Ravnogorski pokret

[Agni]

Kako tumačiš ovakvo djelovanje Britanaca? Prema ovome izgleda kao da su oni instalirali komunizam u Jugoslaviji protiv volje naroda. Zašto su to radili? Zašto su pustili Mihajlovića niz vodu?

Nije valjda da nisi cuo za tezu o zaveri komunistickih spijuna iz britanske obavestajne sluzbe, koji su frizirali izvestaje sa terena kako bi predstavili partizane kao antifasiste a cetnike kao kolaboracioniste?

[Topola]

Da ti iskreno kazem, tumacim ga kao sto mozes da uocis, kad bi samo imao neki drugi poriv osim da na silu forsiras konflikt i da ultimativno trazis objasnjenja za objasnjeno.Sto se instaliranja komunizma tice, i angloamerickog opremanja i naoruzavanja NOVJ, da nisi tako spreman na "potprc", rekao bih ti slijedece: gledaj siru sliku. Uvek.U toj zen postavci ce ti se ukazati zasto NOVJ postaje Saveznicka kopnena formacija na Balkanu, i zbog cega stize 660 tona u 500 aviona, samo u jednoj operaciji u dva dana. A letelo se od Barija i Brindizija svaki dan...Dakle, hint: 50/50 iz Jalte + borbeni sastav jedinica NOVJ +Kairska centrala + mnostvo hrvatskih jedinica u sastavu (neophodno za buducu drzavu i njenu stabilnost, i kaznjavanje Italije zbog africke avanture) + Cercilov licni hir (M.Suvar, biografija V.Velebita) + "kanadska crvena veza" + prvenstveno: ratne potrebe Saveznika.Sta je sprijecilo cetnike da stave ruke na talijansko oruzje? Losa procena, losa informacija, zavaravanje britanskih oficira koji su bili. obavesteni o promeni politike svoje vlade (vodili Mihailovica da rusi pruge po Bosni, zamajavajuci se), i slicno.Kako su komunisti porazili monarhiste na Neretvi? Odgovor je veoma jednostavan: imali su bolje borce u svom sastavu, sa vise ratnog iskustva skupljenog u borbi protiv ustasa dok su stitili neduzan srpski narod po Lici, Baniji i Bosni od pokolja...Nemam nameru da tebi dajem bolje linkove od filter biblioteke. Moras sam da tragas. Sofisticirano. Pitaj Namenskog kako.

[pere urban x]

Nije valjda da nisi cuo za tezu o zaveri komunistickih spijuna iz britanske obavestajne sluzbe, koji su frizirali izvestaje sa terena kako bi predstavili partizane kao antifasiste a cetnike kao kolaboracioniste?

Било је и тога али не бих говорио о завери, више о дезинформисању у обавештајном рату.Џејмс Клагман, британски комуниста, радио за Совјете, за време рата служио у чувеној Управи за специјалне операције (SOE) као координациони официр у Каиру и то у Југословенској секцији. Наклоност ка Титовим комунистима у односу на ЈВуО не треба, надам се, наглашавати..Третирати Клагманове извештаје британској влади о стању на терену као неважне и без утицаја, равно је причи два разбојника којом су убедили Пинокија да посади златнике.едит: консултовати Невила Edited December 2, 2013 by pere urban x

[pere urban x]

дупли

Edited December 2, 2013 by pere urban x

[Otto Katz]

50/50 iz Jalte

Ne razumijem, pa zašto onda nisu podržavali 50% NOVJ, a 50% JVuO? Zar ne bi to bilo bliže dogovoru fifti-fifti?

+ borbeni sastav jedinica NOVJ

Kako to misliš? Da je NOVJ bio bolje naoružana, organizirana i disciplinirana vojska, ili?

+Kairska centrala

OK, na ovo me podsjetio Radagast. Tu je posebno zanimljivo da komunizam dolazi u Jugoslaviju i s istoka i sa zapada, iz sovjetske Rusije i britanske imperije.

