Boksi Posted October 25 Posted October 25 2 hours ago, Ras said: Verujem da dilemu o umetniku i delu treba da rešavamo postavljajući lične filtere. Ukoliko je ličnost pesnika (autora), u ovom slučaju Nerude, toliko odbojna, moguće je da se nećeš dalje interesovati za njegovu poeziju (delo). +1 Dešava mi se i dan danas kada pročitam nešto što me oduševi da imam želju da pozovem autora (često pokojnog) da mu zahvalim. Ali mislim da je u većini slučajeva bolje znati što manje o osobi čije delo cenimo i čemu se divimo. Imala sam tokom godina prilike da upoznam stvaraoce iz različitih sfera umetnosti. I nisam uspevala posle toga da razdvojim lik i delo. Čim taj lik postane stvaran sve čitam ili vidim u tom ključu. 2
Ras Posted October 25 Posted October 25 27 minutes ago, Boksi said: +1 Dešava mi se i dan danas kada pročitam nešto što me oduševi da imam želju da pozovem autora (često pokojnog) da mu zahvalim. Ali mislim da je u većini slučajeva bolje znati što manje o osobi čije delo cenimo i čemu se divimo. Imala sam tokom godina prilike da upoznam stvaraoce iz različitih sfera umetnosti. I nisam uspevala posle toga da razdvojim lik i delo. Čim taj lik postane stvaran sve čitam ili vidim u tom ključu. Teško je negovati taj princip anonimnosti autora u vreme dostupnosti svega, ali da, blizak mi je i na neki ga način primenjujem. 1
namenski Posted October 25 Posted October 25 17 minutes ago, Ras said: Teško je negovati taj princip anonimnosti autora u vreme dostupnosti svega, ali da, blizak mi je i na neki ga način primenjujem. A ko ce da proguta zabu i prizna potrebu razdvajanja lika autora i njegovog dela, bez obzira o kojem se zanatutm radi. Samo u knjizevnosti ima ekstrema od jednog, recimo Travena, koji je do kraja ispostovaotm i uspesno sproveo insistiranje na anonimnosti - bez manifestacija PR benefita, dakle iskreno.... Pa do, opet random, Dostojevskog koji je u takozvanom privatnom zivotu bio sve i svasta, sa manifestacijama koje bi ga danas diskvalifikovale bez ostatka i to u svakom pogledu, od PC do medicinskog tretmana... Od domacih, velikog Vladikutm da ne pominjemo, sa sve modernim optuzbama za genocidnost ... Vrh vrhova , velike kompozitore bolje da ne pominjemo, Mikelandjela i Celinija, zloglasnetm pedofile takodje.... U srpskojtm knjizevnosti pukao je, politicki i ideoloski, ali i nesporno kolaboracionisticki, 1 Krakov, kod Francuza je Monterlan skoro pa zaglavio po istom pitanju, Hamsuna vadi izlapelost, ali... Sve u svemu, bice da je jos ponajbolje manuti se kopanja po biografijama, pogotovo sa sve prisutnijom tendencijom mladjahnih istoricara da iskopavaju biografske pikanterije i - citati, citati i samo citati...
Klara Posted October 27 Posted October 27 Yehuda Amichai Quick and bitter The end was quick and bitter. Slow and sweet was the time between us, slow and sweet were the nights when my hands did not touch one another in despair but in the love of your body which came between them. And when I entered into you it seemed then that great happiness could be measured with precision of sharp pain. Quick and bitter. Slow and sweet were the nights. Now is bitter and grinding as sand — "Let's be sensible" and similiar curses. And as we stray further from love we multiply the words, words and sentences so long and orderly. Had we remained together we could have become a silence. 3
Klara Posted November 4 Posted November 4 Pokušavam pronaći mjesto kojem pripadam. Dočekujem četrdeseto po redu proljeće. Obuzima me dosada, malodušnost. Drhtim svakodnevno, osjećam strah, neobjašnjiv. Gulim naranče, to jedino zimsko sunce i nadam se dobrom zdravlju. Nadam se da ću se jednom pošteno naspavati, ustati kao oličenje nove slobode, hrabar, umiven. Sanjam more, sol i brod. Grizem meso. Ujedam vlastitu ruku. Nema me nigdje osim u tebi. Taman sam kao zatvoren dlan. Presađujem stare ljubavi u baštu iza moje kuće. ali ništa ne izrasta, u mojoj glavi velika smokva još uvijek baca sjenu na moje djetinjstvo. Ovdje nedostaje sunca za moje cvijeće. Ipak sam rijeka i pokušavam pronaći grad za sebe. Jednom da propnem konje mostove okrenute nebu. Pamtim grudnim košem. Čupkam travke i stišćem cigaretu. Posmatram proljeće u oku mog psa. Izaziva me na igru. Porađam dijete koje izlazi na livadu, gazi cvijeće i uzima štap koji baca prema krošnjama. Dijete i pas su savršenstvo. Negdje mora postojati mjesto za našu igru. Marko Tomaš
