NDH

[vathra]

Ako i zanemarimo drago komšijsko učitavanje o "braniteljstvu" (ah, Tamo tako omiljen izraz) kvislinga i njegovoj pomoći da Beograd bude "očišćen" od Židova u ekspresnom roku, iako je dokazano da su Holokaust u Srbiji izvršile nemačke okupatorske formacije SS, SD, Gestapo i Vermaht (svi iz Trećeg rajha), tvoju percepciju zamagljuje neobična vrsta divljenja koju imaš prema poznatijem i uspešnijem kolegi Dimitrijeviću pa propuštaš da jasno sagledaš naslove knjiga za koje je dobio "potporu". Da bih ti pomogao, boldovao sam ih, pa pročitaj pažljivo. 

 

Onda možemo i da prodiskutujemo o tome šta je tu tačno "kooperativno" (kako si ovaj izraz pežorativno upotrebio) ili ima a priori neki negativan kontekst. JNA u Sloveniji? Saveznički oklop?

 

Ако је теби у реду да се улази у било какву сарадњу са сподобама као што су Хасанбеговић или Деспот, онда не знам о чему треба даље да расправљамо. Једино што би њима слао је да објаве су срања која су правили - иначе и имам таквог материјала и радо бих им га послао.

Да неко уради текст о усташама, у коме не само да не спомене срања која су радиле, него још и да на крају закључи да су били некакав романтичарски покрет ми је благо несхватљиво. Још мање потреба неких људи да га бране после тога. Особу која приде ради у државном историјском институту и политички је ангажована.

И наравно да ће да му дају паре за неутралне књиге, а не за раније радове и интервјуе подршке. Ако немају морала не значи да немају мозга.

 

За оне који су пропустили почетак дискусије, прочитати део обележен црвеним.

Edited May 17, 2016 by vathra

[Lord Protector]

 

Franjevci u Hercegovini su kroz svu svoju povijest imali velikih, gotovo nesnosnih protivština. Ali poteškoće kojima su bili izvrgnuti u posljednje polustoljeće 2. tisućljeća vjerojatno mnogo nadilaze one koje su imali u prošlim stoljećima. U tomu pogledu imamo na umu poglavito pobunu komunista protiv postojeće vlasti i njihovo zlokobno preuzimanje građanske uprave. Budući da su komunisti u svomu programu imali uništenje vjere u narodu, žestoko su postupili protiv hercegovačkih franjevaca i 66 ih usmrtili. 

 

 

http://www.pobijeni.info/

[Dr Arslanagić]

Verovatno i više. Deda jednog mog druga, partizan iz Dalmacije, često je govorio da nema boljih boraca od fratara.

[Lord Protector]

 

Ubojstvo na Širokomu Brijegu

Partizanska komunistička vojska, koju su naoružali Rusi, Englezi i Amerikanci, trebala je od Imotskoga preko Posušja i od Čapljine i Ljubuškoga preko Čitluka ići prema Mostaru. Za to je zadužen Osmi dalmatinski korpus. Zapovijedao mu je Petar Drapšin, a kao političkog povjerenika imao je Boška Šiljegovića. Taj je korpus imao oko 11.000 vojnika, a sastojao se od tri divizije: 9., 19. i 26.

Osmi dalmatinski korpus započeo je ozbiljniju borbu u studenom 1944. Njegova 26. divizija išla je prodolinom koja se prostire od Posušja prema Mostaru. Desno od te 26. divizije išla je njegova 9. divizija korpusa, a njegova 19. divizija lijevo od 26. divizije. Izravno na Široki Brijeg išla je 26. divizija Osmoga dalmatinskog korpusa. Ona se sastojala od 4 bataljuna. Četvrti bataljun 26. divizije, uz pomoć prve jedinice prvoga bataljuna te divizije, zauzeo je samostan, gimnaziju i konvikt za vanjske đake na Širokomu Brijegu.

Široki Brijeg, s vojničkog stanovišta, nije imao veće značenje od drugih brda koja opkoljuju prodolinu od Posušja do Mostara. Ali Široki Brijeg bio je poznatiji od obližnjih brda zbog franjevačkoga samostana, franjevačke klasične gimnazije i konvikta za vanjske đake, koji su se na njemu nalazili.

Franjevačke ustanove na Širokomu Brijegu bile su posebni trn u oku komunističkoga pokreta, koji se već i prije Drugog svjetskog rata širio i po hrvatskim krajevima. Njegova je nauka slabo prodirala među siromašni hercegovački narod, koji je radije slijedio kršćansku nauku koju su franjevci propovijedali.

Osim toga učeni ljudi koji su završili gimnaziju na Širokomu Brijegu, posebno oni rodom iz Hercegovine, pretežno su odbacivali komunističku nauku. To je komuniste uvjeravalo da ne će imati veliki uspjeh u Hercegovini dok postoje franjevačke ustanove na Širokomu Brijegu.

