Svetska Kriza 2008-....

[Indy]

Down Under, efekti na zaposlenje

AUSTRALIA'S unemployment rate is heading towards a nine-year high of 6 per cent, economists say, with some industries preparing to slash staff and other industries suffering gradual job erosion.The manufacturing, retail, construction and finance industries are all set to shed labour. At best, this means tepid jobs growth in the economy overall - less than the net 15,000 new jobs needed every month to keep the unemployment rate stable. And at worst, potentially the loss of up to a net 25,000 jobs during the year.Read more: http://www.theage.com.au/business/why-jobs-could-be-going-going-gone-20120128-1qn39.html#ixzz1ko6xfDRT

[dekss]

Meni jedna stvar nije jasna.Zasto niko ne pita kejnzijance da li pocetni uslovi mozda prave razliku u smislu prepisivanja recepata iz tridesetih?Tada je drzava bila mala, dug mali pa je fiskalna ekspanzija bila moguca i trade-off mozda drugaciji. Danas sa ovolikim dugom govoriti isto, bez shvatanja da je situacija drugacija, potpuno mi je nejasno.

A iz kojeg perioda u istoriji treba "prepisivati" recepte?

[dekss]

Ne samo to nego su tada SAD bile ubedljivo najveci kreditor sa ogromnim rezervama, ustedjevinom itd. dok su danas ubedljivo najveci duznik sa sirokim slojevima populacije bez ikakve ustedjevine ili rezervi. Jedno je praviti stimulus sa rezervama a nesto sasvim drugo sa dugovima koje treba vratiti sa kamatom. O moralnom problemu da te dugove cesto vracaju drugi da i ne govorim. A ova kriza zaista sve vise lici na tridesete sa sve stimulusima koji onda rezultiraju povratkom u recesiju - poslednji kvartal u SAD je bio odlican, consumer driven, a ja se pitam koje pare su to spiskali i onda pogledam gde je deficit i kamate na 0 do 2014. To je zaista jedna strasna ponzi sema.

Pa nisu najveci duznik, pogotovu ne ubedljivo. Apsolutno da, ali govoriti u apsolutnim brojevima nema smisla.Kriza mozda lici na tridesete, ali okolnosti su razlicite, tako da ne znam koliko se tridesete mogu uzeti kao uzor za bilo sta uvezi sa danasnjom krizom.A da je ponzi shema, slazem se.

[Anduril]

Pa nisu najveci duznik, pogotovu ne ubedljivo. Apsolutno da, ali govoriti u apsolutnim brojevima nema smisla.Kriza mozda lici na tridesete, ali okolnosti su razlicite, tako da ne znam koliko se tridesete mogu uzeti kao uzor za bilo sta uvezi sa danasnjom krizom.A da je ponzi shema, slazem se.

U slucaju kad si jos uvek daleko najveca ekonomija sa daleko najvecim budzetom i apsolutni iznos duga itekako igra ulogu jer uvek mora postojati neko dovoljno veliki sa dovoljnim pozitivnim balansom da kupi sav taj dug. Kina i Japan kupuju jer su SAD ogromno izvozno trziste ali sa druge strane svesni su i da sve vise kupuju bezvredne nastampane papire ciju punu vrednost nece nikada unovciti jer Vasington trosi kao lud. Zato ce trend kupovanja tog duga polagano posustajati kako azijska, latinoamericka i africka trzista budu dalje rasla, Fed ce morati sve vise da uskace daljom kupovinom duga i u jednom trenutku ce se svetska ekonomija otkaciti od americkog trzista u smislu preterane zavisnosti. To ce biti period naglog pada dolara i svetskog monetarnog rebalansiranja, Vasington nece vise biti u stanju da finansira svoje dugove i deficite prostim stampanjem bez izazivanja masivne inflacije kod kuce, smanjenja potrosnje, smanjenja uvoza a to ce onda jos vise da pogura kamate na dug i tako u krug. Mislim da su ljudi svesni da ce do ovog doci ali svako za sada pokusava da ucari jos nesto vise za sebe.

[Yoyogi]

1.... Kina i Japan kupuju jer su SAD ogromno izvozno trziste ali sa druge strane svesni su i da sve vise kupuju bezvredne nastampane papire ciju punu vrednost nece nikada unovciti jer Vasington trosi kao lud.....2. To ce biti period naglog pada dolara i svetskog monetarnog rebalansiranja, Vasington nece vise biti u stanju da finansira svoje dugove i deficite prostim stampanjem bez izazivanja masivne inflacije kod kuce, smanjenja potrosnje, smanjenja uvoza a to ce onda jos vise da pogura kamate na dug i tako u krug. Mislim da su ljudi svesni da ce do ovog doci ali svako za sada pokusava da ucari jos nesto vise za sebe.

