Obrazovanje 21. veka - reforma ili propast

[Aion]

Razvoj softvera je jako siroka oblast. Ovo o cemu prica Crockford (kodiranje jednostavnih formi i validacija podataka) je cist zanat. Nije mi jasno zasto se za ta radna mesta uopste instira na visokoskolskom obrazovanju. Odnosno jasno mi je, zavrsen fakultet (ako je iole ozbiljan) znaci da kandidat za posao poseduje neke osobine koje su ovde vazne (sposobnost ucenja, marljivost), ali sto se znanja tice dovoljan je kurs od par meseci.

[Prokleto Djubre]

Razvoj softvera je jako siroka oblast. Ovo o cemu prica Crockford (kodiranje jednostavnih formi i validacija podataka) je cist zanat. Nije mi jasno zasto se za ta radna mesta uopste instira na visokoskolskom obrazovanju. Odnosno jasno mi je, zavrsen fakultet (ako je iole ozbiljan) znaci da kandidat za posao poseduje neke osobine koje su ovde vazne (sposobnost ucenja, marljivost), ali sto se znanja tice dovoljan je kurs od par meseci.

Ma realno se i ne insistira. Nego poenta price o kojoj se ovde pricalo je razviti ljubav prema odredjenom zanru, ne nauciti decu da budu jebeni PHP web developeri. Bas naprotiv...

[Aion]

Pa onda se vracamo na pocetak - deci treba razviti ljubav prema znanju (probuditi im radoznalost), a ne prema nekom "odredjenom zanru", koji je trenutno popularan. Osnovno je razvijati logicko i kriticko misljenje i kreativnost. Naravno treba ih uciti i kako rade racnari (i hradver i softver), isto kao sto ih treba uciti kako radi elektromotr ili kako leti avion. Treba ohrabrivati decu da nesto sama i urade (sastave audio pojacalo, naprave model broda, napisu program), ali ne treba na tome insistirati. Osamdesetih i donekle devedesetih godina je ucenje programiranja u skolskom uzrastu imalo mnogo vise smisla nego danas. Programiranje je tada bio nacin da deca upoznaju racunare, mi zivimo u vreme kada psiholozi vode rasprave da li deci treba davati da se igraju tabletima pre druge godine zivota.

[kurjak92]

Prokleto djubre nije lepo prozivati kompleksase, i oni su necija deca

[gone fishing]

da dobri stari basic if so then go to  ^_^  glupost, mnogo nam je zanimljivije bilo da igramo tetris odnosno gledamo tv program   u to vreme su monitori mogli da se koriste i kao običan tv prijemnik

 

- razvijati logicko i kriticko misljenje i kreativnost je ok za fakultete ili neke specijalizovane srednje škole ili možda napredna odeljenja u istim gde većina učenika planira da posle studira ali insistiranje na tome generalno će dovesti do fail-a, teško da će ljudi sa dvocifrenim iq-om biti dobri u logičkim 1000 zašto - 1000 zato igricama

 

- sećam se kada smo u 1 sredenje radili kontrolni iz hemije i kada je 3/4 nas dobilo keca, mi smo bili u šoku a i nastavnica kojoj je to bio početak karijere nakon tek završenog faxa

- ispostavilo se da je ona tražila 6 od 10 tačnih odgovora za 2 a i sam test jeste bio donekle klikeraški

- eto ona je probala da nametne neki viši nivo obrazovanja ali se brzo unormalila i shvatila da je 40% solidna 2 ^_^

 

- par godina kasnije sam se setio nje kada sam morao da polažem hemiju na fax-u i bez preterivanja mogu reći da bih sa tim znanjem koje je bilo dovoljno tek za 7 lagano stigao na republičko tekmičenje iz hemije za srednje škole

 