Kada se partizanska vojska približavala Širokomu Brijegu, tko je poznavao njihovo komunističko uvjerenje strahovao je za sudbinu onih franjevaca. A širokobriješki franjevci, koji su se svojim radom isticali u javnom životu, smatrali su da bi za njih bilo nerazborito čekati dolazak komunista. Stoga su otišli ispred njih na sigurnija mjesta. Oni koji su ostali ili su bili stari, pa već dulje nisu sudjelovali u javnom životu, ili su kroz život samo predavali đacima gimnazijske predmete pa nisu vidjeli zbog čega bi se trebali bojati, ili su bili mladi, koji su istom ušli u život i kao klerici nisu imali nikakve veze sa svijetom. Oni nisu vjerovali pojedinim vijestima koje su do njih dolazile da su svi fratri na Širokomu Brijegu unaprijed osuđeni na smrt.

U ostavštini fra Dominika Mandića nalazi se jedna bilješka, koju je on od nekoga primio i zabilježio je, da je u Trebinju održana sjednica partizanskih vođa na kojoj je odlučeno pobiti sve fratre samostana na Širokomu Brijegu.

Prema drugim vijestima komunisti su oko 17. siječnja 1945. držali sastanak na Crvenomu Vrhu u Biokovu, na kojemu je primljena odluka, možda na temelju one u Trebinju, da samostan na Širokomu Brijegu treba uništiti.

Dugogodišnji prefekt sjemeništaraca na Širokomu Brijegu fra Viktor Nuić u to vrijeme nalazio se u župnom stanu u Posuškom Gradcu. S njim je bio i mladi fra Lucijan Kordić. Oni su čuli od komunističkih vojnika u mjestu da će fratri na Širokomu Brijegu biti pobijeni pa su tražili način kako bi na to upozorili one fratre. U mjestu se nalazio šesnaestogodišnji sjemeništarac Vinko Oreč, koji je poslije ušao u Franjevački red i uzeo ime fra Leonard. Njega su zamolili da preko brda ode na Široki Brijeg i izvijesti fra Radu Vukšića, ravnatelja gimnazije, kakva se sudbina sprema širokobriješkim fratrima. Vinko Oreč je to spremno učinio. Fra Rade ga je saslušao, ali nije smatrao vjerojatnom vijest koju mu je donio mladi i hrabri sjemeništarac: bio je uvjeren da su fratri nevini, pa nije mogao zamisliti da bi ih netko nevine ubio.

Na Kočerinu je bio kapelan fra Vinko Dragićević. Kada su partizani došli u Kočerin, 19. studenoga 1944., zauzeli su dio župnog stana. Fra Vinko je češće s njima razgovarao. Posebno mu je upao u oči Ante Tolić, partizanski glasonoša, koji mu je jedanput rekao: »Na Širokomu Brijegu ne će ni mačka ostati na životu.« Fra Vinko je samo čekao prigodu da mogne neopažen otići na Široki Brijeg i to dojaviti fratrima. Ali oni nisu ozbiljno shvatili tu poruku.

Mladi kapelan na župi u Vitini fra Svetislav Markotić čuo je od partizana da misle sve fratre na Brijegu pobiti i samostan uništiti. Ta vijest se njega neobično dojmila i odlučio je o njoj izvijestiti fratre na Širokomu Brijegu. Premda mu je bilo opasno, on se provukao kroz partizanske redove i rekao fratrima na Širokomu Brijegu što je čuo da im se sprema.

Iako su već od studenoga 1944. borbe oko Širokoga Brijega bile stalne, odlučna je borba započela 6. veljače 1945. Prije 7 sati ujutro oglasila se žestoka topnička paljba i trajala je cijeli dan. To je pucanje nastavljeno i sutradan. Glavni cilj tih topovskih hitaca bila je crkva na Širokomu Brijegu. Na njezinu pročelju poslije su neki nabrojili 296 udaraca.

Partizanska vojska došla je pred crkvu 7. veljače oko 11 sati prije podne. Odmah su im otvorili samostanska vrata. U samostanu su našli 12 fratara, nekoliko đaka i okolnoga puka, koji se sklonio u samostan, is­pred topova misleći da je tu sigurniji nego u svojim kućicama. U njemu nisu našli vojske. Njemačka i Hrvatska vojska, koja se nalazila u blizini samostana, dan je prije otišla prema Mostaru.

Ti partizanski vojnici skupili su sve fratre, koji su se tada nalazili u samostanu, u jednu sobu. Popisivali su ih, vrijeđali i tražili oružje, kojega naravno nije bilo. Kada su čuli da se u samostanu nalazi još jedan fratar bolestan, fra Marko Barbarić, otišli su po njega i donijeli ga. Oko 4 sata poslije podne poslali su okolne ljude njihovim kućama.

