Jump to content
IGNORED

Autorska prava


Yoyogi

Recommended Posts

Nije pitanje da li postoji mogucnost da se nesto kopira na HDD ili opticki disk, jer upotreba tih uredjaja nije zabranjena i ne predstavlja opasnu delatnost bez obzira sta pise u specifikacijama. Pretpostavljena opasnost je da ce neko te uredjaje koristiti za nekomercijalno umnozavanje autorskih dela. Naplata potencijalne stete je nesto sto ne postoji u pravu i sto je samo po sebi besmisleno, jer je nemoguce obrazloziti ko i koliko treba da se obesteti za stetu za koju se cak i ne zna da li je nastala, ni da li ce nastati.Zakonska odredba iz clana 39 koja kaze "za koje se moze ocekivati" ne odnosi se na tehnicke uredjaje, nego na autorska dela. Nisu uredjaji ti za koje se moze ocekivati da ce sluziti za umnozavanje, pa da se time pravda uvodjenje takse, nego su autorska dela ta za koje se moze ocekivati da ce biti umnozavana, pa se tek onda nalazi veza sa uredjajima za koje se pretpostavlja da ce biti korisceni za to umnozavanje.Dakle, opasnost treba da postoji da ce neko delo biti umnozavano, a ne da stampac moze da stampa knjigu.A to da li je suvislo reci da je ta opasnost pretpostavljena se vidi iz samog zakona koji koristi termine "moze ocekivati" i "moze pretpostaviti".
Zakonodavci su ovo formulisali kao 'pravo na naknadu' i oni su se bas fokusirali na uredjaje i njihove mogucnosti. Naknada se zato ne vezuje za cin kopiranja vec za mogucnost onoga sto uredjaji pruzaju i tu je sa pravne strane sve cisto. Naknada je i za umnozavanje i za mogucnost umnozavanja. Nema dalje sta da se zakon bavi time da li je neko umnozavao svoje datoteke ili kopirao autorsko delo. Zato se uredbom navodi koji su to uredjaji. Dao sam primer automobila, registrujes ga bez obzira da li ces ga voziti narednih godinu dana ili ne, imas mogucnost pa je na tebi da li ces je iskoristiti.
Naravno da to sto nesto nema umetnicku vrednost ne znaci da nema trzisnu vrednost. Uzmimo kao primer sliku Ratka Mladica sa natpisom СРБIN. To je autorsko delo po samoj definiciji, nema nikakvu umetnicku vrednost, problematicna je dopustenost javnog saopstavanja, ali se uredno stampaju plakati, prodaju kalendari i majice sa tim autorskim delom™. Ima li pravo taj autor na naknadu?Uz to, zakon nigde ne navodi trzisnu vrednost kao kriterijum za ovu naknadu. Bas naprotiv, istice se umnozavanje za nekomercijalnu upotrebu. I nigde se ne pominje veza izmedju trzisne vrednosti autorskog dela i udela u raspodeli ovako prikupljenih sredstava.
Ja sam trzisnu vrednost pomenuo kao nesto sto proizilazi iz materijalnog iskoriscavanja autorskog dela. Materijalno iskoriscavanje je svakako ono sto nije samo za licnu upotrebu. Ako bi kao u onoj tvojoj pretpostavci rekli da autorsko delo nema nikakvu vrednost onda se moze pretpostaviti da nema ni materijalnu tj. da nema mogucnost komercijalnog iskoriscavanje. Upotrebio si bio konstrukciju gde si negirao bilo kakvu mogucnost da odredjeno delo uopste mozemo komercijalno iskoriscavati.U ovom slucaju (Ratko Mlaidc) umetnicka vrednost ne postoji, ali njeno komercijalno iskoriscavanje podleze zakonskim resenjima.
Ono sto je bitno razjasniti je da li se ova naknada odredjuje za umnozavanje legalno kupljenih autorskih dela, ili ja mogu da uzmem knjigu iz biblioteke i da je slobodno kopiram za svoje nekomercijalne potrebe? Ili da skidam sa interneta muziku i filmove za svoje nekomercijalne potrebe?
U slucaju biblioteckih primeraka mislim da se ne odnosi na njih. Download autorskog dela je njegovo nelegalno umnozavanje ukoliko se to delo ne downloaduje sa lokacija/sajtova koji imaju regulisana autorska prava ili sa lokacija/sajtova za prodaju digitalnih formata autorskih dela.Umnozavanje legalno kupljenog, a downloadovanog autorskog dela sa interneta mislim da je omoguceno po ovom clanu zakona. Edited by Bane5
Link to comment
  • Replies 137
  • Created
  • Last Reply

Top Posters In This Topic

  • Bane5

    28

  • hazard

    26

  • MancMellow

    11

  • Anduril

    7

inace kod nas ne udaraju po usima samo zastitnici autorskih prava(sokoj), imate i onu ofps koju je osnovao zvalavi mitrovic sa catovicem, predstavljaju se kao zastitnici prava izdavaca. ne sumnjam da ce i oni da omaste od frizidera i zamrzivaca.

