Iran: novi front

[namenski]

22 minutes ago, MancMellow said:

Pa da, ali ne ovih koji su uzeli vlast. Ti koji su uzeli vlast i stopostotno je nametnuli su bili ničim verifikovana većina pre nego što su došli na vlast. I to je počelo sa malim pobunama.

 

Realan odnos snaga je bitniji onome ko "zida" zvaničnu (ili opozicionu)  politiku u Teheranu, Washingtonu ili bilo gde. Da me pitaš kako bih vodio politiku da sam Trump, Khamnei ili neki opozicioni vođa dobio bi različite odgovore, ali to su pitanja praktične politike. Ja lično kao pojedinac, kao i svako drugi, imam pravo na svoj lični ideološki stav. Pri tom, naravno, nemamo pojma kako bi ljudi glasali da mogu sasvim slobodno da se na nekom referendumu izjasne da li su ili nisu za to  da se nastavi ovaj režim. 

 

2 minutes ago, MancMellow said:

Mislim, napisaću nešto, mislim, neutralno, čisto kao kratak osvrt: demokratija i teokratija ne mogu funkcionisati zajedno, paralelno, u istom društvu. Suštinski ne mogu i razlog nije to što je "modernima" i "tradicionalnima" "gadno" da jedni druge gledaju, nego je problem mnogo suštinskiji: ne mogu (skladno) postojati dva nosioca suvereniteta u jednoj državi. To je stalna borba dva izvora legitimiteta. 

Mance, to sto ti zoves ideoloski stav, na forumu se obicno zove navijanje

Nema ljutis, ali da vidim jesam li dobro shvatio: u Kini, na vlasti je KP Kine, dakle nista pluralizam, nista demokratija, ali - moze, legitimno je i prihvatljivo, buduci da je privredni rast trista hiljada miliona posto, jebes izbornu i svaku drugu legitimaciju, u Iranu ne moze, nije legitimno, popovi su zaseli, a nisu se demokratski legitimisali prema standardima^tm, Severnu Koreju da ne pominjem, Siriju takodje :D.

A sve se vrti, pocelo je i ovde na Iran temi oko intervencije spolja: jedini prihvatljiv stav je da je ona nedopustiva, da je uvek kontraproduktivna, da nikom dobra ne donosi, da postoji nesto sto se zove nemesanje u unutrasnje stvari 1 zemlje/drzave...

 

Da ne bude zabune: kad kazem navijanje, ne mislim nista lose niti omalovazavajuce, uzmi to samo kao drugo ime za neobjektivnost na koju, naravno, imamo svako pravo i kao ljudi i kao forumasi.

[namenski]

Sumaher uobicajeno prica gluposti i provetrava analitiku^tm, ne bi li zasenio prostotu: rezim Reze Pahlavija je, poslednjih nekoliko godina, bio toliko zglajznuo u korupciju da je to i prema danasnjim merilima neverovatno i nepojmljivo i to je bio kljucan element porasta popularnosti Homeinija koji je - kada je dosao na vlast - imao nezamislivo siroku podrsku takozvanih sirokih narodnih masa.

 

[MancMellow]

24 minutes ago, namenski said:

 

Mance, to sto ti zoves ideoloski stav, na forumu se obicno zove navijanje

Nema ljutis, ali da vidim jesam li dobro shvatio: u Kini, na vlasti je KP Kine, dakle nista pluralizam, nista demokratija, ali - moze, legitimno je i prihvatljivo, buduci da je privredni rast trista hiljada miliona posto, jebes izbornu i svaku drugu legitimaciju, u Iranu ne moze, nije legitimno, popovi su zaseli, a nisu se demokratski legitimisali prema standardima^tm, Severnu Koreju da ne pominjem, Siriju takodje :D.

A sve se vrti, pocelo je i ovde na Iran temi oko intervencije spolja: jedini prihvatljiv stav je da je ona nedopustiva, da je uvek kontraproduktivna, da nikom dobra ne donosi, da postoji nesto sto se zove nemesanje u unutrasnje stvari 1 zemlje/drzave...

 

Da ne bude zabune: kad kazem navijanje, ne mislim nista lose niti omalovazavajuce, uzmi to samo kao drugo ime za neobjektivnost na koju, naravno, imamo svako pravo i kao ljudi i kao forumasi.