Nešto poslije počeli su pozivati fratre jednoga po jednoga u kratkim vremenskim razmacima. Onoga kojega su htjeli da pođe pozvali bi riječima: »Ti, druže!« Nakon što su odveli sve fratre, ostali su samo đaci, koji su mislili da su fratre odveli negdje na ispitivanje, premda su se čudili da se nitko ne vraća. Bilo je za njih veliko iznenađenje kada je jedan od njih, koji je dobio dopuštenje da nakratko napusti sobu, u kojoj su se nalazili, donio vijest da su svi fratri u kuhinji zaklani.

Premda ta vijest o smrti fratara nije bila potpuno istinita, bila je istina da oni nisu više bili živi. Istom poslije doznali su istinu o njihovoj smrti. Njihova mrtva tjelesa nađena su spaljena u protuzrakoplovnomu skloništu, a najviše su umrli od metaka kojima su prostrijeljani u zatiljak. 

 

Ko je od ustaških glavešina završio školu u Širokom Brijegu? Mnogi spominju Široki Brijeg kao najekstremnije ideološko i versko odgajalište 

Edited May 17, 2016 by slow

[Lord Protector]

 

bl. Ivan Merz

1896.-1928.

Istaknuti laik u svjedočenju Evanđelja

 

 

"Istaknuti laik u svjedočenju Evanđelja" - tim je riječima Papa Ivan Pavao II. nazvao Ivana Merza u zagrebačkoj katedrali 10.rujna 1994.god., prvoga dana svoga pohoda Hrvatskoj, spominjući u svome govoru hrvatske svece i blaženike, te kandidate oltara u našem narodu. Ove Papine riječi veliki su poticaj da se bolje upoznamo s likom Ivana Merza i njegovim životnim svjedočanstvom danim za Isusa Krista. Postupak za proglašenje Ivana Merza blaženim i svetim započeo je u Zagrebu još 1958.god; a od 1986.god. nastavlja se u Rimu pri vatikanskoj Kongregaciji za kauze svetaca. Već na početku ovog kratkog prikaza njegove biografije želimo naglasiti važnu činjenicu: svjestan da će umrijeti mlad, Ivan Merz prikazuje na samrti svoj život kao žrtvu Bogu za hrvatsku mladež. Koliko je ova žrtva bila draga i Bogu ugodna pokazale su godine koje su slijedile: tisućama mladih postao je uzor i ideal kršćanskog života. Njegovo ime značilo je program života i rada brojnim mladim kršćanima. Što je Merz značio za hrvatsku mladež možda su to najbolje izrazili sami mladi kad su mu na grob donijeli vijenac s bijelom svilenom vrpcom na kojoj je pisalo: HVALA TI ORLE KRISTOV ŠTO SI NAM POKAZAO PUT K "SUNCU"!

 

 

http://ivanmerz.hr/

 

 

 

Hrvatski Orlovski Savez

Početkom dvadesetog stoljeća započinje krčki biskup Antun Mahnić veliko gibanje među katoličkom mladeži koje je nazvano Katolički pokret. Cilj pokreta bio je suprotstaviti se liberalizmu koji je sve više nadirao u naše krajeve iz europskih zemalja i potiskivao vjeru i njezine vrijednosti iz javnog života. Ivan Merz je još za vrijeme studija u Beču i Parizu pristupio pokretu. Po dolasku u Zagreb Ivan se odmah aktivno uključuje u rad Katoličkog pokreta i biva još iste jeseni 1922. g. izabran za predsjednika već postojećeg Hrvatskog katoličkog omladinskog saveza, koji se za godinu dana ujedinio s orlovskim pokretom u Hrvatski Orlovski Savez. Orlovska organizacija imala je za cilj odgoj mladeži u vjerskom, intelektualnom, moralnom i tjelesnom pogledu. Ono što se kod orlova u vanjskoj djelatnosti najviše opažalo bila je njihova gimnastička aktivnost s priredbama, sletovima i ostalim manifestacijama. Zahvaljujući Ivanovim velikim nastojanjima ta organizacija poprima snažnu vjersko-kulturnu dimenziju. To se očitovalo u prvom redu u geslu koje je na Ivanov prijedlog bilo prihvaćeno na osnivačkoj skupštini kao ideja vodilja same organizacije: Žrtva-Euharistija-Apostolat . I u priručnik organizacije "Zlatnu knjigu", koju je Ivan sastavio prema slovenskom orginalu, Ivan unosi nove ideje: ljubav i odanost Crkvi i Kristovu Namjesniku. No najveća njegova zasluga sastoji se u tome što je u orlovsku organizaciju unio ideje Katoličke Akcije, koju je pokrenuo Papa Pio XI. i tako cijelu organizaciju usmjerio prema Crkvi i suradnji s njezinom hijerarhijom u apostolatu.

Edited May 17, 2016 by slow

[Lord Protector]

 

 

Katolička akcija

Katolička akcija, organizacija katoličkih laika nastala radi duhovne obnove i prožimanja javnog i društvenoga života kršćanskim načelima, u suradnji s crkvenom hijerarhijom. Potaknuo ju je papa Pio XI. enciklikom Ubi arcano Dei (1922), a organizirana je oko 1930. Djeluje po župama i među pojedinim slojevima i staležima (mladi, žene, odrasli). U pojedinim je zemljama je imala Glavno vijeće (koordinacijski odbor) i Tajništvo pod nadzorom nekoga biskupa. U mnogim zemljama, pa tako i u Hrvata, označavala je novi vjerski zamah u već postojećem → katoličkom pokretu.

