Jump to content
IGNORED

Случај Петница


Recommended Posts

55 minutes ago, chandra said:

 

Ejjj. Vec su krenuli sa teorijama zavere. Kako Mihajlovicka zeli da se sveti zbog Rio Tinta i Lignita

Link to comment
Ejjj. Vec su krenuli sa teorijama zavere. Kako Mihajlovicka zeli da se sveti zbog Rio Tinta i Lignita
nidje veze.

sent from novi mnogo jak bubamoto.

Link to comment
10 minutes ago, gospa buba said:

nidje veze.

sent from novi mnogo jak bubamoto.
 

Kao on je bio veliki glasnogovornik protic zagadjivanja vazduha

Link to comment

Scena koja se odigrala te davne 2003. godine, uz produžene senke koje se vuku po livadama iznad Valjeva, sa sobom nosi miris leta, solidnih obroka iz petničke menze, ali, iz nekog skoro nepoznatog razloga, i miris užasa ili napetih horor scena iz bioskopa, koje svoju najavu imaju u vidu gotovo neugodno idiličnih prizora koji prethode stravi. Tako sam ja, petnaestogodišnjak, nezreo polaznik ali pun sebe, đak Matematičke gimnazije, video postavku za scenu koja će se odigrati samo nekoliko trenutaka kasnije, i koja je i dalje ostala živa u sećanju, skoro dve decenije nakon toga.

Petnaest minuta, koji su imali težinu višesatnog bdenja, trajalo je osluškivanje tišine idiličnog kampusa Istraživačke stanice Petnica, koja je bezmalo bila najveća želja svakog srednjoškolca u Srbiji i šire, a uspeh u istoj poređen je sa uspehom na najvećim sportskim smotrama. Razlog moje naivne straže ispred posebnog prozora na kampusu nikom ko je bio polaznik Petnice ne bi bio iznenađujući, ali će tek gotovo dvadeset godina kasnije dobiti pažnju društva, koja je mnogo ranije bila preko potrebna.

Samo desetak sati pre nego što ću zauzeti stražarsko mesto, po prvi put u životu sam bio svedok poveravanja žrtve seksualnog uznemiravanja. Moja dobra prijateljica, takođe maloletni polaznik, u strahu mi je rekla da je izvesni vođa seminara, u Petnici poznat kao vrstan intelektualac, poznavalac nauke i čovek koji se pita za sve značajne publikacije (od kojih zavisi uspeh polaznika) na jedan vrlo neprijatan način pitao da li može da je fotografiše, posle jednog neformalnog druženja. Drugarica mi se poverila da je prvi put na fotografisanje, posle njegovog ubeđivanja da se radi o visokoj umetnosti, pristala, ali da se plaši da se neće na tome završiti. I ona i ja smo sada znali da su priče koje su godinama kolale Petnicom – tačne. Sada je ponovo morala da ide na konsultacije i njen strah je bio više nego opravdan. U slučaju da ona vrisne unapred dogovorenu lozinku, ja, autor ovih redova, bih sa svojih 15 godina i tri puta više kilograma, bio zadužen da uletim u kancelariju jednog od autoritativnijih ljudi u Petnici i glumim ljubomornog dečka.

Ništa od toga se nije dogodilo. Moja mlada prijateljica je izašla, kako se meni činilo, jedan milenijum kasnije, ponosno mi saopštivši da se oduprla ubeđivanjima i da je uspela da nagovori napasnika sa foto-aparatom da prethodno snimljene fotografije izbriše. Tada, u naivnosti naše mladosti, nismo mogli da pretpostavimo da desetine drugih devojaka nisu bile te sreće.

Mnogo godina kasnije, kada je većina polaznika iz tog vremena, koji uglavnom zarađuju za hleb kao naučnici diljem belog sveta, pročitala potresna, hrabra i iskrena svedočenja o zlostavljanjima izvesnog učitelja glume, svi smo znali da je samo pitanje dana kada će žrtve foto-aparata ozloglašenog S. iz Petnice istupiti javno.

Mnogi od nas nisu znali da su te žrtve istupale javno godinama.

I da ih niko nije saslušao ozbiljno.

  • +1 6
Link to comment

U brzim i sporadičnim prepiskama sa mojim kolegama iz grupe ,,Nauka u Srbiji”, makar onih koji su bili stalni polaznici, ali i saradnici u Petnici, došli smo do sledećeg zaključka: za seksualno uznemiravanje i fotografisanje maloletnih i tek punoletnih lica u ovoj naučnoj stanici znalo se maltene od prvog klika ozloglašenim foto-aparatom. Nažalost, kao i u većini slučajeva, institucija, reputacija predatora i autoritet stajali su kao nepremostiva prepreka za uzbunjivače, dozvolivši time da predator, kao i u mnogim sličnim situacijama, bude zaštićen od bilo kakvih sankcija organizacije ili tužilaštva.