Ne znam šta je "jedini prihvatljiv stav", ali znam da ako je nešto potpuno nerealno time se prosto ne bavim kad razmišljam o politici. A inače nisi dobro shvatio. Kina je socijalistička/komunistička zemlja. Svrha, ideja vodilja, poenta socijalizma/komunizma je, između ostalog, materijalni napredak, kulturna i svaka druga (obrazovna, rodna...) emonacipacija, društvena preraspodela itd, itsl i u ovom momentu Kina u tom smislu radi fantastičan posao. Ona crpi legitimitet odatle tj to legitimizuje vlast (i sistem) u očima većine Kineza. Na krau krajeva, nosioci suvereniteta u Kini su "radnici i seljaci". Taj režim je daleko legitimniji (i skladniji) od iranskog 

Edited January 9, 2018 by MancMellow

[namenski]

1 minute ago, MancMellow said:

Ne znam šta je "jedini prihvatljiv stav", ali znam da ako je nešto potpuno nerealno time se prosto ne bavim kad razmišljam o politici. A inače nisi dobro shvatio. Kina je socijalistička zemlja. Svrha, ideja vodilja, poenta socijalizma je, između ostalog, materijalni napredak, kulturna i svaka druga (obrazovna, rodna...) emonacipacija, društvena preraspodela itd, itsl i u ovom momentu Kina u tom smislu radi fantastičan posao. Ona crpi legitimitet odatle tj to legitimizuje vlast (i sistem) u očima većine Kineza. Na krau krajeva, nosioci suvereniteta u Kini su "radnici i seljaci". Taj režim je daleko legitimniji (i skladniji) od iranskog 

Jedini prihvatljiv je u smislu 'prinicipijelan', dakle 1 od principa na kojima se temelje ili bi trebalo da se temelje medjunarodni odnosi.

Naravno, znamo da od toga nema ni kurca, ali pomaze kao nacelo, dokazalo se i pokazalo toliko puta od osnivanja UN.

 

A sto se tice floskule o 'vladavini radnika i seljaka' ona vredi^tm taman toliko koliko i - na primeru Irana kada smo vec na temi - vladavina vernika u ime koji se vlada u Iranu, bas kao sto se u Kini vlada u ime poslovicnih radnika i seljaka (zaboravio si postenu inteligenciju

Po tebi, na primeru KIne, ispada da je jednopartijski sistem, tvrdo nedemokratski po apsolutno svim standardima, dovoljan razlog za opravdanost vladavine 1 partije koja po definiciji iskljucuje politicku konkurenciju, opravdan ako % privrednog rasta predje izvesnu cifru jer je Kina u svakom drugom pogledu digla ruke od iole pravedne drustvene raspodele, osim na papiru i u kongresnim parolama.

Uostalom, koja je razlika izmedju Severne Koreje i Kine, mereno upravo kriterijumima u ime koji su se diljem sveta preduzimale vojne intervencije zarad promene nepodobnih rezima?

[MancMellow]

1 minute ago, namenski said:

Jedini prihvatljiv je u smislu 'prinicipijelan', dakle 1 od principa na kojima se temelje ili bi trebalo da se temelje medjunarodni odnosi.

Naravno, znamo da od toga nema ni kurca, ali pomaze kao nacelo, dokazalo se i pokazalo toliko puta od osnivanja UN.

 

A sto se tice floskule o 'vladavini radnika i seljaka' ona vredi^tm taman toliko koliko i - na primeru Irana kada smo vec na temi - vladavina vernika u ime koji se vlada u Iranu, bas kao sto se u Kini vlada u ime poslovicnih radnika i seljaka (zaboravio si postenu inteligenciju

Po tebi, na primeru KIne, ispada da je jednopartijski sistem, tvrdo nedemokratski po apsolutno svim standardima, dovoljan razlog za opravdanost vladavine 1 partije koja po definiciji iskljucuje politicku konkurenciju, opravdan ako % privrednog rasta predje izvesnu cifru jer je Kina u svakom drugom pogledu digla ruke od iole pravedne drustvene raspodele, osim na papiru i u kongresnim parolama.

Uostalom, koja je razlika izmedju Severne Koreje i Kine, mereno upravo kriterijumima u ime koji su se diljem sveta preduzimale vojne intervencije zarad promene nepodobnih rezima?

