Jump to content
IGNORED

Srbija u 20. veku


hazard

Recommended Posts

 

Danas je 100godisnjica od Niske deklaracije. Prvi put u modernoj istoriji Srbije, njena Vlada se odlucila da odstupi od plana oslobodjenja i ujednijenja svih Srba, vec da u nju ukljuci i jednorodne Hrvate i Slovence. Posledice te nepromisljene odluke osecamo i danas.

 

 

NIŠKA DEKLARACIJA. IZDAJA VLADE KRALJEVINE SRBIJE

 

 

Ja ovako pročitala, prigodno.

Link to comment
  • Replies 642
  • Created
  • Last Reply

Top Posters In This Topic

  • kim_philby

    40

  • MancMellow

    39

  • Lord Protector

    32

  • Prospero

    30

Top Posters In This Topic

Posted Images

ima li istine u priči da su saveznici posle rata nudili srbiji da izađe na prirodne granice na zapadu karlovac--karlobag- ogulin- virovitica :s_c: 

ali da je karađorđevićima zinulo dupe za vilu na bledu

Link to comment

Nije posle, vec 1915, u Londonskom ugovoru. Srbija je trebala da zrtvuje deo Makedonije, od Strume do Vardara, ne bi li saveznici pokusali da privuku tada jos uvek neutralnu Bugarsku na svoju stranu, a Srbija bi taj gubitak nadomestila dobijanjem Bosne, Vojvodine, Slavonije, i Dalmacije od Splita nanize. Dubrovnik i severna Albanija bi se bratski podelile izmedju Srbije i Crne Gore, a Hrvatskoj bi ostao deo banske Hrvatske od Karlovca do Papuka, sa ostrvom Rabom.

 

Pasic je to avgusta 1915 odbio. 

 

Oktobra 1915 usledila je Trojna ofanziva i slom Srbije, na sta je Edvard Grej kazao, ako, bolje niste ni zasluzili.

 

Inace, Cane jeste u pravu, ali sto se dekalracije tice, ona je problematicna. Em je doneta na samom pocetku rata, dok se jos nije ni nazirao ishod istog, em je bilo guranje prsta u oko Saveznicima, koji su tada itekako racunali na AU posle rata. A tu nikako nije bilo mesta za KSHS. Pasic je jednim aktom, da bi (eventualno) privoleo hravtske vojnike da se malo manje zalazu na frontu, zapravo zaratio sa Engleskom. Stvarno treba biti velemajstor za tako nesto. Ali, Pasic je oduvek bio bezmuda oportunisticka budala, koja se okoriscavala o drugima. Srbiju je u crno zavio.

 

E, Milane, Milane, sto ne strelja ovo vlasko govedo, svanulo bi i tebi i Srbiji...

Link to comment

Em je doneta na samom pocetku rata, dok se jos nije ni nazirao ishod istog, em je bilo guranje prsta u oko Saveznicima, koji su tada itekako racunali na AU posle rata. A tu nikako nije bilo mesta za KSHS. Pasic je jednim aktom, da bi (eventualno) privoleo hravtske vojnike da se malo manje zalazu na frontu, zapravo zaratio sa Engleskom. Stvarno treba biti velemajstor za tako nesto. Ali, Pasic je oduvek bio bezmuda oportunisticka budala, koja se okoriscavala o drugima. Srbiju je u crno zavio.

 

E, Milane, Milane, sto ne strelja ovo vlasko govedo, svanulo bi i tebi i Srbiji...

 

Pašić je trebao da bira između toga da da nešto što Srbija na papiru i de fakto već ima kao svoje (Makedoniju) i nešto za šta je prolila dosta krvi u balkanskim ratovima, da bi zauzvrat dobio nešto što je bila A-U teritorija i za šta je bilo vrlo neizvesno da će Srbija ikada dobiti. Dakle, daj Bugarskoj odma da bi možda dobio parče A-U kasnije. Mislim, jebiga, hindsight is 20/20, ali 1915. ipak nije 1918. Uostalom, videli smo na primeru Italije recimo koliko je Londonski ugovor bio ispoštovan...nije.

 

Dalje, ne vidim zašto misliš je stvaranje SHS nužno kraj A-U. A-U je postojala pre 1878. (tj. formalno 1908.) i bez Bosne, ovim bi se još ,,samo" izgubile Hrvatska i Slovenija, koje su bile daleko od nekih žila-kucavica hapsburškog cartstva. Ključ strukture A-U je u trouglu Austrija-Češka-Mađarska tj. Beč-Prag-Budimpešta, da su oni hteli da nastave zajedno, mogli bi bez južnoslovenskih krajeva opušteno. Na stranu činjenica da je bilo kakvo računjanje sa očuvanjem A-U nakon njenog poraza u ratu potpuna iluzija u koju su mogli da veruju samo oni koji u toj državi nisu živeli, ma koliko se to uklapalo u britanske koncepcije ,,ravnoteže snaga na kontinentu".