+ mnostvo hrvatskih jedinica u sastavu (neophodno za buducu drzavu i njenu stabilnost,

Kako je JVuO stojala s multikultarlnošću? Je li to bila jugoslavenska ili srpska vojska u otadžbini? Čini mi se da sam ovdje čitao o mnogobrojnim Slovencima i Hrvatima (osobito onima islamskog vjerozakona) u JVuO.

i kaznjavanje Italije zbog africke avanture)

JVuO nije mogla kazniti Italiju, samo Tito?

+ Cercilov licni hir (M.Suvar, biografija V.Velebita)

Uloga pojedinca u istoriji, aristokrat i konzervativac, premijer imperije iz hira uvodi komunizam u strateški zanimljiv prostor. Pa dobro, hajde, zašto da ne.

+ "kanadska crvena veza"

Ok, još jedna subverzija na tulom Zapadu, prihvatam.

+ prvenstveno: ratne potrebe Saveznika.

Ovo mi nije jasno. Ako je ratna potreba Saveznika bila da se tuče neprijatelj na Balkanu, zar im ne bi bilo milije da ga tuku demokrate, a ne revolucionari?

Nemam nameru da tebi dajem bolje linkove od filter biblioteke.

Ne razumijem. Kad bi ti izašao s nekim izvorom, za koji mislim da je tendenciozno filtriran, ja bih ti na to rado ukazao. Ali nema veze, napisao si odličan, informativan i pošten post. Osvjetljuje otprilike sve glavne motive konfuzije kako ravnogorskog pokreta, tako i njegovih današnjih apologeta.

[pere urban x]

Гледе конфузије...

Prema ovome izgleda kao da su oni instalirali komunizam u Jugoslaviji protiv volje naroda.

Ta podela odnosila se na manji deo stanovnistva, vecina se drzala po strani u CvP sukobima i razmisljala kako da spasava glavu.

[Otto Katz]

Mislim da je to u krajevima nepogođenim izravnim ratnim djelovanjima ni terorom prema civilima to i bilo otprilike tako. U svakom slučaju ova teza o britanskoj ulozi u zavođenju komunizma u Jugoslaviji i napose Srbiji je vrlo originalna i osvježavajuća. Uglavnom sam se sretao s tumačenjima kako je komunizam uvezen na sovjetskim tenkovima. Kakogod, Rusi pire, Englezi 'lade, a mi ništa, mi muzikanti. Prema istorijskim topicma na ppp sudeći izgleda da revizionizmi uzimaju maha samo tako. Kako vjerujem da se utjecaj tumačenja istorije na naš život i politiku danas preuveličava, s veseljem gledam u dolazeće decenije i kakve će sve teorije i tumačenja ugledati svjetlo monitora. Kritički revizionizam u tehničkom smislu jest motor istorijske nauke, uzbudljivo je da s većom vremenskom distancom zbilja produbljujemo znanje o prošlosti. Iskreno ne znam zašto toliko nervira ove stručnjake.A vi, Topolo i Pere X, valjalo vi da date neki razrađeniji suvisli narativ nakon svih ovih fragmenata. Ako vam je cilji kao što izgleda da argumentima dokažete nešto o ravnogorskom pokretu, vrijeme je da se napiše u 2-3 pasusa, logički i radnjom povezani kratki opis istorije četnika u wwii. Da vidimo i šta zapravo mislite da dokazuju ovi vaši fragmentirani prilozi.

[Topola]

Kako su komunisti porazili monarhiste na Neretvi? Odgovor je veoma jednostavan: imali su bolje borce u svom sastavu, sa vise ratnog iskustva skupljenog u borbi protiv ustasa dok su stitili neduzan srpski narod po Lici, Baniji i Bosni od pokolja...

Najveci deo odgovora na sva tvoja pitanja je u ovome. Tu ti je sve razjasnjeno.