 

 

 

katolički pokret

katolički pokret, organizirano djelovanje katoličkih laičkih udruga i inicijativa u prvoj polovici XX. st., a cilj im je bio duhovna i intelektualna izobrazba mladih, širenje prosvjete u pučanstvu, borba za socijalnu pravdu i pravednije društvo prožeto kršćanskim vrjednotama. Nastao je po uzoru na njemački pokret (Katolischer Verein), iz XIX. st., a izravno su ga potaknuli pape Leon (Lav) XIII. (osobito njegova socijalna enciklika Rerum novarum, 1891) i Pio X.

U Hrvatskoj mu je pokretač bio krčki biskup A. Mahnić (1896–1920), koji je prije dolaska na Krk zajedno s J. Krekom bio nositelj katoličkoga pokreta u Sloveniji. U Zagrebu je 1906. osnovan akademski klub »Domagoj«, koji je postao središte đačkog i studentskoga pokreta, a poslije i hrvatskoga katoličkog pokreta. Ubrzo je nastao lanac đačkih društava u srednjim školama, sjemeništima i bogoslovijama, od kojih mnoga izdaju vlastita glasila (do 1914. ima ih oko 20), a 1910. u Zagrebu je osnovan Hrvatski katolički đački savez. Odrasli članovi pokreta osnovali su 1912. Katolički seniorat sa zadaćom da se skrbi o usmjerenju i razvoju pokreta. Iste god. osnovan je Hrvatski katolički narodni savez za vodstvo i nadzor svih društava i djelatnost pokreta. U okviru pokreta 1918. nastala je Hrvatska pučka stranka, koja se zauzimala za federalno uređenje zemlje i kršćanska načela u javnom životu.

U pokušaju za sjedinjenjem hrvatskih i slovenskih đačkih društava, nastala je 1920. Jugoslavenska katolička đačka liga te prvi Orlovi po uzoru na one iz Češke i Slovačke. Ta su gimnastička društva u svečanim nošnjama nastupala na sletovima, a njegovala su kršćanski odgoj, kulturne i socijalne djelatnosti. God. 1923. osnovan je u Zagrebu Hrvatski orlovski savez, a orlovska društva ubrzo su postala najmasovnija u Hrvatskoj. Neko su vrijeme ovlasti nad đačkim društvima bile podijeljene između Lige i Hrvatskog orlovskog saveza, dok 1925. nije ukinuta Liga. Predsjednik Hrvatskog orlovskog saveza Ivo Protulipac i posebno tajnik i suosnivač I. Merz dali su savezu duhovni i crkveni karakter u duhu → Katoličke akcije. Međutim, već prije 1920-ih bile su nazočne u katoličkom pokretu dvije struje. Jedna (»nacionalna«) – s »Domagojem«, franjevcima te akademskim i bogoslovnim udrugama – željela je pomirbu s liberalnim i sličnim skupinama te težila nacionalnom jedinstvu pod geslom Bog – hrvatski narod – socijalna pravda. Druga (»integralistička«) – s isusovcima, sarajevskim bogoslovnim zborom, listovima Dan, Vrhbosna, Hrvatski dnevnik i dr. – inzistirala je na katoličkim načelima i religioznom karakteru katoličkih udruga, s geslom: žrtva – euharistija – apostolat. Zbog prijašnjih razlika i nagla rasta orlovskih društava, 1925. došlo je do rascjepa između domagojstva i orlovstva.

Kada su Šestosiječanjskom diktaturom 1929. ukinute sve političke stranke i slobodne udruge, osim Jugoslavenskoga sokola, domagojsko đaštvo spojilo se s bratovštinom sv. Ćirila i Metoda, a orlovstvo kao dio Apostolata molitve postalo je Križarsko bratstvo. Otada je pokret, na čelu s najraširenijim Križarima, djelovao uglavnom u duhu Katoličke akcije. Već od 1925. zagrebački nadbiskup A. Bauer i drugi biskupi pokušali su sjediniti organizacije pokreta pod vodstvom crkvene hijerarhije, ali nisu uspjeli pa su sve do dolaska komunističkih vlasti usporedno egzistirale tri skupine: Katolička akcija, domagojstvo i križarstvo.