Link to comment
niko ne spori da se kupljeno delo moze koristiti u onu svrhu za koju je kupljeno - knjiga se cita, cd se slusa na bilo kom uredjaju za reprodukciju, slika se izlozi...sporno je daljnje iskoriscavanje autorskog dela koje se naplacuje - kopiranje/umnozavanje npr.ovo nema nikakve veze sa politikom - sva autorskopravna nauka je u najvecoj meri posledica prakse.
Ne znam kako mozes da kazes da nema veze sa politikom nesto sto varira od zakona do zakona od zemlje do zemlje. I nesto sto u nekim zemljama do pre par decenija nije ni postojalo (koncept autorskog prava).Dalje ja upravo govorim da treba ljudima dozvoliti da koriste kupljeno delo za ono sto je kupljeno - npr. muzika da se slusa.Obrati paznju da sam rekao - muzika, a ne CD. Jer autorsko delo nije sam CD (CD je parce plastike i metala) nego je autorsko delo ono sto je na tom CDu, dakle muzicka kompozicija, bez obzira da li je na kaseti, CDu, ploci, ili u digitalnom formatu. Ja nisam platio nekome 20$ da slusam CD, nego da slusam muziku. I hocu da mogu da slusam muziku koju sam zaboga platio na bilo koji nacin na koji hocu. Da li sa originalnog CDa, da li sa kopije tog CDa, da li ripovanu i skinutu na mp3 plejer. I necu da placam nikakve dodatne nadoknade zbog toga. Je li to tako tesko da se shvati?Vezivanje fizicki medij = autorsko delo je imalo smisla kada je razdvajanje autorskog dela od tog fizickoj medija (CD, kaseta, papir) bilo nemoguce ili jako nedostupno za vecinu ljudi. Sada kada je tehnologija napredovala, to treba da se redefinise da se fizicki medij, koji je promenljiv i prolazan, odvoji od samog dela i prava na njegovo konzumiranje.
na kraju, ne postoji samo osnovana sumnja, postoji nesto vise od toga. zakonodavac koristi termin 'moze ocekivati'. postoji utemeljenje u praksi i na specifikaciji uredjaja i praznih nosaca koji to omogucavaju. dakle, nema pretpostavke u onom smislu o kom ti govoris. proizvodjac to omogucuje i to je vise nego dovoljno da zakonodovac stiti interes autora. ne vidim sta je tu nejasno, kad kupis kola pretpostavlja se da ces da ih vozis ali ne moras da u njih sednes nijednom - mogu da ti stoje u garazi godinu dana, a platio si registraciju unapred pod pretpostavkom da ces da ih vozis. i sta sad? neces da platis zato sto je drzava imala osnovanu sumnju da ce svaki kupljeni automobil biti koristen? trazices povracaj novca od drzave zbog toga?
Primer ti je los jer ja moram da registrujem kola samo ukoliko nameravam da vozim, tj. voznja kola po ulici bez registracije je prekrsaj. S druge strane ja mogu da ne registrujem kola i da ih drzim u garazi, ili u dvoristu i da u njima gajim kokoske ko Rambo u svom prvom Mercedesu. I za to mi nije potrebna registracija.Dakle bolje poredjenje ako vec poredis sa saobracajem ovaj namet na diskove je kada bi se meni uz registraciju kola odma naplacivala i kazna za prolazak kroz crveno, jer se moze ocekivati da cu u nekom trenutku negde proci kroz crveno.
Ovo je vec domen kojim se ne bi bavio jer ne znam kako da tumacim nesto sto je samo po sebi nonsens. Zakon koji se bavi ovako sirokim i kompleksnim stvarima se ne moze pisati ni praviti tek tako po necijem licnom ili politickom nahodjenju i tu sam upotrebio rec 'laicko' jer se upravo takvim moze posmatrati razumevanje ovoga ako se sve brani argumentom da je to stvar necije licne volje i da ta volja odredjuje kakavo je sve i koliko necije pravo. Zasp je duboko ukorenjen u jasno postavljena prava autora koja su definisama kroz decenije i vekove razvoja autorskopravne zastite, on se konstantno modifikuje kroz praksu, on u sebi sadrzi preuzete obaveze iz potpisanih medjunarodnih konvencija i sporazuma i nema te volje jednog coveka ili politicke opcije koja preko toga moze nekom da nametne drugacije vrednovanje njegovih prava. Pomenuo sam primer ove odredbe koja se provlaci kroz nase zakonodavstvo i pre 5. oktobra 2000-te i sve do danas kao primer zakonodavstva u razlicitim sistemima i politickim rezimima.
