dare... Posted June 29, 2008 Author Posted June 29, 2008 (edited) In memoriam: -Čingiz Ajtmatov (1928-2008) pripovedač.Jamila (prilagođena on line verzija pripovetke)(nažalost ne izguglah nikakav bhs prevod <_< ) Edited June 29, 2008 by dare...
dare... Posted June 30, 2008 Author Posted June 30, 2008 (edited) (izgubi mi se sličica odozgore, a kasno za edit <_< ) Edited June 30, 2008 by dare...
dare... Posted July 25, 2008 Author Posted July 25, 2008 (edited) Odlomak iz "Iluzija" Richarda Baha"...Jednom življaše naseljeNekih bića, na dnuVelike kristalne reke.Tok reke tiho je prelazioPreko svih njih, mladih i starih,Bogatih i siromašnih, dobrih i loših.Reka je tekla svojim putem,Poznavajući samo svoj sopstveni tok.Svako od bića držalo se na svoj način,Čvrsto uz grančice i stenje rečnog dna,Jer je to bio način njihovog života,A opiranje toku, nešto što su učiliOd samoga rođenja.Napokon jedno od bića reče:-Dosta mi je ovakvoga života!Iako to ne mogu videti sopstvenim očima,Verujem da reka zna kuda ide.Opustiću se i neka me odnese kuda hoće.Držeći se ovako UMREĆU OD DOSADE! Ostala bića se nasmejaše i rekoše:-Budalo! Pusti se samo i ta reka koju obožavaš,Bacaće te izubijanog i isprevrtanog preko stenjaI umrećeš brže nego od dosade.Ali on ih ne saslušaI duboko uzahnuvši,Opusti se, a reka ga odmahIsprevrta i izubija preko stenja.Ali vremenom, kako je bićeOdbijalo da se ponovo prihvati dna,Rečni tok ga podižeI ono ne bi više ranjavano.A bića nizvodnoZa koja je bio stranac zavikaše:-Gle čuda! Biće slično nama, a leti! ;) Eto Mesije koji je došao da nas sve spase!A biće nošeno rekom reče:-Ja nisam Mesija veći od Vas!Reci je zadovoljstvo da nas oslobodi i uzdigneSamo ako se na to usudimo.Naš istinski cilj je ovo putovanje,Ova avanturaAli oni još vikaše:-Spasioče!Stalno pripijeni uz stenje,A kad ponovo pogledaše,On beše otplovioI tako oni ostadoše sami,Ispredajući legende o Spasiocu... Verujemo da smo slobodni, iz slepila, iz taštine...Kao što brod veruje da sam plovi, ne mareći za vetar u svojim jedrima..."Asam" žerar de Korstrans Edited July 25, 2008 by dare...
GRIFF Posted July 30, 2008 Posted July 30, 2008 'život se gradi na razne načine : time što se usavršava um i veština ruku, što se oplemenjuje srce , time što se odriče kad je to neophodno ...život ne treba nikad rušiti, jer ako je samo jedan krajičak te velike konstrukcije podrio zbog sebičnih ciljeva , moglo bi se srušiti mnogo više nego što se mislilo, a te ruševine mogu zatrpati i ono zbog čega se rušilo.''Markes
Cruella De Ville Posted November 26, 2008 Posted November 26, 2008 Bilo bi lepo kad bi mogla da se ogluši o glas zarobljen u njoj, ali ju je on odnedavno retko napuštao. Dugo je ćutao. Spavao je ili je delio mišljenje razumnog dela Lising uma da postoje teme o kojima jednostavno ne treba govoriti, čak ni između različitih verzija iste ličnosti.[...]Ponekad je bolje ćutati, ponekad je bolje začepiti lajava usta i osloniti se, osloniti se, osloniti se na nekog.Stiven King, Lisina priča
Aleksija Posted November 27, 2008 Posted November 27, 2008 (edited) ,,, Edited November 27, 2008 by Aleksija
Aleksija Posted December 27, 2008 Posted December 27, 2008 Jeste, prvo što ne bih mogao da zaboravim, pamtim one noćne časove kada je dolazio on i stavljao mi na glavu svoju hladnu i tešku ruku. Te posete postale su redovni deo moga života i kao da su se svaki put dešavale u jednim istim okolnostima: od večeri, kad bi se gosti razilazili po svojim sobama, ja bih se obučen bacao na krevet i nekoliko časova spavao; zatim bih u mraku odlazio u predsoblje, otvarao spoljna vrata i propuštao njega, koji je već stajao na platou. Posle toga smo odlazili u moju sobu, ja bih se svlačio i legao nauznak pod hladni pokrivač, a on bi sedao kraj mene i stavljao mi na glavu svoju ruku. I od ruke bi se širili san i tuga ? san i tuga.Leonid Andrejev, On (fascinantna umetnicka studija depresije i usamljenosti)
