Jump to content
IGNORED

Crtice o prvom svetskom ratu


SeljačkaSreća

Recommended Posts

Shvatama na sta ciljas ali mislim da se "cak" ne moze upotrebiti na taj nacin.
Nemci su "cak" verovatno upotrebljavali upravo taj nacin... a to sto "ima razloga zasto je Holandija imala znatno vise poseda sirom sveta", je potpuno nebitno u datom slucaju.(da li su Holandjani i Nemci isto ili ne, je takodje potpuno nebitno)
Link to comment
Nemačka i Austrija su htele rat i učinile su sve da do istog dođe. Sa druge strane jedino je Francuska priželjkivala rat ali se u odlučujućim trenucima držala po strani. Britanija i Rusija su zaista učinile sve da stvar se reši diplomatski ali nemačko-austrijska rešenost bila je jača. Priče o sujetama su preterane, na stranu što su poznati stavovi i težnje pruskog i austrijskog vojnog vrha mesecima, pa i godinama pre leta 1914., uredi nemačkog kancelara i šefova diplomatije ove dve zemlje su naročito smišljeno igrali igru tokom jula a sve u cilju izazivanja rata za koji bi optužili Rusiju i Srbiju. Naročito super je kako su ambasadori odbijali prosleđivati na vreme pomirljive srpsko-rusko-britanske predloge i odgovore svojim ministrima, zatim kako su ovi isto to prolongirali na putu do svojih vlada, a na kraju vlade šta su sve krile od careva.Jebi ga, pre 20 i više godina bilo je dovoljno baciti pogled na Bečki ultimatum Srbiji i biva sve jasno ali u 2014. kad se otvoreno govori o Sjedinjenim evropskim državama, kad Hrvatska izručuje Perkovića Nemačkoj bilo kakva priča o kredibilitetu i odbrani nacionalnih interesa malih nacija je jeres i više ni srpsko ne Beču 1914. (u tek jednoj od tačaka) nije opravdano.
To je to, manje-vise.Imam samo jedan dodatak: bojim se da su stvari danas, kada je obelezavanje jubileja dalo povod, malo desnije.I bojim se da su, starinskim recnikom receno, na delu neke druge snage, iste one koje su euforiju izazvanu padom komunizma iskoristile da stvari pomere malo vise u desno nego sto dobar ukus nalaze. Problem je sto ne mozes da zatvoris sve rupe i negde mora da curi i to sa nepredvidivim posledicama. A posle obracuna sa komunizmom, koji se pretvorio u obracun i anuliranje svih dostignuca i doprinosa takozvane levice opstem i istinskom razvoju Evrope, ostao je potcenjen nacionalizam i latentne sile koje on moze da probudi.Balkan devedesetih je bio lekcija sa koje je Evropa koja je tih istih devedesetih plivala u trijumfalizmu i blagostanju prosto naprosto – pobegla sa casa.Isti oni nacionalizmi koji su tako uspesno posluzili kome je trebalo i 1914. i koji ni do danas nisu sapeti kako treba i koji su se pokazali zilavijim i u krajnjoj liniji opasnijim nego sto je iko mogao da pretpostavi.
Link to comment
To je to, manje-vise.Imam samo jedan dodatak: bojim se da su stvari danas, kada je obelezavanje jubileja dalo povod, malo desnije.I bojim se da su, starinskim recnikom receno, na delu neke druge snage, iste one koje su euforiju izazvanu padom komunizma iskoristile da stvari pomere malo vise u desno nego sto dobar ukus nalaze. Problem je sto ne mozes da zatvoris sve rupe i negde mora da curi i to sa nepredvidivim posledicama. A posle obracuna sa komunizmom, koji se pretvorio u obracun i anuliranje svih dostignuca i doprinosa takozvane levice opstem i istinskom razvoju Evrope, ostao je potcenjen nacionalizam i latentne sile koje on moze da probudi.Balkan devedesetih je bio lekcija sa koje je Evropa koja je tih istih devedesetih plivala u trijumfalizmu i blagostanju prosto naprosto – pobegla sa casa.Isti oni nacionalizmi koji su tako uspesno posluzili kome je trebalo i 1914. i koji ni do danas nisu sapeti kako treba i koji su se pokazali zilavijim i u krajnjoj liniji opasnijim nego sto je iko mogao da pretpostavi.