Opet kazem mi kao da smo u paralelnim svetovima. Ti mi kazes "to i to pise u zakonu, takva je praksa" a ja ti kazem: zakoni se mogu menjati.Da uporedim opet saobracajno poredjenje, nasa diskusija izgleda ovako:Ja kazem: "Mislim da je tehnologija i puteva i automobila napredovala i da treba povecati ogranicenje na autoputu sa 120 km/h na 150 km/h zato, zato i zato."Ti kazes: "To nije moguce jer zakon propisuje brzinu od 120 km/h, a i praksa u Srbiji i okolnim zemljama u proteklih X decenija je takva da se brzina ogranicava na 120 km/h. Nije moguce raspravljati o mogucnosti da ogranicenje bude iznad 120 km/h jer to krsi princip da ogranicenje bude 120 km/h."Ali eto ako i dalje mislis da je ovo sto ja pricam nonsens jer sam laik, evo neko sto prica isto sto i ja i ko nije laik vec grupa ozbiljnih istrazivaca:http://news.bbc.co.uk/2/hi/uk_news/6095612.stm
Copying own CDs 'should be legal'It is not the music industry's job to decide consumer rights, says IPPRA think-tank has called for outdated copyright laws to be rewritten to take account of new ways people listen to music, watch films and read books.The Institute for Public Policy Research (IPPR) is calling for a "private right to copy".It would decriminalise millions of Britons who break the law each year by copying their CDs onto music players.Making copies of CDs and DVDs for personal use would have little impact on copyright holders, the IPPR argues.Copyright issues have, in the past, been steered too much by the music industry, the report said. According to research from the National Consumer Council, more than half of British consumers are infringing copyright law by copying CDs onto their computers, iPods or other MP3 players.Report author Kay Withers said: "The idea of all-rights reserved doesn't make sense for the digital era and it doesn't make sense to have a law that everyone breaks. To give the IP regime legitimacy it must command public respect."
Eto, nije da samo ja i Manc bulaznimo po tamo nekom PPP forumu, ozbiljni ljudi se takodje slazu sa stavom koji smo nas dvojica izneli ovde.
ps. Tehnologija ne kao takva vec njena primena je nesto sto utice na konstantne promene u domenu zastite autorskih prava i sto su mogucnosti za prezentovanje i zloupotrebu autorskih dela veca to se zakonodavci bore da zastite prava autora. Napomenuo sam da se domen autorskih prava najvise razvija u pravu i da se ionako kompleksna materija dodatno moze uslozniti digitalnom revolucijom kojoj prisustvujemo.
Naravno da se taj domen razvija i ja ovde pricam o tome kako bi bilo pozeljno da se taj domen razvija. Kao i ovi iz studije iz gornjeg clanka. A taj razvoj se ne dogadja sam od sebe, vec na taj razvoj vrsi uticaj najvise industrija koja zaradjuje od autorskih prava (raznorazni izdavaci i zabavljaci). I oni naravno pokusavaju da dodju do zakonskih resenja koja njima osiguravaju i povecavaju prihod. I tako do dolazimo do glupih resenja kao sto je namet na prazne diskove.
Link to comment
Ne znam kako mozes da kazes da nema veze sa politikom nesto sto varira od zakona do zakona od zemlje do zemlje. I nesto sto u nekim zemljama do pre par decenija nije ni postojalo (koncept autorskog prava).
Zakon se ne pise napamet.
Dalje ja upravo govorim da treba ljudima dozvoliti da koriste kupljeno delo za ono sto je kupljeno - npr. muzika da se slusa.Obrati paznju da sam rekao - muzika, a ne CD. Jer autorsko delo nije sam CD (CD je parce plastike i metala) nego je autorsko delo ono sto je na tom CDu, dakle muzicka kompozicija, bez obzira da li je na kaseti, CDu, ploci, ili u digitalnom formatu. Ja nisam platio nekome 20$ da slusam CD, nego da slusam muziku. I hocu da mogu da slusam muziku koju sam zaboga platio na bilo koji nacin na koji hocu. Da li sa originalnog CDa, da li sa kopije tog CDa, da li ripovanu i skinutu na mp3 plejer. I necu da placam nikakve dodatne nadoknade zbog toga. Je li to tako tesko da se shvati?Vezivanje fizicki medij = autorsko delo je imalo smisla kada je razdvajanje autorskog dela od tog fizickoj medija (CD, kaseta, papir) bilo nemoguce ili jako nedostupno za vecinu ljudi. Sada kada je tehnologija napredovala, to treba da se redefinise da se fizicki medij, koji je promenljiv i prolazan, odvoji od samog dela i prava na njegovo konzumiranje.
Niko ne vezuje autorsko delo za odredjen medij, prebacivanjem na isti (prvobitno prazan) medij ili sa jednog na drugi tip medija ili na neki uredjaj sa memorijom vrseno je umnozavanje tog dela. Ono je iskorisceno vise puta od onog za koji je placeno.
