RIP: Momo Kapor

[betty]

Ja procitao Ima cuda, nema muda

ma dobro tu, ali ovde? ja procitala isto na oba mesta, i zakljucila da ne razumem svu dubinu poruke.

[Mp40]

Ima cuda, nema talenta.

[le petit nicolas]

jel bar robijao?

nije. al' se patio po njuci :P dobro. u letnjim mesecima bilo je i duce. a posle, dok se gradio lepsi i stariji, milocera i przna.urbana legenda kaze da je vecinu fabula radnje pokupio prisluskujuci razgovore urbanih legendi za susednim stolovima, dok je odirao laktove po klubu knjizevnika i basti madere.slazem se s harperom: ilustrator +.poz Edited March 4, 2010 by le petit nicolas

[John Coltrane]

Kaporovo politichko delovanje me je teralo na povrachanje zadnjih godina, u umetnichkom smislu on se drzhao preprichavanja kafanskih pricha, pisanja o nashem mentalitetu i "starim dobrim vremenima", pa iz tog razloga i okachih naslovnu stranu knjige koja je prva Kaporova koju sam prochitao i koja nema bash nikakve veze sa Momom patriJotom...

[gospa buba]

urbana legenda kaze da je vecinu fabula radnje pokupio prisluskujuci razgovore urbanih legendi za susednim stolovima, dok je odirao laktove po klubu knjizevnika i basti madere.

i to je sjajno, ko ume. ako nishta drugo, (priblizno) prvi se setio. a urbanih legendi sa susednih stolova, tko se sad seca ^_^ fascinantno je kako su zapravo pravili idiotske ideoloshke izbore, samo da bi bili/ostali interesantni.shteta je sto zivot ne traje 200 godina, da vidimo josh 1 preokret sa prestrojavanjemko ume da se kladi, obogatio bi se :(ps. zal za dobrim starim vremenima je izgleda ozbiljna karakteristika svih onih, koji su probali da nam zdizajniraju novo vreme - po svom ukusu <_< Edited March 4, 2010 by thermal bug

[le petit nicolas]

ako nishta drugo, (priblizno) prvi se setio.

i to sto kazes.ali.ipak.majdak je objavio "kuzis, stari moj" i "pazi, tako da ostanem nevina" par godina pre no momo "folirante".a i bolji je pisac.i suzana rog, takodje :D poz Edited March 4, 2010 by le petit nicolas

[kapetanm]

i to sto kazes.ali.ipak.majdak je objavio "kuzis, stari moj" i "pazi, tako da ostanem nevina" par godina pre no momo "folirante".a i bolji je pisac.i suzana rog, takodje :D poz

Samo, Majdak je ostao na manjim tiražima, mada, mora se priznati, bio je dobar. Bio je celi taj nalet , recimo Ca blues Oklopdžićev i drugi.Svako se našao u nekom provincijalcu i kafanama.

[le petit nicolas]

Bio je celi taj nalet , recimo Ca blues Oklopdžićev i drugi.

da, da, ca blues :) .pada avala...ako se ne varam, u martu je petnaestak godina od smrti biljane jovanovic.e, o njoj, liku i delu podjednako, imalo bi se sta (lepog) reci na nekom rip-u.poz Edited March 4, 2010 by le petit nicolas

[ToniAdams]

fascinantno je kako su zapravo pravili idiotske ideoloshke izbore, samo da bi bili/ostali interesantni.shteta je sto zivot ne traje 200 godina, da vidimo josh 1 preokret sa prestrojavanjemko ume da se kladi, obogatio bi se :(

ma idiocki smoje i tvoje tocke gledista.patku bi zaradio kucu u skadarskoj prodajuci, u najslucaju, prosecne knjizice i ispodprosecne slikice :)

[kim_philby]

evo od vase iz kazamata. potpisuje se kao jergovic ali ne dajte da vas to zavara.