[dillinger]

Mislim da je to u krajevima nepogođenim izravnim ratnim djelovanjima ni terorom prema civilima to i bilo otprilike tako.U svakom slučaju ova teza o britanskoj ulozi u zavođenju komunizma u Jugoslaviji i napose Srbiji je vrlo originalna i osvježavajuća. Uglavnom sam se sretao s tumačenjima kako je komunizam uvezen na sovjetskim tenkovima. Kakogod, Rusi pire, Englezi 'lade, a mi ništa, mi muzikanti.

Pa kad trošiš vreme na poljske, češke, hrvatske i ostale antikomuniste zapadnog zakona. Još ti nisi sreo ove istočne koji dobro znaju ko je i odakle poslao i Lenjina i Tita.Ne da mi se sve čitati ali ne sumnjam da su od Čerčila ostavljene mlade žaleći se na partizansku saradnju sa Komandom Mediterana prećutali svoj peting sa nemačkom Komandom Jugoistoka?

[vathra]

Џејмс Клагман, британски комуниста, радио за Совјете, за време рата служио у чувеној Управи за специјалне операције (SOE) као координациони официр у Каиру и то у Југословенској секцији. Наклоност ка Титовим комунистима у односу на ЈВуО не треба, надам се, наглашавати..Третирати Клагманове извештаје британској влади о стању на терену као неважне и без утицаја, равно је причи два разбојника којом су убедили Пинокија да посади златнике.

Какве Клагманове извештаје?? Дејвид Мартин, који је дао ту тезу, наводи да је нашао свега неколико докумената које је Клагман уопште потписао, при чему не спомиње никакав извештај. Наставак књиге је: Десило се то, мислимо да је Клагман одговоран иако немамо доказа. Други проблем у тези је, Клагман је био комуниста и то отворени. Некаква идеја да је он тајно петљао са извештајима је прилично глупа.

[pere urban x]

Mislim da je to u krajevima nepogođenim izravnim ratnim djelovanjima ni terorom prema civilima to i bilo otprilike tako.U svakom slučaju ova teza o britanskoj ulozi u zavođenju komunizma u Jugoslaviji i napose Srbiji je vrlo originalna i osvježavajuća. Uglavnom sam se sretao s tumačenjima kako je komunizam uvezen na sovjetskim tenkovima. Kakogod, Rusi pire, Englezi 'lade, a mi ništa, mi muzikanti.Prema istorijskim topicma na ppp sudeći izgleda da revizionizmi uzimaju maha samo tako. Kako vjerujem da se utjecaj tumačenja istorije na naš život i politiku danas preuveličava, s veseljem gledam u dolazeće decenije i kakve će sve teorije i tumačenja ugledati svjetlo monitora. Kritički revizionizam u tehničkom smislu jest motor istorijske nauke, uzbudljivo je da s većom vremenskom distancom zbilja produbljujemo znanje o prošlosti. Iskreno ne znam zašto toliko nervira ove stručnjake.A vi, Topolo i Pere X, valjalo vi da date neki razrađeniji suvisli narativ nakon svih ovih fragmenata. Ako vam je cilji kao što izgleda da argumentima dokažete nešto o ravnogorskom pokretu, vrijeme je da se napiše u 2-3 pasusa, logički i radnjom povezani kratki opis istorije četnika u wwii. Da vidimo i šta zapravo mislite da dokazuju ovi vaši fragmentirani prilozi.

