https://www.garage-italia.com/en/hub/articles/futurism-and-the-glorification-of-speed-when-the-automobile-outperformed-even-greek-statues?srsltid=AfmBOoq3Cs_TLpKCX-4VGXshAemrxaixn8zPFl3ba_an6XYH11T8buhi

But it was not just any car that stole the hearts of the futurists. No, no. It had to be a rocketship, a car that screamed “overstepping the limits” at every acceleration. In fact, Marinetti was inspired by a race he did with his Fiat, flying over dusty roads like there was no tomorrow. The car thus became the perfect symbol of modernity: not just a way to get from point A to point B, but an experience that bypassed time and history with a thunderous roar.

In those years, models such as the Fiat 24-32 HP and the Isotta Fraschini Tipo FENC were beginning to dominate Italian roads and beyond. But the apotheosis of the sports car was the Itala 35/45 HP, winner of the legendary Beijing-Paris Raid of 1907. Imagine: driving thousands of kilometers across deserts, steppes and mountains in an iron monster, just to prove that yes, the future was indeed here, even if it needed to change tires every ten kilometers.

For the futurists, the automobile was not just a car. It was an idea, a manifesto on wheels. Who needed poems and static paintings when the beauty of speed could be celebrated? Marinetti proclaimed that a racing car was “more beautiful than the Victory of Samothrace”, a statement that would probably turn an art conservative's nose up at today, but which drove technology and innovation lovers crazy back in the day. Because yes, for the futurists, the past was a ballast, something to be scrapped like a rusty old car. If it wasn't fast, it didn't count.

Futurists glorified car races as if they were epic battles (with fewer swords and more tires). Competitions like the Targa Florio, one of Italy's oldest car races, embodied the essence of movement: the triumph of the machine and speed over the immobility of everyday life. The tight curves of the Sicilian mountains were tackled with the same adrenaline with which Marinetti tackled his posters: at full speed, without looking back.

And then there were them, the artists. Balla, Boccioni, Andreoni, Baldessari, Russolo, etc. were desperately trying to translate into art that unique feeling that only a car launched at full speed can give you. In their paintings, movement became the absolute protagonist, as in “Dynamism of a Car”, in which the car and the road seem to merge into a vortex of lines. The world was changing, and art had to change with it: more dynamism, more energy, more speed.

Ne razumem se u automobile ali potpuno kapiram da su nekom antičke skulpture smorčina i to što sa njima dave jadne studente slikarstva ili kako god. Treba razumeti i da se o antičkim skulpturama tad nije govorilo u kontekstu vremena u kom su nastale. Period eye pristup istoriji umetnosti uveo je genijalni Michael Baxandall 1070tih i to još uvek nije zaživelo kako treba. Pogledajmo raspravu o filmu Odiseja, koliko ljudi i dan danas posmatraju npr književnost iz perspektive vremena u kom oni žive i ne pada im na pamet da razumeju zašto i kako je nešto takvo kakvo jeste. O umetnosti se, a tome sam živi svedok, govorilo tako, kao, vidi što je lepo jelda da je lepo. A ti vidiš da čovek ne zna ništa o tome, ne znaš ni ti ali razgovor je horor. I onda neko sedamdeset puta ponavlja 'sfumato', a sfumato moš misliti, jedna boja prelazi u drugu. Mislim super je fora i važno je ali kad razgovor o tome traje pola sata u fazonu si nosi se bre u tri lepe i ti i sfumato, kapiram, šta se tripuješ. U tom je smislu apsolutni heroj ovog grada bio Ljuba Gligorijević, aka Ljuba, koji je (čini mi se petkom, lupiću) uveče u Rajićevoj držao Likovne poetike XX veka pri FLU. Znači mi na drugom faksu (da mu ne spominjem ime) dole u Kralja Petra, posle faksa nađem se s ekipom sa FLU idemo da gledamo Ljubu. Ljuba recimo eto baš se sećam priča o antičkim skulpturama i šeta se sve vreme, fristaljuje, i krene o roniocima koji su ih vadili, pa zašto nemaju glavu ruke, pa ovo pa ono, sve Ljuba zna i sve priča odjedanred. Kad je pričao o proporcijama počinje kako je šetao sam noću Dubrovnikom i sreo košarkašku reprezentaciju Jugoslavije i odoše proporcije u kurac. Pa dalje o Bunjuelu i ko zna čemu još. I tako, da je više ljudi kao Ljuba manje bi bilo fašista, to potpisujem.

