40 or 50 years, we've portrayed work differently and we reward some forms of education far more passionately than others," says Mike Rowe, host of Somebody's Gotta Do It and Dirty Jobs. After working blue-collar jobs across the country for his show, Rowe started a foundation, mikeroweWORKS, to address the image problem.

"Higher education is in one column and everything else is called alternative. And those kinds of pursuits are reserved for people who are somehow deficient or somehow not cut out for the desirable path."

 

Rowe worries there are too many young people going to four-year colleges, racking up huge amounts of debt and ultimately ending up unemployed, when they could've taken a less-expensive path and ended up with a good-paying job.

Rowe also points out that language matters.

"What's aspirational about 'middle skill'?" says Rowe. "It's going to take a generation to get people to really challenge the stereotypes that come along with skilled-labor type jobs."

 

Link to comment
19 minutes ago, Moonwalker said:


 

Iz tog ugla najvaznije je da je zdrava i srecna.

Ovo je dosta zajebano filozofsko pitanje koje sebi sve češće postavljam...

 

Ko je srećniji, čovek koji je inženjer, ima veliku platu, nema egstencijalne probleme, ima nekretnine, autmobile, završenu školu, za koju se namučio, posao od 12 sati dnevno i to posao koji voli, ali je naporno u PM jer nikad nema mira, godišnji odmor provede uz laptop, filmove gleda™ tako što mu ne jednom monitoru ide film, dok radi na druga dva ili kasirka koja radi od 8 do 16 i posle toga nema više opterećenja poslom, ali je opterećena drugim, životnim stvarima...

 

Naravno različiti su nivoi njihove sreće/nesreće, ali sam sve ubeđeniji da kasirku, problemi, iako uglavnom egzistencijalne prirode, manje čine nesrećnom nego mog hipotetičkog™ inženjera... ALi, da, sa druge strane inženjer ne bi mogao da živi kasirkinim životom, jer bi ga to činilo daleko nesrećnijim nego što je sad...

 

I eto kvake 22...

  • +1 4
  • Hvala 1
Link to comment

Poslovi od 12 sati dnevno, što veća proizvodnja, potrošnja, rast BDPa i akumulacija njegovog visočanstvaa kapitala, to je ideal vredan življenja na planeti Zemlji.

Link to comment
2 minutes ago, radisa said:

 

 

I eto kvake 22...

 

Ako je verovati Hozeu Muhiki (originalnom a ne nasem Jozi Mujici) sreca je u slobodi, slobodnom vremenu..jer ono steceno neces poneti sa sobom kad ti dodje sudnji cas..tada ce ti samo ostati uspomene na lepe momente.

 

Uvek je trava zelenija sa druge strane..

  • +1 5
Link to comment
5 minutes ago, radisa said:

Ovo je dosta zajebano filozofsko pitanje koje sebi sve češće postavljam...

 

Ko je srećniji, čovek koji je inženjer, ima veliku platu, nema egstencijalne probleme, ima nekretnine, autmobile, završenu školu, za koju se namučio, posao od 12 sati dnevno i to posao koji voli, ali je naporno u PM jer nikad nema mira, godišnji odmor provede uz laptop, filmove gleda™ tako što mu ne jednom monitoru ide film, dok radi na druga dva ili kasirka koja radi od 8 do 16 i posle toga nema više opterećenja poslom, ali je opterećena drugim, životnim stvarima...

 

Naravno različiti su nivoi njihove sreće/nesreće, ali sam sve ubeđeniji da kasirku, problemi, iako uglavnom egzistencijalne prirode, manje čine nesrećnom nego mog hipotetičkog™ inženjera... ALi, da, sa druge strane inženjer ne bi mogao da živi kasirkinim životom, jer bi ga to činilo daleko nesrećnijim nego što je sad...

 

I eto kvake 22...

 

Zavisi sta te cini srecnim!

 

Najbolje je imati dobar posao, ne mislis na egzistenciju previse, a pola sata posle radnog vremena od 8h si free, ukljucujuci i vikende i odmore.

 

A za to ne moras biti kasirka u Maksiju ili direktor drzavne firme.

