September 21, 2025Sep 21 48 minutes ago, Indy said:Saću morati da savatam Fritha, na koga sam sasvim zaboravio. Možda sam poslednji put natrčao na njega kad sam ga gledao uživo u Domu Omladine negde u drugoj polovini 1980-tih (ne sećam se nikakvih detalja, osim da je bilo zanimljivo.)Pa on je beskonačan, od starta Edited September 21, 2025Sep 21 by Hermetico
September 21, 2025Sep 21 @Indy Preporučujem i dokumentarac Touch The Sound, o gluvoj virtuoso perkusionistkinji Evelyn Glennie, u kom joj je Fred Frith muzički partner. Ali sama priča je totalni odlep, ona oseća zvuk bubnim opnama. I tu je Frith nežan kao pamuk... Edited September 21, 2025Sep 21 by Hermetico
September 21, 2025Sep 21 @Indy Za slučaj da si debil, ima ceo dokumentarac na yt :D (izvinite za dupli i off) Edited September 21, 2025Sep 21 by Hermetico
October 20, 2025Oct 20 Joy DiversionUniversity Place29th October 2025Find Out More→Accessibility Get here sustainablyJustin O’Connor, Professor of Cultural Economy at Adelaide University, Visiting Professor at Shanghai Jiaotong University, and Hallsworth Visiting Professor at the University of Manchester, presents a lecture examining Manchester’s ‘creative city’ narrative and the role of the band Joy Division within it.Rather than focusing on the winners and losers of the city’s property-led gentrification, the lecture reflects on the specific moment in which Joy Division emerged in the late 1970s. It explores how Manchester’s regeneration narrative drew on the city’s music scene, with Joy Division becoming emblematic of its post-industrial reinvention. This reinvention is linked to “popular modernism” — the meeting of popular culture with modernist ideas in art and architecture — which, according to Mark Fisher, pointed toward a future still open to possibility.The discussion considers how the bleak tone of Joy Division’s music, often associated with the sentiment of “No Future,” became central to Manchester’s reinvention. It asks whether this music marked the end of something — a moment where the past could be mourned as it faded — rather than a prelude to regeneration. In this light, Joy Division may speak more powerfully to the present moment than to the narratives of civic optimism in which they have been framed.Justin O’Connor is a leading scholar in cultural economy and creative industries. His research contributed to the creation of Manchester’s Creative Industries Development Service (CIDS), and he served as co-chair. He was the lead academic advisor to the Urbis museum of the contemporary city and led the team that established Manchester’s Northern Quarter. Between 2012 and 2018, he was part of UNESCO’s Expert Facility supporting the Convention on the Protection and Promotion of Cultural Diversity.He is the co-author of Red Creative: Culture and Modernity in China (2020) and the author of Culture is Not an Industry (2024), published by Manchester University Press as part of the Manchester Capitalism series.
October 23, 2025Oct 23 sigurno ima albuma koje volim više i slušam češće, ali evo slušam ovaj i mislim kako me svaki put radi nepromenjeno, već >30 godina.kakva dva prelepa vanzemaljca! šteta što je perryju karakter obrnuto proporcionalan u odnosu na talenat, pa upropasti sve.čitam sada i da je glumica koja čita ovu famoznu najavu ¡juana's adicción! umrla ove godine zato što joj je neka prevarantkinja ubrizgavala silikon u zadnjicu. dumb ways to die... Edited October 23, 2025Oct 23 by bey
November 2, 2025Nov 2 Mali omaz vajarskim frajerima Stevi i Rajku i redovnim gostima kluba Akademija 80-tih, najludjem tandemu iz vremena Uce, Toze i Slavise. Mangupi sa beogradske strafte koji su svuda imali otvorena vrata a zurke se otimale o njih. Za ne jednu fantasticnu noc i zezanje u Klubu, kad svi stoje uza zid i gutaju ocima njihov rasrafljen nemoguce imitiran rock & roll ples.Za kratkotrajne dve tri godine sjajnog druzenja iako sam za njih bio klinac dripac, meni srce bilo puno. Sa gorstakom Slavisom sa vecitom sajkacom na zlatiborskoj glavudzi bili su pravi Trio fantastikus.Negde pocetkom 80-tih se proculo i do Marka jankovica, koji je tada vodio na TV-u ''Rock Express'', snimili su prvo spot uz muziku No milk today gde su Steva i Rajko bili dostavljaci mleka uz karakteristicni ples. Btw, Steva je bio onizi, gibak tip sa urodjenim genom za igru, dok je Rajko krakati dvometras, sexy bounce. Kasnije su snimili jos dva prateca spota.Steva je dospeo kasnije i na film, da li Tajna manastirske rakije ili Sta je to u ljudskom bicu...uglavnom ima u nazivu neko pice, cini mi se da je Ljuba Tadic igrao u filmu, Rajko je sredinom 80-tih pronadjen zaklan u svojoj garsonjeri malo ispod Akademije, ubica nikad nije nadjen.Tri songa kao vecni podsetnik:
November 10, 2025Nov 10 Ko voli malo nesto drugaciji zvuk, samo nek pogleda spisak muzicara i instrumenata.Nije dzabe Adrian Sherwood producirao album.https://sunsofarqa.bandcamp.com/album/revenge-of-the-mozabites Edited November 10, 2025Nov 10 by Lancia
February 23Feb 23 31 minutes ago, pt 2.0 said:First Time Ever I Saw Your Face - Roberta FlackUh... Point... Carobno...Slican osecaj na drugaciji nacin:
February 24Feb 24 meni se takodje jako dopada dzordzov prepev roberte, ali sam to vec spominjao. no...takodje jedan 'prepev' koji sam otkrio ovih danablott en dag
Create an account or sign in to comment