Jump to content
IGNORED

Liberalizacija SPC


ObiW

Recommended Posts

ne može jedan časopis za popularnu kulturu da postoji izvan političkog konteksta
Ne može samo ako je apsolutno sve politika. U tom slučaju ne može, slažem se. Ali se ne slažem sa premisom.A i ti tekstovi su daleko od baš "čistog Kalajića", ali time ne želim da se bavim, pošto to nije moja poenta.
Link to comment

@MancOkej, ajde da probamo da smirimo strasti. Ja stvarno ne poričem ništa od svega onoga što si ti rekao za Ritam, sve što si ti rekao stoji, ali stoje još neke stvari. Ja razumem da bismo svi voleli da svoje mladalačke uspomene zadržimo u njihovo aistorijskoj i apolitičnoj čistoti, ali one jesu imale svoj istorijski i politički kontekst, i kad ga sagledaš onda vidiš različite aspekte koje kao mladi fan Stone Roses (ili Metallice, o kojoj je Ritam pisao pametnije nego bilo koji metal časopis, naravno) nisi primećivao. To je sve.Iskreno, jedini tekst koji mi je još tada zazvečao the wrong way bio je onaj Zlatićev, koji je stvarno užasno i očigledno ekstreman, ali mnogi drugi su mi tada prošli potpuno ispod radara, prosto zato što ništa slično nisam očekivao. Tek sada, kad uzmem stare Ritmove, vidim da su te stvari bile posvuda (kao ono Bjelicino antimasonstvo usred teksta o Total Recall), a da ih ja prosto nisam primećivao. To ne govori nešto samo Ritmu, nego i o nama (možda je zato neprijatno o tome misliti?), i o vremenu u kojem smo živeli. Zamisli šta bi sada pomislio o svom omiljenom pop-kulturnom časopisu, kada bi usred recenzije naišao na priču o masonskoj zaveri? Kako bi reagovao? U čemu je razlika?

Edited by Syme
Link to comment
Ne može samo ako je apsolutno sve politika. U tom slučaju ne može, slažem se. Ali se ne slažem sa premisom.A i ti tekstovi su daleko od baš "čistog Kalajića", ali time ne želim da se bavim, pošto to nije moja poenta.
Manč, nije "apsolutno sve" politika, ali časopis o pop-kulturi koji izlazi neposredno pred izbijanje rata, i usred događanja naroda, i u kome se iz broja u broj ponavljaju mantre o masonskoj zaveri, prosto jeste politika. Možda su Bokani i Bogdani mogli prosto da dolaze na žurke nepozvani i privuku sebi stolicu, ali da bi objavljivali u jednom časopisu iz broja u broj, neki urednik je morao da prihvati da stavi njihovo monstruozno blebetanje u svoj časopis. I tako jednom, tako dvaput, tako više puta. Časopis nije taraba na kojoj napiše ko šta hoće, iza njega neko stoji imenom, prezimenom i odgovornošću za objavljeno. Ne kažem da su se urednici slagali sa najgorim ispadima, ali ostaje pitanje - zašto su ih objavljivali? Da li su mislili da su ovi nebitni, da li je to bilo neko namerno slepilo? Ili su prosto u to vreme postojale slepe mrlje za tu vrstu lupetanja? Edited by Syme
Link to comment
@MancOkej, ajde da probamo da smirimo strasti. Ja stvarno ne poričem ništa od svega onoga što si ti rekao za Ritam, sve što si ti rekao stoji, ali stoje još neke stvari. Ja razumem da bismo svi voleli da svoje mladalačke uspomene zadržimo u njihovo aistorijskoj i apolitičnoj čistoti, ali one jesu imale svoj istorijski i politički kontekst, i kad ga sagledaš onda vidiš različite aspekte koje kao mladi fan Stone Roses (ili Metallice, o kojoj je Ritam pisao pametnije nego bilo koji metal časopis, naravno) nisi primećivao. To je sve.
Realno, ne zanima me apolitična čistota. Imam ja iz tog perioda uspomene koje su veoma bile politične, a uopšte mi ne smetaju. Mi smo generalno (i par generacija okolo) bili veoma ispolitizovana generacija, još i pre raspada Jugoslavije. Poenta je upravo u tome koji je aspekt važniji, koji je definišući za koncept nečega, šta je generalna ideja, a šta su ekscesi u vidu ponekog teksta ili poneke rečenice.
Iskreno, jedini tekst koji mi je još tada zazvečao the wrong way bio je onaj Zlatićev, koji je stvarno užasno i očigledno ekstreman, ali mnogi drugi su mi tada prošli potpuno ispod radara, prosto zato što ništa slično nisam očekivao. Tek sada, kad uzmem stare Ritmove, vidim da su te stvari bile posvuda (kao ono Bjelicino antimasonstvo usred teksta o Total Recall), a da ih ja prosto nisam primećivao. To ne govori nešto samo Ritmu, nego i o nama (možda je zato neprijatno o tome misliti?), i o vremenu u kojem smo živeli. Zamisli šta bi sada pomislio o svom omiljenom pop-kulturnom časopisu, kada bi usred recenzije naišao na priču o masonskoj zaveri? Kako bi reagovao? U čemu je razlika?
Ma ne može ništa neprijatno u tom smislu da govori o meni koji imam 15 godina, to je još uvek pretpolitički uzrast (pa i 16 godina je isto), nebitno je šta misli neko tog uzrasta. A drugo, define "posvuda". Da bismo mogli da govorimo o prisutnosti nečega, prosto moramo da se bavimo statistikom. Ili bar uticajem na opšti koncept jednog časopisa za pop kulturu. Po meni, taj časopis, u svojoj srži, nije bio politički, nego je bilo pokušaja da se iskosa sa leve/desne strane na mala vrata ubace poneki elementi neke ideologije (ne još politike u užem smislu).Da li je sva kultura politika? Pa, ako tako gledamo, onda možemo i da dođemo do onoga da je život, način života pogotovu, u najširem smislu, kultura. I do čega smo onda došli? Meni je to besmisleno.
Link to comment

