Iran: novi front

[dragance]

3 minutes ago, Filozof manijak said:

Imali su podršku Amerika u tom ratu protiv Irana. Sadam je tada bio 'our guy'.

Da, da, to je jasno. Mislio sam na uzroke tog rata.

 

A za ostatak odgovora hvala @gone fishing

[Gandalf]

5 hours ago, zorglub said:

Najviše volim što je postavka za odgovor u vidu ubistva Solejmanija fokin taunting i obaranje drona nad svojim prostorom.

On 13 June 2019, two oil tankers were attacked near the Strait of Hormuz while they transited the Gulf of Oman... The attacks took place a month after the similar May 2019 Gulf of Oman incident.

Edited January 4, 2020 by Gandalf

[Filozof manijak]

Mozda grešim, ali mislim da da je razlog rata bila islamska revolucija u Iranu i ono sranje sa američkom ambasadom,  gde je Sadam poslužio kao anglo-američki proksi za pritisak na mule.

Spominju se sporovi oko teritorija i provincija bogatih naftom na granici kod Šat el Araba, to smatram samo povodom. A uzrok je, po mom misljenju, bio Sadamov strah od širenja iranskog uticaja na šiite u Iraku. Plus su ga huškali Ameri i Englezi na akciju.

[Gandalf]

10 minutes ago, Filozof manijak said:

Spominju se sporovi oko teritorija i provincija bogatih naftom na granici kod Šat el Araba, to smatram samo povodom. A uzrok je, po mom misljenju, bio Sadamov strah od širenja iranskog uticaja na šiite u Iraku.

https://foreignpolicy.com/2009/11/03/an-unnecessary-war-2/

Iran was the most powerful state in the Persian Gulf during the 1970s. Its strength was partly due to its large population (roughly three times that of Iraq) and its oil reserves, but it also stemmed from the strong support the shah of Iran received from the United States. Relations between Iraq and Iran were quite hostile throughout this period, but Iraq was in no position to defy Iran’s regional dominance. Iran put constant pressure on Saddam’s regime during the early 1970s, mostly by fomenting unrest among Iraq’s sizable Kurdish minority. Iraq finally persuaded the Shah to stop meddling with the Kurds in 1975, but only by agreeing to cede half of the Shatt al-Arab waterway to Iran, a concession that underscored Iraq’s weakness.

 

It is thus not surprising that Saddam welcomed the Shah’s ouster in 1979. Iraq went to considerable lengths to foster good relations with Iran’s revolutionary leadership. Saddam did not exploit the turmoil in Iran to gain strategic advantage over his neighbor and made no attempt to reverse his earlier concessions, even though Iran did not fully comply with the terms of the 1975 agreement. Ruhollah Khomeini, on the other hand, was determined to extend his revolution across the Islamic world, starting with Iraq. By late 1979, Tehran was pushing the Kurdish and Shiite populations in Iraq to revolt and topple Saddam, and Iranian operatives were trying to assassinate senior Iraqi officials. Border clashes became increasingly frequent by April 1980, largely at Iran’s instigation.

 

Facing a grave threat to his regime, but aware that Iran’s military readiness had been temporarily disrupted by the revolution, Saddam launched a limited war against his bitter foe on September 22, 1980. His principal aim was to capture a large slice of territory along the Iraq-Iran border, not to conquer Iran or topple Khomeini. “The war began,” as military analyst Efraim Karsh writes, “because the weaker state, Iraq, attempted to resist the hegemonic aspirations of its stronger neighbor, Iran, to reshape the regional status quo according to its own image.”

Edited January 4, 2020 by Gandalf

[dragance]

Ima smisla

[Filozof manijak]

@Gandalf

Hvala na linku i dodatnom pojašnjenju.

Očigledno je je istorija međusobnog trvenja vukla korena mnogo pre rata, ali smatram da je islamska revolucija u Iranu bila okidač. 

[Redoran]

Bilo kako bilo, to su sve neka prošla vremena. Od tada su se stvari drastično promenile i sada sledi spektakl u svakom smislu.