Neku večer se na BeKa televiziji raspričao Momo Kapor. Intervju je trajao i trajao, ne manje od dva sata, govorilo se o svemu i svačemu, a najviše o prošlome ratu, za kojega je Momo obilazio položaje naoružanoga srpskog naroda po Bosni i Hrvatskoj, i pisao ratoborne reportaže. Katkad bi pošao i na Pale, gdje bi sjedio sa strane, pijuckao i slušao kako Koljević, Karadžić i Krajišnik pregovaraju s lordom Owenom i ostalima. Premda je od tih vremena prošlo desetak godina, pisac je još uvijek pun dojmova, očito nije sve ispričao i napisao, niti se, zapravo, može do kraja ispričati vlastiti životni vrhunac. A taj rat bio je Kaporov životni vrhunac. On sam to priznaje.Priča kako je jednom prilikom došao u Trebinje, na poziv generala Grubača, pa je gledao uniformirani narod, ljude skupljene s koca i konopca, i slušao tutanj topova u daljini. Koja romantična slika, naglasio je Momo, i ponovio: tutanj topova u daljini. Bio sam dvatriput u Trebinju, sjećam se te čaršije za nekih pustih ljetnih dana, kada bi sa svih strana pripeklo, a mene hvatala neka tuga i melankolija jer mi je Dubrovnik ostao za leđima, i do sljedećega ljeta neću vidjeti mora, pa nekako i mogu zamisliti da je Kapor, bez obzira na gužvu od naoružanog naroda, osjetio nešto romantično. Na žalost, mogu shvatiti i to da je cjelina njegove romantike, njegova trebinjska razglednica, određena tutnjem topova u daljini. Ti topovi su za Kapora sinkopa ljepote, čežnje, domotužja i svega drugog što bi jednome ratnom izvještaču mogla značiti riječ romantika. Bez topova Trebinje bi bilo kao melodija bez ritma.Momo Kapor djelovao je iskreno. I vidjelo se da mu nije na um palo da bi ga mogao čuti netko kome tutanj topova nipošto nije romantičan. Recimo, nije romantičan onima koji ga nikada nisu čuli u daljini, nego su ga vazda slušali u blizini. Kad je o trebinjskoj perspektivi riječ, ti ljudi su, naravno, Dubrovčani. Ali može to biti i svijet iz desetina drugih, bosanskih i hrvatskih gradova. Čak i kada bi se mijenjala ratna sreća, pa bi doista čuli tutanj topova u daljini, tim ljudima to nikada nije bila sinkopa romantične razglednice. Zato što su već imali uši iskvarene i isprepadane danima, mjesecima i godinama bliske tutnjave. Ali nije na Kaporu da o tome razmišlja, niti je njegovo da konta kako ga slušaju i ljudi čija se perspektiva zastrašujuće razlikuje od njegove. U nizu svojih knjiga iz devedesetih ionako je uporno dokazivao kako ga se takvi ljudi uopće ne tiču.Epizoda s trebinjskom romantikom sitan je detalj u velikoj priči o izmijenjenim perspektivama, koje se više ne mogu složiti u jednu, zajedničku. Nekih sedamdesetih i osamdesetih godina Momo Kapor imao je velikoga zagrebačkog izdavača, ljetovao je u Dubrovniku, pisao prozu u trapericama i bio jedan od glavnih predstavnika takozvane rockerske generacije u popularnoj i elitnoj kulturi. Ako je Goran Bregović izmislio, ili barem omasovio, jugoslavenski rock'n'roll, kao što to tvrde mnogi ozbiljni ljudi, tada je Kapor bio Bijelo dugme u književnosti. Malo urbanije, asfaltnije i finije, ali Bijelo dugme.Ali onda se, malo pred rat, oduševio seljacima, soluncima i četnicima, etikom i estetikom Dragana Živkovića-Tozovca, a na kraju i uniformiranim narodom koji se pobunio protiv najavljenog ustaškog i mudžahedinskog zuluma. Oduševio se guslama i harmonikom. Šta se to dogodilo Momi Kaporu? Šta se dogodilo ljudima koje smo poznavali bolje od njega, ljudima iz naših intimnih života, da se oduševe opancima? Lako je shvatiti etičku stranu priče, čovjek je kvaran stvor, lako se odaje svakakvim pasjalucima, uključujući i klanje rođenih komšija, ali čini se da je nešto teže razumjeti estetiku ovakvih transformacija. Kako je moguće da onaj koji je pola života slušao Raya Charlesa (kao Kapor), ili Doorse (kao mnogi drugi), pronađe svoj konačni i definitivni smisao u stihovima: "Rado ide Srbin u vojnike, tamo bere zrele lavorike, borba njemu zabava je draga, još milije salomiti vraga"?Odgovor je, na žalost, više nego jednostavan. To se, naprosto, tako jednoga dana odluči. Shvatiš da ti život prolazi u samoći, da nema haira od rock'n'olla, niti te itko takvoga ozbiljno shvaća i uvažava, pa se samo presaldumiš i prevjeriš, i nađeš se u čudu koliko te svi odjednom cijene i vole. Samo se pustiš i sve ti bude lako. Iz te su perspektive narodnjaci najgori otrov. Ali ne samo novokomponovani, nego i oni izvorni, u kojima se, kako kaporovci kažu, liježe i gnijezdi duša jednog naroda. Te pjesme su savršena formula zajedništva, mantra u kojoj postaješ jedno s tolikima koji su gori od tebe, patiš skupa s njima, zbog žene koja te prevarila, drage koja je naprasno umrla, vojske koja je izginula, rata koji je izgubljen... Napisano je na desetine i stotine borbenih, huškačkih, patriotskih novokomponovanih narodnjaka, i još stotine takvih u kojima je cijeli narod proglašen za kolektivnu žrtvu, a da nije, koliko ja znam, napisan nijedan antiratni, pacifistički, mirotvorni. I nijedan koji bi govorio iz perspektive nečiste savjesti, nijedan koji bi žalio drugoga, nijedan kojim bi se osporila romantična trebinjska razglednica, s tutnjem topova u daljini.

edit: ja se sa ovom omrazom na popularnu kulturu ne slazem ali sta je tu je. mora se prenositi posta druga iz zatvora cak i kad se s njim razilazete po pojedinim pitanjima. Edited March 4, 2010 by kim_philby

[kgmr]

...

Edited March 4, 2010 by kingmaker

[assück]

slazem se sa gore navedenim, ali cisto principijelno - koja je poenta banovine ako sada imamo glasnike?(osim ako KM projektuje svoje stavove kroz Hellu za foru)

[kgmr]

ma zajebavam se, cisto si dajem oduska, posto je kim filbi ponudio slagvort. ali da, banovina nema smisla, mada mislim da ban nije bio zbog ovog posta. evo editujem za par minuta, samo jos malo ljudi da procita.

[henrik larsson]

Ким Филби ионако не пише више по форуму (ономад је гласник пренео његову поруку о напуштању), ово што читате је само ехо.

[kapetanm]

brisano je tu dosta komunikacije, pa i moje vulgarne, tako da bi trebalo abolirati Hellu