Okej, Manč, ne znam u kakvoj to "srži" Ritam nije bio politički, nisam sklon esencijalizacijama, ali pričanje o masonskim zaverama 91-e godine ne može biti apolitično.Besmislena ti je teza da o tome treba razmišljati statistički (mada, čak i kada bismo to učinili, jesi li siguran da bismo došli do zaključaka koje zastupaš, ja zaista nisam pregledao stare Ritmove ni približno temljno, i primeri opet samo ispadaju), iz razloga koje sam ti naveo - časopis nije nasumična zbirka tekstova, on nije taraba na kojoj piše ko šta hoće. Neko je te tekstove uređivao i odobravao za objavljivanje. Neko je, actually, pročitao tekst Bogdana Zlatića o Mississippi Burning i rekao - ovo je sasvim okej, ovo treba objaviti. I to ne jednom, nego više puta. Već sam te pitao - šta bi danas mislio o časopisu u kojem iz broja u broj, pored mnogih drugih stvari, nailaziš na priču o masonskoj zaveri? Kako bi reagovao?

Edited by Syme
Link to comment
Neko je, actually, pročitao tekst Bogdana Zlatića o Mississippi Burning i rekao - ovo je sasvim okej, ovo treba objaviti.
Iskreno rečeno, to je pitanje - da li se to baš tako ozbiljno uređivalo, baš svaki svakcijati tekst urednik čitao... da li je taj zlatić i kasnije pisao na isti taj način? siguran sam da si pregledao pažljivije od mene...
I to ne jednom, nego više puta. Već sam te pitao - šta bi danas mislio o časopisu u kojem iz broja u broj, pored mnogih drugih stvari, nailaziš na priču o masonskoj zaveri? Kako bi reagovao?
Ne bi čitao one koji to pišu. A drugo, to "iz broja u broj" ti je malo (više) nategnuto.
Link to comment
Iskreno rečeno, to je pitanje - da li se to baš tako ozbiljno uređivalo, baš svaki svakcijati tekst urednik čitao... da li je taj zlatić i kasnije pisao na isti taj način? siguran sam da si pregledao pažljivije od mene...
Pa možda bi tim pre trebalo da budeš oprezniji sa procenama.
.Ne bi čitao one koji to pišu.
Samo to? Ne bi doneo nikakav zaključak o časopisu? O uredništvu? Ne bi u iskušenju da im napišeš protestno pismo? Ne bi te se ni najmanje ticalo?Inače, Ritam je bio mesto na kojem su vodile žučne polemike o muzici i filmu, razmenjivali jaki stavovi, i pisala protsetna pisma jerbo je taj i taj napisao o nekom bendu to i to. Nikada, niko, ni od onih koji su u njemu sarađivali, niti od onih koji su čitali, nije objavio polemički napad, kritiku, ma makar pitanje o ovome. Otkud to u vašem (našem) časopisu? Niko nije našao za shodno da napiše - ovo je sramno, ja se sa ovim ne slažem.
A drugo, to "iz broja u broj" ti je malo (više) nategnuto.
Ni najmanje. Evo sada, dok razgovaramo, riškam po arhivi. To izgleda ovako: Zlatić o Star Chamber (broj 1) - vladajuća satanokratija, petokrake zvezde (ovo će posle odjekivati i kod Ćulibrka u onom tekstu o Sarajevu), opet Zlatić o Mississipi Burning, satana, komunisti, masoni, petokrake zvezde (broj 3), Bjelica o Total Recall kao sjajnom antimasonskom filmu (broj 4), ovi lokalni ratovi, kaže Isidora, samo su u uvod u glbalni obračuna sa masonerijom. U istom broju - Ćulibrk o Lajbahu koji se odriču hrišćanstva i prihvataju zbiru pagansku religiju, jer svoju nisu ni imali (valhalski konjušari ;) ) i tako vode Slovence u konačni nestanak iz istorije.Ako to nije iz broja u broj, ne znam šta jeste.
Link to comment
