O prostituisanju profesije ili sta se desava...

[Caligula]

Mislim da preveliki znacaj pridajes Maliciju. Ne kazem da je jadan naivan i da nije znao na kakvu reakciju mmoze naici. Ali pozvan je pa sto da ne...Mislim da je Intelektualna i Demokraticna Srpska Javnost ta koja je u pop-artu trazila bedni izgovor da lupi cvrgu (kad drugo ne moze) Srpskom Establismentu u koji ubraja sve one koji ne misle potpuno isto kao ona (Intelektualna i Demokraticna srpska javnost). Podvlacim, kazem mislim...

Ne verujem da je to svesno (mislim na Demokraticnu Srpsku Javnost, u daljem tekstu DSJ italic). Pre bih rekao da kod nas u drustvu postoji sloj onih koji demokraticnost shvataju kao nesto suprotno totalitarizmu, ne kapirajuci pri tom i da je takav nacin razmisljanja svojevrsni totalitarizam i degradacija demokratske ideje. Prava demokratija je sistem za sebe, nema tacnu kontrareferencu. I, naravno, iskljucuje totalitarizam, ali ne stoji tacno nasuprot njemu. Sto ce reci (po DSJ) - ako je Obraz protiv ovoga, to je automatski dobra stvar. Taj argument smo uglavnom i mogli da cujemo.Dakle, mislim da je to razlog sto je DSJ napravila (dozvolila) ovaj nadasve umetnicki hepening sa geografskim poreklom i mladoscu (izlozba mladih kosovskih umetnika, pa ma sta to znacilo - ni mesna zajednica u Boljevcu ga ne bi srocila bolje). I sta to znaci :"kosovski umetnici"? Pa ja ne verujem ni u flamansko slikarstvo, kako cu onda u kosovsko? Ne postoji tako nesto kao kosovski ili srpski umetnik. To je postapalica za stampu i medije. A Maljici:) ma, on se namestio kao zgodan primer svega sto na lokalu znaci biti moderan umetnik. Neozbiljan je, doduse, mald je jos, pravu inicijaciju u modernog umetnika imace onog trenutka kada pokaze svoj polni organ u galeriji (u nekom kontekstu, naravno, na primer da se obuce kao Jashari, uzme mashinegun i, isukane kite, sedne na stolicu da strelja pogledom prisutnu umetnicku publiku)

Ovo za prostituciju ne razumem. Ne samo u tvom pitanju, nego i u naslovu topika. Sta to treba da znaci - ja sam inzenjer, radim za pare, znaci prostituisem svoju profesiju.

Ako se umetnost predstavlja narodu kao istrazivac i otkrivatelj ljudske duse, odnosno odgonetka tajne zvane covek, podrazumeva se neka objektivnost i nepristrasnost u umetnickom radu. Zato se politika i umetnost (prava, praaaaava, cista umetnost) medjusobno iskljucuju, jer politika, za razliku od umetnosti, manipulise.Ako se politika i uvede u umetnicko delo, obicno se to uradi tako da se licemerje politike razgoliti, objasni, suprotstavi istini.Sta je onda prostitucija? Pa, valjda, kada iskoristis nesto tako cisto kao sto je umetnicki izraz, iskoristis infrastrukturu namenjenu umetnosti (galeriju i medije) i, umesto umetnosti, na prevaru a zarad neke licne koristi, zloupotrebis "svoju" profesiju da bi poslao nedotupavnu politicku poruku. To je zaista prostitucija. Edited February 13, 2008 by CowBoy

[Otto Katz]

Nije nam lako s umjetnošću, al' takav je pos'o. Da se podsjetimo, šta se dogodilo u zadnjih cca 150 godina s ljubimicom muza, a što nas je dovelo do toga da danas lupamo glavu ne znajući kako prosuditi Jashara/Elvisa, niti umijemo reći gdje prestaje umjetnost, a počinje hm... Malici. Tri glavne stvari:

1. Razvoj tehnološke civilizacije s tehničkom reprodukcijom umjetničkog djela;
2. Unutarnje razlaganje umjetničkog čina u modernoj umjetnosti;
3. Deelitizacija i demokratizacija umjetnosti.