 

Saveznici su međutim i posle raspada A-U nastavili slično, tupavo insistirajući na nezavisnosti Austrije.

Link to comment

Pašić je trebao da bira između toga da da nešto što Srbija na papiru i de fakto već ima kao svoje (Makedoniju) i nešto za šta je prolila dosta krvi u balkanskim ratovima, da bi zauzvrat dobio nešto što je bila A-U teritorija i za šta je bilo vrlo neizvesno da će Srbija ikada dobiti. Dakle, daj Bugarskoj odma da bi možda dobio parče A-U kasnije. Mislim, jebiga, hindsight is 20/20, ali 1915. ipak nije 1918. Uostalom, videli smo na primeru Italije recimo koliko je Londonski ugovor bio ispoštovan...nije.

 

Dalje, ne vidim zašto misliš je stvaranje SHS nužno kraj A-U. A-U je postojala pre 1878. (tj. formalno 1908.) i bez Bosne, ovim bi se još ,,samo" izgubile Hrvatska i Slovenija, koje su bile daleko od nekih žila-kucavica hapsburškog cartstva. Ključ strukture A-U je u trouglu Austrija-Češka-Mađarska tj. Beč-Prag-Budimpešta, da su oni hteli da nastave zajedno, mogli bi bez južnoslovenskih krajeva opušteno. Na stranu činjenica da je bilo kakvo računjanje sa očuvanjem A-U nakon njenog poraza u ratu potpuna iluzija u koju su mogli da veruju samo oni koji u toj državi nisu živeli, ma koliko se to uklapalo u britanske koncepcije ,,ravnoteže snaga na kontinentu".

 

Saveznici su međutim i posle raspada A-U nastavili slično, tupavo insistirajući na nezavisnosti Austrije.

 

Uh, pa sad... Srbija je u II Balkanski rat usla upravo zbog Makedonije, koja je po ugovoru potpisanom sa Bugarima trebala da ide na arbitrazu. Ne treba smetnuti sa uma da je Balkanski pakt, koji je prethodio ratovima, potpisan pre svega zahvaljujuci dalekovidosti Milovanovicevoj i Gesovoj, danasnju Makedoniju ostavio Rusima na arbitrazu, Srbiji se priznavala prava do Sare, a Bugarima do Strume. Ali, kako su Austrija i Italija isterali Srbiju iz Albanije i sa primorja, onda je Srbija, s pravom trazila da ono sto je njena vosjka zauzela i ostane u posedu. Bugari, koji su u I Balkanskom ratu podneli najvece zrtve su trazili da se postuju odredbe ugovora, otude i II rat...

Ali, ako je Pasic, koji je nasledio Milovanovica, imao izgovor da brani Makedoniju tada, sada nije, jer mu je u izgled stavljano pola Jadranske obale. Pride, imao bi zastitu Antante, a Bugarska, koja je i tako i tako bila u pregovorima sa Centralnim silama, koje su njoj mogle da ponude mnogo vise od Antante, bi se svakako opet opredelila isto. Ali bi Srbija polagala vise moralnih prava, i pritom igrala bi zajedno u kolu sa Engleskom, Rusijom i Francuskom, a ne onako, sama za sebe, ko neka luda.

 

Stvaranje SHS samo po sebi ne bi unistilo AU, ali se ne bi ni dogodilo da nije bilo nekoliko prethodnih dogadjaja:

a) rad Ceha i Poljaka pre svega u Vasingtonu na pravu na samoopredeljenje

b) smrt  Franje Ferdinanda i bezuspesni pokusaj Karla u preuredjenju monarhije

v) Vilsonov proglas o pravu naroda na samoopredeljenje

g) Madjarski nacionalizam i odvajanje

 

Cesi svakako nisu nikako hteli dalje sa AU, a od januara 1918, sa tom drzavom je vec bilo gotovo svrseno. Tek tada su bili moguci i srpski napori na ujedinjenju sa Srbima, Hrvatima i Sovencima iz AU, ali se potrosilo preko 3 godine svadja i razmirica bez preke potrebe. Jer, ne treba zaboraviti, 1. maja 1915. formiran je Jugoslovenski odbor, koji je trebao Pasicu da bude truba u inostranstvu, a zapravo je Odbor postao Pasicevom najljucom opozicijom, koju ni Krf ni 1. decembar nisu uspeli da ispeglaju. Pasic je radio sve ad hok, bez nekog plana, a u inat Antanti.

 

Inace, ne bih se bas slozio da Italijani nisu dobili (skoro) sve iz Londonskog ugovora. Dobro, tacno, nisu uzeli severnu Dalmaciju, ali su u potpunosti kontrolisali Jadransko more, SHS je samo preko Soluna imala izlaz na otvoreno more, Jadran je bio italijansko jezero. A i Zadar je bila zgodna enklava za razne propagande i teroristicke aktivnosti protivu jugoslovenske drzave. 