A nenenenene, ne vlada se u ime vernika

 

Što se tiče Kine, u teoriji, to je vladavina naroda, s tim što se definiše ko je tačno narod (ali to je i dalje ogromna većina stanovnika).

 

Severna Koreja - to je 1 failure, upravo sa stanovišta komunizma. Pusti ti kriterijume liberalne demokratije. 

[Anonymous]

On 1/5/2018 at 2:42 AM, Anonymous said:

 

Nisi shvatio. Tramp je dobar, ali mu ostaci starih snaga (tj. liberalne demokrate) ne daju da radi. Eno Hojt Li živi primer.

 

Da citiram samog sebe.

[namenski]

40 minutes ago, MancMellow said:

A nenenenene, ne vlada se u ime vernika

Naravno da se ne vlada u ime vernika: ideoloska^tm osnova je mnogo sveobuhvatnija: vlada se u ime alaha svemoguceg i nenadjebivog

Ali ja nikako da uvidim razliku izmedju te i takve vladavine, i vladavine u ime naroda, pokrivene uredno citatima iz dela klasika marksizma-lenjinizma kojima se bas kao i citatima iz Korana/Biblije moze dokazati ama bas sve i svasta, po potrebi...

 

Quote

Što se tiče Kine, u teoriji, to je vladavina naroda, s tim što se definiše ko je tačno narod (ali to je i dalje ogromna većina stanovnika).

 

Mance, na klizavom si terenu, mislim da srljas u logicko slepo crevo: bilo je sistema i sistema, neke i pamtimo na svojoj kozi, koji su proklamovali da vladaju u ime naroda i u ime tog istog naroda cinili svasta, a sve u ime svetle buducnosti.

Naravno da ne sporim privredna dostignuca Kine, obaska sto bi nas ko zna gde odvela, a i nije mesto, rasprava o njihovim korenima, ulozi komunista sa sve Maoom u svemu tome, ali - ili jesi ili nisi: taj sistem je izlozen rastucoj nejednakosti, socijalnom, pa ako bas hoces i klasnom raslojavanju, nema nikakve sumnje da svakim casom generise moguce konflikte koji su za sada pokriveni privrednim rastom ili gurnuti ispod tepiha, i veliko je pitanje kako ce Kina na celu sa KP Kine da hendluje probleme koji su izvesni, ako ne sutra, ono u bliskoj buducnosti, moguce vanredne okolnosti da ne pominjemo.

Ali je jedno sigurno, sta god da se u Kini dogodi: od uvodjenja visepartijske parlamentarne demokratije, do partijske odluke da se eksproprisu eksproprijatori , da ne kazem skrate za glavu: Kini niko nece moci, tacnije smeti da sere sta ce i kako ce da radi u sopstvenoj kuci.

Odnosno, moci ce da sere, serucka, prema potrebi, ali nece moci da - na primer - preti vojnom intervencijom ili joj bombama uvodi demokratiju, jer - a to je prica svih prica ovde - Kina nije tamo neka Libija, Irak, Sirija....

 

Quote

Severna Koreja - to je 1 failure, upravo sa stanovišta komunizma. Pusti ti kriterijume liberalne demokratije. 

Ako te cuje Anduril, najebo si, a i ja s tobom

OK, znaci komunizam ima smisla, pod uslovom da iskazuje toliku i toliku stopu rasta, komunistima se moze verovati, puj pike ne vazi se nista sto je do sada bilo - za Kineze - nista sto se inace koristi u standardnom antikomunistickom arsenalu.

 

Primera radi, za 2018. godinu i za sada, kineski vlasnici radni ljudi (bez HK) imaju naruceno ukupno 865 m1 jahti iz jedine kategorije koja se racuna, poznate kao Superyachts. U komadima 25, u prosecnoj pojedinacnoj duzini 35 metara, Kina je #9 u svetu po broju privatnih malih mlaznjaka, i to brojeci samo one registrovane u samoj Kini...

 

Ili cemo kriterijume liberalne demokratije da primenjujemo po potrebi?

[Anduril]

7 hours ago, namenski said:

 

Mance, to sto ti zoves ideoloski stav, na forumu se obicno zove navijanje

Nema ljutis, ali da vidim jesam li dobro shvatio: u Kini, na vlasti je KP Kine, dakle nista pluralizam, nista demokratija, ali - moze, legitimno je i prihvatljivo, buduci da je privredni rast trista hiljada miliona posto, jebes izbornu i svaku drugu legitimaciju, u Iranu ne moze, nije legitimno, popovi su zaseli, a nisu se demokratski legitimisali prema standardima^tm, Severnu Koreju da ne pominjem, Siriju takodje :D.