Primer ti je los jer ja moram da registrujem kola samo ukoliko nameravam da vozim, tj. voznja kola po ulici bez registracije je prekrsaj. S druge strane ja mogu da ne registrujem kola i da ih drzim u garazi, ili u dvoristu i da u njima gajim kokoske ko Rambo u svom prvom Mercedesu. I za to mi nije potrebna registracija.Dakle bolje poredjenje ako vec poredis sa saobracajem ovaj namet na diskove je kada bi se meni uz registraciju kola odma naplacivala i kazna za prolazak kroz crveno, jer se moze ocekivati da cu u nekom trenutku negde proci kroz crveno.
Primer nije los jer si kupio uredjaj sa namerom da ga koristis i zato navodim registraciju kao nesto sto omogucava da koristis auto.
Opet kazem mi kao da smo u paralelnim svetovima. Ti mi kazes "to i to pise u zakonu, takva je praksa" a ja ti kazem: zakoni se mogu menjati.Da uporedim opet saobracajno poredjenje, nasa diskusija izgleda ovako:Ja kazem: "Mislim da je tehnologija i puteva i automobila napredovala i da treba povecati ogranicenje na autoputu sa 120 km/h na 150 km/h zato, zato i zato."Ti kazes: "To nije moguce jer zakon propisuje brzinu od 120 km/h, a i praksa u Srbiji i okolnim zemljama u proteklih X decenija je takva da se brzina ogranicava na 120 km/h. Nije moguce raspravljati o mogucnosti da ogranicenje bude iznad 120 km/h jer to krsi princip da ogranicenje bude 120 km/h."
Ne, ja ne kazem takav je zakon, ja kazem takvo je pravo autora.
Ali eto ako i dalje mislis da je ovo sto ja pricam nonsens jer sam laik, evo neko sto prica isto sto i ja i ko nije laik vec grupa ozbiljnih istrazivaca:http://news.bbc.co.u...ews/6095612.stmEto, nije da samo ja i Manc bulaznimo po tamo nekom PPP forumu, ozbiljni ljudi se takodje slazu sa stavom koji smo nas dvojica izneli ovde.Naravno da se taj domen razvija i ja ovde pricam o tome kako bi bilo pozeljno da se taj domen razvija. Kao i ovi iz studije iz gornjeg clanka. A taj razvoj se ne dogadja sam od sebe, vec na taj razvoj vrsi uticaj najvise industrija koja zaradjuje od autorskih prava (raznorazni izdavaci i zabavljaci). I oni naravno pokusavaju da dodju do zakonskih resenja koja njima osiguravaju i povecavaju prihod. I tako do dolazimo do glupih resenja kao sto je namet na prazne diskove.
Autorsko pravo upravo na ovaj nacin reaguje na ovakve zahteve. Placas licencu za mogucnost da umnozis autorsko delo i onda nema nikakvog problema.
Link to comment
Zakonodavci su ovo formulisali kao 'pravo na naknadu' i oni su se bas fokusirali na uredjaje i njihove mogucnosti. Naknada se zato ne vezuje za cin kopiranja vec za mogucnost onoga sto uredjaji pruzaju i tu je sa pravne strane sve cisto. Naknada je i za umnozavanje i za mogucnost umnozavanja.
Nije tacno. Zakon kaze "Аутори дела за која се, с обзиром на њихову природу, може очекивати да ће бити умножавана за личне некомерцијалне потребе". Tek kada se za neko autorsko delo moze ocekivati da ce biti umnozavano, tek tad autorima pripada naknada po osnovu toga. Tu naknadu su mogli vezati i za cenu goriva, struje, hleba... jer je to sporedna stavka u zakonu i ne mora biti ni u kakvoj vezi sa korisnikom te naknade(kao sto porez na upotrebu camaca ide za obnovu Hilandara).
U ovom slucaju (Ratko Mlaidc) umetnicka vrednost ne postoji, ali njeno komercijalno iskoriscavanje podleze zakonskim resenjima.
Znaci taj autor moze ocekivati lepu naknadu za umnozavanje tog dela?
Umnozavanje legalno kupljenog, a downloadovanog autorskog dela sa interneta mislim da je omoguceno po ovom clanu zakona.
E pa, ako je tako, onda je ova taksa besmislena. Jer ako se ovako tumaci, onda odredbu clana 39 koja kaze "Аутори дела за која се, с обзиром на њихову природу, може очекивати да ће бити умножавана за личне некомерцијалне потребе" treba tumaciti tako da se naknada isplati onim autorima za cija dela je opravdano ocekivati da ih ljudi legalno kupe, pa onda taj legalno kupljen primerak umnoze za svoje licne potrebe. Da li se moze ocekivati da neko ko kupi knjigu, istu iskopira kako bi imao jedan primerak u tvrdom povezu, a jedan sa zutim plasticnim koricama? Ili na primer, za sta ce nekome 3 primerka filma za licne, nekomercijalne potrebe? Da gleda na 3 televizora istovremeno? Edited by Uskebasi
Link to comment