 

Sednica iračkog parlamenta će sama po sebi imati posledice, i to šta god da odluče. Ukoliko izglasaju sikter američkom vojnom prisustvu u zemlji onda je lopta kod Trampa i ostaje da se vidi da li će iskusno da ispoštuje zahtev, izvuče sve napolje i iskoristi eliminaciju Solejmanija da proglasi pobedu, ili će da kaže zabole me mnogo za odluke vašeg parlamenta, vojska ostaje u Iraku i dovlačimo pojačanja zlu ne trebalo (u kom slučaju moraju da se spreme za neku vrstu oružane pobune i sukoba sa najtvrđim proiranskim milicijama).

 

Ako ne izglasaju sikter to će do maksimuma zaoštriti unutrašnje tenzije u Iranu. Odmah možemo da očekujemo otmice i ubistva poslanika, neformalni raspad PMU i vrlo verovatno ulične sukobe u Bagdadu. A ti sukobi sigurno neće ostati ograničeni na hardcore milicije već će se prelivati na američku vojsku i plaćenike gde god se za to ukaže prilika. Neće to sve da počne sutra ujutro ali u narednim nedeljama i mesecima hoće.

 

Nema ovde dobrog izlaza za Irak. Tramp ih je ispohovao kao bečku šniclu sa ovim.

[Krošek]

[Zabalujev]

  _______________________was an evil and deadly terrorist with the blood of thousands, including hundreds of Americans, on his hands.

 

Ovo može da posluži kao kratka biografija niza američkih predsednika.

[theanswer]

Što bi rekao Džon Mekejn rahmetli, Suniti i Šiiti nemaju istoriju sukoba

[April]

Zašto imam utisak da se precenjuje američka vojna pretnja?

Ako neko zna njihova ograničenja, to su Iranci.

Prvo, za Trampa više niko neće da ratuje, a on sam nema kapacitet da pronađe nove saveznike. Evropa sa Makronom čak neće ni da plaća njegove avanture, posebno zbog specifičnog odnosa sa Iranom. Ideja da krene sam u izbornoj godini nije realna i to Teheran zna.

Najveća opasnost je ono o čemu govori Gone Fishing. Britanske prljave ruke i rutina u huškanju, bez osvrtanja na mrtve i ranjene. Sve je dozvoljeno, ali procenat.

Sent from fav toy

[pasha]

Kako mislis nece niko da ratuje?

Oni imaju profi vojsku upravo zbog isksutva Vijetnama i sto niko nece da ratuje.

Tramp se nece izlagati velikom riziku u izbornoj godini, nijedan SAD predsednik to ne radi zbog iskustva Kartera upravo sa Iranom 1979-1980.

SAD idu u akcije u godini pre izborne;
1983 Regan-Granada

1991 Bus-Irak

1995 Klinton-Bosna

1999 Klinton-SRJ

2003 Bus-Irak

2011 Obama-Libija

 

SAD su vec odradile veliki deo posla, ubile su buljuk visokih zvanicnika sitskih vojnih frakcija.

Iran ce da odgovoriti ograniceno sa pokojom raketom, mozda neka bombom ali bez prevelike eskalacije.

Uostalom, sitske milicije su prakticno unisitle americku ambasadu u Bagdadu prethodno. Doduse i Ameri su to radili sa iranskim konzulatima po Iraku.

A mislim da Ajatolah i nije tako tuzan sto je otisao general koji je verovatno bio popularni od njega u sitskom svetu.

Ako me razumete sta hocu da kazem.

Ono sto ce verovatno iran uraditi je atomka a to je mnogo veci problem od generala dugorocno.

 

[April]

Kako mislis nece niko da ratuje?
Oni imaju profi vojsku upravo zbog isksutva Vijetnama i sto niko nece da ratuje.
 

Slažem se sa kompletnim postom, samo uz pojašnjenje - za sve ranije akcije su imali manje-više široku podršku tradicionalnih saveznika, a sad na vratu imaju od zla gore: Makrona sa svojim interesima u Teheranu, zluradog 'došla maca' Erdogana, preskupe Kurde i Saudijce sa hipotekom.

Kakvi su im prijatelji, neprijatelji im i ne trebaju.

Iran je preozbiljan protivnik za takvu kaubojštinu.

Sent from fav toy

[Mark Rothko]

 

 

 

[dùda]

Bilo sad na dnevniku.

Kažu dve rakete.

Nema povređenih.