Preteruvas. Zasto se slicno ne desava u istoriografiji ww2? Ako bi se danas neko usudio da pise o dvojci kao Klark, pa i Milanka, o jedinici, verovatno bi proveo ostatak karijere izvinjavajuci se, praveci otklone od fasizca, nacizma, antisemitizma,...,objasnjavajuci do tancina svoje motivacije, politicka opredeljenja, akademska i licna poznanstva, clanstva na internet forumima i mailing listama...Ni zakonske mere protiv revizionizma, denializma, negiranja i trivijalizacije genocida u ww2, ne jenjavaju u poslednje 2 decenije nego bas suprotno.WW1 je oduvek bio fleksibilniji u ovom pogledu. Klarkovom knjigom su narocito odusevljeni u levo-liberalnim krugovima van Nemacke (pogledaj najnovije Guardijane) gde alternativna istoriografija ww2 ne moze da prismrdi (sto je sasvim u redu). Edited by vodebele
Link to comment
a portugalci su zapravo spanci, slovenci su hrvati, dok su bugari rusi.
Pomenuo sam ovo u kontekstu Gandalfove izjave o malim Holandjanima koji pasu travu dok su veliki Nemci jeli zlatnim viljuskama, itd. Jasno je da on karikira na konto odredjenih mitova sa ovih prostora, ali u tom datom istorijskom momentu kada su Ujedinjene Provincije pocele svoj uspon ka statusu jedne od vodecih kolonijalnih i trgovackih sila, izmedju njihovog stanovnistva i izmedju stanovnistva velikog dela onoga sto ce kasnije postati Nemacka nije bilo nikakve razlike. Oni su bili deo jedne te iste amorfne mase. Tada jos nije ni postojala svest o nekoj Nemackoj ili sta bi to znacilo biti Nemac - postojao je jedan mozaik medjusobno zaracenih gradova-drzavica, preko koga je bio nabacen jos jedan mozaik jezickih i etnickih razlicitosti (u Nemackoj se u to vreme govorilo preko 150 vise i manje srodnih dijalekata, medju kojima je i onaj od koga se razvio moderni holandski), i na kraju imamo jos i podelu na katolike i protestante.Zasto je ovo bitno u kontekstu rasprave o prvom svetskom ratu (mada je verovatno jos bitnije za drugi)? Zato sto je ujedinjeni nemacki identitet tek poceo da se stvara. On skoro da nije postojao. Tek pocinje da se stvara, nametanjem zajednickog knjizevnog jezika (kojim skoro da niko nije govorio do polovine XIX veka) i kasnije na pruskim bajonetima i entuzijazmu pobede nad Francuskom. I taj proces stvaranja nemacke nacije nije jos bio zavrsen 1914. (u Bavarskoj nije ni do danas potpuno zavrsen i jos uvek postoji separatisticki pokret).Vilhelmovo carstvo u rat ulazi sa jos uvek neresenim mnogim unutrasnjim pitanjima, i sam rat je verovatno vidjen kao sredstvo koje pruskoj eliti treba da obezbedi ostanak privilegija i ucvrsti njihovu dominaciju nad nemackim zemljama. Ako je jedinstvena Nemacka stvorena u ratu 1870-71, onda ce rat 1914. da je ucvrsti i potvrdi nadmoc pruske ratnicke kaste u novostvorenim uslovima i dinamici ujedinjenog nemackog carstva.Kolonije su tu bile sekundarni cilj - nesto sto bi bilo dobro osvojiti, ali ne i glavni pokretacki motiv.Nemacka u rat ulazi sa nekoliko odvojenih vojski, komplet sa svojim sopstvenim lancem komandovanja, opremom, uniformama, razlicitim naoruzanjem (vec pominjana Bavarska je imala i svoju avijaciju). Ove vojske su bile potcinjene jedinstvenoj (pruskoj) komandi, ali su po svemu ostalom bile odvojene, i nije bas svaka sa jednakim entuzijazmom krenula u rat.Docim 1918. imamo jedinstvenu armiju sa standardizovanom opremom i jedinstvenim nemackim identitetom. I na tom temelju je onaj kaplar 20-tak godina kasnije pokrenuo novi rat. Edited by Yoda