(1. i 2. su moji, izvinjavam se Andurilu, nadam se da mu ne smeta, cisto radi jasnoce)1. Ne kupuju, Kina ih trosi da kupi (zemlju) i da investira po svetu (Afrika). Povrsni autori to nazivaju "novac napusta Kinu". Kupuje i uvoznu robu (avione). Ne Kina, ali opet Azija, Thai Airways, zbog slabog dolara, kupuje 40 novih aviona (Boeing) znajuci da od 40 aparata dobija 12 prakticno dzabe (JAT ima ukupno toliko (starih i manjih) aviona)?2. Dolar je vec pao 40% od 2009. Proizvodi moje (americke firme) su sada 40% jeftiniji. To je samo ono sto ja vidim svaki dan, isto tako su i uvozni proizvodi za Ameriku skuplji pa je kompetitivnost uvoza (japanskih, automobila, recimo) drasticno drugacija. Mada, mahom, Toyota i Honda kola prave u Americi za to trziste, sada se isplati ono cega su se nekad plasili.Cak, sa jakim Yenom, za izvoz japanskih kola u Koreju (brodom 1 dan) vozila za korejsko trziste se prave u i dovoze iz Amerike. Slab dolar, daleko niza cena, brod 3 nedelje nema veze. Edited January 29, 2012 by Yoyogi

[Budja]

A iz kojeg perioda u istoriji treba "prepisivati" recepte?

Iz nekog gde je stanje bilo slicno.Ali, takvog nema.Jer iako su u istoriji kraljevi ponekad bankrotirali, nije postojala ovakva rezervna valuta, nije postojala drzava blagostanja, itd...Stoga, oslonimo se na razum a ne na recepte.

[Yoyogi]

Iz nekog gde je stanje bilo slicno.Ali, takvog nema.Jer iako su u istoriji kraljevi ponekad bankrotirali, nije postojala ovakva rezervna valuta, nije postojala drzava blagostanja, itd...Stoga, oslonimo se na razum a ne na recepte.

Ima, Kina danas. Kakvi recepti iz poslosti, sve je tu danas, samo mnogi ne vole da to prepoznaju. Drzavni kapitalizam koji nekud vodi.

[dekss]

U slucaju kad si jos uvek daleko najveca ekonomija sa daleko najvecim budzetom i apsolutni iznos duga itekako igra ulogu jer uvek mora postojati neko dovoljno veliki sa dovoljnim pozitivnim balansom da kupi sav taj dug. Kina i Japan kupuju jer su SAD ogromno izvozno trziste ali sa druge strane svesni su i da sve vise kupuju bezvredne nastampane papire ciju punu vrednost nece nikada unovciti jer Vasington trosi kao lud. Zato ce trend kupovanja tog duga polagano posustajati kako azijska, latinoamericka i africka trzista budu dalje rasla, Fed ce morati sve vise da uskace daljom kupovinom duga i u jednom trenutku ce se svetska ekonomija otkaciti od americkog trzista u smislu preteran zavisnosti. To ce biti period naglog pada dolara i svetskog monetarnog rebalansiranja, Vasington nece vise biti u stanju da finansira svoje dugove i deficite prostim stampanjem bez izazivanja masivne inflacije kod kuce, smanjenja potrosnje, smanjenja uvoza a to ce onda jos vise da pogura kamate na dug i tako u krug. Mislim da su ljudi svesni da ce do ovog doci ali svako za sada pokusava da ucari jos nesto vise za sebe.

Da to sam zaboravio. I to si u pravu. Ali ,na drugoj strani, ako neko ima mnogo para nema baš mnogo izbora gde bi "bacio" ta pare. Kina svojih 3T$ ne može "utopiti" u recimo australijske obveznice.Kažeš bezvredne papire misleći na US bonds, ali ja sam prilično siguran da ni vlasnici drugih obveznice neće dobiti nazad sav svoj novac. Pominješ i rast azijskog, afričkog, ... tržišta, dakle i privrede. Nisam siguran da ima mnogo prostora za neki značajniji rast tih privreda - jednostavno nema resursa za to.