Ima i ovo, o vezi s automobilskom industrijom. @makaronee možda si ti ovu izložbu gledao?

https://www.smithsonianmag.com/arts-culture/how-futurist-art-inspired-the-design-of-a-bmw-160900416/

Pazi što je oživela tema baš sam ponosan

6 minutes ago, Hermetico said:

ovu izložbu

Italian Futurism, 1909–1944: Reconstructing the Universe

(heh, naslov nije slučajan)

2 minutes ago, makaronee said:

Italian Futurism, 1909–1944: Reconstructing the Universe

(heh, naslov nije slučajan)

'The biggest-ever American exhibition is scheduled to open at the Guggenheim in 2014.' Pa to je ta, da. Eto vidiš, znam šta ste radili prošlog leta. 300 radova, pičvajz! This is Sparta

Edited 15 hours ago15 hr by Hermetico

19 minutes ago, Hermetico said:

Itala 35/45 HP

pogle blatobrane.. spavas li mirno, ilonemasku?

Edited 15 hours ago15 hr by makaronee

4 minutes ago, makaronee said:

pogle blatobrane.. spavas li mirno, ilonemasku?

Hvala ti ko bratu! Ja sam šest godina govorio da moj ćale vozi auto crveni, nisam mogo da zapamtim da je pežo. I to sam bio odrastao majmun, imao svoju porodicu. Ne znam kola, pa to ti je. Kapiram da su lepa kad ih ovi naslikaju, ali inače sam kako bih to rekao estetski impotentan kad je to u pitanju. Znaš ono svi dečaci crtaju auto ja sam auto počeo da crtam kad sam imao tipa 40 godina, postao mi zgodan kao simbol ponegde. Pre toga nisam ni umeo, ništa ja tu video nisam. A mašine obožavam, samo bih gledao mašine. A kola nikako, ne znam što.

Da, blatobrani su spejščina! Nisam ni skapirao da su to blatobrani. Vrh.

Kad sam radio temu Trke i jurnjave s klincima naravno radili smo futuriste i onda ovo, bila mi baš asocijacija, crtani je rađen 6 godina. Toliko su se iscimali, nije neka priča da se onesvestiš ali je animacija istorijska i spot on za temu. Može da se računa i kao slika, remek delo. Šest godina cimanja druže, đe je Evropa a đe smo mi

Edited 15 hours ago15 hr by Hermetico

mali doprinos

Jel sam ja sad odgovoran za najafirmativnije predstavljanje fašista ikada na forumu? Aj da dodam jedino što još znam o njima. Deda je imao tri ta prebega u jedinici. Rekao mi je da su, nasuprot predrasudama, bili dobri borci. Jedan je skinuo prstenje s nekog mrtvaca i izvuko se jer su valjda imali dil da ne streljaju te prebege, mada deda sebi nikad nije oprostio što ga nije streljao Raylan GIvens style. A najsimpatičnije mu je bilo što su se sva trojica zaljubili oženili ostali u Jugoslaviji, to mu je bilo nešto između duševni ljudi i budale, kad to kaže osmehne se široko i malo podsmešljivo kao o deci da govori. Ovo je anegdotalna opaska, nije izraz mog mišljenja niti je neko objektivno znanje.

Danas Musolinijeva unuka predvodi neofašističku parlamentarnu stranku i ako se ne varam u vladi je Italije, a Romano, sin džez pijanista (zaista svetskog kalibra, među najboljim evropskim džez muzičarima) koji se odrekao oca, odrekao se odricanja i napisao himnu te partije. To jeste objektivno znanje, a moje mišljenje: fašisti su fašisti, jebiga.

EDIT Romano, što sam ja mislio da je Roberto?

Edited 14 hours ago14 hr by Hermetico

41 minutes ago, Hermetico said:

mada deda sebi nikad nije oprostio što ga nije streljao Raylan GIvens style.

36 minutes ago, Sludge Factory said:

Pazi kad malo i liči