Jump to content
IGNORED

Mađarski zid: izbeglice sa Bliskog istoka i iz Afrike u Srbiji i regionu


zmanic

Recommended Posts

Bez brige, brzo bi oni poradili na ispravljanu demografskih nepravdi ucinjenih nakon 1918. kao sto su to radili u krajevima koji su bili vraceni matici u periodu 1938. - 1944.

 

Hungary_in_1941_with_territories_annexed
 
https://en.wikipedia.org/wiki/Hungarian_occupation_of_Yugoslav_territories

Although plans to deport 150,000 Serbs (including colonists from the interwar period, but also native inhabitants) to the Territory of the Military Commander in Serbia were opposed by the German command in Belgrade, the Hungarian occupational regime managed to expel between 25,000 and 60,000 of them, mostly to Serbia. During the war, the Hungarian government resettled some of its pre-war population in Bačka and Baranja, primarily Székelys from areas of Transylvania ceded to Hungary by Romania in 1940. Between 15,000 and 18,000 were reportedly resettled in Bačka and Baranja.

The Hungarian authorities established concentration camps for Serbs from which they were eventually expelled to the Territory of the Military Commander in Serbia. As part of the "systematic magyarisation" of these territories, Hungarian political parties and patriotic organisations were encouraged to be active in Bačka and Baranja, which resulted in discrimination against "less-desirable elements" of the population such as Serbs, Croats and Jews.

https://en.wikipedia.org/wiki/Northern_Transylvania

Before the arbitration, in 1940, according to the Romanian estimates, in Northern Transylvania there were 1,304,903 Romanians (50,2%) and 978,074 (37,1%) Hungarians. One year later, after the arbitration, according to the Hungarian census, the population of Northern Transylvania has dissimilar ratios, it counted 53.5% Hungarians and 39.1% Romanians. Hungary held Northern Transylvania from 1940 to 1944. Ethnic disturbances between Hungarians and Romanians continued during this period, with some Hungarians pursuing discrimination, harassment, or extreme violence against Romanians (see Treznea massacre, Ip massacre).
 
Like Jews living in Hungary, most of the Jews in Northern Transylvania (about 150,000) were sent to concentration camps during World War II, a move that was facilitated by local military and civilians. Some of the Romanian population in this region fled or was expelled, and the same happened with many Hungarians in Southern Transylvania. There was a mass exodus; over 100,000 people on both sides of the ethnic and political borders relocated.

 
https://en.wikipedia.org/wiki/First_Vienna_Award

Slovakia lost 10,390 km² with 854,277 inhabitants - 503,980 Hungarians (58,99%), 272,145 Slovaks or Czechs (32,43%), 26,151 Jews (3,06%), 8,947 Germans (1,05%), 1,825 Ruthenians, 14,617 other and 26,005 foreign citizens

....

Hungary performed new census on the annexed territory in December 1938. The census was realized in the atmosphere of expulsions, persecutions, restriction of civil rights and psychological coercion of Hungarian authorities. In addition, it was performed under direct control of military bodies and violated several principles for census of nationalities. According to results, population consisted of 86,5% Hungarians and 9,8% Slovaks. Total size of Slovak population was reduced to 121,603, 67 villages lost Slovak majority, size of Slovak population was decreased by 74,100 and Hungarian population increased by 77,715.

Link to comment

Ok, znači obavezali smo se da izbeglice nećemo organizovano prevoziti od granice do granice. Biće haos - pešačenje po snegu, prevoz preko boktepita kojih likova po boktepita kojim cenama... 

Edited by MancMellow
Link to comment

Ok, znači obavezali smo se da izbeglice nećemo organizovano prevoziti od granice do granice. Biće haos - pešačenje po snegu, prevoz preko boktepita kojih likova po boktepita kojim cenama... 

 

Ne, taj član je malo čudan, pored toga što države ne bi trebale da ohrabruju kretanje izbeglica prema sledećoj granici, obavezali smo se da nećemo dovoziti izbeglice na drugu granicu bez prethodnog obaveštavanja druge zemlje. Ja to čitam kao poziv na organizovan prevoz u skladu sa dogovorima zemalja na izbegličkoj trasi i sprečavanje haotičnih pokreta masa.

 

Nijedna zemlja na zapadnobalkanskoj ruti sasvim izvesno neće dozvoliti da deset hiljada ljudi dnevno nekontrolisano luta usred zime seoskim putevima.

 

(Naravno, ovaj plan će propasti kada se dodatno poveća broj izbeglica i stvori sasvim nove probleme na koje plan od 17 tačaka nema odgovor, no o tom po tom)

Edited by Грешни Василије
Link to comment

Ne, taj član je malo čudan, pored toga što države ne bi trebale da ohrabruju kretanje izbeglica prema sledećoj granici, obavezali smo se da nećemo dovoziti izbeglice na drugu granicu bez prethodnog obaveštavanja druge zemlje. Ja to čitam kao poziv na organizovan prevoz u skladu sa dogovorima zemalja na izbegličkoj trasi i sprečavanje haotičnih pokreta masa.

 

Nijedna zemlja na zapadnobalkanskoj ruti sasvim izvesno neće dozvoliti da deset hiljada ljudi dnevno nekontrolisano luta usred zime seoskim putevima.