- poenta je da bi meni i još 2 ili 3 učenika koji su kasnije nastavili školovanje, koristilo drilovanje koje bi nas pripremilo za fakultetski mo ali kakvu korist bi od toga imala većina učenika, samo frustracije i svađe sa roditeljima kako bi oni koji su završili školovanje bubanjem sa vrlo dobrim uspehom mogli shvatiti zašto im se deca muče za 2

[Prokleto Djubre]

Opet ponavljam, pricalo se o jednoj konkretnoj i, po mom misljenju, lepoj ideji. Ne mozete konkretnoj ideji da suprostavite nesto uopsteno poput 'razvijajmo kriticko misljenje' ili 'hajde da nam deca budu bolji ljudi'. Pa hajde da budu, to nista ne znaci. Sutra da se napravi referendum da li se zele takvi ciljevi za decu, rezultat bi bio kao kod Sadamovih izbora. Onda se zapitajte zasto nesto sa cime se slazu apsolutno svi ne moze da se desi. Pa zato sto je to neka uopstena i idealizovana ideja i nakon te ideje tek treba da se podeli u gomilu malih i teskih konkretnih zadataka. Ovo je jedna od tih malih, teskih i konkretnih akcija.

[Venom]

- razvijati logicko i kriticko misljenje i kreativnost je ok za fakultete ili neke specijalizovane srednje škole ili možda napredna odeljenja u istim gde većina učenika planira da posle studira ali insistiranje na tome generalno će dovesti do fail-a, teško da će ljudi sa dvocifrenim iq-om biti dobri u logičkim 1000 zašto - 1000 zato igricama

 

 

Ali zato verovatno razvaljuju u bubanju podataka koje niti razumeju, niti ce ih zapamtiti duze od tri nedelje. Sta je poenta ovoga? Da obrazovanje treba da bude prilagodjeno onima sa dvocifrenim IQ-om, da bi i oni negde bili uspesni?

 

Meni je interesantno npr. da vecina nemackih svrsenih srednjoskolaca ne zna sta u matematici moze da predstavlja grcko slovo Σ. Nisu ga doslovno nikada videli. To ih doduse ne sprecava da savladaju npr. redove kad se upoznaju s materijom. I nisam primetio da su zbog toga posebno glupi ili zaostali (niti to znaci da je obrazovni sistem idealan). Kod nas je s druge strane akcenat uvek bio na povrsnom poznavanju necega, umesto razumevanju. Kao ah, to smo bese ono nekad ucili, ali ubi me ne mogu da se setim kako to ide. To ne znaci da mislim da deca ne treba da zagreju™ stolicu, jer se svakako nece leba najesti od teoretisanja, a da to sto nauce nikad ne probaju u praksi, ali da bi mi bilo korisnije da je mnogo toga sto sam "ucio" bilo svedenije na razumniju meru, bilo bi. Pod uslovom naravno da onda to sto ostane, ucimo kako valja.

 

Ali dobro, mozda je bolje ipak da ih drilujemo podacima, pa kad dodju na fakultet onda mogu da pocnu da misle.

[Prokleto Djubre]

Ovo sto prica Venom, a cini mi se da je to isto ono sto prica Indrid je nesto sto mislim da je svakako jedini smislen put u obrazovanju (uopsteno gledano). Ne moramo ici daleko s primerima, setite se svih onih nedotupavnih lekcija iz geografije gde smo se bavili time ko je veci izvoznik secera umesto da se upoznajemo sa razlicitim kulturama i zaista zavolimo geografiju. Takvih primera ima mnogo i tako se gubi tona vremena koje moze jako dobro da se iskoristi. To je upravo i razlog sto sam ja kenjao protiv ideje da se iskulira sa reformama i da probamo konzistentno da drzimo kurs generaciju-dve. Stvari su postavljene jako pogresno i veoma je bitno da ne ostajemo na istom kursu.