A sve se vrti, pocelo je i ovde na Iran temi oko intervencije spolja: jedini prihvatljiv stav je da je ona nedopustiva, da je uvek kontraproduktivna, da nikom dobra ne donosi, da postoji nesto sto se zove nemesanje u unutrasnje stvari 1 zemlje/drzave...

 

Da ne bude zabune: kad kazem navijanje, ne mislim nista lose niti omalovazavajuce, uzmi to samo kao drugo ime za neobjektivnost na koju, naravno, imamo svako pravo i kao ljudi i kao forumasi.

 

Nego, kako su svi ti rezimi dosli na vlast ako ne i "mesanjem u unutrasnje stvari"? Odakle je dosao Homeini? Odakle je podrzana promena vlasti u Srbiji? Oktobarska revolucija?

Skoro sve druge komunisticke revolucije ne bi uspele bez pomoci i mesanja SSSR-a ukljucujuci kinesku, vijetnamsku, itd. Ovo vazi i za mnoge demokratije.

Mesanje je prosto realnost politike bez obzira na ideologiju jer smo na kraju ipak svi ljudi a ne razlicite vrste koje treba odvajati u torovima absolutnog suvereniteta. Citava ta ideja je opet povezana i sa absolutnim moralizmom koji konstatno provejava na forumu a koja nema veze sa politickom realnoscu.

[Anduril]

9 hours ago, Redoran said:

 

Pomenuto je već na sirijskom topiku: svaki režim na ovom svetu nosi u sebi određenu dozu legitimnosti utoliko što uživa određen stepen podrške u narodu. Nekada je u pitanju manjinski deo naroda, nekada većinski, ali neko uporište uvek postoji. Ne postoji režim na ovoj planeti koji egzistira u nekom sopstvenom kontinuumu dok čitav narod noćima sanja kako da ga se otarasi. To su budalaštine iz kuhinje korporativnih i pravovernih tzv, medija. Debeli Kim ima iza sebe određen stepen iskrene i autentične narodne podrške, baš kao što ga ima i Asad, ili Sisi, ili raznorazni emiri. šeici i prinčevi što leže na milijardama kubika energenata.

 

I baš zbog toga što ne postoji apsolutno zlo od režima, valja se malo udubiti u suštinu, širinu a bogami i legitimitet svakog pojedinačnog antirežimskog pokreta pre donošenja sudova. Iranski režim je takav kakav je a ti meni objasni šta je to što u zemlji od 80M stanovnika čini ekipu od hiljadu ljudi, koja se skupi da zapali banku i proba da zauzme kasarnu u svom gradu, legitimnijom od režima? Podsetiću te da je 35 miliona ljudi u Iranu glasalo na izborima, neka su svi ti glasovi sto puta pod faktičkom kontrolom mula to je opet svemirski nivo legitimnosti u odnosu na quick riot ekipu za koju ne znamo ni ko su ni odakle su ali znamo da ciljaju kasarnu u komšiluku. 

 

Poenta izbora je da se ima izbor izmedju razlicitih ideologija - verskih konzervativaca, socijaldemorkata, liberala, itd. Izbori unutar frakcija jedne ideologije nisu demokratski izbori bez obzira koliko ljudi glasalo.

[Lord Protector]

 

Quote

 

When it comes to the Iran protests, be careful who you put your trust in

A vacuum of information is created which, at a moment of intense international interest, is going to be filled with dubious stories from partisan sources

Patrick Cockburn

The international media has a poor record in reporting protests and uprisings in the wider Middle East since 2011. These complex struggles were presented as simple battles between good and evil, like a scene out of Tolkien’s Lord of the Rings. Surprise and anguish were expressed when the supposed dawning of freedom and democracy in Libya, Syria and Yemen instead produced savage civil wars while Egypt and Bahrain became strikingly more authoritarian and repressive than before.

Whatever the causes of the failure of news organisations to understand developments in these countries, they had clearly got something very wrong about what was happening.  