Кинже, можеш ли да ми кажеш који то крајеви нису били погођени изравним ратним деловањима у некој од фаза рата и где није било терора над цивилима?Ревизионизам је карактеристичан управо за послератни период када спознајемо његове најбруталније облике а светло монитора у долазећим деценијама донеће многа документа и сазнања која нису уништена већ бункерисана у депоима безбедносних служби.То што многи за тачку почетка савремене историје на овим просторима узимају 1945. није проблем за историчаре.Иако ово твоје Rusi pire, Englezi 'lade, a mi ništa, mi muzikanti, не заслужује озбиљан одговор ипак ћу, ради оних који читају а не опструирају, поједноставити...Совјети жарко желе да извезу своје уређење у што више европских држава (светска револуција, пролетери свих земаља...).Британци не желе комунизам али та идеја није без значаја у њиховим радничким и интелектуалним круговима те тако и међу мобилисаним поданицима краља Џорџа.На једном од кључних обавештајних места везаних за ове просторе налази се управо такав, који уз то и ради за Совјете.На терену мисије скупљају податке о герилским покретима, негде је успешнија ЈВуО а негде партизани.Помоћ се шаље углавном Михаиловићу да би временом била преусмерена ка Брозу.Многи фактори утичу на такву одлуку...јак партизански покрет на територији НДХ, извештаји са терена (овакви и онакви), прагматично али привремено дување у исту тикву са Совјетима итд.

[pere urban x]

Какве Клагманове извештаје?? Дејвид Мартин, који је дао ту тезу, наводи да је нашао свега неколико докумената које је Клагман уопште потписао, при чему не спомиње никакав извештај. Наставак књиге је: Десило се то, мислимо да је Клагман одговоран иако немамо доказа. Други проблем у тези је, Клагман је био комуниста и то отворени. Некаква идеја да је он тајно петљао са извештајима је прилично глупа.

едит: консултовати Невила

[Otto Katz]