Edited May 17, 2016 by slow

[Lord Protector]

dr Zoran Milošević „Ko je Hans Ivan Merc, novoblaženik Rimske crkve“

 

Merc je bio pionir Katoličke akcije, velike organizacije civila rimokatolika u Hrvatskoj i svetu, kao i organizator ultrahrvatskog orlovstva koje je trebalo da se suprostavi jugoslovenski orijentisanom sokolstvu. Orlovstvo je, po Miloševiću, bilo svojevrsna „papina garda“. Desna ruka Hansa Ivana Merca bio je dr Ivo Protulipac, aktivni ustaša, ubijen u Trstu 1946, a pomagala mu je čitava grupa mladih rimokatolika koji su takođe kasnije postali ustaše. Zato nije nimalo čudno da je u verskoj i svetovnoj štampi u NDH objavljeno 224 teksta o Mercu, da je tada pokrenuta akcija za njegovu beatifikaciju, a da su ustaše jednu ulicu u Banjaluci nazvali po njemu. Katolički svećenik Franjo Kramik je obraćajući se grupi križara ( takođe Merčeva duhovna deca ) istakao da je ova organizacija, zahvaljujući Mercu, pripremala „novu, mladu, Božju Hrvatsku“.

Iako je Merc umro pre uspostavljanja ustaške „Države Božje“, on je bio njen nadahnitelj. Postupak za njegovu beatifikaciju pokrenuo je nadbiskup koađutor Franjo Šeper 1958. godine, i to sa znanjem i blagoslovom Alojzija Stepinca koji je, iako konfiniran u Krašiću, upravljao „crkvom u Hrvata“ i, u mladosti i sam pripadnik orlovstva, bio veliki poštovalac Merca.

Edited May 17, 2016 by slow

[Topola]

Ако је теби у реду да се улази у било какву сарадњу са сподобама као што су Хасанбеговић или Деспот, онда не знам о чему треба даље да расправљамо. Једино што би њима слао је да објаве су срања која су правили - иначе и имам таквог материјала и радо бих им га послао.

Да неко уради текст о усташама, у коме не само да не спомене срања која су радиле, него још и да на крају закључи да су били некакав романтичарски покрет ми је благо несхватљиво. Још мање потреба неких људи да га бране после тога. Особу која приде ради у државном историјском институту и политички је ангажована.

И наравно да ће да му дају паре за неутралне књиге, а не за раније радове и интервјуе подршке. Ако немају морала не значи да немају мозга.

 

За оне који су пропустили почетак дискусије, прочитати део обележен црвеним.

 

Opet brkaš pojmove i ne uspevaš da sagledaš suštinu, zanet nekim osećanjima koje očito gajiš prema Dimitrijeviću.

 

U linku koji si preneo jasno stoji da je dobio pare za knjige koje za temu imaju JNA u Sloveniji i Hrvatskoj, Pomorsku avijaciju na Jadranu i Savezničke oklopne snage na ovom delu ratišta u Drugom svetskom ratu: kakva je "kooperativnost" sporna i šta te tu žulja tačno? Pri tom koautori su Danijel Frka, istaknuti istraživač pomorja i pomorske istorije poznat još u SFRJ i Dinko Predoević, vlasnik najveće privatne kolekcije dokumenata iz WW2 na ovim prostorima čiji arhiv nadmašuje i većinu državnih. No, dobro, ti te ljude i ne znaš, ni ko su ni šta su, jer ih nema u Novostima i na znači.net...

 

Umesto toga, odmah počinješ da vadiš Despota i Vojnu Povijest (a setićemo se ko je prvi ovde upozoravao na tog zloduha revizionizma) ne bi li dokazao - šta? Da je Dimitrijević ustaša? Ili da je sve to revizionistička banda koja dokazuje onu staru i već pomalo dezavuisanu narodnu da su četnici i ustaše - isto?

 

Pa ti je lepo da tu mantru vrtiš, sve osvežen novim dokazima proisteklim iz "kooperacije"...

 

Bolje se mani te lične frustracije koja se zove "B.Dimitrijević" i energiju koja te nosi da se bakćeš sa vojnom istorijom uloži u to da zaista nešto i objaviš, utemeljeno na "izvorima" ili ne. Ukoliko ćemo samo da se bavimo tim temama ovako internetski, kao "grickalice i sport za zubi" onda ok, mlati i dalje samo se ne upiri da nešto decidno dokazuješ, pri tom brljajući i tuđ RL i ono što se ne podudara sa činjeničnim. Jer, iako forum nikoga ne obavezuje na istinu i odgovornost za tačnost napisanog, posebno tamo gde se piše pod nadimkom, ipak bi trebalo da pokušavamo da ćaskamo u okvirima, ako ne znanja ono bar dobre namere.

 

Zato te, između ostalog, stalno (o)pominjem: nekako mi se čini da sve sve, ali da ti manjka te dobre namere i da si je zamenio ličnom pizmom prema jednom autoru. 

[vathra]

Zato te, između ostalog, stalno (o)pominjem: nekako mi se čini da sve sve, ali da ti manjka te dobre namere i da si je zamenio ličnom pizmom prema jednom autoru. 

 

Ти ме стално помињеш на темама које немају везе ни са мном ни са дискусијом да би истресао своје фрустрације, па ме се мани више.