Autorsko pravo ne postoji kao entitet ili fenomen koji misli/reaguje ili deluje nezavisno od građana koji čine jednu političku zajednicu i koji biraju i plaćaju zakonodavca koji ne radi ništa drugo do što njih (te građane) predstavlja. Ono je, kao i svako drugo pravo, ono i samo ono što ti građani odluče da ono jeste i treba da bude. A razlog zašto je to tako je vrlo jednostavan: ti građani plaćaju njegovo sprovođenje. Ne postoji "praksa" koja je starija u odnosu na to šta odluči legitimno izabran parlament i od njega vlada (sve donde dok poštuju osnovna ljudska prava, u šta IP sigurno ne spada). SVE ostalo, od toga da li smeš da prelaziš ulicu van pešačkog prelaza, preko noćnog pecanja do umnožavanja nosača zvuka legitimno izabrana vlada od strane građana ima svako pravo da menja i svaki drugi dan ako hoće. Ako ćemo oko ovoga da se sporimo, onda smo na potpuno drugom terenu.

Link to comment
Nije tacno. Zakon kaze "Аутори дела за која се, с обзиром на њихову природу, може очекивати да ће бити умножавана за личне некомерцијалне потребе". Tek kada se za neko autorsko delo moze ocekivati da ce biti umnozavano, tek tad autorima pripada naknada po osnovu toga. Tu naknadu su mogli vezati i za cenu goriva, struje, hleba... jer je to sporedna stavka u zakonu i ne mora biti ni u kakvoj vezi sa korisnikom te naknade(kao sto porez na upotrebu camaca ide za obnovu Hilandara).
I ja cu opet. S obzirom da se ne moze naplatiti kopiranje autorskog dela u licne svrhe, naknada se placa na prodaju uredjaja sa kojima je to omoguceno.Ovaj citat iz zakona se odnosi na vrstu autorskog dela jer zakonodavac kaze s obzirom na njihovu prirodu i time stavlja do znanja da ne mogu sva autorska dela se kopiraju na nacine koje omogucavaju ovi uredjaji ili se ne moze ocekivati da ce neka autorska dela na ovaj nacin biti umnozavana. Odrednica moze ocekivati je preuzeta iz prakse. Nista nije slagano, nema tu prevare niti krsenja ustava i sl. Fokus je na uredjajima i to na njihovim osnovnim funkcijama, a ne na nekim neubocijanenim namenama istih. Zakonodavac ne dokazuje da li neko krsi zakon ili ne kupovinom ovih uredjaja, on im ovim daje mogucnost i stiti autora sa druge strane.
Znaci taj autor moze ocekivati lepu naknadu za umnozavanje tog dela?
Pod nizom uslova, da.
E pa, ako je tako, onda je ova taksa besmislena. Jer ako se ovako tumaci, onda odredbu clana 39 koja kaze "Аутори дела за која се, с обзиром на њихову природу, може очекивати да ће бити умножавана за личне некомерцијалне потребе" treba tumaciti tako da se naknada isplati onim autorima za cija dela je opravdano ocekivati da ih ljudi legalno kupe, pa onda taj legalno kupljen primerak umnoze za svoje licne potrebe. Da li se moze ocekivati da neko ko kupi knjigu, istu iskopira kako bi imao jedan primerak u tvrdom povezu, a jedan sa zutim plasticnim koricama? Ili na primer, za sta ce nekome 3 primerka filma za licne, nekomercijalne potrebe? Da gleda na 3 televizora istovremeno?
Zakon ne ulazi u razloge umnozavanja autorskog dela. Mozda je to zelja da se originalni primerak sacuva od habanja, da se neko dela koristi na prakticniji nacin i sl. Zakon samo ima za cilj da zastiti pravo autora da se njegovo delo mora platiti za svako iskoristavanje.Ovde se uglavnom navode posledice, ali sustina je u tome kakvo je pravo autora. Edited by Bane5
Link to comment
I ja cu opet. S obzirom da se ne moze naplatiti kopiranje autorskog dela u licne svrhe, naknada se placa na prodaju uredjaja sa kojima je to omoguceno.
Nije sporno da je kao nacin naplate te naknade odabrano vezivanje iste za neke tehnicke uredjaje, ali osnov, ili ratio legis, za uvodjenje naknade nisu specifikacije uredjaja i njihove mogucnosti da se koriste za umnozavanje dela, nego ocekivanje da ce neko delo biti umnozavano. Dakle, da bi neki autor imao pravo na ovu naknadu, negovo autorsko delo mora biti takvo da se moze ocekivati da ce biti umnozavano za licnu nekomercijalnu upotrebu, a autor nema pravo na naknadu samo zato sto njegovo delo moze biti umnozavano na nekom uredjaju.