 

A imas i trecu opciju...iscimas se kao tvoj inzinjer do 45-50, a ako prezivis toliko od stresa i napora, a posle toga se bacis u laganiju pricu, gde neko drugi se cima, a ti probas da "uzivas". Naravno, to se jako retko desi, jer kad si u "treningu" 20 i kusur godina, nije uopste lako "opusitti" se koliko ti godine zahtevaju.

 

 

Licno nikad ne bih prihvatio ni duplo vecu platu, ako mi neko oduzima slobodno vreme i moje vreme sa porodicom i prijateljima... nema tih para...

 

Edited by Milosh76
  • +1 1
Link to comment
15 minutes ago, radisa said:

Ovo je dosta zajebano filozofsko pitanje koje sebi sve češće postavljam...

 

Ko je srećniji, čovek koji je inženjer, ima veliku platu, nema egstencijalne probleme, ima nekretnine, autmobile, završenu školu, za koju se namučio, posao od 12 sati dnevno i to posao koji voli, ali je naporno u PM jer nikad nema mira, godišnji odmor provede uz laptop, filmove gleda™ tako što mu ne jednom monitoru ide film, dok radi na druga dva ili kasirka koja radi od 8 do 16 i posle toga nema više opterećenja poslom, ali je opterećena drugim, životnim stvarima...

 

Naravno različiti su nivoi njihove sreće/nesreće, ali sam sve ubeđeniji da kasirku, problemi, iako uglavnom egzistencijalne prirode, manje čine nesrećnom nego mog hipotetičkog™ inženjera... ALi, da, sa druge strane inženjer ne bi mogao da živi kasirkinim životom, jer bi ga to činilo daleko nesrećnijim nego što je sad...

 

I eto kvake 22...

 

 

Zavisi iz koje tacke na vremenskoj osi i tada aktuelnog stanja gledas. I zavisi sta te cini srecnim, a to je tako indivudualno. Teoretski da mozes da postavis sebi isto pitanje, ali da si siguran da uzmes licne i opste oklonosti tog trenutka u obzir i tada da pokusas da ogovoris ponovo na to pitanje za svaki taj trenutak, mada se to meni cini besmislenim. Najbolji savet koji sam ikad mogla da dobijem je da se donete odluke nikad ne razmatraju unazad jer su to bile najbolje moguce odluke u datom trenutku. Postojao je dobar razlog zasto smo tako tada odlucili.

 

U krajnjem slucaju taj hipoteticki inzenjer moze da sidje sa tog ringispila ako hoce i oseca da je zasicen, balans mu je bolji. 

 

 

 

 

 

Edited by Moonwalker
Link to comment
4 minutes ago, radisa said:

I eto kvake 22...


pa rešenje je prosto - svako mora to da reši u skladu sa svojom prirodom, ne sa idejom drugih kako bi to trebalo. pa ni idejom roditelja. važno je njegovo osećanje sreće, a ne kako bih se ja osećao na njegovom mestu.
jebi ga, ovaj moj magarac će studirati istoriju i završiti kao profesor u školi sa takođe 2000 evra bruto i klincima koji ti skaču po ganglijama po ceo dan. ja sam studirao matematiku i kad sam shvatio da ću najverovatnije završiti kao profesor, pobegao sam vrišteći niz ulicu. dok moj magarac završi faks, a još će morati i da polaže državni ispit, ova devojka će imati pet godina staža i postaće makar poslovođa u nekom lidlu ili aldiju i imati 3000 evra. za nju je posao samo sredstvo za obezbeđivanje egzistencije i ne želi da se oko njega angažuje više nego što je neophodno. dok momak koga sam pominjao da farba auta radi 10-12 sati (otvorio je svoju firmu), pa kad dođe kući čita knjige o farbama, industrijskom dizajnu i jebene kataloge farbi, proučava nove tehnologije. uči čovek, jer želi da bude još bolji u svom poslu. garantujem da mesečno nije ispod 10 hiljada.

  • +1 1
Link to comment

Create an account or sign in to comment

You need to be a member in order to leave a comment

Create an account

Sign up for a new account in our community. It's easy!

Register a new account

Sign in

Already have an account? Sign in here.

Sign In Now
×
×
  • Create New...