bigvlada Posted October 7, 2016 Posted October 7, 2016 Watching Pirate Streams Isn’t Illegal, EU Commission Argues BY ERNESTO ON OCTOBER 1, 2016 C: 44 NEWS This week the European Court of Justice heard a crucial case that will give more clarity on the infringing nature of unauthorized streaming. Dutch anti-piracy group BREIN and the Spanish authorities argued that offering or watching pirate streams is a violation of the EU Copyright Directive. However, the European Commission believes that consumers who watch unauthorized streams are not breaking the law. Online streaming continues to gain in popularity, both from authorized and pirate sources. Unlike traditional forms of downloading, however, in many countries the legality of viewing unauthorized streams remains unclear. In the European Union this may change in the near future. This week the European Court of Justice held a hearing during which it reviewed several questions related to pirate streaming. The questions were raised in a case between Dutch anti-piracy group BREIN and the Filmspeler.nl store, which sells “piracy configured” media players. While these devices don’t ‘host’ any infringing content, they ship with add-ons that make it very easy to watch infringing content. The Dutch District Court previously referred the case to the EU Court of Justice, where several questions were discussed in a hearing this week. In addition to BREIN and Filmspeler, the European commission and Spain weighed in on the issue as well. The first main question that the Court will try to answer is rather specific. It asks whether selling pre-programmed media-players with links to pirate sources, through add-ons for example, are permitted. Not surprisingly, Filmspeler.nl believes that it should be allowed. They argued that there is no communication to the public or a crucial intervention from their side, since these pirate add-ons are already publicly available. The European Commission doesn’t classify selling pre-loaded boxes as infringing either, and notes that rightholders have other options to go after intermediaries, such as blocking requests. BREIN, which covered the hearing in detail, countered this argument noting that Filmspeler willingly provides access to illegal content for profit. Spain sided with BREIN and argued that willingly including pirate plugins should not be allowed. The second question is more crucial for the general public as it asks whether it is illegal for consumers to stream pirated content from websites or services. “Is it lawful under EU law to temporarily reproduce content through streaming if the content originates from a third-party website where it’s made available without permission?” Spain argued that streaming pirated content should not be allowed in any way. BREIN agreed with this position and argued that streaming should be on par with unauthorized downloading since a temporary copy of the infringing file is made, which is illegal under EU case law. Interestingly, the European Commission doesn’t believe that consumers who watch pirate streams are infringing. From the user’s perspective they equate streaming to watching, which is legitimate. Based on the hearing the Advocate General will issue a recommendation later this year, which will be followed by a final verdict from the EU Court of Justice somewhere early 2017. https://torrentfreak.com/watching-pirate-streams-isnt-illegal-eu-commission-argues-161001/
Venom Posted October 8, 2016 Posted October 8, 2016 Aha. http://www.bbc.com/news/world-us-canada-35255835 Legal segregation in the US may have ended more than 50 years ago. But in many parts of the country, Americans of different races aren't neighbours - they don't go to the same schools, they don't shop at the same stores, and they don't always have access to the same services.
Eraserhead Posted October 8, 2016 Posted October 8, 2016 Koliko to nema veze jedno s drugim nisi ni svestan.
Venom Posted October 8, 2016 Posted October 8, 2016 Sareni grafik u kojem 58% Amerikanaca obozava diversity i tekst naslovljen "Why don't black and white Americans live together?" fakat nemaju veze jedno s drugim. Jer jedno od ta dva mora da bude netacno.