Ovaj citat iz zakona se odnosi na vrstu autorskog dela jer zakonodavac kaze s obzirom na njihovu prirodu i time stavlja do znanja da ne mogu sva autorska dela se kopiraju na nacine koje omogucavaju ovi uredjaji ili se ne moze ocekivati da ce neka autorska dela na ovaj nacin biti umnozavana.
Ne odnosi se na vrstu autorskog dela. Knjige je moguce kopirati na stampacima, pa to ne znaci da ce autori svih knjiga dobiti ovu naknadu. Ovaj clan se odnosi na pravljenje razlike u okviru one vrste autorskih dela koja su podobna za umnozavanje, tako da se npr. za neke knjige moze ocekivati da ce biti umnozavane, a za neke ne. Tako na primer, moje memoare tesko da bi neko kopirao, ali se moze ocekivati da ce biti umnozavan udzbenik iz autorskog prava iz koga se spremaju ispiti na pravnom fakultetu.
Zakon ne ulazi u razloge umnozavanja autorskog dela. Mozda je to zelja da se originalni primerak sacuva od habanja, da se neko dela koristi na prakticniji nacin i sl.
Bas naprotiv, zakon se fokusira na razlozima umnozavanja autorskog dela, jer propisuje pravo na naknadu samo onim autorima za cija dela se moze ocekivati da ce biti umnozavana, a za to ocekivanje mora postojati neki razlog.
Link to comment
Nije sporno da je kao nacin naplate te naknade odabrano vezivanje iste za neke tehnicke uredjaje, ali osnov, ili ratio legis, za uvodjenje naknade nisu specifikacije uredjaja i njihove mogucnosti da se koriste za umnozavanje dela, nego ocekivanje da ce neko delo biti umnozavano. Dakle, da bi neki autor imao pravo na ovu naknadu, negovo autorsko delo mora biti takvo da se moze ocekivati da ce biti umnozavano za licnu nekomercijalnu upotrebu, a autor nema pravo na naknadu samo zato sto njegovo delo moze biti umnozavano na nekom uredjaju.
to ocekivanje proizilazi iz prakse, a fokusiranje na prodaju uredjaja je i praktican nacin da se to naplati jer napisao sam u prethodnom postu da je nemoguce to naplacivati pojedinacno i utvrdjivati da li je npr. kupac autorskog dela za svoje potrebe umnozio primerak istog.nije cilj zakonodavca da ulazi u to da li ce neko umnozavati autorsko delo za licnu upotrebu ili ne putem ovih uredjaja. on smatra da s obzirom na mogucnost da se to desi i da se odredjena autorska dela u praksi iskoriscavaju visestruko za licne potrebe treba zastiti pravo autora.
Ne odnosi se na vrstu autorskog dela. Knjige je moguce kopirati na stampacima, pa to ne znaci da ce autori svih knjiga dobiti ovu naknadu. Ovaj clan se odnosi na pravljenje razlike u okviru one vrste autorskih dela koja su podobna za umnozavanje, tako da se npr. za neke knjige moze ocekivati da ce biti umnozavane, a za neke ne. Tako na primer, moje memoare tesko da bi neko kopirao, ali se moze ocekivati da ce biti umnozavan udzbenik iz autorskog prava iz koga se spremaju ispiti na pravnom fakultetu.
ovim pokazujes da postoji 'ocekivanje' da ce se neko delo umnozavati putem uredjaja.uzged, ja sam mislio i na to gde fizicki nije moguce umnozavanje nekih autorskih dela putem ovih uredjaja (dela arhitekture, primenjene umetnosti i sl.)
Bas naprotiv, zakon se fokusira na razlozima umnozavanja autorskog dela, jer propisuje pravo na naknadu samo onim autorima za cija dela se moze ocekivati da ce biti umnozavana, a za to ocekivanje mora postojati neki razlog.
sa ovim se slazem, ali ovo je sve bazirano na onome sto osporavas - na pretpostavci. zakonodavac je brani praksom i tehnickim mogucnostima uredjaja i njihovom namenom.delimicno ovo zalazi u sferu raspodele dobiti od ove naknade. rekoh da tu zaista imam problem i ne podrzavam nacin na koji se pre svega dosadasnja praksa ubiranja i naplate koriscenja autorskih dela vrsi i to nuzno pretpostavlja da je upitno kako ce i ova dobit biti raspodeljena.
Link to comment
to ocekivanje proizilazi iz prakse, a fokusiranje na prodaju uredjaja je i praktican nacin da se to naplati jer napisao sam u prethodnom postu da je nemoguce to naplacivati pojedinacno i utvrdjivati da li je npr. kupac autorskog dela za svoje potrebe umnozio primerak istog.nije cilj zakonodavca da ulazi u to da li ce neko umnozavati autorsko delo za licnu upotrebu ili ne putem ovih uredjaja. on smatra da s obzirom na mogucnost da se to desi i da se odredjena autorska dela u praksi iskoriscavaju visestruko za licne potrebe treba zastiti pravo autora.