The recollection of being so very wrong about the likely direction of the Arab Spring should make the foreign media warier in reporting the demonstrations in Iran; which started in the city of Mashad on 28 December and swiftly spread all over the country. The Iranian government claims that its security forces have suppressed the protests or they are fizzling out, but there is evidence of fresh outbreaks, though at a reduced level. The slogans shouted and the limited number of interviews with protesters suggest that they are motivated by poverty, unemployment, rising prices and reduced subsidies for food and fuel, combined with rage against the greed and corruption of the ruling elite.

Many commentators downplay the protests as unlikely to have a long-term effect on Iran, on the grounds that they have no leadership, organisation, plan or coherent set of demands. But journalists tend to overrate the need for such neat organisational structures in order to confront the state; they are frustrated by the absence of identifiable leaders and spokespeople whom they can

Some compare the demonstrators negatively, in terms of size and potential impact, with the mass rallies and marches in Tehran in 2009. This may be true, but the absence of an organised structure also makes suppression more difficult for government security forces, who find it easier to arrest opponents who are properly labelled and identifiable.

On the contrary, I find the lack of organisation, unpredictability and geographically widespread nature of the outbreaks of unrest a persuasive sign that they are genuine and express widespread discontent. Had they really been organised by the CIA and Mossad using Saudi money, as alleged by the Iranian chief prosecutor Mohammad Jafar Montazeri, journalists would probably be dealing with a slick PR operation producing graphic images of police brutality and injured protesters.  

As it is, there are many videos taken by smartphones in dozens of provincial cities and towns showing angry crowds chanting anti-government slogans. But the pictures I have looked at are mostly blurry and it is impossible to tell what sort of people are protesting, their numbers or even if they are men or women. This amateurism is convincing evidence for me that we are not dealing with a put-up job, because those who fabricate or manipulate video film often give themselves away because the images they produce are too compelling to be true.

If one was looking for signs of the involvement of the CIA, or of exiled Iranian opposition groups connected to foreign intelligence services, one would find their footprint in a more professional handling of publicity. I was in Tehran in early 2011 when there were some demonstrations seeking to emulate the Arab Spring, but they never gained momentum. In my hotel I could bring up plenty of exciting film on YouTube of protesters throwing stones at the security forces, but when I went out they were nowhere to be seen. I complained about this to local Iranian journalists who worked for the foreign media but had had their press credentials suspended by the government. They laughed and said the protests had dwindled to nothing because of the massive presence of riot police, but even if they had been allowed to report this, they would not have been believed because the carefully edited videos being pumped out by exile groups were setting the agenda. 

It was mid-winter in Tehran, but some film of rioting had trees in full leaf in the background. One should not be naive about this and assume it is just opposition groups that get up to such tricks: government intelligence agencies in the Middle East certainly try to discredit video evidence of dissent by posting demonstrably phoney film of demonstrations.

Genuine difficulties frustrate journalists reporting popular protests and uprisings which are, by their very nature, incoherent and ignite suddenly in unexpected places. Visas for journalists to stay in Iran are difficult to obtain, and, once there, there are restrictions on travelling around the country. A vacuum of information is created which, at a moment of intense international interest, is going to be filled with dubious stories from partisan sources. Governments hypocritically claim that they are being unfairly demonised when it is they themselves who have created the vacuum being used by their enemies.

There may be no evidence on the ground of a hidden American or Saudi hand behind the demonstrations at this stage, but they will presumably try to take advantage of them. The former US ambassador to the UN and neo-conservative John Bolton says firmly that “our goal should be regime change in Iran”, and Saudi Crown Prince Mohammed bin Salman has in the past called for intervention inside Iran.

President Trump is draining the 2015 nuclear deal with Iran of any benefit for the Iranians and is unlikely to recertify next week that Iran is sticking by its terms. He is trying to use the protests to justify toppling the deal, but the crudity of his anti-Iranian tweets may make it difficult for him to garner support when the UN Security discusses the protests on Friday afternoon.

It is right to criticise journalists who overstrain the evidence when it comes to Syria, but their sins are nothing compared to “experts” in think tanks or universities who this week were happily joining up dots that may not even exist and drawing broad conclusions on the strength of a few slogans shouted by some anonymous figure on a video of unknown provenance. For instance, one chant of “No Gaza, no Lebanon, our lives for Iran,” and another of “Leave Syria alone, think about us” immediately led some talking heads to conclude that Iranians in general oppose intervention abroad.