hazard Posted October 8, 2016 Posted October 8, 2016 Evropa u kurcu... Holandjani vrlo jako. Bilo je ovo i u kanadskim novinama, tipa svi zaprepasceni zasto u Americi veci % smatra da (bilo je malo drugacije pitanje, ali cini mi se da je ista anketa) je super da imigranti zadrze svoje jezike i kulturu nego u Kanadi, kao i da u Americi manji % smatra da imigranti moraju da rade vise kako bi se uklopili u drustvo, nego u Kanadi, jer je to obrnuto od postojecih (samo)percepcija. Jedno od mogucih ponudjenih objasnjenja je da su vrste ,,multikulturalizma" u 2 drzave (a ja bih rekao, isto vazi u poredjenju Evrope i SAD) drugacije, jer u Americi vec postoji dosta veci pritisak da se uklopis (melting pot) i da prihvatis odredjene norme tako da ljudi koji odgovaraju na ta pitanja to vec uzimaju zdravo za gotovo (tj. pretpostavljeni nivo integracije), dok je u Kanadi (i Evropi) multikulturalizam vise u fazonu ,,radi sta hoces" bez velikih pritisaka da prihvatis lokalne narative, drustvene ciljeve, norme i obicaje, i da to onda stvara kulturoloski konflikt izmedju dosljaka i domorodaca. Mislim, ako smo svi bazicno kulturoloski isti, svi zelimo americki san i tako dalje, nebitno da li ja kod kuce pricam engleski a komsija spanski, ali ako imamo kulturoloski konflikt gde ja mislim da drustvo treba bude organizovano na jedan nacin a komsija misli potpuno suprotno, onda imamo problem potencijalno. Na kraju iskustva SAD i Evrope sa imigracijom su toliko razlicita.
Eraserhead Posted October 8, 2016 Posted October 8, 2016 Sareni grafik u kojem 58% Amerikanaca obozava diversity i tekst naslovljen "Why don't black and white Americans live together?" fakat nemaju veze jedno s drugim. Jer jedno od ta dva mora da bude netacno. To su dve odvojene stvari. Ja zivim u 95% belom kraju (blizu mi je poslu, ima dosta sadrzaja) a smatram da je diversity dobar i isto tako smatram da je ta segragacija koja je posledica implicitnog rasizma veliki problem ovde. Crnci rade slabije placene poslove, azijati su recimo u proseku vise placeni od belaca sto ne znaci da nema rasizma kao sto bi O'Riley violeo da zakljuci vec da je on drugacije prirode. Taj rasizam vise nije vwerbalni sto se reflektuje u drugoj tabeli vec je on ekonomski. Zato mozes da imas crnog predsednika dok su crnci u proseku manje placeni. Bilo je ovo i u kanadskim novinama, tipa svi zaprepasceni zasto u Americi veci % smatra da (bilo je malo drugacije pitanje, ali cini mi se da je ista anketa) je super da imigranti zadrze svoje jezike i kulturu nego u Kanadi, kao i da u Americi manji % smatra da imigranti moraju da rade vise kako bi se uklopili u drustvo, nego u Kanadi, jer je to obrnuto od postojecih (samo)percepcija. Jedno od mogucih ponudjenih objasnjenja je da su vrste ,,multikulturalizma" u 2 drzave (a ja bih rekao, isto vazi u poredjenju Evrope i SAD) drugacije, jer u Americi vec postoji dosta veci pritisak da se uklopis (melting pot) i da prihvatis odredjene norme tako da ljudi koji odgovaraju na ta pitanja to vec uzimaju zdravo za gotovo (tj. pretpostavljeni nivo integracije), dok je u Kanadi (i Evropi) multikulturalizam vise u fazonu ,,radi sta hoces" bez velikih pritisaka da prihvatis lokalne narative, drustvene ciljeve, norme i obicaje, i da to onda stvara kulturoloski konflikt izmedju dosljaka i domorodaca. Mislim, ako smo svi bazicno kulturoloski isti, svi zelimo americki san i tako dalje, nebitno da li ja kod kuce pricam engleski a komsija spanski, ali ako imamo kulturoloski konflikt gde ja mislim da drustvo treba bude organizovano na jedan nacin a komsija misli potpuno suprotno, onda imamo problem potencijalno. Na kraju iskustva SAD i Evrope sa imigracijom su toliko razlicita. Potpuno se slazem, posebno sa boldovanim. Melting pot se pokazao boljim resenjem u ovom trenutku jedino je pitanje da li je melting pot moguc u evropi zbog etnickih i kulturnih specificnosti. Generalno ta otvorenost prema imigrantima koja vuce korene jos od principa na kojima je osnovala i "Pursuit of happyness" je mozda najbolji deo Amerike. Velika tema i nije mi bila namera da uporedjujem USA i EU vise sam bio iznenadjen niskim rezultatima u Evropi. Posebno u Holandiji.