sto je debilizam sam po sebi. zakonodavac me je optuzio, osudio i kaznio (taksom od 3%) samo na osnovu (neosnovane) sumnje. obzirom da se vec toliko pozivas na zakone i zakonitost, budi ljubazan pa mi objasni zakonitost takvog stava drzave (ja sam ziveo u zabludi da smo svi nevini dok se ne dokaze suprotno, tj. da se moja krivica mora dokazati pre nego sto popijem kaznu).evo bas sam kupio DVD rezac koji planiram da koristim (dok se ne raspadne) za rezanje Linux distribucija koje su 100% javno vlasnistvo. zakon bi onda morao da zastiti mene kao kupca uredjaja od autora i naplate kazne koja je neosnovana, te barem da mi omoguci povracaj mojih 3% koji su mi nepravedno naplaceni. (sto je i dalje pogresno, jer bih ja morao da dokazujem da sam nevin)
sa ovim se slazem, ali ovo je sve bazirano na onome sto osporavas - na pretpostavci. zakonodavac je brani praksom i tehnickim mogucnostima uredjaja i njihovom namenom.
tehnicki govoreci, kuhinjski noz (automobil, lopata, sekira, itd.) se moze iskoristiti za ubistvo. medjutim, nekim cudom, zakonodavac me ne stiti (kao potencijalnu zrtvu) uvodjenjem dozvole za posedovanje lopate, koja garantuje da je njen vlasnik psihicki stabilna, krivicno neosudjivana osoba. => zakonske definicije poput "moze koristiti" i "moze ocekivati" su teska retardacija i jedan od razloga sto nam je pravosudje tamo gde jeste jer ostavljaju malo isuvise slobode za kreativno tumacenje.+ zakon ne definise koja su moja prava nakon sto sam platio tu taksu, te niko ne zna sta je onda zapravo legalno a sta nije=> u pitanju je harac a ne smislena regulativa koja pokusava nesto da resi. Edited by Zverilla
Link to comment
Zakon se ne pise napamet.
Naravno. Ko kaze da tako treba? Mi ovde diskutujemo o tome kakav zakon treba da bude tj. kako autorsko pravo treba da bude definisano u odredjenom slucaju.
Niko ne vezuje autorsko delo za odredjen medij, prebacivanjem na isti (prvobitno prazan) medij ili sa jednog na drugi tip medija ili na neki uredjaj sa memorijom vrseno je umnozavanje tog dela. Ono je iskorisceno vise puta od onog za koji je placeno.
Bold 1: Nije tacno. Zabranom da ja bez nadoknade za licnu upotrebu kopiram muziku sa CDa na moj kompjuter je upravo vezano delo za odredjeni medij - taj CD. Ja ne smem da ga prebacim sa CDa na nesto drugo. Dakle, itekako se vezuje autorsko delo za odredjen medij.Bold 2: Nije tacno. Ne moze se reci da sam ja kopiranjem muzike sa CDa na MP3 plejer "iskoristio delo vise puta od onog za koji je placeno". To se krsi sa logikom. Evo ti primer:Slucaj 1: Ja kupim CD. Pustam CD jedanput dnevno na mojoj mini liniji mesec dana. Koliko sam puta iskoristio autorsko delo? 30 puta.Slucaj 2: Ja kupim CD. Pustim CD jednog dana na mojoj mini liniji. Onda skinem muziku sa CDa na moj mp3 plejer. Slusam sadrzaj tog CDa na mom mp3 plejeru jedanput dnevno sledecih 29 dana. Koliko sam puta iskoristio autorsko delo? 30 puta.I zasto je slucaj 1 ok a slucaj 2 je protiv zakona ili zahteva neku dodatnu naknadu? A rezultat u smislu koriscenja autorskog dela je identican.
Primer nije los jer si kupio uredjaj sa namerom da ga koristis i zato navodim registraciju kao nesto sto omogucava da koristis auto.
Primer jeste los. Ja registraciju za kola ne placam kada kupujem kola. Kupim kola, platim, pa onda odem i registrujem ih da bi mogao da vozim. Medjutim ja ne moram da ih registrujem; mogu da ih drzim u garazi. Sve dok ne budem hteo da izadjem na ulicu, registracija nije potrebna.S druge strane sa ovom taksom na diskove i rekordere se unapred naplacuje nesto bez jasnog pokazivanja sa moje strane kakva je namera koriscenja. Otkud zakonodavac zna za sta ce meni prazan disk? Prazni diskovi ne koriste se iskljucivo za kopiranje autorskih dela. Sta ako ja nameravam iskljucivo na disk da rezem svoje fotografije i licna dokumenta? Zasto bi onda placao porez nekim izdavacima i autorima nekih dela koji me se ne ticu?Obrazlozi zasto ja moram da platim SOKOJu 2 din. kada kupujem disk na koji nameravam da narezem svoje slike sa letovanja u Italiji?
Ne, ja ne kazem takav je zakon, ja kazem takvo je pravo autora.
A ja ti kazem, pravo autora je definisano iskljucivo zakonom. Ono izvan zakona - ne postoji. Pravo autora nije nesto fiksno i moze se menjati.
