Jump to content
IGNORED

Prosta duša slovenska


pantelia

Recommended Posts

3 minutes ago, Mos said:


Koncerti su, po mom mišljenju, bili prava čarolija Balaševićevog dara i nastupa. Kao što neko već reče, vodio je od smejanja do tuge u nekoliko minuta i za mene je to jedini pravi stand-up sa domaćih prostora. Sve što je pravio je živelo i funkcionisalo na više nivoa kroz te nastupe. Par puta sam pokušao da odgledam ove new age domaće standupe i uvek bih osetio žestok transfer neprijatnosti. Djole je bio toliko prirodan i spontan tokom nastupa da si se osećao kao da lično tebi priča dogodovštine i anegdote, dok ti porodica i prijatelji sa strane bukvalno ridaju od smeha. Ko nije bio iz ovog ili onog razloga na nekom od koncerata, propustio je jedno interesantno životno iskustvo za domaće prilike.

 

verujem ti. da je tako za nekog ko voli stend apove, to me nije zanimalo i sa snimaka koncerata sam premotavala te delove.:)

 

Link to comment
9 hours ago, chandra said:

A ako nesto treba da udje u citanke -


Dao sam ti jednu dobru godinu života...
Najbolju, možda?
Veliki Vračevi Medicine rascepe grudi kao narandžu i spuste novo srce u njih (pažljivo, zatvorenih šaka, kao da vraćaju vrapčića u gnezdo), razdvoje skalpelom svetlo od tame u mutnom jezgru zenice, bajaju, pokretnu nepokretno, čudotvore na ljudima, pa opet, ni oni ne mogu da mi vrate moju otrgnutu devetnaestu....
Nikad više...
Ali...
Proklet da sam...
Ja sam bar imao dvadesetu. Dvadeset prvu. I još neke dvadeset-tridesete...
Za razliku od dečaka na čije crno uokvirene fotografije svakodnevno nailazim na predzadnjim stranicama štampe...
Oni ostadoše negde u devetnaestoj...
Zaljubljeni...
Zaigrani...
Zbunjeni...
Ne dospevši da svoje olovne vojnike razdvoje od olovnih zrna, koje su im Zli Starci tako bezbožnički podmetnuli u džepove...
Ne, Brate Kaine, ne zovi me u polje...
Ne mami me, zalud, da prošetamo minskim poljem, moj grešni sivomaslinasti brate...
Poturi nekog drugog Dobrovoljca na branike svoje nesposobnosti...
Okači drugu metu na svoje kartonske bedeme...
Nema Mojih u ovom Ratu Naših...
Ma znam...
Ne može to tek tako...
Čičak Izdaje se kači na sve strane. I meni će ga već neki mangup prilepiti na leđa, onako u prolazu, tapšući me po ramenu, tobož prijateljski...
Razmišljao sam o tome...
Koga izdati kad mi ostane da biram između nas dvoje?
I, žalim...
Ali prestar sam da bih izdao sebe, još jednom...
Zato odjebi, JNA...
Dosta je bilo...

 

Uvek cu pamtiti muk i nagovestaj nelagode ili neverice koji je zavladao u SC kad je ovo izgovorio na sred koncerta u januaru 1993. U svom onom kosmarnom mulju gde su se orijentiri pogubili i bizarnost postala trajno stanje to je bio brutalan cim sidra ukopanog negde van vidokruga, u nekom cvrstom tlu  za koje sam se tad nadao da jos postoji.  

To nije bio prvi (ni poslednji) koncert tog januara. Sigurno je to izgovorio dovoljno puta da vidi reakciju publike. Ne znam da li je moj osecaj da se dobar deo publike osetio popisano bio pogresan, ili uslovljen sopstvenim stanjem svesti. Kako god, hvala mu sto je to receno s te bine i tad.

 

  • +1 3
  • Hvala 1
Link to comment

U pičku materinu, smorih se sinoć ko što nisam skoro. Tolike njegove pesme mi prolaze kroz glavu, sećanja na sto puta u preslušanu piratsku kompilaciju, odgledane snimke koncerata u SC koje sam gledao zbog njegovih stend-ap deonica., saundtrek iz 2000... Sad samo idem redom i lajkujem šta ljudi kače i komentarišu. Neformalan dan žalosti, ne trebaju nam državni i zastave na pola koplja.

  • +1 1
Link to comment
3 hours ago, InvisibleLight said:

ne, nista ne izaziva taj 'mama kuva supicu' osecaj idile i sigurnosti doma kao 'boza zvani pub' kasseta u crnom iskrinom kasetofonu,, brat 3 god, trci krugove oko trpezarijskog stola uz  'petla' i peva, sestra i ja mu taprsemo i vicemo 'bra-ca, bra-ca!' mama provlaci kroz masinu testo i izlaze rezanci, tata se ceka iz vinograda..

ista kaseta, isto osećanje detinjstva i porodične idile. mogu svetlost u stanu i mirise i naš žamor da proizvedem na keca.

onda sećanje na tatu kako nas vozi preko planine rudnik, gde obavezno stajemo da klopamo pilence i salatu i topao hleb, pa idemo dalje, sve do mora. ja slušam božu zvanog pub dok se ne izliže (zapravo izgužva trakica) u radio kasetofonu našeg auta...

tačno imam utisak da ću se ugušiti od plača odjutros. odvrnula se slavina i ne mogu da stanem.

 

od sinoć me drži pročitan post @burekdzija kao neka univerzalna kratka priča za sve "pokojne" jugoslovene. svi smo odvojeni od roditelja (ili je skajp ili je smrt) a i od sebe kakvi smo bili u detinjstvu, odvojeni smo od zemlje u kojoj smo se rodili a u ovoj u kojoj živimo smo ili šikanirani ili smo iz nje emigrirali - interno ili fizički, daleki "rođak" Đorđe Balašević je jaka i direktna emotiva spona sa davnim vremenom i sa nama samima, koju smo zaturili ili potiskujemo. Svako se seća nekih uspomena okinut nekom od pesama. I svako plaće i za Đoletom, i za svojima i za svima.

Quote

Sad skajpujem sa mamom koju nisam video vise od godinu dana,

pa pricamo o Djoletu koji nam je jos i neki prepredaleki rod (nikad se uzivo videli niti imali kontakta),

setila se se kako sam u predskolskom na priredbi pevao oprosti mi katrin, pa place i ona.

Pitam je sto place a ona kaze: za Djoletom, za tobom, za svima. 

 

Edited by pt 2.0
  • +1 4
  • Hvala 4
  • Tužno 4
Link to comment
  • Redoran pinned this topic

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...