Venom Posted October 8, 2016 Posted October 8, 2016 To su dve odvojene stvari. Ja zivim u 95% belom kraju (blizu mi je poslu, ima dosta sadrzaja) a smatram da je diversity dobar To sto neko SMATRA da je diversity dobar je vise nego bezvredno ako zivi u 95% belom kraju. "For us African Americans when we see a group of white people move to the neighbourhood we think that's good, we're cool with that. But for many white families that's not the case - they start to get discouraged, they start to worry about the property value and leave." I ovi sto sto se sele kad im se crnje dosele u kraj su kapiram vecinski u tih 58%. Smatraju ljudi.
hazard Posted October 8, 2016 Posted October 8, 2016 Pritom pitanje je siroko postavljeno. Americki poljak, italijan, srbin, irac, mogu da smatraju da je bas kul sto ima poljaka, italijana, srba i iraca dosta i da idu jedni kod drugih u restorane, radnje, pabove i sl., a opet svi zajedno da mrze crnce. Ako ti od 275 etnickih grupa smeta bas jedna (crnci), mozda ces na pitanje da odgovoris pozitivno.
Budja Posted October 8, 2016 Posted October 8, 2016 Nesto ovako od istog izvora (Pew Research Center).
Budja Posted October 8, 2016 Posted October 8, 2016 ili ovako How Do Americans View One Another? The Persistence of Racial/Ethnic Stereotypes In national surveys, fewer and fewer Americans admit openly to holding racist views--for instance the view that African Americans are less intelligent than white Americans. Many polls have attempted to measure racial and ethnic stereotyping by presenting declarative statements of negative attributions and asking respondents to agree or disagree with them. Whether they may hold these views or not, many survey respondents don't want to appear obviously racist and will therefore disagree with blatantly racist statements.
MancMellow Posted October 13, 2016 Posted October 13, 2016 (edited) Višegrad u sjeni Njemačke Joachim Becker Države srednje Europe dugo su vremena uzimane kao primjer uspješne tranzicije. Iako je je ekonomska kriza razotkrila krhkost njihovih razvojnih modela, povremeni zajednički istupi zemalja Višegradske skupine u zadnje vrijeme potiču iluziju prema kojoj bi te države mogle postati protuteža dominaciji centra Europske unije. No analiza ekonomske strukture tih zemalja ukazuje na to da je prostor za snažniju integraciju izuzetno ograničen, a daljnja ovisnost o zapadnom kapitalu izvjesna budućnost U nekoliko postjugoslavenskih metropola u zadnje se vrijeme zemlje Višegradske grupe, Češku, Mađarsku, Poljsku i Slovačku, ističe i hvali kao model koji treba slijediti. Hrvatska predsjednica zagovara snažnije povezivanje s Višegradskom grupom. Srpski liberalni dnevnik Danas nedavno je pohvalio ekonomski uspjeh tih zemalja baziran na izravnim stranim ulaganjima i podcrtao kako su te zemlje “uspele da se oslobode čvrstih ‘stega’ režima SSSR-a i [da] bez odlaganja zacrtaju svoju evroatlansku strategiju”. No sve to je tek varijacija stare melodije o okretanju leđa Istoku. Ta je melodija bila itekako prisutna još prije dvadeset i pet godina, kada su Čehoslovačka, Mađarska i Poljska osnovale Višegradsku skupinu. Bila je to ideja čehoslovačkog predsjednika Václava Havela. On je pripadao onim liberalnim intelektualnim krugovima koji su pokušavali oživjeti ideju o duhovnoj i kulturnoj posebnosti Centralne Europe. Tu je prije svega važna bila posebnost ovoga prostora u opreci spram Istoka. Radilo se o eksplicitnom razdvajanju od post-sovjetskih zemalja