Ne bi u iskušenju da im napišeš protestno pismo? Ne bi te se ni najmanje ticalo?
Protesno pismo možda. Ali delove o muzici bih svakako nastavio da čitam.
Inače, Ritam je bio mesto na kojem su vodile žučne polemike o muzici i filmu, razmenjivali jaki stavovi, i pisala protsetna pisma jerbo je taj i taj napisao o nekom bendu to i to. Nikada, niko, ni od onih koji su u njemu sarađivali, niti od onih koji su čitali, nije objavio polemički napad, kritiku, ma makar pitanje o ovome. Otkud to u vašem (našem) časopisu? Niko nije našao za shodno da napiše - ovo je sramno, ja se sa ovim ne slažem.
drugo vreme. reći da je crvena petokraka satanski simvol™ tada nije paralo ničije uši. Jbg.
Ni najmanje. Evo sada, dok razgovaramo, riškam po arhivi. To izgleda ovako: Zlatić o Star Chamber (broj 1) - vladajuća satanokratija, petokrake zvezde (ovo će posle odjekivati i kod Ćulibrka u onom tekstu o Sarajevu), opet Zlatić o Mississipi Burning, satana, komunisti, masoni, petokrake zvezde (broj 3), Bjelica o Total Recall kao sjajnom antimasonskom filmu (broj 4), ovi lokalni ratovi, kaže Isidora, samo su u uvod u glbalni obračuna sa masonerijom. U istom broju - Ćulibrk o Lajbahu koji se odriču hrišćanstva i prihvataju zbiru pagansku religiju, jer svoju nisu ni imali (valhalski konjušari ;) ) i tako vode Slovence u konačni nestanak iz istorije.Ako to nije iz broja u broj, ne znam šta jeste.
koliko takvih tekstova ukupno u prve dve tri serije? Mislim ja ću proveriti kad budem imao više vremena.
Link to comment
Protesno pismo možda. Ali delove o muzici bih svakako nastavio da čitam.drugo vreme. reći da je crvena petokraka satanski simvol™ tada nije paralo ničije uši. Jbg.koliko takvih tekstova ukupno u prve dve tri serije? Mislim ja ću proveriti kad budem imao više vremena.
Da, pa i ja mislim da nam to govori puno o vremenu samom.A druga serija je ubedljivo najproblematičnija. Edited by Syme
Link to comment

Naišao sam na ovu krasotu...

In a packed service in St Nicolas's Church in Piraeus, just outside Athens, the strength of religious devotion is clear.Members of the congregation kiss the icons and repeatedly cross themselves. Orthodox Christianity goes to the heart of what it means to be Greek and the Bishop here, Seraphim, says his nation must preserve its identity."Greece suffered five centuries of Islamic tyranny under Turkish rule and building a mosque would offend the martyrs who freed us," he says.Greece, he adds, "does not hate anyone" but he believes that "most Muslims have come here illegally" to, as he puts it, "Islamise Europe".I put it to him that his position appears Islamophobic, out of touch with a multicultural European Union, and his response may betray other prejudices too._64908021_bishop.gif"We are not a multicultural country," the Greek bishop says. "We are one Greek nation and everything else is an invention of the 'new order' and of Zionism. They are trying to corrupt our character."
SPC je Village People prema ovima.
Link to comment

Create an account or sign in to comment

You need to be a member in order to leave a comment

Create an account

Sign up for a new account in our community. It's easy!

Register a new account

Sign in

Already have an account? Sign in here.

Sign In Now
×
×
  • Create New...