 

ma to je sve ok, ali ali ko misli da će neki sirijci da mirno sede mesec-dva dana u Srbiji ili Makedoniji taj nije normalan. Mislim ako je ideja da ih naša policija sprečava u kretanju tad tek nije normalan

Link to comment

Prilicno je podlozan taj tekst sporazuma slobodnim tumacenjima i moze mu se tendenciozno svasta ucitavati. I ja ga isto tako shvatam kao Vasa ali sam procitao i drugacija tumacenja. Ono sto prenosi madjarska (a i srpska) stampa se bitno razlikuje od onoga kako ja citam taj dokument.

Link to comment

Ma mislim, možemo da čitamo dokument kako hoćemo. Sirijac (i ostali) kad uđu u Srbiju/Makedoniju pa i Hrvatsku, jedino o čemu misle je sledeća granica. I mi možemo da gradimo centre i štagod, oni čim se okrepe sutra kreću dalje kako znaju i umeju. Naša policija najviše što će da uradi je da se pravi da ih sprečava. Što se tiče javljanja...naravno, što bi jedan telefonski poziv bio problem :D (ok, znam čemu ta stvaka služi, ali to će u izvedbi biti formalnost, smem da se kladim). 

Link to comment

Šta znači "organizovan prevoz"? Pa Srbija i sada manje organizuje a više ih pušta u javni prevoz po ekonomskoj ceni. Da neće možda da nam narede da ukinemo redovne autobuske i vozne linije sa juga? Ili kao kod ovih dveraša sa severa, da policija čuva™ autobuske i železničke stanice od izbeglica?

Link to comment

jebeš brisel. budimpešta je centar evrope.

iz prve rečenice citiranog teksta ispada da su ovo sijartove mudrosti.

 

ovo je bolest.

 

Ein volk, ein reich, ein führer. Jel' to Orban utripovao da je Admiraltm?

 

Zapravo ja mislim da će oni u jednom momentu da naprave totalnu blokadu u Grčkoj. Ovo su pripreme i damage control dok se ne spreme skroz za to

 

S obzirom da AJ javlja da maskirane naoružane grupice samoinicijativno krstare po Egejskom moru, otimaju motore, buše čamce i ohrabrujutm izbeglice da veslaju nazad ka Turskoj, moguće je da će biti naterani na to pre nego što bi želeli. Ovo polako postaje hajdučija. 

Link to comment

 

 

Nedelje su bile potrebne Mohamedu Azizu Kadiru da iz Iraka stigne u Evropu. Sada želi da se vrati. Put je bio mučan, dugotraja i neizvestan. Kada je Mohamed Aziz Kadir konačno stigao do željenog cilja, bio je smešten u izbeglički kampu kod Berlina.

Njegova priča je jedna od sve mnogobrojnijih priča o razočaranju koje irački Kurdi dožive nakon što dođu na odredište, piše Dejsli Telegraf. 

 

Samo je iz kurdske zajednice čak 25.000 ljudi otišlo put Evrope. Ipak, mnogi su shvatili da je to bila greška. 

 

"Kada sam konačno došao do izbegličkog kampa u blizini Berlina, bio sam šokiran razlikom u odnosu na ono što sam očekivao", kaže Kadir. 

 

On navodi kako su ih gledali kao građane drugog reda. 

 

"Nisu nas poštovali. Kada bih i otišao do centra grada, svi su nas tretirali kao izbeglice i pokazivali na nas", ispričao je Kadir. 

 

Samo je prošle nedelje organizovan let za 50 kurdskih Iračana, koji su se vratili u grad Erbil, gde su živeli pre odlaska u Evropu. 

 

Kadir priča kako je imao san o tome da otvori piceriju i svojima šalje zarađen novac. 

 

Kaže da se u kampu za dva meseca svega nagledao: hrana je bila ograničena na dva obroka dnevno, a uveče se uvodila zabrana kretanja kao da je policijski sat. 

 

"Shvatio sam da je u Iraku daleko bolje nego tu. Bilo je logično da se vratim u Erbil". 

 

Sličnu priču imao i Navaf Alias. I on je odlučio da se vrati u Erdil, iako - za razliku od Kadira, on čak nema ni kuću u koju bi se vratio. 

 

Krijumčarima je platio 20.000 dolara da njega i njegovog desetogodišnjeg sina prevezu u Njemačku. 

 

Nakon nekoliko nedelja stiglu su na odredište i bili smešteni u malu sobicu s još dva azilanta. 

 

"Nemačka vlada dala je 540 eura za mene i sina, ali to jednostavno nije bilo dovoljno. Sin je bio uplašen i tužan jer je u Iraku ostavio prijatelje. Na kraju sam odlučio da se, ipak, vratimo kući, pa makar u onaj šator u izbegličkom kampu. Bilo je zaista divno kako su me moji iz sela dočekali. Svima je bilo drago što nas vide. Sedeli smo do dugo u noć, pili i prepričavali sve šta mi se desilo na putu ka Evropi, Ipak, neke stvari nemaju cenu", ispičao je Navaf Alias.

Link to comment

Divan tekst, kao da ga je Cameron lično pisao nakon popodnevnog čaja. Fali samo apel Kadira i Navafa svim svojim sunarodnicima koji su se obreli u Evropi da se bez odlaganja dobrovoljno prijave za deportaciju jer sada imamo i napismeno da od Erbila nema lepšeg mesta za život.

Link to comment

Create an account or sign in to comment

You need to be a member in order to leave a comment

Create an account

Sign up for a new account in our community. It's easy!

Register a new account

Sign in

Already have an account? Sign in here.

Sign In Now
×
×
  • Create New...