Da Li Volite..

[Boksi]

2 hours ago, Ras said:

Verujem da dilemu o umetniku i delu treba da rešavamo postavljajući lične filtere. Ukoliko je ličnost pesnika (autora), u ovom slučaju Nerude, toliko odbojna, moguće je da se nećeš dalje interesovati za njegovu poeziju (delo).

+1

 

Dešava mi se i dan danas kada pročitam nešto što me oduševi da imam želju da pozovem autora (često pokojnog) da mu zahvalim. Ali mislim da je u većini slučajeva bolje znati što manje o osobi čije delo cenimo i čemu se divimo.
Imala sam tokom godina prilike da upoznam stvaraoce iz različitih sfera umetnosti. I nisam uspevala posle toga da razdvojim lik i delo. Čim taj lik postane stvaran sve čitam ili vidim u tom ključu. 

[Ras]

27 minutes ago, Boksi said:

+1

 

Dešava mi se i dan danas kada pročitam nešto što me oduševi da imam želju da pozovem autora (često pokojnog) da mu zahvalim. Ali mislim da je u većini slučajeva bolje znati što manje o osobi čije delo cenimo i čemu se divimo.
Imala sam tokom godina prilike da upoznam stvaraoce iz različitih sfera umetnosti. I nisam uspevala posle toga da razdvojim lik i delo. Čim taj lik postane stvaran sve čitam ili vidim u tom ključu. 

 

Teško je negovati taj princip anonimnosti autora u vreme dostupnosti svega, ali da, blizak mi je i na neki ga način primenjujem.

[namenski]

17 minutes ago, Ras said:

Teško je negovati taj princip anonimnosti autora u vreme dostupnosti svega, ali da, blizak mi je i na neki ga način primenjujem.

A ko ce da proguta zabu i prizna potrebu razdvajanja lika autora i njegovog dela, bez obzira o kojem se zanatu^tm radi.

Samo u knjizevnosti ima ekstrema od jednog, recimo Travena, koji je do kraja ispostovao^tm i uspesno sproveo insistiranje na anonimnosti - bez manifestacija PR benefita, dakle iskreno....

Pa do, opet random, Dostojevskog koji je u takozvanom privatnom zivotu bio sve i svasta, sa manifestacijama koje bi ga danas diskvalifikovale bez ostatka i to u svakom pogledu, od PC do medicinskog tretmana...

Od domacih, velikog Vladiku^tm da ne pominjemo, sa sve modernim optuzbama za genocidnost ...

Vrh vrhova , velike kompozitore bolje da ne pominjemo, Mikelandjela i Celinija, zloglasne^tm pedofile takodje....

 

U srpskoj^tm knjizevnosti pukao je, politicki i ideoloski, ali i nesporno kolaboracionisticki, 1 Krakov, kod Francuza je Monterlan skoro pa zaglavio po istom pitanju, Hamsuna vadi izlapelost, ali...

 

Sve u svemu, bice da je jos ponajbolje manuti se kopanja po biografijama, pogotovo sa sve prisutnijom tendencijom mladjahnih istoricara  da iskopavaju biografske pikanterije i - citati, citati i samo citati...   

 

[Sandens]

 

[Klara]

^

 

Kad su pisci bili diplomate

[Klara]

Yehuda Amichai

 

Quick and bitter

 

The end was quick and bitter.
Slow and sweet was the time between us,
slow and sweet were the nights
when my hands did not touch one another in despair

but in the love of your body which came
between them.

And when I entered into you
it seemed then that great happiness
could be measured with precision
of sharp pain. Quick and bitter.

Slow and sweet were the nights.
Now is bitter and grinding as sand —
"Let's be sensible" and similiar curses.

And as we stray further from love
we multiply the words,
words and sentences so long and orderly.
Had we remained together
we could have become a silence.

[Klara]

Pokušavam pronaći mjesto kojem pripadam.

Dočekujem četrdeseto po redu proljeće.

Obuzima me dosada, malodušnost.

Drhtim svakodnevno, osjećam strah, neobjašnjiv.

Gulim naranče, to jedino zimsko sunce i nadam se dobrom zdravlju.

Nadam se da ću se jednom pošteno naspavati,

ustati kao oličenje nove slobode, hrabar, umiven.

 

Sanjam more, sol i brod.

Grizem meso. Ujedam vlastitu ruku.

Nema me nigdje osim u tebi.

Taman sam kao zatvoren dlan.

Presađujem stare ljubavi u baštu iza moje kuće.

ali ništa ne izrasta, u mojoj glavi

velika smokva još uvijek baca sjenu na moje djetinjstvo.

Ovdje nedostaje sunca za moje cvijeće.

Ipak sam rijeka i pokušavam pronaći grad za sebe.

Jednom da propnem konje mostove okrenute nebu.

 

Pamtim grudnim košem.

Čupkam travke i stišćem cigaretu.

Posmatram proljeće u oku mog psa.

Izaziva me na igru.

Porađam dijete koje izlazi na livadu,

gazi cvijeće i uzima štap koji baca prema krošnjama.