 

Srbi su umesto prijatelja na zapadnoj granici sebi namestili neprijatelja, i time sebi zapecatili sudbinu u buducem svetskom sukobu.

Alal vera.

Link to comment

Њујоркеру, цитираћу Хазарда, да не понављам исто:
 

Pašić je trebao da bira između toga da da nešto što Srbija na papiru i de fakto već ima kao svoje (Makedoniju) i nešto za šta je prolila dosta krvi u balkanskim ratovima, da bi zauzvrat dobio nešto što je bila A-U teritorija i za šta je bilo vrlo neizvesno da će Srbija ikada dobiti. Dakle, daj Bugarskoj odma da bi možda dobio parče A-U kasnije. Mislim, jebiga, hindsight is 20/20, ali 1915. ipak nije 1918.

Што се тиче Италије, нешто сам скептичан да бисмо имали добре комшије српској Далмацији и српском Дубровнику. О пројектованој скраћеној Хрватској да и не говоримо.

Link to comment

Ali, ja ni ne govorim da bi Pasic trebao nesto da da, vec da se ukljuci u partiju pokera. Cenis da on nije znao za namere Bugarske? Pa Bugari su gledali da uskoce na stranu Centralnih sila jos 1914. Sanse da Bugari budu na strani Antante su bile minimalne, ako i tolike. A Pasic je uspeo da i Ruse okrene protivu sebe, o Englezima da ne pricamo. O eventualnim sepratnim mirom sa Austrijom nije ni hteo da pomislja da potpisuje, vezujuci svoj kako je rekao maleni srpski brod za veliku saveznicku ladju. Istu onu ladju koju je iritirao sa svojim jugoslovenskim prohtevima, i istu onu ladju koja ga je ostavila na cedilu u jesen 1915. Magarac jedan!

 

E sad, kako bi se odvijali komsijski odnosi, to vec spada u sbbkbb. Istina je da je Dalmacija u tom trenutku bila za ujedinjenje sa Srbijom, pitanje je kako bi Srbija, da nije bilo 1. decembra, izasla na kraj sa ogromnom muslimanskom, hrvatskom, madjarskom, nemackom (mada je Banat predvidjen da ide Rumuniji u celosti) i arnautskom manjinom. Prednost bi bila sto bi mogla da zadrzi centralisticku strukturu, kao i pre rata, koja bi eventualno pomogla stabilizaciji zemlje, mada ko je sve vodio zemlju izmedju dva rata, baca sumnju u to... Ja ne vidim zasto bi Srbija imala problema sa Italijom, ako bi ova dobila sve iz Londonskog ugovora. SHS je imala probleme zbog Slovenaca i Hrvata koji su ostali u Italiji, ali to u ovom sbb slucaju ne bi bio nikakav srpski problem. Verovatno bi dobila i Bugarsku na zapadu u vidu osakacene Hrvatske, ali ako su sve ovo Pasic and Co, imali u vidu kao sto mi sada imamo, i ako je ujedinjenje nesporno (ovde sam ja kritikovao deklaraciju kao prerano graktanje petla koji obicno zavrsi u corbi, ne i sam cilj iste), onda je tek sam cin progalsenja SHS uradjen katastrofalno, ne vodeci racuna nimalo o srpskim interesima.

Link to comment

Њујоркеру, цитираћу Хазарда, да не понављам исто:

 

Што се тиче Италије, нешто сам скептичан да бисмо имали добре комшије српској Далмацији и српском Дубровнику. О пројектованој скраћеној Хрватској да и не говоримо.

 

Ali zato bismo u Albaniji imali sa Italijom fantasticne odnose, obzirom na to da su na njenoj teritoriji placali obucavanje bugarskih komita vec 1919. godine. 

 

Srpski politcari u vreme prvog svetskog rata imaju hiljadu mana, ali nesposobnost da predvidjaju buducnost - nije jedan od njih. 

Link to comment

Prednost bi bila sto bi mogla da zadrzi centralisticku strukturu, kao i pre rata, koja bi eventualno pomogla stabilizaciji zemlje, mada ko je sve vodio zemlju izmedju dva rata, baca sumnju u to...

 

Pa centralisticka struktura zadrzana je sve do 1939., doprinela je stabilizaciji ubilo se. I centralizam nisu videli kao problem samo Hrvati i Slovenci, vec i mnogi Srbi - crnogorci, precani i vojvodjani.