Such conclusions are dangerous because they are based on no real evidence, and the news that the rising Iranian regional superpower has feet of clay is exactly what many in the US and Saudi governments would like to hear. It is doubly welcome because it comes at the very moment when Iran’s allies in Iraq, Syria and Lebanon are in the ascendant and have emerged victorious from six years of war.

Governments should ask – as they did not do in Iraq, Libya or Syria – if the academic or think tank specialist so sure about what is happening in Iran has recently visited the country or knows much about it. They should recall that only a few years ago similar experts were predicting the break-up of Iraq and the inevitable fall of President Bashar al-Assad.

 

 

 

 

 

Edited January 10, 2018 by slow

[mackenzie]

2 hours ago, Anduril said:

 

Poenta izbora je da se ima izbor izmedju razlicitih ideologija - verskih konzervativaca, socijaldemorkata, liberala, itd. Izbori unutar frakcija jedne ideologije nisu demokratski izbori bez obzira koliko ljudi glasalo.

Bolje je dvopartijski sistem i da predsjednika bira 538 ljudi tj oko 0,00138% populacije.  Ko god kaže drugačije taj je neprijatelj Slobodnog Svijeta. 

Edited January 10, 2018 by mackenzie

[MancMellow]

8 hours ago, namenski said:

Naravno da se ne vlada u ime vernika: ideoloska^tm osnova je mnogo sveobuhvatnija: vlada se u ime alaha svemoguceg i nenadjebivog

Ali ja nikako da uvidim razliku izmedju te i takve vladavine, i vladavine u ime naroda, pokrivene uredno citatima iz dela klasika marksizma-lenjinizma kojima se bas kao i citatima iz Korana/Biblije moze dokazati ama bas sve i svasta, po potrebi...

 

Sad ću ti objasniti: razlika je u tome, što u svakoj vladavini naroda (makar bila i komunistička, mada je to malo kompliovaniji slučaj, jer ta vladavina dolazi na kraju posle komunističke diktature u kojoj nisu baš svi "narod"), dakle u svakoj narod je suveren, dakle može da odluči apsolutno bilo šta, ako ništa drugo bilo šta što može da sprovede i u čemu nije sam sebe suvereno ograničio kao što je slučaj sa UN, EU i drugim multilateralnim organizacijama. Mislim, ja nisam baš osoba koja će braniti komunističke diktature, ali osnovna sličnost je što su su npr Džon Lok i Monteskje, baš kao i Marks prosto ljudska bića koja su nešto napisala i postoji ipak ograničen broj načina na koje se to može tumačiti. Bez obzira da li narod upražnjava svoju suverenost preko avangarde radničke klase ili preko demokratski izabranih predstavnika i čak bez obzira na to što je u prvo vreme narod=radnici i seljaci, odnsosno vlasnici bilo nekakve imovine u drugom slučaju, vlast, u konačnici, ima obaveze prema tom narodu i njemu polaže račune. Između toga i obaveza prema i polaganja računa  bogu je nepremostiv jaz. Postoje granični, odnosno inokosni slučajevi kao što su fašisti ili ruski narodniki koje možda da ostaimo za neki drugi put. U dubljem filozofskom smislu i socijalizam/komunizam i liberalna demokratija su Aristotelova "deca". To mu možda dođe nekakav "bottom line". 

 

Quote

Mance, na klizavom si terenu, mislim da srljas u logicko slepo crevo: bilo je sistema i sistema, neke i pamtimo na svojoj kozi, koji su proklamovali da vladaju u ime naroda i u ime tog istog naroda cinili svasta, a sve u ime svetle buducnosti.

Nije to sporno, ali na kraju kad i ako iznevere taj narod, upravo taj u čije ime rade sve što rade, oni više nemaju na šta da se pozovu. Dokazano. Ruše se iznutra. 

 

Quote

Naravno da ne sporim privredna dostignuca Kine, obaska sto bi nas ko zna gde odvela, a i nije mesto, rasprava o njihovim korenima, ulozi komunista sa sve Maoom u svemu tome, ali - ili jesi ili nisi: taj sistem je izlozen rastucoj nejednakosti, socijalnom, pa ako bas hoces i klasnom raslojavanju, nema nikakve sumnje da svakim casom generise moguce konflikte koji su za sada pokriveni privrednim rastom ili gurnuti ispod tepiha, i veliko je pitanje kako ce Kina na celu sa KP Kine da hendluje probleme koji su izvesni, ako ne sutra, ono u bliskoj buducnosti, moguce vanredne okolnosti da ne pominjemo.

