Jump to content
IGNORED

Trump - hoće li biti impeachment ili 8 godina drugačijeg predsednikovanja?


radisa

Recommended Posts

1 hour ago, Milošica said:

Ti stvarno misliš da SPC ima uticaj na državna pitanja?

 

Bolje bi bilo da ima, inace ne znam kako pravdaju svu onu kintu koja im se rkne iz budzeta

Link to comment

 

Trump Speaks Out on Jazz

Well, we know they were playing jazz at those wild parties the Muslim people held when the Towers came down. Jersey City is a hotbed of jazz. WBGO is there, another public radio station spreading bad music and lies about America.

 

“I think jazz is mostly noise, and the liberals can have it. Jazz is like Mexican music; the people who make it are losers. Drunks, dope fiends and jail birds. Some of them, I guess, are good people. Gov. John Kasich, that great debater, likes Christian music. What a phony. I’ll bring back the expression “Merry Christmas” that you don’t hear anymore.

 

Something really dangerous is going on: ISIS is now moving into jazz. They want to infiltrate America that way. They don’t know that nobody much listens to jazz anymore. My experience in business and real estate could bring jazz back to life, you know. Teach ’em a little about marketing and making music deals.

 

“Jazz people are stupid, terrible negotiators. If I’m president, within six months I’ll make a deal between the Israelis and the Palestinians, OK? You better believe I can get these dumb musicians better deals on iTunes and Pandora. Like with ISIS, we have to attack much stronger. We have to be more vigilant. We have to be much tougher. We have to be much smarter.

 

 

 

George Wein: A Great Day in Washington

 

spacer.png

 

I had been to the White House once before in 1969, during the first year of the Nixon administration. The occasion was a celebration of Duke Ellington’s 70th birthday. Richard Nixon presided over the event, and awarded Ellington with the Presidential Medal of Freedom. Down Beat would later attest that this was “the most popular thing he ever did in a public career spanning 30 years.”

 

That may not have been an exaggeration; the Ellington party was a classic night. Despite my lifelong liberalism, I found myself standing in line to shake President Nixon’s outstretched hand. Say what you will about his politics: Richard Nixon knew how to throw a party. The wine, whiskey and food were plentiful. The musicians in attendance took part in a joyously informal jam session. Televised footage of the event includes a shot of me playing the piano next to Willie “The Lion” Smith. And although Nixon excused himself from the celebration shortly after dinner, he left the rest of us there to enjoy ourselves. We stayed until the early-morning hours.

 

...

 

We kept in close touch with Ms. Poston, taking several more trips to Washington to map out every aspect of the afternoon. This was not going to be an indoor party, like the Ellington birthday tribute of 1969. It was to be a full-fledged outdoor concert, with almost all of the technical demands of a festival performance. There would be no tent; Ms. Poston was firm on this point. In case of rain, there was a backup plan that involved moving the function indoors and trimming the guest list.

 

The weekend of the White House jazz festival turned out to be a rather important time for the president. That Saturday, June 17, he signed a treaty promising the return of the Panama Canal to Panama in the year 2000. He returned to Washington early Sunday morning, and immediately went to sleep.

 

That afternoon, I gathered the musicians on the South Lawn to run down the program. It was a remarkable assembly. Benny Carter next to Ron Carter. Clark Terry alongside Chick Corea. Sonny Rollins, Stan Getz, Zoot Sims, Illinois Jacquet-all in one place. Some of the artists were going to play together in groups; others would play solo. My biggest concern was time. I had been instructed to restrict the affair to two hours. In order to meet this demand, I had to impose time limits. After some quick calculations, I had it figured out. Solo artists would get five minutes apiece. Ensembles would get eight minutes. Asking Cecil Taylor to play for only five minutes was not easy. But he, and everyone else, cooperated without complaint, although Eubie Blake, who would have been happy to play all night, did grumble good-naturedly.

 

At three o’clock, to our surprise, we were joined by a shirt-sleeved Jimmy Carter, with a White House photographer in tow. Not only did he stop to pose with every musician, he had words for each of them. Jimmy Carter had listened to New Orleans jazz radio broadcasts during his childhood, and had visited Greenwich Village as a young naval officer in the 1940s. “I saw you in a club in New York more than 20 years ago,” he said to one musician. “You came to Atlanta once, and I saw you there,” he said to another. To players he had never seen before, he said, “I haven’t heard you yet, but I’m really looking forward to hearing you today.” He didn’t jive anybody. Within 10 days of the event’s conclusion, every musician had received his or her autographed photo with the president.

 

A buffet-including jambalaya and pecan pie-was served outdoors, with rousing accompanying music by New Orleans’ Young Tuxedo Brass Band. It was a bright, muggy, sunny day, with temperatures hovering around 90 degrees. But the 400 guests in attendance remained in high spirits.

 

President Carter ushered in the musical portion of the day with a heartfelt speech about the role of jazz in his own life and in America’s cultural history. He characterized jazz itself as “vivid, alive, aggressive, innovative on the one hand; and the severest form of self-discipline on the other. Never compromising quality as the human spirit bursts forward in an expression of song.”