Bez vredjanja sagovornika.
Link to comment
Preteruvas. Zasto se slicno ne desava u istoriografiji ww2? Ako bi se danas neko usudio da pise o dvojci kao Klark, pa i Milanka, o jedinici, verovatno bi proveo ostatak karijere izvinjavajuci se, praveci otklone od fasizca, nacizma, antisemitizma,...,objasnjavajuci do tancina svoje motivacije, politicka opredeljenja, akademska i licna poznanstva, clanstva na internet forumima i mailing listama...Ni zakonske mere protiv revizionizma, denializma, negiranja i trivijalizacije genocida u ww2, ne jenjavaju u poslednje 2 decenije nego bas suprotno.WW1 je oduvek bio fleksibilniji u ovom pogledu. Klarkovom knjigom su narocito odusevljeni u levo-liberalnim krugovima van Nemacke (pogledaj najnovije Guardijane) gde alternativna istoriografija ww2 ne moze da prismrdi (sto je sasvim u redu).
Polako...Sve po redu.
Link to comment
Preteruvas. Zasto se slicno ne desava u istoriografiji ww2? Ako bi se danas neko usudio da pise o dvojci kao Klark, pa i Milanka, o jedinici, verovatno bi proveo ostatak karijere izvinjavajuci se, praveci otklone od fasizca, nacizma, antisemitizma,...,objasnjavajuci do tancina svoje motivacije, politicka opredeljenja, akademska i licna poznanstva, clanstva na internet forumima i mailing listama...Ni zakonske mere protiv revizionizma, denializma, negiranja i trivijalizacije genocida u ww2, ne jenjavaju u poslednje 2 decenije nego bas suprotno.WW1 je oduvek bio fleksibilniji u ovom pogledu. Klarkovom knjigom su narocito odusevljeni u levo-liberalnim krugovima van Nemacke (pogledaj najnovije Guardijane) gde alternativna istoriografija ww2 ne moze da prismrdi (sto je sasvim u redu).
A sto se ostalog tice, zar sam porast zakonske regulative usmerene ka suzbijanju pojava koje pominjes ne govori dovoljno o njihovom porastu, na stranu cinjenica da birokratskom duhu nikada nece da bude jasno da se sa takvim stvarima ne izlazi na kraj samo zakonima.Osim toga, revizionizmi u pogledu drugog bujaju samo tako: ali su za sada, kao i svaki prljav posao, prepusteni periferiji Evrope.Ukrajina je na veliko rehabilitovala Banderu i sa sve Evropom mrtva 'ladna presla preko vise nego aktivnog antisemitizma. BTW, zvanicno ga objasnjavaju taktickom potrebom povremene saradnje sa Nemcima. O zemljama bivse Jugoslavije da ne govorim, evo i nas na ovom forumu, a generalni porast pojava koje se pod fasizam mogu da podvedu nesporan je u celoj Evropi, od Atlantika do Urala.Radoje je dao dobar pregled stanja u Nemackoj uoci prvog. Malo je preterao sa tvrdnjom o posebnosti vojski pojedinih nemackih drzava. Pruski duh se davno pobrinuo da obuka, obrazovanje, doktrina i organizacija budu jedinstveni. Razlike su bile jedino u oznakama na uniformama.To nas, onako usput, dovodi cinjenice da je Prvi svetski rat iznenadio je covecanstvo i to njegov najrazvijeniji deo po vise osnova: pretekla ga je sopstvena tehnologija, ali ga je pretekao i drustveni razvoj u mnogo sirem smislu.Trebalo je da se ratuje dobre dve godine, pa da ma i samo kao primisao