te donekle implicitnom od Jugoistočne Europe. Ovi osnivači višegradskih država smatrali su da drže najbolju startnu poziciju za takozvani “povratak u Europu”, odnosno za čvršće povezivanje sa Zapadnom Europom i reformiranje svojih zemalja sukladno zapadnom modelu. Tri države članice ove grupe u početku su prilično uspješno surađivale na razmontiranju Varšavskog pakta. Suprotno tome, kada se radilo o unapređivanju međusobnih ekonomskih odnosa i zauzimanju zajedničke pozicije u pregovorima s Europskom unijom, suradnja je išla znatno teže. Doista, odnos s EU-om bio je u većoj mjeri određen međusobnim natjecanjem nego li kooperacijom. Pored želje češkog i slovačkog političkog rukovodstva za kontrolom privatizacijskih procesa na svojem teritoriju, i češke aspiracije za što bržim približavanjem Zapadu bez siromašnijih slovačkih područja, bile su među faktorima koji su doprinijeli raspadu Čehoslovačke. Češka vlada predvođena nacionalno-liberalnom Građanskom demokratskom strankom (Občanská demokratická strana, ODS), smatrajući svoju zemlju najrazvijenijom u regiji, jasno je dala do znanja da će Češka samostalno pregovarati o svojem odnosu s Europskom unijom, bez udruživanja sa svojim susjedima. Tadašnji češki premijer Václav Klaus (na premijerskom mjestu od 1993. do 1998.) prokazivao je Višegradsku grupu “kao tvorevinu Zapada bez važnosti za Prag”. Jednako nacionalistička, ali nešto manje liberalna, slovačka vlada predvođena Vladimírom Mečiarom, nije bila pretjerano zagrijana za što brže priključenje EU-u te se pozicionirala manje neprijateljski prema Rusiji nego li ostale višegradske zemlje, osobito Poljska. Mečiarovu vladu smatralo se crnom ovcom Višegradske skupine. Kako je otvoreno izrazila svoje ambicije za stvaranjem nacionalne buržoazije i nije se susprezala od samovoljnih poteza, Slovačka je bila jedina višegradska zemlja koja nije bila uključena u prvu skupinu zemalja s kojima je EU započela pretpristupne razgovore. Za razliku od ostalih višegradskih zemalja, Slovačka se nije pridružila NATO-u 1999., neposredno prije NATO-ovog bombardiranja Srbije, iako je članstvo u tom vojnom savezu bilo neformalni preduvjet za pristupanje istočnoeuropskih zemalja Europskoj uniji. Odluka EU-a kojom je Slovačka isključena iz prve skupine zemalja kandidata za članstvo doprinijela je Mečiarovu izbornom porazu 1998. i formiranju široke proeuropske koalicije koja je oformila novu vladu u Bratislavi. Vrijeme pristupnih pregovora nakon 1999. godine smatra se razdobljem preporoda Višegradske grupe. Ipak, to je u većoj mjeri bilo vrijeme primjene sličnih ekonomskih politika i strategija rasta nego li institucionalnog oživljavanja Višegradske grupe kao takve, iako je stvaranje višegradskog fonda bio korak naprijed u institucionalnom smislu. U svim četirima zemljama odnos snaga se promijenio u korist “kompradorskog uslužnog sektora”, kako češki sociolog Jan Drahokoupil naziva skupinu državnih dužnosnika i tijela povezanih s izravnim stranim ulaganjima, odnosno lokalne ogranke globalnih firmi za pravno savjetovanje i consulting koje pružaju usluge stranom kapitalu. Za vlade svih četiriju zemalja, privatizacija i privlačenje izravnih stranih ulaganja postali su ključna točka programa njihove ekonomske politike i pristupne strategije. To je značilo međusobno natjecanje u privlačenju tih ulaganja i želju da se kao prvi završi utrku prema Europskoj uniji. Utrka je završena 2004. tako što je Unija sve četiri zemlje primila u paketu. Zapadna