(1. i 2. su moji, izvinjavam se Andurilu, nadam se da mu ne smeta, cisto radi jasnoce)1. Ne kupuju, Kina ih trosi da kupi (zemlju) i da investira po svetu (Afrika). Povrsni autori to nazivaju "novac napusta Kinu". Kupuje i uvoznu robu (avione). Ne Kina, ali opet Azija, Thai Airways, zbog slabog dolara, kupuje 40 novih aviona (Boeing) znajuci da od 40 aparata dobija 12 prakticno dzabe (JAT ima ukupno toliko (starih i manjih) aviona)?2. Dolar je vec pao 40% od 2009. Proizvodi moje (americke firme) su sada 40% jeftiniji. To je samo ono sto ja vidim svaki dan, isto tako su i uvozni proizvodi za Ameriku skuplji pa je kompetitivnost uvoza (japanskih, automobila, recimo) drasticno drugacija. Mada, mahom, Toyota i Honda kola prave u Americi za to trziste, sada se isplati ono cega su se nekad plasili.Cak, sa jakim Yenom, za izvoz japanskih kola u Koreju (brodom 1 dan) vozila za korejsko trziste se prave u i dovoze iz Amerike. Slab dolar, daleko niza cena, brod 3 nedelje nema veze.

Kina je prodala nekih 30ak mlrd $ US bondsa, ako se dobro secam, prosle godine (valjda) (mrzi me sad da trazim taj članak, uostalom ti i mrziš članke sa interneta ;) ). uporedi to sa 3T$ kolike su ime rezerve...Dolar je od 2009 do sad pao cca 20% u odnosu na yen - verovatno na to misliš. u odnosu na euro je čak i porastao mislim.

[Yoyogi]

...Dolar je od 2009 do sad pao cca 20% u odnosu na yen - verovatno na to misliš. u odnosu na euro je čak i porastao mislim.

Bio je 123Y negde 2007. , sada je 78Y. To je skoro 40%.Meni svejedno. Da imam nesto da placam u Americi, bilo bi mi super. Mozda benzin nije skup koiliko bi bio.

[dekss]

Bio je 123Y negde 2007. , sada je 78Y. To je skoro 40%.Meni svejedno. Da imam nesto da placam u Americi, bilo bi mi super. Mozda benzin nije skup koiliko bi bio.

sve je to ok. ja jesam cepidlačio, ali istina je istina. čak te cifre nisu bitne. yen je jak, i ti nas ubedjuješ da to ne utiče ni na šta (na izvoz), zapravo da je čak i bolje kad kupuješ nešto u ameriki. ali nije baš tako. prošle godine Japan je imao trgovinski minus. prvi put posle 30 godina. tome je verovatno doprineo jak yen i skupa nafta. cena nafti neće pasti više nikad ispod recimo 90$, a kako će oslabiti yen kad su kamate rekordno niske ne znam. dakle ovaj "incident" sa trgovinskim deficitom teško da će biti kratkotrajan.tako da ne znam što uopšte pominješ slabljenje dolara (jačanje yena) (% je nebitan) u nekom pozitivnom kontekstu. a taj kontekst nije pozitivan ni za SAD (i $) btw Edited January 30, 2012 by dekss

[Yoyogi]

sve je to ok. ja jesam cepidlačio, ali istina je istina. čak te cifre nisu bitne. yen je jak, i ti nas ubedjuješ da to ne utiče ni na šta (na izvoz), zapravo da je čak i bolje kad kupuješ nešto u ameriki. ali nije baš tako. prošle godine Japan je imao trgovinski minus. prvi put posle 30 godina. tome je verovatno doprineo jak yen i skupa nafta. cena nafti neće pasti više nikad ispod recimo 90$, a kako će oslabiti yen kad su kamate rekordno niske ne znam. dakle ovaj "incident" sa trgovinskim deficitom teško da će biti kratkotrajan.tako da ne znam što uopšte pominješ slabljenje dolara (jačanje yena) (% je nebitan) u nekom pozitivnom kontekstu. a taj kontekst nije pozitivan ni za SAD (i $) btw

Nisam ja to rekao. Jak jen urnishe izvoznike osim onih koji imaju proizvodnju tamo gde je trziste - kao Toyota i Honda u Americi ili koriste Thai kao bazu da izbegnu jak yen.Samsung i LG igraju po ulicama jer su japanski proizvodi postali nekonkurentni zbog jakog yena.Trgovinskom deficitu je najvise, odlucujuce, doprineo uvoz struje i gasa. To meni nista ne menja, lokalna zarada, lokalna potrosnja. OK, neke nebitne stvari su pojeftinile 40% (uvozno vino i sirevi, na primer).Da imam da otplacujem kredit u Americi, bilo bi mi fino jer je rata 40% manja (ili bih mogao toliko vise da platim pa da ga brze otplatim) a bez da se meni ista promenilo na poslu i u plati.