Pismo čitateljima Blica i gledateljima serije “Ravna gora”Boris Dežulović

Nepoznata istorija: četnici na splitskoj riviKad sam u intervjuu za Blic, komentirajući ustaški ispad hrvatskog reprezentativnog stopera Joea Šimunića, ovlaš – na pola jedne rečenice – spomenuo srpske stadione, “Nož, žicu, Srebrenicu”, Ratka Mladića i Radovana Karadžića, to je mogao biti incident. Kad je Blic iz Slobodne Dalmacije prenio moj tekst na istu temu, u kojemu sam ovlaš – na pola jedne rečenice – spomenuo Dražu Mihailovića, još uvijek je mogla biti tek slučajnost. Kad su, međutim, na Blicovom sajtu – “ekavicom i našim rečima prilagođen za ovdašnje čitaoce, naročito mlađe” – objavili moj tekst iz Jutarnjeg o antifašističkoj povijesti Hajduka, u kojemu sam na kraju ovlaš, na pola pretposljednje rečenice, spomenuo popa Momčila Đujića, to je već bila pojava sa svim svojim pojavnim zakonitostima.Ja, eto – svaka mi čast i slava – jebem majku ustaškim zlikovcima, ali nekako sam, tipično latinski, opsjednut Srbima i rijetko kad, zapravo nikad, ne propuštam priliku ovlaš spomenuti i Srbe, ravnopravno tako i ravnogorno dijeleći među ustašama i četnicima odgovornost za naše historijske nesreće.Ili tako barem, prilično širokim konsenzusom, zaključuju znanstveni stolovi anonimnih i neanonimnih komentatora, svaki put kad Blic prenese moj tekst o ustašama i Mladiću, ustašama i đeneralu Draži ili ustašama i popu Đujiću.“Eno vam pop Momčilo Đujić i njegovi četnici što se istih tih dana 1943. šepure po splitskoj Rivi, jebite se s njima!”, poručio sam mladim nacistima iz Splitske Torcide što dižu desnice u zrak i urlaju “Za dom spremni!”, izazvavši tako pravedan gnjev srpskih čitatelja koji su u tome nepogrešivo prepoznali antisrpsku i antičetničku komunističku propagandu, što uvijek nekako, kako god zna, mora u istu rečenicu potrpati njemačke naciste, talijanske fašiste, ustaše i četnike.Tu sam, međutim, kod kuće: zbog potpuno iste stvari – zbog toga što uvijek, pišući o četnicima, ovlaš spomenem i ustaše, optužuju me i hrvatski nacionalšovenski ignoranti. Nije li divno kad se ustaše i četnici tako nađu da mi zajednički sude zbog izjednačavanja ustaša i četnika?A ja sam uspio ne samo potrpati četnike u istu rečenicu s ustašama i nacistima, već ih ugurati i usred Nezavisne Države Hrvatske, da se slobodno šepure po splitskoj Rivi dok ustaški režim istovremeno ubija Srbe u Jasenovcu!Kako se isti komentari pojavljuju ispod svakog mog teksta na tu temu, bez obzira prenese li ih Blic ili neki drugi srpski portal, i kako su komentari isti i kad ih pišu dobronamjerni štovatelji mog rada i kad ih pišu oni manje dobronamjerni – obzirom dakle da, kako smo vidjeli, nije riječ o incidentu, već o pojavi sa svim pojavnim zakonitostima – stvar valja razjasniti. Zaista, kakve veze imaju srpski četnici s NDH, kakve veze imaju čiča Draža i pop Đujić s ustašama, fašistima, Hajdukom i Splitom u Drugom svjetskom ratu?Iznenadit će vas odgovor: tijesne.Epizoda sa četnicima što se usred Drugog svjetskog rata pod šubarama s kokardama šepure po talijansko-njemačko-ustaškom Splitu ionako, slutim, neće biti među deset epizoda serije “Ravna gora”. O njoj, najzad, malo znaju i u samom Splitu, a kamoli u Srbiji, i šteta bi je bilo propustiti. Makar i “prilagođenu za ovdašnje čitaoce, naročito mlađe”.