Tehnička reprodukcija je postala bitnom temom još u doba Lucas Cranacha i D?rera; do današnjeg dana se u grafici aureola originala čuva istim konvencionalnim mjerama poput označavanja prvotiska i edicija, autorizacijom i sl. Duchampovi readymades i Warhollov tisak su posljednja reakcija umjetnosti; kao voda, ili vječni Tao uvijek nalazi svoj put. Epopeja moderne umjetnosti je ipak bitnija. Premoderna, mimetička ili ornamentalana, umjetnost se razvila iz zanata, τέχνη i utoliko je hvatanje daha dipl. ing. Braje na suhoj ledini današnje umjetnosti akt jedne duboke neprebolne nostalgije. Još od Manetove Olympie i C?zannovih mrtvih priroda i pejzaža Sainte-Victoire s razlaganjem prirodnih oblika na kocke, konuse i kugle vodi ravna cesta do Picassa i Braquea. Proces razlaganja umjetničkog čina bih (analogno crti Karlobag-Virovitica) vidio na liniji Duchamp-Malevic-Schwarzkogler. Readymades su jednom zauvijek poslali koncept djela u ropotoranicu; Malevic je s kvadratima dovršio propitivanje lika i oblika u likovnom, a bečki akcionist je samokastracijom (koje u zbilji naravno nije bilo, ali za naše potrebe ovdje kao da jest) i skokom kroz prozor je razorio i sam okvir slike, tj. ono po čemu smo heterenomno identificirali umjetnost od neumjetnosti. Demokratizacija umjetnosti, to je cijeli venticento, klasne borbe, velike ideologije i masovna pop kultura. Kao što se Josip Kraš borio, borio i u kex pretvorio, tako je se borio i Ernesto Che i pretvorio u pop ikonu. I ko još? Brajo? Jeste, Jashar, sjedni, 5. šala mala. Ali dobro to, nego šta ćemo mi sad? Prvo dobra vijest, dijalektika ne jede vlastitu djecu. Ukinuti pojavni oblici ne umiru, stara dobra umjetnost je još tu. Eno je puni muzeji. Opklada na Da Vincija je danas jednako sigurna kao i uvijek. Svako malo se doduše pojavi neki Marinetti da ih poravna sa zemljom, ali na sreću biznis je biznis. Loša vijest (koja će se na kraju isto ispostaviti dobrom) je što autori i glasnogovornici (tj. razne estete i Brajini "stručnjaci" iz arte-faha) pljuju na tu perspektivu aukcionara i sudskih vještaka za umjetnost. A to paradoxalno omogućuje preživljavanje umjetnosti drugačije od zaključene knjige muzejskih exponata. Suvremena umjetnost živi, kao i ona prije, od komunikacije. Simultanost, virtualnost i nedostatak referencijalnih tačaka u današnjoj komunikaciji + pomenuta geneza moderne = postmoderna. I šta nam fali? Ne samo da svak imamo dupe i stav, nego se pri tom i lijepo zabavimo.

[kgmr]

mnogo zurim, a imam par pitanja:

Simultanost, virtualnost i nedostatak referencijalnih tačaka u današnjoj komunikaciji + pomenuta geneza moderne = postmoderna. I šta nam fali? Ne samo da svak imamo dupe i stav, nego se pri tom i lijepo zabavimo.

sprdanje na stranu, mislis da je to lose? i drugi pitanje za nekog ko vise zna i razume se: umetnicka kritika je, dakle, refleksivna kategorija, i u tom smislu me zanima da li je razlika moderne umetnosti i one 'nemoderne' samo nominalna, ili zaista mislite da postoji neka fundamentalna razlika? ja ne bih rekla (samo stavcic, nista preko toga), koliko gresim? (cak i se uzme u obzir moda pisanja manifesta) Edited February 13, 2008 by kingmaker

[Aion]

Svaka epoha ima svoju "umetnost" ili "umetnosti". U svakoj epohi se oseca zal za proslim i "proslo" je na visokoj ceni. Da Vincijeov delo je na visokoj ceni, ne zbog svoje umetnicke vrednosti po sebi, nego zato sto je to Da Vinci. Koliko bi opala vrednost bilo kog njegovog dela, kad bi se utvrdilo da je u pitanju falsifikat (ili jednostavno nesto sto je pogresno pripisivano) nepoznatog autora? Pri ovome se u samo delu nista nije promenilo, njegova "umetnicka vrednost" je ostala ista.