dodje na red problem potrebe da politika ima prednost nad ratovodstvom, a da je moderni, demokratski izabran politicar sa svim pripadajucim ogranicenjima kudikamo spremniji da vodi rat od generala. Na stranu to sto je saznalo da je i odgovorniji.1914. je bila daleko od Klemansoove da je rat isuvise ozbiljna stvar da bio bio prepusten generalima (bas kao i istorija istoricarima): Nemci nisu lekciju naucili do kraja, a ni posle njega.U rat su usli sa poluapsolutistickim politickim sistemom, koji je – kako se pokazalo – bio samo ovlas lakiran demokratskim institucijama i to u onolikoj meri koliko je demokratskih koncesija moralo da bude dato.Nemacka je u rat usla sa kamenom oko vrata u obliku apsolutne prevlasti vojske i snaga ciji je ona eksponent bila nad politikom i sa jednom doktrinom danas opste uvijanom u pojam nepostojeceg Slifenovog plana koja nije ostavljala nimalo mesta za politicki manevar.Neki od njenih poteza tik pre pocetka rata nisu bili diktirani politickim nego vojnim razlozima, a pritisku Generalstaba da se ne kasni sa mobilizacijom nisu mogli da odole ni oni nemacki politicari koji su imali nameru da pokusaju da sprece rat ili da u njega udju u nesto povoljnijim okolnostima.Nije mogao ni notorno kolebljivi Kajzer kada je pred samu objavu mobilizacije, inace u to vreme korak posle kog se nije moglo nazad, gorko prebacio Moltkeu junioru, rekavsi mu da bi veliki stric i u takvoj situaciji imao nesto da ga posavetuje.Iz rata je izasla prakticno kao Ludendorfova/Hindenburgova diktatura, a ne treba zaboraviti ni konsenzus koji su pobednici u oba svetska rata postigli glede potrebe da se jednom za svagda stane na kraj upravo nemackom militarizmu.
Link to comment
Austrijski istoričar: Rat započela Austrougarska, ali su krive obe straneKad se vec provlace istoricari uoci revizije... Zasto se samo pominju Mekmilanka i Klark odnosno koliko se uopste, da kazem, ozbiljni istoricari potresaju oko nastojanja da se stvari malo izmeste?Dal' iole ozibljan istoricar uopste razmatra ovo ili je u fazonu ostav'te se trica i kucina i odbija dalju pricu na temu ili sta? "Cista" istorija kao nauka bi trebala otvoreno da se smeje u lice svim politickim uplitanjima i nastojanjima da se uplete u tokove istorije... ili je politika uvek sastavni deo istorije samo je pitanje moci i trenutka kada ona pravi prevagu u jednu ili drugu stranu.Da malo iskarikiram... Sve mi se cini da ozibljni istoricari ni ne uzimaju za ozbiljno tvrdnje i komparacije o Al Kaidi i Bin Ladenu glede Mlade Bosne i Gavrila Principa vec vise sebi u brk izmrmljaju "Dobro je "Milanka/Klark" samo ti pisi za Svet™/Hello™ a pusti istoricare da se istorijom bave.
Link to comment
Austrijski istoričar: Rat započela Austrougarska, ali su krive obe straneKad se vec provlace istoricari uoci revizije... Zasto se samo pominju Mekmilanka i Klark odnosno koliko se uopste, da kazem, ozbiljni istoricari potresaju oko nastojanja da se stvari malo izmeste?Dal' iole ozibljan istoricar uopste razmatra ovo ili je u fazonu ostav'te se trica i kucina i odbija dalju pricu na temu ili sta? "Cista" istorija kao nauka bi trebala otvoreno da se smeje u lice svim politickim uplitanjima i nastojanjima da se uplete u tokove istorije... ili je politika uvek sastavni deo istorije samo je pitanje moci i trenutka kada ona pravi prevagu u jednu ili drugu stranu.Da malo iskarikiram... Sve mi se cini da ozibljni istoricari ni ne uzimaju za ozbiljno tvrdnje i komparacije o Al Kaidi i Bin Ladenu glede Mlade Bosne i Gavrila Principa vec vise sebi u brk izmrmljaju "Dobro je "Milanka/Klark" samo ti pisi za Svet™/Hello™ a pusti istoricare da se istorijom bave.