Četnika u Splitu za cijelo vrijeme Nezavisne Države Hrvatske ne samo, naime, da je bilo, već su bili neobično aktivni. Već početkom listopada 1941. godine, svega koji mjesec nakon utemeljenja NDH i Rimskih ugovora, kojima je Pavelić Dalmaciju prepustio Italiji, na dogovor s Talijanima o zajedničkoj ratnoj strategiji u Split je iz Kolašina stigao četnički vojvoda Ilija Trifunović-Birčanin, bliski suradnik Koste Pećanca. Nakon nekoliko mjeseci, vojvoda Birčanin – kojega će Draža Mihailović ubrzo imenovati komandantom Dalmacije, Hercegovine, zapadne Bosne i jugozapadne Hrvatske – nezadovoljan situacijom u Splitu, 9. svibnja 1942. telegramom obavještava đenerala Dražu kako “u Splitu i celoj Dalmaciji, a naročito u ovom glavnom mestu na primorju, kao da je devedeset odsto komunista!”.Tih dana u hladu bašte hotela Park na Bačvicama stoluje i četnički vojvoda Dobroslav Jevđević, koji će tamo tanačiti detalje suradnje s predstavnicima talijanske divizije Bergamo i organizirati zajedničke akcije. Aktivna četnička organizacija u Splitu do tada već izdaje list Slobodna Srbija i bilten Krik iz jama, koje pod sponzorstvom Talijana dijele po kućama, pa čak i po školama, ali najaktivniji su u marljivom sastavljanju spiskova za likvidaciju splitskih antifašista, koje uredno dostavljaju talijanskim vlastima: većina antifašista koje su Talijani likvidirali u Splitu otkrivena je upravo uz pomoć splitske četničke organizacije.Ipak, najdublji trag četnici su ovdje ostavili početkom jeseni 1942, kad su Talijani vlakom iz Knina doveli u Split dvije stotine pripadnika Drvarsko-petrovačkog četničkog odreda pod komadom Mane Rokvića, pa ih kamionima prebacili u nedaleki Omiš, odakle su – pod pratnjom dva oružnika Ministarstva unutarnjih poslova NDH – krenuli u obližnje Gate, zapalili cijelo selo, brutalno silujući i koljući sve što im se našlo na putu. Iza četnika u Gatama je ostalo devedeset pet leševa nedužnih civila, uglavnom žena, djece i staraca, nakon čega se krenuli dalje podmosoroskim selima, završivši pokoljem tridesetak ljudi u Dugopolju. Ukupno su Rokvićevi četnici u selima oko Splita poklali više od dvjesto ljudi.Nakon tog masakra u Splitu je održana i konferencija četničkih vođa Dalmacije, pod predsjedanjem popa Momčila Đujića, utemeljitelja Dinarske četničke divizije, a 14. siječnja 1944. u hotelu Ambasador na splitskoj Rivi i novi sastanak Talijana i splitskih četnika, predvođenih popom Sergijem Urukalom, na kojemu se dogovaraju detalji suradnje u velikoj operaciji koja će kasnije biti poznata kao Četvrta ofenziva, ona na Neretvi.Istog dana ilegalci su u Splitu ranili dva četnika, pa dva dana kasnije osmi broj biltena Krik iz jama poručuje Splićanima: “Split, koji mučkim napadom na četnike klikće svojim junacima mraka, može da se spremi da dugo jauče. Splite, splitska većino, samo nosi novo drvlje na svoju lomaču, na kojoj ćeš izgoriti i sasuti se u prah i pepeo. Četnici poznaju splitske komuniste, kao i sve ono splitsko što se s komunistima plete, jatači i plješće im. Sve će to bez samilosti i bez izuzetaka biti istrijebljeno iz Splita. Sve će to biti istrijebljeno danas, sutra, prekosutra!”Tih dana, u Splitu pod talijanskom okupacijom, prilično je uobičajeno na ulici vidjeti ustaše u crnim uniformama i četnike s mrtvačkim glavama na šubarama, i jedne i druge pod talijanskim oružjem. Prava četnička parada održana je, međutim, početkom veljače 1943, kad je umro vojvoda Ilija Birčanin, glavni Mihailovićev povjerenik za Split i Dalmaciju, a na sprovod vlakom iz Knina stiglo nekoliko stotina Đujićevih četnika, pjevajući po gradu četničke pjesme i kličući “srpskom Jadranu”.Svega koji tjedan kasnije u Split će ih vlakom iz Knina stići još više: gotovo tri hiljade četnika, po nekima i cijelih pet, iz Splita će zajedno s ustašama i domobranima krenuti na put prema – Neretvi. Upravo nadrealna, filmska scena mogla se tih dana vidjeti u splitskoj luci, iz koje je u sklopu velike zajedničke ofenzive 6. ožujka 1943. isplovio parobrod za Merković: na pramcu