[Indy]

Proces razlaganja umjetničkog čina bih (analogno crti Karlobag-Virovitica) ...

Pa nisi ti bas toliko los, cim imas smisla za humor.Nemam licno nista (efikasno) protiv po-mo-a, sve dok ostane u okvirima umetnicke kritike i ne zagadjuje okolinu. Mada mi se ipak cini da je to vreme pregazilo, ljudi su se valjda dovoljno nadivili 'umetnosti' diletanata i mislim da sad opet zele one koji u stvari nesto imaju i umeju da kazu. Onak', referentno."Ja nemam sta da kazem i to kazem i to je poezija" (Cage)... mislim da je napravio svoj point, a sad bismo mogli da ponovo poslusamo nekoga ko u stvari ima nesto da kaze.

[kgmr]

Svaka epoha ima svoju "umetnost" ili "umetnosti". U svakoj epohi se oseca zal za proslim i "proslo" je na visokoj ceni. Da Vincijeov delo je na visokoj ceni, ne zbog svoje umetnicke vrednosti po sebi, nego zato sto je to Da Vinci. Koliko bi opala vrednost bilo kog njegovog dela, kad bi se utvrdilo da je u pitanju falsifikat (ili jednostavno nesto sto je pogresno pripisivano) nepoznatog autora?

ova druga varijanta bi sigurno nekom bila zanimljiva... a da da vinci danas slika? je l' to govoris, trzisni principi?

Nemam licno nista (efikasno) protiv po-mo-a, sve dok ostane u okvirima umetnicke kritike i ne zagadjuje okolinu. Mada mi se ipak cini da je to vreme pregazilo, ljudi su se valjda dovoljno nadivili 'umetnosti' diletanata i mislim da sad opet zele one koji u stvari nesto imaju i umeju da kazu. Onak', referentno."Ja nemam sta da kazem i to kazem i to je poezija" (Cage)... mislim da je napravio svoj point, a sad bismo mogli da ponovo poslusamo nekoga ko u stvari ima nesto da kaze.

pa dobro, pomo je uglavnom prevazidjena odavno, nesto kao sweet metal Edited February 13, 2008 by kingmaker

[Indy]

...Ili Karlobag-Ogulin-Karlovac-Virovitica

[Aion]

Govorim o tome da triziste ima sve vecu ulogu u procenjivanju umetnickog dela, sto je to delo starije. I mislim da Cege-ova tisina i danas odjekuje glasnije od vike vecine onih koji imaju nesto da kazu.

[Indy]

Govorim o tome da triziste ima sve vecu ulogu u procenjivanju umetnickog dela, sto je to delo starije. I mislim da Cege-ova tisina i danas odjekuje glasnije od vike vecine onih koji imaju nesto da kazu.

Cage je bio genije, za razliku od mnogih koji su dosli posle... i mnogi vajari danas tehnicki "vajaju k'o Rodin", a ipak rade samo za gradsko zelenilo. Pricali smo puuuno o tome tamo. Ponavljanje je definitivno majka dosade (sto smo svi, jel'da zakljucili jos odavno u skoli). Warhol je moj favorit, a ovi sto ponavljaju Warhola... well, mogli bi da pronadju pravi posao.Sto se tice trzista, prosto ne znam da li da to zacinjemo ovde, ili da ostavimo za poseban topic. Tu tek vazi ono: "drugovi, situacija je slozena".

[PussyGalore]

Duchamp-Malevic-Schwarzkogler.

cekaj, kad si me vec asocirao na penis, zasto, pobogu, u tvom impresivnom listingu ,nema i najmuzevnijeg slikara koji je cetkicom simulirao zapisavanje po platnu, nista seksepilnije od posmatranja igre mlazeva iz imaginarnog uda.

[Otto Katz]

sprdanje na stranu, mislis da je to lose?