Dijete i pas su savršenstvo.

Negdje mora postojati mjesto za našu igru.

 

Marko Tomaš

[Sandens]

Sometimes I think maybe we'll patch it all up
Like a favourite pair of jeans that you won't give up on
And I hope maybe one of these arguments we'll make up
And start again like when we started this up
Back when everything was fresh
And every moment a blessing
I'd laugh at all of your jokes
You'd listen to my suggestions
One mind, one soul,
With common destination
Now we can't help but fight over the directions.

[Klara]

Ne svetli ništa ni u kući,

ne svetli ni na sokaku,

neko s nekim o tvojoj sudbini razgovara u mraku.

Spoiler

Uzalud čekaš, digavši

očajno lice iz šaka.

Ne vide im se ni lica, ni imena,

ni reči im se ne čuju

od mraka.

 

Nemaš pojma šta se dešava,

ti nisi u tom kolu;

a to je tvoja glava

među njima

na stolu.

 

Ne znaš da l će ti glavu na panj,

il će te s lađe, u džaku.

Ti znaš samo toliko,

da se to radi

u mraku.

 

Odmiče noć, a ti čekaš

da ti se presuda javi.

Tebe ne zovu na razgovor,

a sude

o tvojoj glavi.

 

Crne u dovratku čekaju te čalme,

crne rukavice pretresaju ti stan.

Niko ti neće reći zašto moraš

da digneš kosu i nasloniš obraz 

na panj.

 

Soba se dimi od kafa i od lula.

Tvoja glava, il ruka, šta je sad palo na vagu?

Ne znaš, ne vidiš, ne čuješ,

sve se to radi

u mraku.

 

Ljubomir Simović

[Klara]

Jeste, dođu meni moje lude bubice,

jeste salete me neke crne ulice,

al' zato ćeš ti kao stara kučka

skapati jednom posle dobrog ručka.

Jeste, pošašave kadkad moji damari,
jeste spopadnu me užasi i darmari,
al' ti si za mene pročitana knjiga
i ko te sad čita baš je mene briga.

Jeste, mnogi pamte moje pijane zore,
jeste o meni se priča sve najgore,
al' tebe više do jutra ne čeka
pesnik koji te za noć voleo dva veka.

Jeste, mene će anđeli od prakse
po nalogu zvezda zauvek da uhapse,
al' tvoje srce biva sve lihtije
i život ti se menja u pihtije.

Jeste, jesam širio laži kao gubu,
jesu mene mrtvog videli u klubu,
al' kao i uvek kad god sam to hteo
čim je svanulo - ja sam oživeo.

Sad u šumskoj kući zbratimljen sa šumom
poručujem trista čajeva sa rumom
al' to je samo slučajno (onako),
jeste,
to je zato da ne bih zaplak'o.

I moram ti reći, već šenulim umom,

dobra stvar ti čajevi sa rumom!

Još

da si ti tu,

zveri

moja

davna,

bila bi to čajanka

nepojmljiva

slavna!

[Klara]

Langston Hughes (1902-1967)

 

Tired

 

I am so tired of waiting,
aren't you,
for the world to become good
and beautiful and kind.
Let us take a knife
and cut the world in two-
and see what worms are eating
at the rind.

 

 

Suicide's note

 

The calm,
cool face of the river
asked me for a kiss.

[Klara]

Bili smo deca radosti i nade,
gde ćemo kada je radost otišla?
Nas pamte ulice i drugovi mrtvi.
Ja sanjam kako te držim za ruku;
došli su zli dani, rodili besnu decu
i svaki dan je težak kao nisko nebo.

Čekaj me, sačuvaj krevet za mene,
čekaj me, sačuvaj tanjir za mene,
čekaj me i znaj da se sećam,
čekaj me i znaj da te sanjam.
Tvoje tanke mlade ruke kao
kora od breze, kao prva trava,
tvoje usne što se smeju i tvoj glas.

Nisam znao da će da prođe,
mislio sam večno će da traje.
Nisam ti bio dobar kao što si meni ti,
nisam zastao i disao i gledao, sada samo
pitam i plačem i smejem se, čekam.
Čekaj me i znaj da se sećam,
čekaj me i sačuvaj krevet za mene,
da u njemu spavam kao dete što sam bio
u nekom drugom svetu.
Ovaj nije za mene.

Milena Marković 

 

(Deca radosti)

 

[Boksi]

Milena je jedno predivno stvorenje 

[Klara]

(...)

Bože, daj meni sirotom rabu da jednom zaćutim,
naočigled sveta iz dana u dan trunem ko biljka,
ne dam se, ne dam, nije moja kosa za buket bosiljka,
odveć je rano.
Neću, eto daj meni, svevišnji, da verujem svima,
da se smejem, da mi je jednako sa svim i bez svega.
Bojim se, bojim onog snega nad Panonijom što se svija.

O, crnom meni, ko li će to moje slutnje razbistriti,
ko me razumeti
ko me zavoleti
ko me preboleti.

 

Pero Zubac