 

...

 

After this group, I stepped on stage to make a short announcement. Thanks to taped broadcast recordings of the event, my spontaneous address has been preserved. “There’s one more thing I want to do here. Ladies and gentlemen, I want to ask you to acknowledge a man in the audience. He’s one of the greatest musicians of our generation. He’s a man whose courage and strength is only exceeded by his talent and creativity. He’s sitting over here-ladies and gentlemen, I want you to stand up for this one. Because I want you to give as great a round of applause as he’s ever had in his life-for Charlie Mingus, ladies and gentlemen!”

 

President Carter walked over to the front row, where Mingus was sitting in a wheelchair, and embraced him. Charles Mingus had recently had a stroke. He also had advanced amyotrophic lateral sclerosis-Lou Gehrig’s disease-and his condition had been getting progressively worse. At this point, he was almost totally paralyzed. I had taken special care to see that he had everything he needed. Still, it was wholly incongruous to see Mingus-a man who seemed to have been in perpetual, furious motion all his life-so immobilized. As President Carter leaned over and spoke to him, Mingus broke down and started to cry. Tears streamed down his face. The audience, on their feet, applauded him: his courage, his brilliance. For me, it was a spiritual moment. My voice quavering, I spoke. “C’mon Mingus, stand up, will you? God bless you, Charlie Mingus.” It was as if I was praying aloud. At that moment, perhaps, I believed that these people who stood and cheered, might have the power to restore a man’s strength; to bring him out of that chair. For many of us, it was the last time we would see him.

 

spacer.png

 

 

 

 

 

Global Flavors and Asides to Obamas at White House Jazz Gala

 

A few songs into the fifth International Jazz Day All-Star Global Concert, on the South Lawn of the White House on Friday night, a pointedly multicultural coalition took the stage. Chucho Valdés on piano and Paquito D’Rivera on clarinet formed an eminent Cuban contingent. India had an ambassador in the tabla master Zakir Hussain. West Africa was represented by the Beninese guitarist Lionel Loueke, while Australia’s envoy was the trumpeter James Morrison. On bass was Ben Williams, from the Michigan Park neighborhood here.

They played “Con Poco Coco,” a descarga recorded in the early 1950s by Mr. Valdés’s father, Bebo. Beyond that, this virtuoso assembly embodied a central ideal behind the concert, an edited version of which was broadcast on ABC on Saturday night and will be streaming on jazzday.com for the rest of this month. As the centerpiece of International Jazz Day — presented by Unesco, the United Nations Educational, Scientific and Cultural Organization — the event was a show of musical kinship across every kind of border.

At the same time, it was a gala jazz concert at the White House, only the third of its kind: For precedent, you would have to look back to the administrations of Jimmy Carter (in 1978) and Bill Clinton (in 1993). And it had all due pageantry and production value, befitting the official stature of a music that President Obama characterized, in his welcoming remarks, as “driven by an unmistakably American spirit.”

He added: “It is, in so many ways, the story of our nation’s progress: Born out of the struggle of African-Americans yearning for freedom. Forged in a crucible of cultures — a product of the diversity that would forever define our nation’s greatness.” He put no particular emphasis on the word “diversity,” but it rang through the program, which featured not only a preponderance of jazz artists but also Aretha Franklin, Buddy Guy and Sting.

 

Herbie Hancock — the pianist, Unesco good-will ambassador and chairman of the Thelonious Monk Institute of Jazz, the lead organization behind the event — cropped up a handful of times in the show, typically as an accompanist or a catalyst. (The musical director was John Beasley; the producer was Michelle Day.) Mr. Hancock was part of the blue-chip accompaniment for Sting, who brought sinewy composure to his jazz-influenced song “Sister Moon.” Later Mr. Hancock led an impromptu-feeling memorial tribute to Prince, a medley that briefly featured the rapper Rapsody and culminated, stirringly, in Ms. Franklin’s leading a singalong of “Purple Rain.”

The presumed taste of a network television audience could have played some role in the heavy quotient of vocalists. Ms. Franklin opened the concert in magisterial yet low-key form, giving Leon Russell’s “A Song for You” the flickering rubato and somber purpose of an offertory. (By “you” she seemed to mean President Obama and the first lady, Michelle Obama; “I will be sad to see you go,” she declared before starting into the song.)

The jazz singers mostly tackled standards from their working repertory, delivering quick distillations of their personae: regal and exhortative for Dianne Reeves; cool yet come-hither for Diana Krall; jittery but suave for Jamie Cullum; and wily and pliable for Al Jarreau. Kurt Elling and Dee Dee Bridgewater, who share a crackling brand of showmanship, traded verses on the bedrock blues “St. James Infirmary,” in a version that began with a fanfare by the United States Army Herald Trumpets and included a smartly blaring solo by Trombone Shorty.

...