[Topola]

Dobro, ako mislis da ovaj tvoj post ima veze sa topikom, nemam nista protiv.

 

A za temu bi mogao, posto vec volis da pratis izdanja Z.Despota, da prepricas epizodu o ucescu hrvatskih pilota, odnosno, argentinskih pilota hrvatskog porekla (potomci i stare i ndh emigracije) u ratu na Folklandima, to bi mozda zanimalo ovdasnje pratioce topika. Ako vec nemamo mnogo podataka o pomenutim paravojskama koje su sacinjavali potomci ustasa, ali i neki od njih samih, u otmicama ljudi i teroru koji je vladao u Argentini pod vojnom huntom sedamdesetih. To nije siroko poznata tema a itekako ima veze sa topikom o ndh.

[Topola]

P.s. kolega slow, zanimljivi prilozi koje si postovao. Dobro ocrtavaju genezu ustaskog ludila i ono sto ce doneti.

 

Jer, ja sam sebi nikada nisam uspeo da objasnim kako je bilo moguce da toliko "obicnih" ljudi odjednom postanu ubice, i to ne na "industrijski" nacin kao sto je bio slucaj u nemackim logorima smrti, vec brutalni koljaci, okupani i bukvalno krvlju nevinih zrtava. Njih nije bilo stotinak vec je rec o desetinama hiljada koljaca sa kamama i maljevima, i to najvise onima koji su po selima od Korduna do Hercegovine vadili oci i sekli grkljane svojim komsijama i poznanicima.

 

Jedino objasnjenje koje mogu da sebi dam jeste da su u svom primitivizmu i banalnosti duse, sve mogli da opravdaju oprostom lokalnih svestenika. Da im je jednostavno sve bilo prosto na "poslu" istrebljenja inovernika i jeretika. Klasicna kruzada sa oprostom grehova na kraju i pranjem krvavih ruku. Prica o "katolickoj akciji" i njenom lokalnom nivou, tj. tom "kapilarnom" prodiranju medju "narod" moze da objasni broj i obim zlocina.

 

Nemacki nacizam je dao okvir za istrebljenje citavih delova stanovnistva ali je moralo da postoji to nesto drugo sto je skroz omasovilo zlocin po svim nivoima, do najudaljenijih sela. Cini mi se da je samo to moglo da bude slucaj. Unapred obecan oprost lokalnog svecenika...

[bradilko]

oprost je veoma bitan u sve hriscane

po selima i slicnim sredinama je lako doci do kristalnih noci

ali smirimo se i dajmo cifre.emocije na stranu.jer mora zbog razlike.

kakav je bio zg u ww two?jel bilo razlike u odnosu na bg?kako je doslo do toga da se samo u sfrjot relativizuju izdajnici,koljaci,wannabe koljaci?samo kod nas?

jel se samo to potkralo u nazovi socijalistickim rezimima?nevezano za sssr.cini se da na trulom zapadu nije bilo vecih,znaci bas vecih dilema.

[Lord Protector]

Bl. Alojzije Stepinac: "Vojujte odvažno!"

 

 

Hrvatska katolička mladež je tijekom 1920-ih i 1930-ih bila organizirana u nizu udruga koje su bile sastavni dio Katoličke akcije (pokrenute na poticaj pape Pija XI.).

Najpoznatija je bila orlovska organizacija (pod vodstvom bl. Ivana Merza), a nakon njezine zabrane 1929. god., njenu ulogu preuzima križarska organizacija.

 

U tim se organizacijama promicao viteški, junački, način razmišljanja (potpuno suprotno od "pacifističkog" hipijevskog stava koji danas prevladava u modernističkim udrugama "katoličke" mladeži).

 

 

 

Naši orlovi i križari su uistinu vojevali protiv liberalizma. Nisu vodili nikakav "dijalog" s neprijateljima katoličke vjere, već su suzbijali njihovu djelatnost.

 

Bl. Alojzije Stepinac je, prilikom jednog blagoslova križarske zastave 1935. g., potaknuo križare da odvažno vojuju.

 

Evo vijest o tome u tjedniku Katolik, 1. rujna 1935., br. 35. 

 

 

 

 

Kad je bilo potrebno, naša borbena katolička mladež znala se i fizički suprotstaviti neprijateljima. Dakako, nisu tukli liberale po ulicama... Ali, znali su u nekim situacijama primijeniti određenu silu. Tako su, na primjer, u više navrata silom spriječili održavanje tribina liberalnih i/ili ateističkih predavača.

 

Možda je najpoznatiji primjer, okršaj naših orlova sa "starokatolicima" u Stenjevcu, u studenom 1926. godine.

 

Moram ovdje prvo nešto reći o tim "starokatolicima" - jer taj naziv mnoge zbunjuje. Ime "starokatolici" je zavaravajuće. Oni niti su "stari", niti su "katolici". To je zapravo ultraliberalna sekta, koja je nastala u Njemačkoj 1870-ih; protive se svećeničkom celibatu, nerazrješivosti ženidbe, moljenju časoslova, latinskom jeziku u liturgiji... Dakle, sve ono što traže i modernisti!