Drago mi je da stvari idu u tom pravcu. Najprije, umjetnost je izgubila izložbenu reprezentativnu funkciju, pa danas kao možda još jedino u primitivnim društvima imamo privilegiju da umjetničko integriramo individualnim životnim stilom u vlastitu materijalnu i duhovnu existenciju kao kreativni, ili receptivni akt, ili najčešće kao oboje istovremeno.

umetnicka kritika je, dakle, refleksivna kategorija, i u tom smislu me zanima da li je razlika moderne umetnosti i one 'nemoderne' samo nominalna, ili zaista mislite da postoji neka fundamentalna razlika?ja ne bih rekla (samo stavcic, nista preko toga)

Umjetnička kritika je reflexivna kategorija. Otprilike kao što je u psihoterapiji posljednja referencijalna instanca - osoba terapeuta. Stav, ili možda prije osjećaj, Weltanschauung je konstitucionalan za svaku umjetnost. Primjeri: arhajska grčka umjetnost s autonomnim neintegriranim dijelovima tijela; egipatska dvodimenzionalna likovnost; kiparska atelijerska ukočenost neoklasicizma, da pomenem par najupečatljivijih... Nije znači samo stavčić. Novumi moderne umjetnosti:

1. pomenuta razgradnja likovnosti - tehnike, oblika, kompozicije, svjetla, boje;
2. kategorija novog (možda i najbitnije); premoderna umjetnost je bazirana na vjernosti (istinitosti prema pogledu fizičkog, ili duhovnog oka, svejedno), moderna uvodi novo kao kategorički zahtijev; novo u izrazu, intenciji, ambiciji, komunikaciji, percepciji; otud i ona pomama za manifestima u modern art;
3. moderna do kraja afirmira (u premodernoj skriveni) kritički subverzivni potencijal umjetnosti; moderna razotkriva Zlo u punom razmahu; tipični premoderni umjetnik je najamnik na dvoru, koji eventualno kao Goya podvaljuje podsmijeh pod krinkom vjernosti; s modernom počinje otvorena pobuna: salon odbijenih, prokleti slikari, avangarde i alternative, heroji moderne su asocijalni autsajderi;
4. moderna pomjera fokus s djela na akt, kreativni i receptivni; umjetničko umjetnosti više ne visi na zidu, već se odigrava u osjetilima.

Da Vincijeov delo je na visokoj ceni, ne zbog svoje umetnicke vrednosti po sebi, nego zato sto je to Da Vinci. Koliko bi opala vrednost bilo kog njegovog dela, kad bi se utvrdilo da je u pitanju falsifikat (ili jednostavno nesto sto je pogresno pripisivano) nepoznatog autora? Pri ovome se u samo delu nista nije promenilo, njegova "umetnicka vrednost" je ostala ista.

Nema umjetničke vrijednosti po sebi. Umjetnička vrijednost je uvijek po recipijentu. Umjetnička vrijednost po sebi je kao privatni jezik - možda, ali u božjem umu. Nije li ti argumentacija s Da Vincijem cirkularna? On je postao to što jest na osnovu svojih djela, nisu djela proglašena za velika zbog prethodne odluke da se made by Da Vinci ima smatrati velikim. Falsifikat bi imao nižu tržišnu vrijednost, tačno. Ali ne govoriš ovdje o umjetničkoj, ne o tržišnoj vrijednosti?

Mada mi se ipak cini da je to vreme pregazilo, ljudi su se valjda dovoljno nadivili 'umetnosti' diletanata i mislim da sad opet zele one koji u stvari nesto imaju i umeju da kazu. Onak', referentno.

i mnogi vajari danas tehnicki "vajaju k'o Rodin", a ipak rade samo za gradsko zelenilo.

Ove dvije tvrdnje ne mogu skupa. U drugoj je istina suvremene umjetnosti. Djelo, ma kako savršeno bilo, nikad više neće moći računati na tradicionalni prijem.

cekaj, kad si me vec asocirao na penis, zasto, pobogu, u tvom impresivnom listingu ,nema i najmuzevnijeg slikara koji je cetkicom simulirao zapisavanje po platnu, nista seksepilnije od posmatranja igre mlazeva iz imaginarnog uda.