KristinaS Posted January 9, 2009 Posted January 9, 2009 Imao je već pedeset godina kada je primjetio da ga netko slijedi. Sa stanovitim osjećajem nelagode, ubrzao je korak. I onaj iza. Hodao je i hodao, prošao brojne zemlje i kontinente, oceane, išao je gore i dolje preko strašnih planina. Svako toliko se okretao i uvijek mu se činilo da vidi nepoznatoga kako ga slijedi.Sada je već u dubokim godinama, ali i dalje hoda, ljudi ga gledaju začuđeno. Uvijek u bijegu, činio je poduhvate dostojne luđacima, stvari koje mladac od dvadeset godina ne bi bio u stanju učiniti. Odlazio je, dolazio, potom ponovno odlazio.Još i sada je na putu. Svaku toliko se osvrne, pogleda i odmah nastavi put. Da se zaustavi, da se odmori, da prestane hodati samo sat vremena, bio bi izgubljen.D.Harms
Indy Posted February 20, 2009 Posted February 20, 2009 "I should sooner live in a society governed by the first two thousand names in the Boston telephone directory than in a society governed by the two thousand faculty members of Harvard University."William F. Buckley Jr
le petit nicolas Posted March 17, 2009 Posted March 17, 2009 znas li sta me ocarava u naukama? to sto u njima nalazim vrhunsku poeziju (...) ali, milost, neka mi se ne govori o istini!hajjam, u malufovom "Samarakandu".jedan originalni hajjam:pord svoje voljene, omare, kako si sam bio!sad, kad je otisla, moci ces da uteknes u nju.poz
Indy Posted March 21, 2009 Posted March 21, 2009 "The last time I opened my chakra so I could feel my peace, I got thrown right out of the pub." - Anon.
Aleksija Posted March 22, 2009 Posted March 22, 2009 I could be bounded in a nutshell, and count myself a king of infinite space, were it not that I have bad dreams.
Aleksija Posted April 4, 2009 Posted April 4, 2009 He remembered the dissolute adventures in which his senses, his nervous system and his mind had indulged; he saw himself corroded by irony and intellect, laid waste and paralyzed by insight, almost exhausted by the fevers and chills of creation, helplessly and contritely tossed to and fro between gross extremes, between saintly austerity and lust ? oversophisticated and impoverished, worn out by cold, rare artificial ecstasies, lost, ravaged, racked and sick ? and he sobbed with remorse and nostalgia.
korindjar Posted April 10, 2009 Posted April 10, 2009 Čarls Bukovski, ženeStranci kada se upoznajete, stranci kada se rastajete - gimnastička dvorana tela koja bezimeno onanišu jedno drugo. Ljude bez morala često smatraju slobodnim, ali takvi su najčešće nesposobni da osećaju ili vole. I tako postaju svingeri. Leš jebe leša. Nema ni lutrije ni humora u njihovoj igri, tu telo jebe telo. Moral jeste da sputava, ali se ipak bazira na nekom vekovnom iskustvu. Neka od tih pravila stvorena su da drže ljude kao robove u fabrikama, u crkvama i verne državi. Druga pravila jednostavno daju smisao. To je kao vrt u kome raste otrovno voće i dobro voće. Treba znati šta da berete i jedete, a šta da ostavite
batticuore Posted April 10, 2009 Posted April 10, 2009 mustang me podsetila na "najboljim preporukama". :) Oscar Wild, Slika Dorijana GrejaRomantika živi od ponavljanja, a ponavljanje pretvara svaki prohtev u umetnost. Uostalom, svaki put, kad čovek voli, njemu se čini da jedino tad stvarno voli. Raznolikost predmeta ne menja jedinstvenost strasti. Ona je samo pojačava. U životu možemo, u najbolju ruku, imati samo jedan veliki doživljaj, a tajna života se sastoji u tome da taj doživljaj što je moguće češće ponavljamo. lord Henri Voton
Recommended Posts
Create an account or sign in to comment
You need to be a member in order to leave a comment
Create an account
Sign up for a new account in our community. It's easy!
Register a new accountSign in
Already have an account? Sign in here.
Sign In Now