orijentacija višegradskih ekonomija tako je bila zapečaćena. Njemačke industrijske kompanije integrirale su regiju u svoj izvozni proizvodni kompleks, stavljajući je u podređeni položaj. Djelatnosti sastavljanja finalnih proizvoda preseljene su u višegradske zemlje, ali su postrojenja za istraživanje i razvoj ostala u Njemačkoj. U Poljskoj i Slovačkoj izdaci za istraživanje i razvoj ostali su ispod jedan posto BDP-a, što je izuzetno malo s obzirom na međunarodne standarde. Proizvodna i izvozna struktura postala je znatno uža u Slovačkoj, Češkoj i Mađarskoj, u čijim ekonomijama automobilska industrija igra ključnu ulogu. Tako se industrijski model zasnovan na stranim investicijama pokazao izuzetno jednostranim i tehnološki zavisnim o zemljama centra. Strane investicije su snažno koncentrirane u nekoliko regija, najčešće u okolici metropola i u zapadnim dijelovima ovih zemalja. Ovakav investicijski obrazac dodatno je zaoštrio već postojeće velike regionalne nejednakosti. S izuzetkom Poljske, industrija je krajnje usmjerena prema van. Presudnu ulogu imaju trgovinske veze sa zapadnom Europom, osobito s Njemačkom. Kada je 2007. godine kratkotrajni brzi rast dosegao svoj vrhunac, trgovina s višegradskim partnerima predstavljala je samo 14,7 posto ukupne trgovine tih zemalja. Dakle, one čine tek dio germanocentričnog proizvodnog sistema. Ekonomske veze s Njemačkom znatno su snažnije nego li međusobne veze između pojedinih višegradskih zemalja. Niske plaće bile su ključan element industrijskog proizvodnog modela zasnovanog na izvozu. To je ujedno bila i glavna prepreka razvoju domaćeg tržišta. U godinama koje su prethodile globalnoj krizi, odnosno do 2008. godine, ekspanzija unutrašnje potrošnje i boom sektora nekretnina (u glavnim urbanim centrima) pretežno su pogonjeni brzo rastućom zaduženošću kućanstava. U Mađarskoj je ekspanzija kredita osobito snažno ovisila o priljevu stranog kapitala te su brojna kućanstva uzimala kredite u stranim valutama. U svim četirima zemljama banke u stranom vlasništvu zadominirale su bankarskim sektorom, u Češkoj i Slovačkoj još izraženije nego li u Poljskoj i Mađarskoj. Globalna kriza 2008. godine pogodila je višegradske države različitom jačinom. Mađarska se pokazala najranjivijom budući da su iznenadni prekid priljeva kapitala i posljedična deprecijacija valute teško pogodili dužnike u stranim valutama i bankarski sektor. U Slovačkoj i Češkoj je veliki pad izvoza krajem 2008. i početkom 2009. godine žestoko pogodio proizvodni sektor. Ipak, oporavkom njemačke izvozne industrije, češka i slovačka industrija doživjele su relativno brz oporavak. Iako na jedvite jade, Poljska je 2009. uspjela izbjeći recesiju. Tamo su posljedice krize ublažene činjenicom da je proizvodni sektor u nešto većoj mjeri diverzificiran i orijentiran prema unutrašnjem tržištu. Također, de facto kontracikličke fiskalne politike poljske vlade doprinijele su stabilizaciji unutrašnje potražnje. Izbijanjem krize, određene karakteristike pretkriznog modela počinju se dovoditi u pitanje. U svim višegradskim zemljama artikulirane su brojne kritike snažnog oslanjanja na izravna strana ulaganja. Niske plaće kao osnova izvozno orijentirane ekonomije postale su predmetom kritičkih rasprava. U Slovačkoj se počinje dovoditi u pitanje korisnost snažne ovisnosti zemlje o izvozu automobila. Pored toga, u svim višegradskim zemljama politički centar pomaknuo se udesno, osobito u Mađarskoj i Poljskoj gdje je nacionalistička