Kao što Jovana Gligorijević sjajno navodi u svom tekstu, institucije pribegavaju pogrešnim metodama za rešavanje ovakvih vrsta seksualnog uznemiravanja: okretanje glave, umanjivanje razmera samog zlostavljanja ili dovođenje u pitanje validnosti izjava žrtava. Mi kao naučnici koji širom sveta predstavljaju Srbiju, ali i Petnicu, u kojoj smo napravili prve ali krucijalne istraživačke korake, želimo da ukažemo na to da stojimo iza izjava žrtava jer smo i sami svedoci dešavanja koja su opisana u potresnom tekstu Jovane Gligorijević.

Takođe želimo da ukažemo na to da je, posle svih afera koje su iznesene u javnost u poslednjih nekoliko godina, jasno da je u pitanju sistemski problem, u kom je bolan period priznanja, kroz koji svi moramo da prođemo, preko potreban ali ne i dovoljan uslov da se društvo transformiše u jednu zdraviju okolinu, u kojoj će mladi naučnici, umetnici, sportisti, ali i svi ostali moći da žive bez straha od seksualnog uznemiravanja, seksualnih predatora i seksualne eksploatacije.

Sigurni smo da slučaj u Petnici nije jedinstven, već da predstavlja samo vrh ledenog brega. Seksualni predatori su ustaljeni ne samo u našem društvu, već su se izborili za mnoge ugledne pozicije svuda u svetu. Od fizioterapeuta u gimnastičarskom klubu, preko žirija u takmičenjima mladih talenata, do uglednih profesora i naučnika. Samo udruženim delovanjem institucija, roditelja, nastavnika, u kombinaciji sa hitnim uvođenjem seksualnog obrazovanja, koje bi za cilj imalo prevenciju, prepoznavanje i prijavljivanje manipulativnog delovanja, možemo da napravimo korak u napred ka isceljenju društva koje je vekovima okretalo glavu od ovakvih problema.

Potrebna nam je kooperacija dečaka i devojčica, drugova i drugarica, trenera i nastavnika, direktora sportskih udruženja i šefova katedri, potrebna nam je pomoć lekara i psihologa, političara, roditelja i baka i deka. Potrebna nam je reforma institucija ali najpre nedvosmislena odgovornost ljudi koji su bili na vodećim pozicijama kada su naši prijatelji, kolege i saradnici bili seksualno uznemiravani ili zlostavljani.

Ali, pre svega, potrebno je da saslušamo žrtve. I da ohrabrimo hiljade njih koje nisu javno istupile da mogu da nam veruju.

  • +1 2
Link to comment

Našli smo se utučeni ali ne i iznenađeni mnogim porukama kajanja uglednih profesora i naučnika koji su svoje đake i pulene slali u Petnicu, ne znajući da ih potencijalno šalju u grotlo pakla. Kao ljudi koji veruju u naučni proces, sigurni smo da saznanje javnosti za ovaj decenijama dug skandal i bolna transformacija koja mora da usledi

može samo da doprinese učvršćenju reputacije Petnice. Desetine hiljada polaznika nosi isključivo lepa sećanja iz ove obrazovne institucije i mnogi od njih su postali vrsni naučnici na koje smo danas svi ponosni. Sigurni smo da trenutna uprava Petnice neće više okretati glavu, već da će dati prostora žrtvama da iznesu svoja svedočenja i tužilaštvu da prikupi dokaze. Sigurni smo da će u budućnosti Petnica imati jasne mere prijavljivanja, procesuiranja i delovanja protiv seksualnog ili bilo kod drugog vida uzemiravanja. Ove bitne promene u našem društvu nemaju alternativu i potrebno je bezuslovno delovanje svih nas kako bismo sačuvali ne samo Petnicu već i poklekle obrazovne institucije, sportska udruženja, lokalno foklorno udruženje ili baletsku školu.

Stotine svetskih naučnika, baš kao i potpisnik ovih redova, sa nestrpljenjem očekuju novi poziv da na narednom petničkom seminaru otkriju tajne nauke hiljadama bistrih mladih glava, koje su, pre svega, željne znanja, druženja i zvezdanog petničkog neba.

To nebo je sada zagađeno i samo mi ga možemo očistiti.

Zajedno.

Link to comment
6 hours ago, chandra said:

 

Jeste, u pravu si, trebalo bi rec sekta koristiti pazljivije kad je Petnica u pitanju. Mozda bi pre trebalo govoriti o "sektolikim" oblicima ponasanja kod odredjenih unutrasnjih krugova. Moze tako? Pa ako meni opet negde izleti "sekta", podseti me da ubacim fusnotu da nisu sva deca ista i da nisu sva prosla istim putem kroz stanicu.