Rekoh ja: istorija je previse ozbiljan posao da bi bila prepustena samo istoricarima :lolol: A ovo sto se desava ionako nije za istoricare: prilika je da se u mase pusti buva, da se pokojni Ferdinand prikaze kao plemeniti potomak Habzburga koji je dosao sa lepog plavog Dunava u neku balkansku nedodjiju po defaultu sklonu da pravi sranja i narusava evropsku idilu...
Link to comment
Radoje je dao dobar pregled stanja u Nemackoj uoci prvog. Malo je preterao sa tvrdnjom o posebnosti vojski pojedinih nemackih drzava. Pruski duh se davno pobrinuo da obuka, obrazovanje, doktrina i organizacija budu jedinstveni. Razlike su bile jedino u oznakama na uniformama.
Vecina nekadasnjih malih armija je bila integrisana u manjoj ili vecoj meri u pruski sistem, da. S tim da su pojedine zadrzale odredjeni stepen samostalnosti (Saksonci recimo, imali su svoj lanac komandovanja podredjen carskom, Virtenberg takodje). Izuzetak je opet Bavarska koja je imala potpuno odvojenu vojsku sa svojim Ministarstvom odbrane, pod vrhovnom komandom bavarskog Prestolonaslednka koja se samo u slucaju rata potcinjavala carskoj vrhovnoj komandi. Bavarske trupe nisu potpadale pod carsku mobilizacijsku semu niti su brojevi njihovih pukova uskladjeni sa ostatkom nemacke vojske, posedovali su sopstvenu avijaciju... Bavarska vojska je u rat krenula kao jedna kompaktna formacija pod komandom bavarskih oficira, prakticno kao saveznicka armija nemacke carske vojske.No centaralna komanda ju je ubrzo razbucala, vec 1915. vecina bavarskih jedinica je bila rasporedjena po ostalim nemackim formacijama i potcinjena njihovim oficirima, dok su se pod komandom bavarskih oficira nalazile jedinice iz drugih krajeva Nemacke. Iako je formalno postojala do 1919 sa sve Ministarstvom odbrane i Vrhovnom komandom, nakon ovoga defakto bavarska vojska vise nije mogla da se razluci od ostatka nemacke carske armije i samo na papiru je imala nekakvu autonomiju.Nemacki nacionalni identitet rodjen u pobedi Prusa nad Francuzima 1971. je 1914-1918. kroz ovako ujedinjenu carsku armiju, uprkos njenom vojnickom porazu (i na krilima mita o vojnickoj pobedi ali izdaji politicara i pozadine - koji ce odigrati svoju ulogu nesto kasnije), i definitivno uspeva da nadjaca regionalne identitete. U rat su posli Prus, Bavarac, Saksonac... a iz njega se vratili Nemci.
Link to comment
Pomenuo sam ovo u kontekstu Gandalfove izjave o malim Holandjanima koji pasu travu dok su veliki Nemci jeli zlatnim viljuskama, itd. Jasno je da on karikira na konto odredjenih mitova sa ovih prostora, ali u tom datom istorijskom momentu kada su Ujedinjene Provincije pocele svoj uspon ka statusu jedne od vodecih kolonijalnih i trgovackih sila, izmedju njihovog stanovnistva i izmedju stanovnistva velikog dela onoga sto ce kasnije postati Nemacka nije bilo nikakve razlike.
da li su se Nemci osecali istima ili slicnima sa Holandjanima? da li su bili slicni je potpuno nebitno u datom kontekstu, vec je iskljucivo bitno kako su se osecali. ili je pak uputnije pitati kako su se osecali pripadnici "elite"!? medju piscima 19-og veka je ideja o Nemackoj i nemackom jeziku bila i te kako prisutna.
Link to comment