U Hrvatskoj se ta sekta pojavila početkom 1920-ih, a bila je podržavana od Beograda, koji ju je koristio kao sredstvo za unošenja razdora među hrvatske katolike.

  

 

Ovo dolje je svjedočanstvo stenjevačkog župnika Josipa Mokrovića o sukobu orlova sa sektašima "starokatolicima".

To svjedočanstvo je objavljeno u knjizi isusovca Josipa Vrbaneka  Vitez Kristov - dr. Ivan Merz (Zagreb, 1943.)

 

Dne 21. XI. 1926. veliki broj zagrebačkih samozvanih starokatolika, okupivši oko sebe neke zavedene Stenjevčane, navalio je pod vodstvom »starokatoličkog« svećenika A. D. na stenjevačku župnu crkvu, da je otmu i da održe u njoj »svoju misu«. No navala je ostala bez uspjeha, jer je naišla na otpor lijepog broja orlova i domagojaca te samih vjernih župljana. Orlove je vodio dr. Ivan Merz i on je dao svu pobudu za tu obranu.

»Starokatolici« bili su zbog svoga neuspjeha tako bijesni, da su svom žestinom stali pogrđivati naše katolike raznim uvredama, osobito predbacujući im papu. Prijetili su se i batinama.

 Po dr. Merzu, koji im je neustrašivo uskliknuo: »Samo preko naših lešina doći ćete u crkvu!« – oni su svom mržnjom pljuvali. 

Neki su od naših orlova i domagojaca bili i tvorno napadnuti.

Mi svi, videći njihov uzmak i poraz, oduševljeno zapjevasmo pred župnom crkvom »Tebe Boga hvalimo« i »Liepu našu domovinu!«

Zatim smo ušli u crkvu, gdje sam prikazao sv. Misu i propovijedao.

 

Borbene naše orlove pod vodstvom dr. Merza slijedili su sada i veoma mnogi iz one grupe, koja se još čas prije pomiješala sa »starokatolicima«, te su bili neodlučni kuda će, a sada su i oni priključili se nama i prisustvovali sv. Misi i propovijedi.

Poslije ove službe Božje razgovarao sam sa dr. Merzom, kakovu da zadovoljštinu pružimo dragomu Bogu, Presvetome Srcu Isusovu i Majci Božjoj za obeščašćenje i svetogrđa »starokatoličkih« svećenika te za mir u župi?

 

I on pun duboke i nježne vjere i štovanja spram Presvete Euharistije, dao je najljepši prijedlog, da se slijedeće nedjelje odredi kroz čitav dan klanjanje Isusu u izloženom Presvetom Sakramentu. Ja sam sa zahvalom prihvatio njegov prijedlog. 

I dne 28. XI. došao je dr. Merz u našu župnu crkvu i više sati proboravio je u sabranom i pobožnom klanjanju pred Presvetim.

Za blagdan pak Bezgrješnog Začeća sam se je ponudio, da će održati predavanje o Lurdu sa slikama. Mnoštvo vjernika pažljivo je slušalo taj dan njegovo lijepo i zanimljivo predavanje, zadojeno djetinjom ljubavlju i odanosti spram Nebeske Gospe, te su se mnogi morali i vratiti kućama, nemajući više mjesta. Iza toga počeli su se duhovi u župi Stenjevec smirivati.

 

Iz ovih evo događaja vidi se Merčeva velika ljubav Crkvi i papi njegov apostolski duh, osobito pak njegova požrtvovnost te spremnost: i život svoj položiti za pravu Crkvu Kristovu… Smatram, da je on imao junačke kreposti i da bi se mogao započeti proces, da bude proglašen blaženim.

 

Stenjevec, 25. IX. 1942., Josip Mokrović, župnik

 

Treba reći da ovo nisu bile nekakve "sporadične akcije"... 

Borbeni stav u suprotstavljanju neprijateljima katoličke vjere bio je izričito propisan u orlovskoj Zlatnoj knjizi!

 

 

 

Bl. Ivan Merz je zacrtao borbenost u Zlatnoj knjizi

 

 

U čemu je veličina bl. Ivana Merza?

Prije svega, u tome što nam je, kao suosnivač Hrvatskog orlovskog saveza i urednik njegovog pravila (Zlatne knjige), ostavio trajan uzor kako bi trebala biti ustrojena jedna organizacija katoličke mladeži.

Hrvatski orlovski savez (HOS) je djelovao od 1923. do 1929. god. (kad su ga zabranile vlasti tadašnje Karađorđevićeve Jugoslavije).

 

U HOS-u je vladala čelična disciplina - jasna pravila kojih se svaki član morao držati. Sam bl. Ivan Merz je orlove stalno uspoređivao s katoličkim vitezovima. I zato je npr. obred primanja u orlove bio vrlo sličan srednjovjekovnom obredu primanja u vitezove.