 

 

Sa ovim razjasnjenjem, nema potrebe za fusnotom u daljoj forumskoj komunikaciji.

Razjasnjenje je bilo potrebno jer nije bila jasno na sta se koriscenje termina "sekta" odnosi.

  • +1 1
Link to comment
Just now, Budja said:

 

Sa ovim razjasnjenjem, nema potrebe za fusnotom u daljoj forumskoj komunikaciji.

Razjasnjenje je bilo potrebno jer nije bila jasno na sta se koriscenje termina "sekta" odnosi.

Ej ovo stvarno sekta. Vidi da ovaj clan i dugogodisnji polaznik i posle saznanja u 15 godina da tamo radi covek koji siluje i dalje nastavlja da ide i pohadja Petnicu. Ovo su pisanja nekoga ko je preziveo Sektaski sindrom 

  • +1 3
Link to comment

nekadasnji petnicani su bas lijepo srocili tekst, pominju da se isti problem desava i na folkloru, u sportu, umjetnosti, dodala bih i na praksi strucnih skola. nisu skliznuli u jeftini i pogresni elitizam 'mlade naucnice', 'obrazovni krem' ili slicno. nasilje niti uznemiravanje ne smije se desiti nikome, a sve zrtve su medjusobno jednake.

  • +1 7
  • Hvala 1
Link to comment
4 hours ago, chandra said:

Kako raste pamet

Jana Baćević 25/06/2021
 

Možda je najbolja parafraza stare sokratovske misli o tome da što više znamo sve smo svesniji sopstvenog neznanja – ona Ajnštajnova: što je širi krug znanja, to je veći opseg tame koja ga okružuje.

U Petnici, kao što je dobro poznato, raste znanje. Petnica je iznedrila neke od najpriznatijih i najuglednijih naučnica i naučnika iz Srbije – iako mnoge i mnogi od njih nisu više u njoj. Iznedrila je i mene, polaznicu, pa mlađu saradnicu, pa rukovoditeljku seminara socio-kulturne antropologije, zaključno sa 2007. i kraćim periodom 2009-10. U Petnici sam stekla naučno samopouzdanje i metodološke osnove kojima se vodim i danas, više od 20 godina nakon što sam prvi put došla u Stanicu, i više od 10 godina nakon što sam otišla iz Srbije.

Neki od nas su tek ovih dana saznali da je, zajedno sa znanjem, u Petnici godinama raslo i neznanje. Neznanje o zlostavljanju, neznanje o prisiljavanju, neznanje o ucenjivanju. Sa mnogim nekadašnjim koleginicama i kolegama delim tugu i razočarenje, ali i zahvalnost uz punu podršku devojkama koje su skupile hrabrost da se sa preživljenom traumom ponovo suočavaju i o njoj govore. Mora im se bez pogovora verovati, isto kao što se mora bez pogovora verovati svakoj žrtvi seksualnog ili bilo kog drugog zlostavljanja.

Ono gde se moje mišljenje možda izdvaja od drugih jeste to što, kao neko ko se bavi proučavanjem politika znanja, verujem da je neznanje, jednako kao i znanje, nešto na čemu se radi. Ono se ne dešava samo od sebe. Neznanje se omogućava sleganjem ramenima, zatvaranjem očiju ili pogledom na drugu stranu. Neznanje se omogućava odrastanjem u toksičnoj kulturi, gde se neke vrste nasilja prihvataju kao „normalne“ ili sastavni deo života. Neznanje se omogućava pristajanjem na učešće u toj kulturi, bilo zato što se nema izbora ili zato što je cena prihvatljiva.

U ovom smislu, isto kao što je postignuće napisati rad za Petničke sveske, postignuće je i ne primetiti da se neke polaznice sa prelamanja tih radova vraćaju isprepadanije nego što je očekivano (šta je, uostalom, očekivano?). Isto kao što je postignuće organizovati mesto gde iz godine u godinu srednjoškolci i srednjoškolke mogu da razgovaraju, uče od, i sarađuju sa, vrhunskim naučnicama i naučnicima u oblasti, postignuće je i ne zapitati se – ijednom – da li takav blizak kontakt otvara mogućnost zloupotrebe. Konačno, kao što je postignuće učestvovati u često muškošovinističkom svetu nauke na jednakoj – ili višoj – nozi sa muškarcima, postignuće je ne zapitati se da li sopstvenim učešćem legitimizujemo vrste odnosa koji mogu da se pretvore u zlostavljanje.

U tom smislu, svako od nas ko je ikada bio u poziciji moći u Petnici snosi deo odgovornosti. Ovo, naravno, ne relativizuje niti trivijalizuje hijerarhiju odgovornosti koja uključuje sve one koji su za ovo znali i tome nisu stali na put. Ali, za nas koji smo u udobnoj poziciji da ovo gledamo sa strane – poziciji u kojoj, da podsetim, osobe koje prežive nasilje nikada neće biti – vuče dodatnu odgovornost: da vrlo dobro razmotrimo šta su vrste nepravde, nejednakosti i nasilja pred kojima danas zatvaramo oči.