@RadoyeSvaka cast :)Samo, mislim da neke stvari pomalo prenaglasavas.Proces pretvaranja Nemaca u Nemce je trajao i pre 1914; mogu da se slozim s tim da se na neki nacin zavrsio 1918. i to bas na mitu koji pominjes, noz u ledja, bice bolje drugi put, itd, itd...A sto se tice vojne organizacije, bice da su razlike na kojima insistiras, ipak bile samo nominalne.Moderna armija, a nemacka carska armija je to bila 1914. na takvim osnovama naprosto ne bi mogla da funkcionise.Jesu zadrzane forme, lokalne, otprilike kao u GB ili Austrougarskoj, ali su bitne stvari bile itekako dovedene u red: obuka, obrazovanje, doktrina, organizacija, ama bas sve, bilo je, da upotrebim moderan izraz, standardizovano do savrsenstva.Ovo nas dovodi do jednog stereotipa koji je u svakom slucaju potrebno revidirati :) Uvrezilo se misljenje da je nemacki oficir/vojnik masina/robot bez sopstvenog mozga: nista pogresnije.Nemacko Ratno pravilo jos od Moltkea matorog insistira na samostalnosti i samoinicijativi oficira i jedino u svetu izricito zahteva od oficira da ne poslusa naredjenje ako proceni da konkretna situacija zahteva drugacije resenje.Na inicijativi i samostalnom izvrsavanju/odgovornosti se insistira na svim nivoima, pa se cak u nemackoj terminologiji ne koristi izraz naredjenje nego smernica, uputstvo, u smislu da visa komanda samo daje opste naznake i odredjuje zadatak, a da se nizoj instanci poverava da ga resi.Francuska doktrina je u to vreme dogmatska i to izricito, Britanci je i nemaju, dok Rusi donekle prate Nemce, ali padaju na niskom obrazovnom nivou svojih oficira.