Sandens Posted November 5 Posted November 5 Sometimes I think maybe we'll patch it all up Like a favourite pair of jeans that you won't give up on And I hope maybe one of these arguments we'll make up And start again like when we started this up Back when everything was fresh And every moment a blessing I'd laugh at all of your jokes You'd listen to my suggestions One mind, one soul, With common destination Now we can't help but fight over the directions. 1
Klara Posted November 6 Posted November 6 Ne svetli ništa ni u kući, ne svetli ni na sokaku, neko s nekim o tvojoj sudbini razgovara u mraku. Spoiler Uzalud čekaš, digavši očajno lice iz šaka. Ne vide im se ni lica, ni imena, ni reči im se ne čuju od mraka. Nemaš pojma šta se dešava, ti nisi u tom kolu; a to je tvoja glava među njima na stolu. Ne znaš da l će ti glavu na panj, il će te s lađe, u džaku. Ti znaš samo toliko, da se to radi u mraku. Odmiče noć, a ti čekaš da ti se presuda javi. Tebe ne zovu na razgovor, a sude o tvojoj glavi. Crne u dovratku čekaju te čalme, crne rukavice pretresaju ti stan. Niko ti neće reći zašto moraš da digneš kosu i nasloniš obraz na panj. Soba se dimi od kafa i od lula. Tvoja glava, il ruka, šta je sad palo na vagu? Ne znaš, ne vidiš, ne čuješ, sve se to radi u mraku. Ljubomir Simović
Klara Posted November 6 Posted November 6 Jeste, dođu meni moje lude bubice, jeste salete me neke crne ulice, al' zato ćeš ti kao stara kučka skapati jednom posle dobrog ručka. Jeste, pošašave kadkad moji damari, jeste spopadnu me užasi i darmari, al' ti si za mene pročitana knjiga i ko te sad čita baš je mene briga. Jeste, mnogi pamte moje pijane zore, jeste o meni se priča sve najgore, al' tebe više do jutra ne čeka pesnik koji te za noć voleo dva veka. Jeste, mene će anđeli od prakse po nalogu zvezda zauvek da uhapse, al' tvoje srce biva sve lihtije i život ti se menja u pihtije. Jeste, jesam širio laži kao gubu, jesu mene mrtvog videli u klubu, al' kao i uvek kad god sam to hteo čim je svanulo - ja sam oživeo. Sad u šumskoj kući zbratimljen sa šumom poručujem trista čajeva sa rumom al' to je samo slučajno (onako), jeste, to je zato da ne bih zaplak'o. I moram ti reći, već šenulim umom, dobra stvar ti čajevi sa rumom! Još da si ti tu, zveri moja davna, bila bi to čajanka nepojmljiva slavna!
Klara Posted November 7 Posted November 7 Langston Hughes (1902-1967) Tired I am so tired of waiting, aren't you, for the world to become good and beautiful and kind. Let us take a knife and cut the world in two- and see what worms are eating at the rind. Suicide's note The calm, cool face of the river asked me for a kiss.
Klara Posted November 14 Posted November 14 Bili smo deca radosti i nade, gde ćemo kada je radost otišla? Nas pamte ulice i drugovi mrtvi. Ja sanjam kako te držim za ruku; došli su zli dani, rodili besnu decu i svaki dan je težak kao nisko nebo. Čekaj me, sačuvaj krevet za mene, čekaj me, sačuvaj tanjir za mene, čekaj me i znaj da se sećam, čekaj me i znaj da te sanjam. Tvoje tanke mlade ruke kao kora od breze, kao prva trava, tvoje usne što se smeju i tvoj glas. Nisam znao da će da prođe, mislio sam večno će da traje. Nisam ti bio dobar kao što si meni ti, nisam zastao i disao i gledao, sada samo pitam i plačem i smejem se, čekam. Čekaj me i znaj da se sećam, čekaj me i sačuvaj krevet za mene, da u njemu spavam kao dete što sam bio u nekom drugom svetu. Ovaj nije za mene. Milena Marković (Deca radosti) 1 1
Klara Posted November 17 Posted November 17 (...) Bože, daj meni sirotom rabu da jednom zaćutim, naočigled sveta iz dana u dan trunem ko biljka, ne dam se, ne dam, nije moja kosa za buket bosiljka, odveć je rano. Neću, eto daj meni, svevišnji, da verujem svima, da se smejem, da mi je jednako sa svim i bez svega. Bojim se, bojim onog snega nad Panonijom što se svija. O, crnom meni, ko li će to moje slutnje razbistriti, ko me razumeti ko me zavoleti ko me preboleti. Pero Zubac
Recommended Posts
Create an account or sign in to comment
You need to be a member in order to leave a comment
Create an account
Sign up for a new account in our community. It's easy!
Register a new accountSign in
Already have an account? Sign in here.
Sign In Now