desnica uspjela odnijeti pobjede na parlamentarnim izborima. Svojim pozicioniranjem prema aktualnoj krizi eurointegracijskog modela i prema rekonstrukciji europskih odnosa moći, višegradske zemlje su pokazale značajne međusobne razlike. Svojom osobito snažnom povezanošću s njemačkim izvoznim, industrijskim sektorom, Slovačka je jedina zemlja iz ove skupine koja se pridružila eurozoni. Vlada (lijevo)nacionalističkog Smera zauzela je osobito tvrd stav u pregovorima zemalja eurozone s grčkom vladom. Izražavajući bezrezervnu lojalnost njemačkoj poziciji u ovim pregovorima, slovačka vlada je potvrdila svoju želju za ostankom unutar ove institucionalne jezgre Europske unije. Ipak, po pitanju izbjegličke krize zauzela je ekstremno restriktivno stajalište te se agresivno borila protiv bilo kojeg mehanizma redistribucije izbjeglica među državama članicama Unije. Na taj način, slovačka vlada je izazvala ne samo njemačku poziciju već i tada većinsku poziciju unutar EU-a. Poput Slovačke, Češka je također ekonomski snažno povezana s Njemačkom. Ipak, ona je zadržala svoju nacionalnu valutu, a Češka centralna banka bila je prva koja je devalvirala valutu te ju potom održavala na podcijenjenoj razini kako bi se na taj način borila protiv deflacije i poticala izvoz. Socijaldemokrati i euroliberali naglašavaju važnost odnosa s Njemačkom te su uglavnom nijemi po pitanju daljnjeg razvoja eurointegracija, dok nacionalno-liberalna ODS jasno izražava ambiciju za ostankom izvan eurozone te želi imati veći manevarski prostor za snižavanje poreza i socijalnih standarda. Nacionalno-konzervativne vlade u Poljskoj i Mađarskoj politički se jasnije razgraničuju od centra Unije i od eurozone. U oba slučaja nacionalizam ima djelomično ekonomske konotacije. Fideszova vlada u Mađarskoj kao i vlada Prava i pravednosti (PiS) u Poljskoj nastoje proširiti ulogu domaćeg kapitala, prvenstveno u uslužnom sektoru. Osobitu važnost pridaju povećanju uloge kompanija u domaćem vlasništvu u bankarskom sektoru. Fideszova vlada uhvatila se ukoštac s problemom kredita u stranim valutama te je proširila opseg svojih politika vezanih za tečaj valute i kamatne stope. Ipak, kako naglašava mađarski ekonomist András Tóth, njezin ekonomski nacionalizam je “selektivan”. On ne dotiče izvozni industrijski sektor, u kojemu su poticaji za transnacionalne korporacije velikodušni kao i ranije.1 PiS je zauzeo kritičniji stav prema modelu industrijskog rasta i zagovara proaktivniji pristup u odnosu na Fidesz. Poljska nacionalno-konzervativna vlada jasno se pozicionirala izvan eurozone. Svojim glavnim (političkim) saveznikom u Uniji smatrala je britanske konzervativce, no oni će uskoro napustiti EU. Na taj način Poljska će postati najveća članica EU-a izvan eurozone, a zasad je nejasno na koji će način tamošnja vlada pokušati iskoristiti tu situaciju. Ono što u svakom slučaju ostaje jasno, beskompromisna je anti-ruska pozicija poljske vlade. Za razliku od nje, ostale vlade višegradskih zemalja nisu pasionirani pristaše europskih sankcija protiv Rusije i sklone su normalizaciji odnosa s istočnim susjedom. Iako je snažna i podređena integracija u njemački izvozni proizvodni sustav zajednička svim višegradskim zemljama, njihove političke pozicije spram tekuće rekonfiguracije Europske unije razlikuju se. Njihov odnos sa zemljama centra Unije obilježen je međusobnim natjecanjem, a ne kooperacijom. Njihova zajednička, ekstremno restriktivna pozicija spram izbjegličkog pitanja može se tumačiti kao iznimka, a uz to je potaknuta željom da se izvan Unije zadrži grupu migranata ratom protjeranih iz svojih zemalja, koji bi u zemljama europskog centra mogli biti konkurencija upravo migrantskim radnicima iz višegradskih zemalja. * Joachim Becker je profesor na Ekonomskom sveučilištu u Beču. http://lemondediplomatique.hr/visegrad-u-sjeni-njemacke/ Edited October 13, 2016 by MancMellow
