Jump to content
IGNORED

Mađarski zid: izbeglice sa Bliskog istoka i iz Afrike u Srbiji i regionu


zmanic

Recommended Posts

možda čovek govori istinu npr meni godinama izbijali uši beč pa beč pa beč a ono neki veliki ustajali marcipan pun hipstera starkelja cigana i turkešina :fantom:

Edited by Hella
Link to comment

 

Na kraju sam odlučio da se, ipak, vratimo kući, pa makar u onaj šator u izbegličkom kampu. 

 

 

:lolol:  :isuse:

 

Divan tekst, kao da ga je Cameron lično pisao nakon popodnevnog čaja. Fali samo apel Kadira i Navafa svim svojim sunarodnicima koji su se obreli u Evropi da se bez odlaganja dobrovoljno prijave za deportaciju jer sada imamo i napismeno da od Erbila nema lepšeg mesta za život.

 

uskoro ce iz Nemci iz Berlina da beze u Erbil. Jebes ti otudjenost i kredite

Edited by MancMellow
Link to comment

:lolol:  :isuse:

 

 

uskoro ce iz Nemci iz Berlina da beze u Erbil. Jebes ti otudjenost i kredite

 

A sve to kaze Navaf Alias :fantom: nisu mogli ni neko manje ocigledno lazno ime da smisle

Link to comment

ovo kao da je pravljeno tako da izazove paniku nekome

Ande to, nego odakle im onolike strelice u Crnom Moru i Rumuniji? Ta ruta gotovo da ne funkcioniše (što ne znači da neće, ali ipak...)

Link to comment

Današnja trivija:

 

The IRC said there are currently more Syrian refugees in Istanbul than the 366,000 Syrian refugees it estimated are in the rest of Europe.

 

Link to comment

 

Njegova priča je jedna od sve mnogobrojnijih priča o razočaranju koje irački Kurdi dožive nakon što dođu na odredište, piše Dejsli Telegraf. 

 

Samo je iz kurdske zajednice čak 25.000 ljudi otišlo put Evrope. Ipak, mnogi su shvatili da je to bila greška. 

 

"Kada sam konačno došao do izbegličkog kampa u blizini Berlina, bio sam šokiran razlikom u odnosu na ono što sam očekivao", kaže Kadir. 

 

On navodi kako su ih gledali kao građane drugog reda. 

 

"Nisu nas poštovali. Kada bih i otišao do centra grada, svi su nas tretirali kao izbeglice i pokazivali na nas", ispričao je Kadir. 

 

Samo je prošle nedelje organizovan let za 50 kurdskih Iračana, koji su se vratili u grad Erbil, gde su živeli pre odlaska u Evropu. 

 

Kadir priča kako je imao san o tome da otvori piceriju i svojima šalje zarađen novac. 

 

Kaže da se u kampu za dva meseca svega nagledao: hrana je bila ograničena na dva obroka dnevno, a uveče se uvodila zabrana kretanja kao da je policijski sat. 

 

"Shvatio sam da je u Iraku daleko bolje nego tu. Bilo je logično da se vratim u Erbil". 

 

Sličnu priču imao i Navaf Alias. I on je odlučio da se vrati u Erdil, iako - za razliku od Kadira, on čak nema ni kuću u koju bi se vratio. 

 

Krijumčarima je platio 20.000 dolara da njega i njegovog desetogodišnjeg sina prevezu u Njemačku. 

 

Nakon nekoliko nedelja stiglu su na odredište i bili smešteni u malu sobicu s još dva azilanta. 

 

"Nemačka vlada dala je 540 eura za mene i sina, ali to jednostavno nije bilo dovoljno. Sin je bio uplašen i tužan jer je u Iraku ostavio prijatelje. Na kraju sam odlučio da se, ipak, vratimo kući, pa makar u onaj šator u izbegličkom kampu. Bilo je zaista divno kako su me moji iz sela dočekali. Svima je bilo drago što nas vide. Sedeli smo do dugo u noć, pili i prepričavali sve šta mi se desilo na putu ka Evropi, Ipak, neke stvari nemaju cenu", ispičao je Navaf Alias.

 

 

https://www.youtube.com/watch?v=Q_XHkgScOSY

Link to comment

Create an account or sign in to comment

You need to be a member in order to leave a comment

Create an account

Sign up for a new account in our community. It's easy!

Register a new account

Sign in

Already have an account? Sign in here.

Sign In Now
×
×
  • Create New...