[brusli]

Da to sam zaboravio. I to si u pravu. Ali ,na drugoj strani, ako neko ima mnogo para nema baš mnogo izbora gde bi "bacio" ta pare. Kina svojih 3T$ ne može "utopiti" u recimo australijske obveznice.Kažeš bezvredne papire misleći na US bonds, ali ja sam prilično siguran da ni vlasnici drugih obveznice neće dobiti nazad sav svoj novac. Kina je prodala nekih 30ak mlrd $ US bondsa, ako se dobro secam, prosle godine (valjda) (mrzi me sad da trazim taj članak, uostalom ti i mrziš članke sa interneta ;) ). uporedi to sa 3T$ kolike su ime rezerve...

Ne mogu utopiti US bonds u neke druge obveznice, ali mogu da kupuju assets ko sumanuti, sto i rade. Znaci bezvredne papirice za realne vrednosti.Cela ova kriza, u stvari predstavlja suocavanje sa realnoscu, papiricu idu dole, realne vrednosti gore, cek bre jel to inflacija ???U vezi jacanja jena u odnosu na $, jedna stvar mi nije jasna. Japanci sada mogu sa jakim jenom da kupuju ko sumanuti relativno jeftino po USA firme, nekretnine, rudnike itd, znaci mnogo jena u opticaju, jen ide dole... Jednostavno a veoma korisno, ali ipak ne rade to.Jel ima neko objasnjenje zasto je tako, ili mozda slobodno trziste predstavlja iluziju ?

[dekss]

Ne mogu utopiti US bonds u neke druge obveznice, ali mogu da kupuju assets ko sumanuti, sto i rade. Znaci bezvredne papirice za realne vrednosti.Cela ova kriza, u stvari predstavlja suocavanje sa realnoscu, papiricu idu dole, realne vrednosti gore, cek bre jel to inflacija ???U vezi jacanja jena u odnosu na $, jedna stvar mi nije jasna. Japanci sada mogu sa jakim jenom da kupuju ko sumanuti relativno jeftino po USA firme, nekretnine, rudnike itd, znaci mnogo jena u opticaju, jen ide dole... Jednostavno a veoma korisno, ali ipak ne rade to.Jel ima neko objasnjenje zasto je tako, ili mozda slobodno trziste predstavlja iluziju ?

jel ti to sugerišeš da je u SAD ili EU krenula (hiper)inflacija?

[Yoyogi]

U vezi jacanja jena u odnosu na $, jedna stvar mi nije jasna. Japanci sada mogu sa jakim jenom da kupuju ko sumanuti relativno jeftino po USA firme, nekretnine, rudnike itd, znaci mnogo jena u opticaju, jen ide dole... Jednostavno a veoma korisno, ali ipak ne rade to.Jel ima neko objasnjenje zasto je tako, ili mozda slobodno trziste predstavlja iluziju ?

Slabo oni to rade. Nekoliko kupovina je bilo van Japana (britanski ICL -> Fujitsu, britanski Appricot Computers -> Mitsubishi) dalekih 80-ih.7-11 je kupljen kao lanac piljarnica na samom pocetku da bi postao ono sto jeste ali to je retko.Ogromna razlika u kulturi, nemoguce je preokrenuti. Pomisli kako je nemoguce da Cisco kupi Apple (cak i kada se Apple valjao ulicama za dzabe), nemoguce je ukombinovati ni 2 firme iz iste zemlje kad dodje do corporate culture. (COO neke male information security firme koju je Cisco kupio imao je stvarnu vizit kartu sa "Spam Cop Deputy" kao svoju titulu, Cisco nije mogao ocima da veruje).Tek sa rudnicima nemaju iskustva, ne bi znali sta da rade. Vise investiraju (Thai, Kina) pa tamo prave svoje proizvode koje su sami razvili i koje znaju u detalje. Tako beze od jakog yena, ne bi oni rado izneli poslove iz Japana da okoriste strane zemlje. Da nisu napravili pola proizvodnje u Thai i Kini, nista ne bi prezivelo ni u samoj zemlji.Kupili su pre 2 godine(NTT DoCoMo) neku firmu za mobilnu telefoniju u rastucem indijskom trzistu pa su se usrali: japanski pretplatnici (60 miliona je imao DoCoMo) trose u proseku 70$ mesecno, indijski samo 5$. Nije islo cedjenje iz suve drenovine, kome je uopste palo na pamet da tako kupuje. Nece niko da mu izadje slika u novinama uz komentar o jos jednoj nepotrebnoj i bezuspesnoj kupovini. DoCoMo ionako (kao operater mobilne telefonije) pravi na jednom trzistu i u jednoj zemlji vise para nego cela Nokia globalno.Mozda nekretnine a i to bolje znaju kako puca nego iko drugi na svetu (pad nekretnina je bio i 80% u odnosu na 80-te). Edited January 30, 2012 by Yoyogi