Link to comment
Proces pretvaranja Nemaca u Nemce je trajao i pre 1914; mogu da se slozim s tim da se na neki nacin zavrsio 1918. i to bas na mitu koji pominjes, noz u ledja, bice bolje drugi put, itd, itd...A sto se tice vojne organizacije, bice da su razlike na kojima insistiras, ipak bile samo nominalne.
Da, naravno, taj proces je poceo mnogo ranije. Poenta moje price je da je 1914. upravo zbog tog procesa pruskoj vojnoj kasti, po njihovom misljenju, bio neophodan rat da bi ucvrstili svoje pozicije kao elite u toj novoj Nemackoj. Jer, te bujice promena koje su se desavale tokom stvaranja tog nemackog identiteta su pretile da zauvek oduvaju stari poredak u kome se znalo 'ko vozi traktor a ko otvara kapiju' sto bi rek'o jedan moj drugar.Prusi su taj roces stavili na brzi kolosek 1871, i sad im se nije svidelo kuda vodi. Zato zapocinju novi rat, u kome ce, kako su planirali, jednom za svagda resiti unutrasnje trzavice i ucvrstiti jedinstveni nemacki nacionalni identitet, a sa druge strane jos jednom slavnom pobedom potvrdtiti superiornost i lidersku poziciju pruskog vojnickog plemstva. To je bio primarni motiv. A usput je ovo bila prilika da se potomci Kraljice Viktorije malo poigraju rata i konacno rasprave koji od njih ima najbolju vojsku i flotu.A ako se usput usicari i kakva teritorija, u neposrednom okruzenju ili u prekomorskim kolonijama, to je cist bonus - i "sargarepa" koja ce da ubedi novu burzoasku klasu da taj rat i nije tako losa ideja. To je sekundarni motiv.Na kraju je rezultat bio mit o nepobedivoj nemackoj vojsci koja je ponizena zbog izdaje na "domacem frontu" i posebna vrsta ultranacionalistickog zanosa koja svoju kulminaciju dozivljava nekih cetvrt veka kasnije.
da li su se Nemci osecali istima ili slicnima sa Holandjanima? da li su bili slicni je potpuno nebitno u datom kontekstu, vec je iskljucivo bitno kako su se osecali. ili je pak uputnije pitati kako su se osecali pripadnici "elite"!?medju piscima 19-og veka je ideja o Nemackoj i nemackom jeziku bila i te kako prisutna.
Na koju foru je onda kako ti kazes u Nemackoj (koja btw jos nije ni postojala) gledano na Holandiju kao "malog suseda" (a Holandija veca nego vecina nemackih drzavica) punu nekih primitivaca ciji su preci pasli travu ako se zna da su ti preci pripadali prakticno istom etnickom korpusu (tojest amalgamu bliskih etnickih skupina - da ne ulazim u detalje i ne sirim pricu) kao i preci nastajucih Nemaca koji su, jel'te, kao koristili zlatne viljuske? Na stranu to da je pocetkom XIX veka Holandija u svakom pogledu bila daleko naprednija u odnosu na ono iz cega je nastala Nemacka. Holandjani su se prvi izvukli iz tog cirkusa i napravili sebi uredjenu drzavu i nacionalni identitet, "veliki" toboz napredni sused je kaskao daleko iza.
Link to comment
Prusi su taj roces stavili na brzi kolosek 1871, i sad im se nije svidelo kuda vodi. Zato zapocinju novi rat, u kome ce, kako su planirali, jednom za svagda resiti unutrasnje trzavice i ucvrstiti jedinstveni nemacki nacionalni identitet, a sa druge strane jos jednom slavnom pobedom potvrdtiti superiornost i lidersku poziciju pruskog vojnickog plemstva. To je bio primarni motiv. A usput je ovo bila prilika da se potomci Kraljice Viktorije malo poigraju rata i konacno rasprave koji od njih ima najbolju vojsku i flotu.
Ovde si na klizavom terenu, nemoj dalje :) Vojska, oruzane snage, su eksponent. Dal' takozvanog krupnog kapitala, dal' pruskih zemljoposednika, svejedno.A tek u flotu ne diraj: Britanci bi mrtvi 'ladni prepustili svojoj sudbini mnogo sta u Evropi, sa flotom se ne bi zezali.Pojam trka u naoruzanju je najvecim delom i nastao na nemackoj pomorskoj ekspanziji i ugrozavanju britanske nadmoci na moru.Pretio je da narusi aksiom na kome se temeljila britanska politika vec par vekova u nazad: da britanska flota mora u svakom trenutku da bude jaca od dve najjace kontinentalne i to uzete zajedno, sabrane.Ratna mornarica, nemacka narocito, po svojoj prirodi je imperijalni alat par ekselans i tu ni za koga nije moglo da bude dileme.Ona je tadasnje najefikasnije sredstvo za projektovanje moci, jedino koje je tadasnja tehnologija mogla da pruzi politici, bas kao i vekovima u nazad: kolonije su se sticale, branile i gubile na moru i morskim putevima.Britanija jeste sebi leta 1914. mogla da dozvoli luksuz da stoji po strani i ceka: onog trenutka kada je bilo jasno da moguci evropski rat donosi opasnost da se dogodi nesto sto Britanija nikada nije bila spremna da dopusti, da neka kontinentalna sila postane jedina sila, tog trenutka za Britaniju nije bilo niti moglo da bude dileme.
Link to comment

Create an account or sign in to comment

You need to be a member in order to leave a comment

Create an account

Sign up for a new account in our community. It's easy!

Register a new account

Sign in

Already have an account? Sign in here.

Sign In Now
×
×
  • Create New...