četnici, u sredini Talijani, a na krmi ustaše, tri vesele vojske na pijanom brodu pjevaju svaka svoju pjesmu, čak se i međusobno podbadaju i zajebavaju, pa onda zajedno bodre i pjesmom prijete partizanima.Tih dana osnovan je u Splitu Centralni četnički odbor, čiji će članovi koncem ožujka avionom otputovati u Crnu Goru, a odatle u Kolašin, na dogovor s generalom Dražom Mihailovićem oko daljnjeg rada četničke organizacije u Splitu i Dalmaciji. A ona je u gradu sad već dobro uhodana, suradnja s Talijanima cvate – nije nezapaženo prošla njihova pojava, rame uz rame s ustašama, na sahrani zloglasnog talijanskog oficira Giovannija Save, straha i trepeta Splita toga doba, ni pomoć u likvidaciji šestoro splitskih omladinaca, optuženih za Savino ubojstvo – pa se na redovnim tjednim sastancima splitskih četnika raspravlja i o preuzimanju vlasti u gradu nakon sve izvjesnijeg odlaska Talijana.Tim je poslom uskoro stigao i izaslanik četničke Vrhovne komande potpukovnik Mladen Žujović, novi Dražin komandant Bosne, Like i Dalmacije, koji će u Splitu formirati Nacionalni komitet za Dalmaciju i s generalom Umbertom Spigom, komandantom 18. armijskog korpusa, u kolovozu razmatrati mogućnost primopredaje vlasti.Od primopredaje vlasti, kako znamo, nije bilo ništa: nakon kapitulacije Talijani su otišli, otišli su za njima i ustaše, partizani su ušli u Split, a dični splitski četnici požurili su svoju pomoć ponuditi novom gospodaru: 18. rujna 1943. njemački poručnik Lippert iz Obavještajnog odjela 114. lovačke divizije sastavlja izvještaj o posjetu Milana Cvjetičanina, oficira Dinarske četničke brigade, kojega je kapitulacija Italije zatekla na liječenju u Splitu, nakon čega je požurio Nijemcima. “Mi četnici znamo da se samo uz pomoć njemačkih trupa može postići efikasno uništenje bandita, jer smo mi za to isuviše slabi”, kaže Cvjetičanin poručniku Lippertu.I odjednom – gle čuda – eto četnika po drugi put među Splićanima, ovaj put s njemačkim propusnicama, usred Nezavisne Države Hrvatske. Bizarno? Povijest se ne sjeća, ali arhive pamte: kad je koji mjesec kasnije, 9. siječnja 1944, u svađi kraj splitskog buffeta Aeroplan jedan pijani ustaša ubio nekog četničkog vazduhoplovca, povjerljivog njemačkog konfidenta, Feldkomandatura Wehrmachta zaprijetila je ustašama da to “skupo platiti”. Usred ustaške NDH!Kad su, uostalom, u proljeće 1944. ustaške vlasti u Splitu pohapsile četničke vođe zbog nezapamćenog masakra u Sinjskoj krajini – iako su više od hiljadu civila, žena, djece i staraca u selima pod Kamešnicom poubijali pripadnici zloglasne SS divizije Prinz Eugen – zapovjednik puka 264. divizije u Splitu, potpukovnik Müller, naredio je vlastima NDH da zarobljene četničke saveznike odmah puste na slobodu. Što su ustaške vlasti, jasno, odlučno poslušale. Jednako kao što su odlučno poslušale i kad je 12. svibnja iz Zagreba stigla zapovijed da se iz Splita deportira dvije hiljade “nepouzdanih osoba”, uglavnom Talijana, Srba, četnika, Jugoslavena i komunističkih simpatizera, a iz njemačke komande samo tri dana kasnije, 15. svibnja, stiglo upozorenje da se “četnike u Splitu ne dira”.