[Eraserhead]

Krugman nastavlja pohod protiv drzavne stednje:The Austerity DebacleBy PAUL KRUGMANPublished: January 29, 2012 CloseDiggRedditTumblrPermalinkLast week the National Institute of Economic and Social Research, a British think tank, released a startling chart comparing the current slump with past recessions and recoveries. It turns out that by one important measure — changes in real G.D.P. since the recession began — Britain is doing worse this time than it did during the Great Depression. Four years into the Depression, British G.D.P. had regained its previous peak; four years after the Great Recession began, Britain is nowhere close to regaining its lost ground. Nor is Britain unique. Italy is also doing worse than it did in the 1930s — and with Spain clearly headed for a double-dip recession, that makes three of Europe’s big five economies members of the worse-than club. Yes, there are some caveats and complications. But this nonetheless represents a stunning failure of policy. And it’s a failure, in particular, of the austerity doctrine that has dominated elite policy discussion both in Europe and, to a large extent, in the United States for the past two years. O.K., about those caveats: On one side, British unemployment was much higher in the 1930s than it is now, because the British economy was depressed — mainly thanks to an ill-advised return to the gold standard — even before the Depression struck. On the other side, Britain had a notably mild Depression compared with the United States. Even so, surpassing the track record of the 1930s shouldn’t be a tough challenge. Haven’t we learned a lot about economic management over the last 80 years? Yes, we have — but in Britain and elsewhere, the policy elite decided to throw that hard-won knowledge out the window, and rely on ideologically convenient wishful thinking instead. Britain, in particular, was supposed to be a showcase for “expansionary austerity,” the notion that instead of increasing government spending to fight recessions, you should slash spending instead — and that this would lead to faster economic growth. “Those who argue that dealing with our deficit and promoting growth are somehow alternatives are wrong,” declared David Cameron, Britain’s prime minister. “You cannot put off the first in order to promote the second.” How could the economy thrive when unemployment was already high, and government policies were directly reducing employment even further? Confidence! “I firmly believe,” declared Jean-Claude Trichet — at the time the president of the European Central Bank, and a strong advocate of the doctrine of expansionary austerity — “that in the current circumstances confidence-inspiring policies will foster and not hamper economic recovery, because confidence is the key factor today.” Such invocations of the confidence fairy were never plausible; researchers at the International Monetary Fund and elsewhere quickly debunked the supposed evidence that spending cuts create jobs. Yet influential people on both sides of the Atlantic heaped praise on the prophets of austerity, Mr. Cameron in particular, because the doctrine of expansionary austerity dovetailed with their ideological agendas. Thus in October 2010 David Broder, who virtually embodied conventional wisdom, praised Mr. Cameron for his boldness, and in particular for “brushing aside the warnings of economists that the sudden, severe medicine could cut short Britain’s economic recovery and throw the nation back into recession.” He then called on President Obama to “do a Cameron” and pursue “a radical rollback of the welfare state now.” Strange to say, however, those warnings from economists proved all too accurate. And we’re quite fortunate that Mr. Obama did not, in fact, do a Cameron. Which is not to say that all is well with U.S. policy. True, the federal government has avoided all-out austerity. But state and local governments, which must run more or less balanced budgets, have slashed spending and employment as federal aid runs out — and this has been a major drag on the overall economy. Without those spending cuts, we might already have been on the road to self-sustaining growth; as it is, recovery still hangs in the balance. And we may get tipped in the wrong direction by Continental Europe, where austerity policies are having the same effect as in Britain, with many signs pointing to recession this year. The infuriating thing about this tragedy is that it was completely unnecessary. Half a century ago, any economist — or for that matter any undergraduate who had read Paul Samuelson’s textbook “Economics” — could have told you that austerity in the face of depression was a very bad idea. But policy makers, pundits and, I’m sorry to say, many economists decided, largely for political reasons, to forget what they used to know. And millions of workers are paying the price for their willful amnesia.