 

Ali, ono što je daleko važnije od toga, HOS je imao jasno definirane ciljeve i sredstva kako da do njih dođe. 

 

Bilo je također jasno definirano kako se pojedini orao mora držati prema neprijateljima katoličke vjere.

 

Prenosim te odredbe... uz par slika naših orlova:

 

 

"Koje [ljude] mora orao baš posebice držati svojim protivnicima?

Orao mora baš posebice svojim protivnicima držati one koji hoće narod trovati nevjerom i neprijateljstvom protiv Katoličke Crkve i svećenstva, pa one koji kvare mladež alkoholom, psovkom, nečistoćom, kinematografom, lošom knjigom, nepristojnim plakatima i slikama, koji gule i koriste se njegovom bijedom."

(Zlatna knjiga, X., 2.)

 

 

 

"Je li borba protiv neprijatelja kršćanske misli protivna kršćanskoj ljubavi?

Borba protiv neprijatelja kršćanske misli nije protivna kršćanskoj ljubavi, već je posve u skladu s kršćanskom ljubavi koja zahtijeva od nas da ljubimo Boga i duhovnu sreću naroda pa da se zato svom snagom opiremo pokušajima nevjernika i narodnih neprijatelja koji hoće pogubiti duše."

 (Zlatna knjiga, X., 4.)

 

 

"Pojedini su zadaci orla u borbi protiv neprijatelja katoličanstva među drugima ovi:

- mora progoniti časopise i knjige, kinematografe protivne vjeri, Crkvi i narodu te ljude odvraćati od njih;

- mora otkrivati, pobijati i poticati narod protiv nakana i rada protivna vjeri, Crkvi i narodu protivnih društava i ustanova;

- mora osobito mladež odvraćati od protivnika i takvih osoba koje kušaju svoj poriv i ugled u župi izrabiti da šire nazore protivne vjeri, Crkvi i svećenstvu;

- mora odvraćati puk posebice od prostorija i krčmi gdje se sastaju osobe protivne katoličkoj misli i podrugivači duhovnika i kršćanskih društava;

- mora se odlučno boriti protiv psovke i nastojati je istrijebiti;

- mora ugled protivnika vjere neumorno potkopavati, njihov rad progoniti i njihove osnove za protukatoličku stvar odmah mrsiti da im trud bude u tutanj i da nailaze na sve veće poteškoće;

- ako treba, neka otkrije i mane, zlobu, pokvarenost i neznanje protivnika; samo da je sve istinito i s nakanom da osramoti neprijatelje Crkve i vjere te ne uspiju njihove protunarodne namjere."

 (Zlatna knjiga, X., 6.)

 

 

http://murusinexpugnabilis.blogspot.rs/2016/03/bl-alojzije-stepinac-vojujte-odvazno.html

 

Edited May 17, 2016 by slow

[Lord Protector]

P.s. kolega slow, zanimljivi prilozi koje si postovao. Dobro ocrtavaju genezu ustaskog ludila i ono sto ce doneti.

 

Jer, ja sam sebi nikada nisam uspeo da objasnim kako je bilo moguce da toliko "obicnih" ljudi odjednom postanu ubice, i to ne na "industrijski" nacin kao sto je bio slucaj u nemackim logorima smrti, vec brutalni koljaci, okupani i bukvalno krvlju nevinih zrtava. Njih nije bilo stotinak vec je rec o desetinama hiljada koljaca sa kamama i maljevima, i to najvise onima koji su po selima od Korduna do Hercegovine vadili oci i sekli grkljane svojim komsijama i poznanicima.

 

Jedino objasnjenje koje mogu da sebi dam jeste da su u svom primitivizmu i banalnosti duse, sve mogli da opravdaju oprostom lokalnih svestenika. Da im je jednostavno sve bilo prosto na "poslu" istrebljenja inovernika i jeretika. Klasicna kruzada sa oprostom grehova na kraju i pranjem krvavih ruku. Prica o "katolickoj akciji" i njenom lokalnom nivou, tj. tom "kapilarnom" prodiranju medju "narod" moze da objasni broj i obim zlocina.

 

Nemacki nacizam je dao okvir za istrebljenje citavih delova stanovnistva ali je moralo da postoji to nesto drugo sto je skroz omasovilo zlocin po svim nivoima, do najudaljenijih sela. Cini mi se da je samo to moglo da bude slucaj. Unapred obecan oprost lokalnog svecenika...

 

Mala ispravka, mi smo samo kolege forumaši, nisam istoričar.  :)

Sve dileme oko geneze ludila kod mene još uvek ostaju, za mene kao hrišćanina koji pokušava da racionalizuje ta tragična zbivanja većina stvari i dalje ostaje misterija. 

[Lord Protector]

O brojnosti i organizaciji križarskih bratstava i udruga, list Katolik 1938. godina, broj 39:

 

http://212.92.192.228/digitalizacija/novine/katolik_1938_39.pdf

 

Edited May 18, 2016 by slow