Link to comment

Ko je ista rekao da je centralizam bio dobar za KSHS? Pa nije isto imati 4 miliona Hrvata i milion Slovenaca koji su pritom, barem po Ustavu, sastavni i ravnopravni deo KSHS/KJ, i nikad ostvarene uvecane Srbije, u kom bi Hrvata em bilo manje, em bili manjina. Uostalom, rekoh gore, kako je vodjena drzava izmedju dva rata i ko ju je vodio, ne verujem da bi se i ta i takva Srbija usrecila. No, bespredmetno je o tome i raspravljati.

 

A to kako je sastavljena KSHS opet zahvali Pasicu, koji je svog stranackog druga izbo s ledja (a kako bi drugo) kada je Protic izasao s idejom o slozenoj Jugoslaviji. Covek postovao i uvazavao realnost razlika u kome su se razne pokrajine nalazile i hteo da ih i takve u Ustav unese, ali ga "casna" starina Pasic prozva izdajnikom nacionalnih interesa i smeni. O kupovini glasova da bi se usovjio na silu Vidovdanski ustav prostom vecinom ne treba trositi reci. A ni ti precani koje pominjes gore nisu bas cisti. Pribicevic je bio Pasicev partner u Vladi, prvi pandur u drzavi, i zestoki zagovornik centralizma, da bi tek posle Pasiceve smrti, kada je i sam otisao u politicki zapecak, se okrenuo da grakce protivu istog tog centralizma i bio najzesci zagovornik decentralizacije u okviru Seljacko demokratske koalicije. 

Link to comment

Hteo sam samo da kazem i da bi u prosirenoj Srbiji protiv centralizma kukali i precani, i Crnogorci, i Vojvodjani. Uz naravno Muslimane i sve ostale manjine. Ni prosirena Srbija ne bi bila funkcionalna kao centralizovana drzava.

 

A za to kako je napravljena i ustrojena SHS mislim da treba prvo Aleksandru da zahvalimo, pre svega.

Link to comment

Kakvo god da je rešenje izabrano, posle rata bismo imali državu okruženu agresivnim i neprijateljski nastrojenim susedima, to je potpuno izvesno. Samo što u jednom scenariju makar u teoriji (jer videlo se kako je to izgledalo u praksi) imaš veliku i jaku državu sposobnu da se tome odupre, dok u drugom imaš dodatni problem nacionalnih manjina i još i više iredentizma. Ne vidim kako bismo se usrećili da smo postali kao Mađarska do 1918.

Link to comment

U kojoj god varijanti da Srbiji zapadne bosanski lonac (bilo to SHS ili 'londonska Srbija') postojali bi problemi i nestabilnost. Srbija bez Bosne sa prosirenjem samo na Crnu Goru i Vojvodinu kao sve sto je dobila za ratne zrtve ne bi zadovoljila nikoga.

 

You're damned if you do, you're damned if you don't.

Link to comment

A za to kako je napravljena i ustrojena SHS mislim da treba prvo Aleksandru da zahvalimo, pre svega.

 

Pa sad, Aleksandar se svakako jeste mesao u politicke procese tokom tzv. ustavnog parlamentarizma, i svakako da je hteo da obezbedi Kruni mesto u novoj drzavi, da slucajno ne bi republikanstvo, koje je narocito bilo izrazeno na precanskoj strani, odnelo prevagu. Zato jeste podrzao formiranje Jugoslovenske demokratske stranke, sastavljene od srbijanskih "dvorskih" stranaka, naprednjaka, liberala i samostalaca, te Pribicevicevih samostalaca. U toj novoj stranci su republikanski glasovi, koji su postojali, utisani i postali monarhisticki, pa je Kralj mogao da sa radikalima i demokratama donese Ustav po svojoj volji. No, nije sve ni islo kako je Kralj hteo, Aleksandar je uporno pokusavao da skrajne Pasica, postavljajuci Protica kao prvog jugoslovenskog premijera, sto mu Pasic vraca cim pre (i taj sukob ce trajati sve do Pasiceve smrti), ne samo naredjujuci svojim vadikavskim poslusnicima da smene partijskog druga, vec da, uprkos protivljenju i Hrvata i Slovenaca i Muslimana ide na centralisticki ustav, odbijajuci predloge i amandmane redom, a pride odbija i ustavne amandmane koje je i sam Regent Aleksandar slao Priveremnoj skupstini na usvajanje. Jedan koga se secam je bio i opste pravo glasa za sve! Ej, 1918! Dvajes godina kasnije ce Stojadinovic ocijukati sa tom idejom, ponosno isticuci to u svojim memoarima, jer ga kao zene vole. Ha, a nije se setio da pomene zasto nije bilo opsteg prava glasa, a ne...

 

Goveda vadikavska.

Link to comment

Create an account or sign in to comment

You need to be a member in order to leave a comment

Create an account

Sign up for a new account in our community. It's easy!

Register a new account

Sign in

Already have an account? Sign in here.

Sign In Now
×
×
  • Create New...