Četnici su Nijemcima u Splitu trebali, između ostalog, za istu stvar kao i Talijanima: za ubacivanje u redove antifašista i njihovo denunciranje. U tome ih je organizirao poznati njemački povjerenik Mihajlo Zaklanović, koji po nalogu popa Đujića toga svibnja putuje u četničku Vrhovnu komandu, da generalu Draži Mihailoviću podnese iscrpni izvještaj o stanju u splitskoj četničkoj organizaciji i suradnji s Nijemcima.Već je, uostalom, ljeto 1944. i četnici su sad otvoreni njemački saveznici. Ministarstvo oružanih snaga NDH 17. srpnja 1944. obavještava tako jedinice na terenu kako je Führer zabranio upotrebu naziva “partizani”, koje u komunikaciji s Nijemcima od sada valja zvati “komunisti” ili “komunistička banda”, a “četničke suborce” – “hrvatskim borbenim skupinama”. Tog ljeta opet u Split stiže pop Momčilo Đujić, a u kolovozu Nijemci u Splitu sklanjaju tri stotine njegovih četnika odjevenih u njemačke uniforme, drže ih u svojim kasarnama i preventivno – dok su Đujićevi četnici u gradu – zbog izrazito antisrpskih tekstova zabranjuju splitski dnevni list Novo doba!Mislite da je to bizarno? Početkom jeseni, 25. rujna 1944, Nijemci su u Splitu uhapsili i zatvorili ustaškog bojnika Bednjanca, zbog toga što su njegovi ljudi premlatili dva četnika, zaprijetivši – prema izvještaju Ustaške nadzorne službe od 25. rujna 1944. – da će, ako u Splitu bude ubijen koji četnik, za odmazdu strijeljati petoricu ustaša! Usred NDH!Za to, međutim, nije bilo vremena: mjesec dana kasnije u Split su ušli partizani, i grad je konačno bio slobodan. Epilog epizode? Kad je koji dan nakon ulaska u Split Vojni sud Osmog korpusa NOVJ obznanio kako je zbog ratnog zločina i suradnje s neprijateljem izvršena smrtna kazna nad većom grupom građana Splita, među dvadeset četvoricom strijeljanih pravilno se rasporedilo osam suradnika njemačkog okupatora, osam ustaša i – osam četnika.Pitaju li se, eto, još uvijek “ovdašnji čitaoci, naročito mlađi”, kakve veze imaju četnici sa Splitom, NDH i ustašama, eto odgovora: prilično tijesne.Odrastao sam, najzad, na Gripama, tik iznad stepenica prema staroj austrijskoj tvrđavi, kraj kojih je 29. travnja 1943, zbog atentata na Giovannija Savu, ubijen gimnazijalac Žarko Pejković, kojega su Talijanima – uzgred, nevinog – denuncirali splitski četnici: štoviše, šezdesetih sam nedaleko odatle išao u vrtić što je nosio njegovo ime. Nakon toga išao sam u osnovnu školu na Lučcu, koja je nosila ime Bruna Ivanovića, mladog Splićanina kojega su 1942. u Strmici kraj Knina brutalno ubili četnici popa Đujića, a onda u srednju školu nazvanu imenom Ante Jonića, prvog dalmatinskog narodnog heroja, kojega su 1942. kod Livna zajedničkim snagama ubili Talijani i četnici.Ne znam, možda je u Srbiji bilo drugačije, možda su se podno Ravne gore četnici herojski borili protiv Talijana, Nijemaca i ustaša, ali u Splitu, kako vidite, baš ih i ne pamtimo po dobru.O tome, naravno, iz serije “Ravna gora” nećete doznati ništa. A teško da ćete o tome išta doznati i iz suvremene hrvatske kinematografije ili historiografije. To da su se četnici popa Đujića usred Drugog svjetskog rata šepurili po ustaškom Splitu, iz nekog razloga, rekoh, ne vole čuti ni Hrvati.Eto vam dakle, poštovani gledatelji, talijanskih crnokošuljaša i odanih prijatelja iz SS divizije Prinz Eugen, pa zajedno gledajte “Ravnu goru”, eto vam Nezavisne Države Hrvatske, Führerovih “hrvatskih borbenih skupina” i njihovih najboljih neprijatelja ustaša, s kojima se tih dana šepure po splitskoj Rivi – jebite se s njima.Peščanik.net, 04.12.2013.

Pere, Topola, može li komentar na ovog Dežulovića? Osobito bi bilo zanimljivo rasvijetliti odnose između u textu pomenutih četnika i Draže Mihajlovića, onako objektivno, slobodno i bez ikakve prisile totalitarnog komunističkog režima.Koji je dakle točan odgovor:laže, izmišlja, nije istina;nisu to ti četnici, ovo su neki čobani, budale;Dežulović je ustaša.

Edited December 4, 2013 by king louie

[Topola]

d) ćetnici su krivi za sve.

[Otto Katz]

d) ćetnici su krivi za sve.

OK, tvoj izbor. Ali ako ostaneš na nepovezanim fragmentima i durenju kad se dotaknemo konkretnog sadržaja, mala je šansa da ćeš ikoga izvući iz okova komunističke verzije o četnicima.