[Venom]

Po meni nije potpuno tupavo znati ko je veci izvoznik secera, osim sto je pitanje da li je to za osnovnu ili srednju skolu. Ono sto je tu tupavo je sto to apsolutno svi moraju da uce. Deci treba dati vise slobode da uce ono sto ih zaista interesuje. To je ono sto sam hteo jos u srednjoj skoli, da imam izbor da li cu da ucim fiziku cetiri godine ili npr. istoriju cetiri godine. Mi to imamo donekle, jer postoje i skole gde se neki smer forsira (tj. valjda ih jos ima), ali to je opet po mom iskustvu na kraju preobimno. Obaska sto se interesovanja isto menjaju, pa neko koga je sa 14 godina interesovala (elektro)tehnika, do 18. moze da ustanovi da je knjizevnost mnogo zanimljiviija. Ali kad jednom sa 14 godina izaberes, sve ti je isplanirano do 18. U osnovnoj skoli ne mozes pak nista da biras.

[Prokleto Djubre]

Bas zato sto deca ne znaju u tim godinama zasto ih zanima nesto sto ih zanima i zato sto vecina ima neka predomisljanja, ne moze striktno da se udari specijalizacija. Specijalizacije su za matore.

A secer sam uzeo kao primer, rude, hrana, pizde materine, u nekom trenutku si sigurno znao kako stoji boksit u Juznoj Americi. To su sve gluposti koje sluze da se testira pamcenje podacima koji te sigurno ne zanimaju. Rekao bih ipak da nismo bolji u pamcenju, a sigurno ne znamo vise o tim egzoticnim zemljama. Luz-luz + naucimo rano da ne volimo vecinu predmeta gde konkretno profesor/ucitelj ne ucini nesto na svoju ruku pa napravi temu interesantnom.

[bigvlada]

RASPBERRY PI ZERO: THE $5 COMPUTER

Of all the things we do at Raspberry Pi, driving down the cost of computer hardware remains one of the most important. Even in the developed world, a programmable computer is a luxury item for a lot of people, and every extra dollar that we ask someone to spend decreases the chance that they’ll choose to get involved.

 

 

The original Raspberry Pi Model B and its successors put a programmable computer within reach of anyone with $20-35 to spend. Since 2012, millions of people have used a Raspberry Pi to get their first experience of programming, but we still meet people for whom cost remains a barrier to entry. At the start of this year, we began work on an even cheaper Raspberry Pi to help these people take the plunge.

Four fathers!?!??

Today, I’m pleased to be able to announce the immediate availability of Raspberry Pi Zero, made in Wales and priced at just $5. Zero is a full-fledged member of the Raspberry Pi family, featuring:

• A Broadcom BCM2835 application processor
  • 1GHz ARM11 core (40% faster than Raspberry Pi 1)
• 512MB of LPDDR2 SDRAM
• A micro-SD card slot
• A mini-HDMI socket for 1080p60 video output
• Micro-USB sockets for data and power
• An unpopulated 40-pin GPIO header
  • Identical pinout to Model A+/B+/2B
• An unpopulated composite video header
• Our smallest ever form factor, at 65mm x 30mm x 5mm

Raspberry Pi Zero runs Raspbian and all your favourite applications, including Scratch, Minecraft and Sonic Pi. It is available today in the UK from our friends atThe Pi Hut and Pimoroni, and in the US from Adafruit and in-store at your local branch of Micro Center. We’ve built several tens of thousands of units so far, and are building more, but we expect demand to outstrip supply for the next little while.

One more thing: because the only thing better than a $5 computer is a free computer, we are giving away a free Raspberry Pi Zero on the front of each copy of the December issue of The MagPi, which arrives in UK stores today. Russell, Rob and the team have been killing themselves putting this together, and we’re very pleased with how it’s turned out. The issue is jam-packed with everything you need to know about Zero, including a heap of project ideas, and an interview with Mike Stimson, who designed the board.