Pollock? Ali ti si umjetnička duša, što te, bojim se, diskvalificira za trezvenu diskusiju o stručnosti i objektivnosti. Na ovom topicu boravi onaj sublimirani, uškopljeni eros. Koga zbilja zanima pravo pisanje o slikarstvu i politici neka nađe roman Deutschstunde od Siegfrieda Lenza.

[Indy]

Ove dvije tvrdnje ne mogu skupa. U drugoj je istina suvremene umjetnosti. Djelo, ma kako savršeno bilo, nikad više neće moći računati na tradicionalni prijem.

Pa, recimo da se moze uociti odredjeni povratak linearnoj naraciji (onoj sa glavom i repom, kao i sa "porukom"), npr. u velikoj popularnosti (alternativnog) folka u muzici. Danasnje mlade generacije generalno jesu znatno konzervativnije od baby boomer (Warholove) generacije. Ima puno interesenata za "tradicionalni prijem"... mozda se to ne odnosi na elitnu umetnost, ali njena relevantnost je ionako problematicna. U masovn(ij)oj kulturi stvari su jasne... Lynch je ostao u prasini 'linearaca' koji pricaju price (ili prikazuju slike) koje bi bile zanimljive u svako vreme.I ne znam zasto bi bilo drugacije. Koliko god se vremena menjaju, ljudska priroda se nije promenila.

[Brajin Zet]

Sta bi ovo odjednom Louie Louie, Kontekst gori a ti zaseo pa teoretises (nestrucno?) o modernoj umetnosti? Nista ti sto se vilama i bakljama napada preispitivanje nacionalnog identiteta!? Ode to sve, odjednom, u drugi plan? Kako to? Uzgred, mali zadacic iz logike (za peti osnovne), naci logicku gresku u nizu:ovo nije umetnost, ovo je politika - sva umetnost je politika - ovo nije politika ovo je umetnostPS Pisi na PM ako ti trebaju puskice...

Edited February 13, 2008 by Brajin Zet

[Brajin Zet]

Ovo za prostituciju ne razumem. Ne samo u tvom pitanju, nego i u naslovu topika. Sta to treba da znaci - ja sam inzenjer, radim za pare, znaci prostituisem svoju profesiju.

Probaj ovako, inzenjer podigne most bez dovoljno oslonca znajuci/ne hajuci koliko su obale daleko. Zato sto je partijska direktiva da se obale spajaju. Most se srusi i pri tome zagine poneki mostoprelaznik. Ergo, inzenjer je izprostituisao profesiju. Inzenjer se zove Milica Tomic ako po rusenju mosta za pogibiju optuzi mostoprelaznike jer su na most posli sa blatnjavim cipelama...Dobro, neki ce sada reci da je ovo sve nategnuto. Slazem se, u ova PoMo vremena nije lako utvrditi da li su obale predaleko. A ni inzenjeri nisu takvi.

[Aion]

Nema umjetničke vrijednosti po sebi. Umjetnička vrijednost je uvijek po recipijentu. Umjetnička vrijednost po sebi je kao privatni jezik - možda, ali u božjem umu. Nije li ti argumentacija s Da Vincijem cirkularna? On je postao to što jest na osnovu svojih djela, nisu djela proglašena za velika zbog prethodne odluke da se made by Da Vinci ima smatrati velikim. Falsifikat bi imao nižu tržišnu vrijednost, tačno. Ali ne govoriš ovdje o umjetničkoj, ne o tržišnoj vrijednosti?

Hteo sam da kazem da je umetnicka vrednost za posmatraca najcesce pod jakim uticajem onoga sto zna o delu (kritika, trzisna vrednost, ...). Koliko smo uopste u stanju da procenjujemo neko delo (i da kazemo ovo je za mene umetnost, a ovo nije)? Zato sam i upotrebio (nespretno) frazu "po sebi", da bih rekao "za posmatraca bez predhodnog predznanja o delu". U stvari, jednostavno volim modernu i savremenu umetnost, pa sam hteo malo da je branim. Ovo ne znaci da imamo nuzno lepo misljenje o svakom "konceptualnom" delu, na primer ovom Maljicijevom. Beskonacno prezvakavanje iste ideje i to potpuno neoriginalnim sredstvima! To sto se za mene radi o losoj umetnosti, ne znaci da opravdavam nasilno prekidanje izlezbe.