Autorka je vanredna profesorka na Univerzitetu u Durhamu, Velika Britanija. Rukovodila je seminarom socio-kulturne antropologije u Istraživačkoj stanici Petnica 2005-07. i 2009-10.

Peščanik.net, 25.06.2021.

 

Izvini, ali ovo je nebulozno. Ide negde od white guilt koncepta po asocijaciji.

Za sta je Jana odgovorna ako je tu dolazila par dana u godini, nije imala kontakt sa grupma oko ove dvojice kolega?

O kakvom zatvaranju ociju prica ako nije imala pojma i to ne sveso izbegavajuci slucaj vec zato sto Petnica nije njeno radno mesto gde provodi osam sati dnevno.

 

  • +1 1
Link to comment
12 minutes ago, morgana said:

nekadasnji petnicani su bas lijepo srocili tekst, pominju da se isti problem desava i na folkloru, u sportu, umjetnosti, dodala bih i na praksi strucnih skola. nisu skliznuli u jeftini i pogresni elitizam 'mlade naucnice', 'obrazovni krem' ili slicno. nasilje niti uznemiravanje ne smije se desiti nikome, a sve zrtve su medjusobno jednake.

Ja ovde vidim suprotno. Ovaj napisao kako je on soguran da ce Petnica uciniti sve sto je u njenoj moci da pomogne tuzilastvu. A ovamo brisu podatke.

  • +1 1
Link to comment
2 minutes ago, Rowanoke said:

Ja ovde vidim suprotno. Ovaj napisao kako je on soguran da ce Petnica uciniti sve sto je u njenoj moci da pomogne tuzilastvu. A ovamo brisu podatke.

 

moguce. 

Link to comment
23 minutes ago, Rowanoke said:

Ej ovo stvarno sekta. Vidi da ovaj clan i dugogodisnji polaznik i posle saznanja u 15 godina da tamo radi covek koji siluje i dalje nastavlja da ide i pohadja Petnicu. Ovo su pisanja nekoga ko je preziveo Sektaski sindrom 

 

Lupetas najstrasnije.

 

Da li bi ti prestao da pohadjas Fakultet na kojem si cuo da je neki zloglasniprofa zloupotrebljavao svoju moc,?

 

To jest, bolje u proslom vremenu: Da li si prestao da pohadjas fakultet? Sasvim sam siguran da nema fakultetetske ustanove gde se nije pricalo o om ili onom profesoru. Kode mene na EF, recimo, otpusteni Zarko Ristic.

Link to comment
1 minute ago, Budja said:

 

Lupetas najstrasnije.

 

Da li bi ti prestao da pohadjas Fakultet na kojem si cuo da je neki zloglasniprofa zloupotrebljavao svoju moc,?

 

To jest, bolje u proslom vremenu: Da li si prestao da pohadjas fakultet? Sasvim sam siguran da nema fakultetetske ustanove gde se nije pricalo o om ili onom profesoru. Kode mene na EF, recimo, otpusteni Zarko Ristic.

pa ne stoji analogija sa faxom. u petnicu idu i mnoooogo mladja deca, oni tamo provode 24h sa osobljem, a ne idu samo na predavanja i ispite, tako da je mogucnost da ti dete dozivi nesto lose u petnici mnogo veca nego na faxu.

ali u pravu si da je toga na gotovo svakom faxu, skoli, sportskom klubu.... bilo! 

  • +1 4
Link to comment
8 minutes ago, nezvanova said:

pa ne stoji analogija sa faxom. u petnicu idu i mnoooogo mladja deca, oni tamo provode 24h sa osobljem, a ne idu samo na predavanja i ispite, tako da je mogucnost da ti dete dozivi nesto lose u petnici mnogo veca nego na faxu.

ali u pravu si da je toga na gotovo svakom faxu, skoli, sportskom klubu.... bilo! 

 

Slazem se da postoje razlike, no ovde je glavna ideja ova o sekti.

Rowanoke bukvalno optuzuje mladica da je sektas zato sto je, zastitivsi prijateljicu, nastavio da ide u Petnicu.

Pri tome, nije je ta licnost bila zloupotrebljavana niti je, verovatno, do tada imala kontakata sa tom osobom.

Po tom kriterijumu je, bukvalno, svako od nas neki sektas.

Link to comment

Create an account or sign in to comment

You need to be a member in order to leave a comment

Create an account

Sign up for a new account in our community. It's easy!

Register a new account

Sign in

Already have an account? Sign in here.

Sign In Now
×
×
  • Create New...