Prospero Posted October 15, 2016 Posted October 15, 2016 Belgian region of Wallonia blocks EU-Canada trade deal By EurActiv.com with AFP Oct 14, 2016 (updated: Oct 14, 2016) Lawmakers in the small Belgian region of Wallonia today (14 October) voted to block an EU-Canada trade deal in a move set to have serious implications for future trade talks with the US and a non-EU UK. The parliamentary vote by the French-speaking part of southern Belgium threatens to derail the long-delayed signing by Canadian Prime Minister Justin Trudeau of the pact, known as CETA, in Brussels later this month. “I will not give powers to the federal government, and Belgium will not sign CETA on 18 October,” Paul Magnette, the socialist head of the Wallonia government, told an emergency session of the regional parliament. In a largely expected outcome, 46 MPs in the economically depressed area voted against the trade deal and 16 voted for it, with one abstention. Linguistically-divided Belgium’s seven different parliaments must first give the federal government power of signature for Belgium to give its official approval, under the country’s complex political system. In order to be signed by Trudeau at the EU-Canada summit on October 27, the deal must first be backed by all 28 EU member states at a ministers’ meeting on Tuesday (18 October). Trudeau yesterday said he was running out of patience after two years of delays and warned that killing the deal would send “a very clear message… that Europe is not productive”. Poorer, industrial Wallonia has grown increasingly protectionist in stark contrast to richer, Dutch-speaking Flanders, which eagerly embraces globalisation. “I am worried about the future of Europe, why add another crisis?” said Belgian Foreign Minister Didier Reynders, who still hopes to approve the deal at Tuesday’s talks with EU ministers. Belgium’s complex political system includes a federal parliament, parliaments for the three regions of Flanders, Wallonia and Brussels-capital, and legislatures for Belgium’s Flemish, French and German-speaking communities. Magnette goes to Paris later in the day for talks with French President François Hollande, the EU’s most powerful socialist leader but who backs the deal. Belgium’s federal parliament and Flanders in the north of the country have already indicated that they will back the accord. Activists charge that the Canada deal will set a dangerous precedent and open the way for a similar but far more ambitious agreement with the United States, the Transatlantic Trade and Investment Partnership (TTIP). TTIP has already run into trouble, with the EU saying it will not be agreed before President Barack Obama leaves office as planned. The problems getting the Canada deal through Belgium’s political maze is also a practice run for the even more controversial negotiations over Britain’s exit from the EU. Whatever deal is reached for Brexit after two years of negotiations, due to start in March, must also be passed by all EU parliaments including Belgium’s seven legislatures.
Recommended Posts