Ali je jedno sigurno, sta god da se u Kini dogodi: od uvodjenja visepartijske parlamentarne demokratije, do partijske odluke da se eksproprisu eksproprijatori , da ne kazem skrate za glavu: Kini niko nece moci, tacnije smeti da sere sta ce i kako ce da radi u sopstvenoj kuci.

Opet ta logika da neko spolja može nešto državi bez obzira da i je u njoj očigledan napredak (po sopstvenim kriterijumima) ili nazadovanje. CIA je ulupala stotine miliona ili milijarde dolara u propagandu i svoje špijune u Varšavskom bloku koji se na kraju raspao sam od sebe, iznutra. Jer nije CIA naredila komunističkim glavešinama da im statusni simbol bude mercedes, i nije CIA uredila da oni budu nesposobni da izbegnu abnormalno zaduživanje, a da istovremeno stvaraju zahtevani višak vrednosti. Spoljni faktor se tu nađe da "pripomogne" i nađe se u situaciji zajedničkih interesa kad sistem ima već ozbiljne unutrašnje probleme. To nije ništa nenormalno, to je politika 101. To isto i Rusija sad radi - medijski i propagandno, možda i obaveštajno eksploatiše  i finansijski "pomaže" objektivne probleme i njihove manifestacije koji postoje u EU, US ili negde drugde. The way world works. Za Kinu ove opasnosti postoje, to je tačno. 

 

Quote

Ako te cuje Anduril, najebo si, a i ja s tobom

OK, znaci komunizam ima smisla, pod uslovom da iskazuje toliku i toliku stopu rasta, komunistima se moze verovati, puj pike ne vazi se nista sto je do sada bilo - za Kineze - nista sto se inace koristi u standardnom antikomunistickom arsenalu.

Pa to nije moj "cup of tea", za mene je sloboda vrhunska vrednost, ali govorim o/u unutrašnjoj logici sistema. 

[Toni Sumaher]

12 hours ago, namenski said:

Sumaher uobicajeno prica gluposti i provetrava analitiku^tm, ne bi li zasenio prostotu: rezim Reze Pahlavija je, poslednjih nekoliko godina, bio toliko zglajznuo u korupciju da je to i prema danasnjim merilima neverovatno i nepojmljivo i to je bio kljucan element porasta popularnosti Homeinija koji je - kada je dosao na vlast - imao nezamislivo siroku podrsku takozvanih sirokih narodnih masa.

 

 

Valjda ti je jasno da svi znamo za to opste mesto o korupciji, ali osim ovog objaasnjenja Politikin zabavnik level 1979-1980, ima tu jos mnogo toga sto  bi valjalo da iscitas i izvetris malo nadobudnu, a suplju glavudzu....

[porucnik vasic]

On 1/9/2018 at 3:32 PM, MancMellow said:

Prvo, glasanje na kojima je režim nemoguće promeniti meni ne znači ništa, kao ni bilo kom demokrati, ne mora čak ni liberalnom. Sirija je drugo, to je etnički i verski podeljena zemlja. Drugo, argument "režim je legitiman zato što je na vlasti" je u najmanju ruku nekonsekventan, jer sutra da neka naoružana hunta koja predstavlja recimo 30% stanovništva uzme tamo vlast (a 30% stanovništva ti je više nego dovoljno da držiš vlast) i održava se na njoj, onda, eto, i oni su legitimni. Mislim, tako gledano i režim Pahlavija je bio legitiman pa su ga ovi ipak srušili. 

Иран није?

[Anduril]

On 1/10/2018 at 10:41 AM, mackenzie said:

Bolje je dvopartijski sistem i da predsjednika bira 538 ljudi tj oko 0,00138% populacije.  Ko god kaže drugačije taj je neprijatelj Slobodnog Svijeta. 

 

Ne, cak i u tom dvopartijskom sistemu potpuni wild card tipa Tramp moze da pobedi i smeni vlast. Ovaj deo sa delegatima ocigledno da nisi razumeo - obrazuj se pre nego sto nesto glupo napises.