Autorsko pravo upravo na ovaj nacin reaguje na ovakve zahteve. Placas licencu za mogucnost da umnozis autorsko delo i onda nema nikakvog problema.
Uvodjenje dodatne naknade za umnozavanje na prazne diskove nije evolucija autorskog prava vec evolucija metoda naplate. Procitaj clanak sa BBCija koji sam linkovao i videces da se ljudi zalazu za pravo za licno nekomercijalno umnozavanje bez ikakvih dodatnih licenci koje se moraju placati. I naravno da ima problema - problem je u tome sto placam dodatno nesto sto bi trebalo da sam po svoj logici stvari vec platio!
Link to comment
Izvinjavam se ako je već bilo, ali kako će se rasporedjivati te pare ili idu u plate budžet? Ili možda SOKOJ zna i koje bih ja autore narezao na disk koji kupujem ?
pare se dele autorima muzike, po tzv. planu raspodele koji niko nikada nije video. primer: ti slusas Red Union koji se, recimo, odrekao naknade, a pare idu Leontini Vukomanovic i Kikiju Lesendricu. ili: slusas Therion, a pare odu Leontini Vukomanovic i Kikiju Lesendricu. moze se dogoditi i da narezes muziku beckih madrigalista, u kom slucaju ce pare, za razliku od prethodnih slucajeva, otici Kikiju Lesendricu i Leontini Vukomanovic.
Link to comment
pare se dele autorima muzike, po tzv. planu raspodele koji niko nikada nije video. primer: ti slusas Red Union koji se, recimo, odrekao naknade, a pare idu Leontini Vukomanovic i Kikiju Lesendricu. ili: slusas Therion, a pare odu Leontini Vukomanovic i Kikiju Lesendricu. moze se dogoditi i da narezes muziku beckih madrigalista, u kom slucaju ce pare, za razliku od prethodnih slucajeva, otici Kikiju Lesendricu i Leontini Vukomanovic.
A to je tek posebna tema. Potpuno ludilo.
Link to comment
sto je debilizam sam po sebi. zakonodavac me je optuzio, osudio i kaznio (taksom od 3%) samo na osnovu (neosnovane) sumnje. obzirom da se vec toliko pozivas na zakone i zakonitost, budi ljubazan pa mi objasni zakonitost takvog stava drzave (ja sam ziveo u zabludi da smo svi nevini dok se ne dokaze suprotno, tj. da se moja krivica mora dokazati pre nego sto popijem kaznu).evo bas sam kupio DVD rezac koji planiram da koristim (dok se ne raspadne) za rezanje Linux distribucija koje su 100% javno vlasnistvo. zakon bi onda morao da zastiti mene kao kupca uredjaja od autora i naplate kazne koja je neosnovana, te barem da mi omoguci povracaj mojih 3% koji su mi nepravedno naplaceni. (sto je i dalje pogresno, jer bih ja morao da dokazujem da sam nevin)tehnicki govoreci, kuhinjski noz (automobil, lopata, sekira, itd.) se moze iskoristiti za ubistvo. medjutim, nekim cudom, zakonodavac me ne stiti (kao potencijalnu zrtvu) uvodjenjem dozvole za posedovanje lopate, koja garantuje da je njen vlasnik psihicki stabilna, krivicno neosudjivana osoba. => zakonske definicije poput "moze koristiti" i "moze ocekivati" su teska retardacija i jedan od razloga sto nam je pravosudje tamo gde jeste jer ostavljaju malo isuvise slobode za kreativno tumacenje.+ zakon ne definise koja su moja prava nakon sto sam platio tu taksu, te niko ne zna sta je onda zapravo legalno a sta nije=> u pitanju je harac a ne smislena regulativa koja pokusava nesto da resi.
zasto neosnovane sumnje? to 'moze koristiti' se desava i 'moze ocekivati' se desava. zakonski je jedino nemoguce sprovesti sankcionisanje pojedinacnog koriscenja autorskog dela vise puta. Uskebashi je to dobro protumacio kroz onaj deo o 'prirodi' autorskih dela koja su pogodna za umnozavanje.niko tebe ili bilo kog ne tera da umnozavas autorsko delo tj. da ga iskoriscavas vise od onoliko koliko si ga platio.ti nisi kaznjen sa tih 3% ako ne umozavas autorska dela jer si za tih 3% dobio mogucnost da to uradis legalno, ali kako praksa pokazuje da su uredjaji specifikovani za umnozavanje i autorskih dela i da se to u praksi cesto desava, namet stiti autore i od mogucnosti i od samog cina visestrukog iskoriscavanja autorskog dela za sopstvene potrebe.ne postoji drugacije tumacenje ili bi voleo da neko pokusa da drugacije protimaci sve to.meni je logicno i to sam napisao zasto. Edited by Bane5
Link to comment

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...