MagPi #40 in all its glory

If you’re looking for cables to go with your free Zero, head over to the newly revamped Swag Store, where we’re offering a bundle comprising a mini-HDMI and a micro-USB adapter for just £4, or alternatively subscribe and we’ll send you them for free.Happy hacking!​

https://www.raspberrypi.org/blog/raspberry-pi-zero/

 

5 dolara, 560 dinara. Neka udžbenik za nju bude 440 i za 1000 dinara može se dobiti odlično rešenje za izborni predmet. Umesto pokušaja da se veronauka produži na 4 godine. 

 

 

'ajmo domaći liberalni kapitalisti, umete li bolje od samoupravnog socijalizma?

 

Edited January 11, 2016 by bigvlada

[Lord Protector]

O matematici i programiranju.

Seibel: To read Knuth, it seems to me, you have to be able to read the math and understand it. To what extent do you think having that kind of mathematical training is necessarily to be a programmer?

Crockford: Obviously it’s not, because most of them don’t have it. In the sorts of applications that I’m working on, we don’t see that much application of the particular tools that Knuth gives us. If we were writing operating systems or writing runtimes, it’d be much more critical. But we’re doing form validations and UIs. Generally performance is not that important in the things that we do. We spend most of our time waiting for the user or waiting for the network.

 

 

Uh, koliko je ovo Crockford-ovo pogrešno. Knuth je Leonardo da Vinči programiranja, The Art of Computer Programming je njegova Tajna večera. Ko hoće da postane majstor zanata mora da proučava dela najvećih.

Uopšte mi nije jasno kako neko zamišlja programiranje bez naprednog znanja matematike. Programiranje je ekvivalentno matematičkom dokazivanju, programiranje jeste u stvari matematika:

 

 

https://en.wikipedia.org/wiki/Curry%E2%80%93Howard_correspondence

 

In programming language theory and proof theory, the Curry–Howard correspondence (also known as the Curry–Howard isomorphism or equivalence, or the proofs-as-programs and propositions- or formulae-as-types interpretation) is the direct relationship between computer programs and mathematical proofs. It is a generalization of a syntactic analogy between systems of formal logic and computational calculi that was first discovered by the American mathematician Haskell Curry and logician William Alvin Howard.

 

Edited January 11, 2016 by slow

[teacher]

Uh, koliko je ovo Crockford-ovo pogrešno. Knuth je Leonardo da Vinči programiranja, The Art of Computer Programming je njegova Tajna večera. Ko hoće da postane majstor zanata mora da proučava dela najvećih.

Uopšte mi nije jasno kako neko zamišlja programiranje bez naprednog znanja matematike. Programiranje je ekvivalentno matematičkom dokazivanju, programiranje jeste u stvari matematika:

 

pa lepo je crockword rekao: očigledno da ne treba, pošto većina nema pojma o matematici. tj ne poznaje matematiku na onaj način kako bi trebalo. to je posledica gotovih rešenja koja se mogu naći na netu i gotovo neograničenih resursa računara za koje se pravi softver. tako da nije potrebno računati koliko jedinica vremena će jedan proces koštati, a nije ni potrebno smisliti i dokazati algoritam, jer je neko to već uradio i to rešenje postoji negde na internetu.

no, zato i opada cena programerskog mesa.

[hazard]

,,Programer" je vrlo rastegljiv pojam. Programera kojima treba umeće poput onog opisanog u Knutovoj knjizi ima, u apsolutnom iznosu, daleko više nego pre 30 godina, samo što je njihov % u celokupnoj programerskoj populaciji daleko niži. I ti što se bave tim poslom itekako i dalje imaju odlične plate. Stvar je u tome, kao što piše gore, da je većina programerskog posla danas u suštini prilično rutinski zanat, realno na nivou tehničara srednje ili više stručne škole.

[Aion]

Masinstvom se bave (svako na svoj nacin) i lokalni autolimar i inzenjer koji konstruise reakete u NASA. Prvom je od matematike potrbno da izracuna koliki je kusur koji treba da vrati musteriji. Zasto smatrate da je u racunarstvi (a i u programiranju) situacija drugacija?!

 

Dodatak: Hazard me pretece.