A few moments seemed conceived with the president and first lady in mind. Mr. Guy, one of a handful of artists who had already made at least one indelible appearance at the White House, hungrily tore apart “Meet Me in Chicago,” as if to hint not only at the Obama family’s past but also its possible future. And Hugh Masekela, the South African fluegelhorn player, performed “Bring Him Back Home (Nelson Mandela),” a defiant, exuberant cry of protest for one of the president’s acknowledged heroes. The power of that gesture, in this setting, hasn’t ebbed.

But Mr. Masekela also underscored the concert’s conviction — articulated at one point by Irina Bokova, Unesco’s director-general — that jazz is now a global art. It’s a departure from the rhetoric that typically surrounds any mingling of jazz and state, a parable of democracy and American exceptionalism. Despite its nods to the past and concessions to popular taste, this was a concert less concerned with the conditions that made jazz possible and more interested in what jazz’s influence and example might yet make possible today.

 

 

Share & Enjoy

 

Link to comment
8 hours ago, Ivo Petović said:

 

Zato što je USofA i NY, Boston i SF, isto koliko i Tulsa ili Monrovil u Alabami. Ali, uopšte se ne radi o tome. Uostalom, Džeferson je pre 220 godina odvojio crkvu i državu, dok je u Engleskoj i dalje šef crkve kraljica baba. Ovde je išla reč o broju ljudi koji zaista veruju u kreacionizam, isceljenja, Nojevu barku i sve ostalo. Ili npr broj ljudi kojima odnos prema religiji ili bogu igra ogromnu ulogu u životu uključujući i glasanje na izborima. Ili broju ljudi koji kupuju karte za Beni Fina i ostale prevarante.

 

btw, ne znam kakve veze Srbija ima sa ovim, pričali smo o USofA ravnozemljašima. Jedina stvar zbog koje ti pominješ Srbiju je da bi se lično osetio superiornim, a to je onako, podjednako i glupavo i detinjasto na svim nivoima.

Jedini razlog zasto spominjem Srbiju je taj sto je arheolog1981 iz clanka koji spominje stav svestenog lica, koji btw po difoltu - bilo gde da se nalazi - MORA da veruje u kreacionizam, Nojevu barku, ravnu zemlju i ostala čudesa, zaključuje da ljudi koji veruju u to ima disproporcionalno više u Americi nego bilo gde u svetu, a ti mu terciraš sa “dobro možda ima više u Saudijskoj Arabiji”. Ja vam samo dajem na uvid da kreacionisti i ljubitelji Nojeve barke imaju daleko veći uticaj na društvo u Srbiji nego u Americi, a ako i dalje ne veruješ u to, pročitaj članak u linku koji sam ostavio Milosici.

Link to comment
31 minutes ago, ObiW said:

Ti si prespavao odlazak Vučića na Sabor Srpske pravoslavne crkve, i njegov napad na episkopa koji se nije slagao sa Vučićem u vezi Kosova? Evo ti da obnoviš gradivo:

 

To je valjda uticaj države na crkvena pitanja, a ne vice versa.

 

Svi srpski državnici vole da se uslikaju sa mantijašima, ali malo koji ih zaista šljivi.

 

(Jedan je Dr. Voja od čije se vreline za spcom zapalio Hilandar...)

Link to comment
1 hour ago, ObiW said:

Ti si prespavao odlazak Vučića na Sabor Srpske pravoslavne crkve, i njegov napad na episkopa koji se nije slagao sa Vučićem u vezi Kosova? Evo ti da obnoviš gradivo:

 

https://kossev.info/episkop-grigorije-vucic-na-saboru-nije-izneo-plan-napadi-na-episkopa-teodosija/

 

 

 

Ma to je tipična njegova predstava i ovo što Vini kaže, eventualno mešanje države u crkvena pitanja. Inače niko crkvu ne zarezuje ni 2%.

Link to comment
1 hour ago, ObiW said:

Jedini razlog zasto spominjem Srbiju je taj sto je arheolog1981 iz clanka koji spominje stav svestenog lica, koji btw po difoltu - bilo gde da se nalazi - MORA da veruje u kreacionizam, Nojevu barku, ravnu zemlju i ostala čudesa, zaključuje da ljudi koji veruju u to ima disproporcionalno više u Americi nego bilo gde u svetu, a ti mu terciraš sa “dobro možda ima više u Saudijskoj Arabiji”. Ja vam samo dajem na uvid da kreacionisti i ljubitelji Nojeve barke imaju daleko veći uticaj na društvo u Srbiji nego u Americi, a ako i dalje ne veruješ u to, pročitaj članak u linku koji sam ostavio Milosici.

Ovaj, ni Pravoslavna, ni Katolička crkva ne veruju u kreacionizam (u modernom svetlu te reči, u kom je i upotrebljena u pitanju) i ravnu zemlju...

 

Katolička crkva prihvati evoluciju i veliki prasak (Papa Pije XII i Papa Jovan Pavle II su se poprilično nedvosmisleno izjasnili o tome)... U pravoslavlju se, među teolozima i u vrhu crkve kreacionizam smatra izmišljotinom protestantskih sekti... Pravoslavan crkva poprilično poštuje nauku, koja se ne petlja previše u crkvena tumačenja, a i veliki prasak i evolucija su van njenog dometa i želje da se tumači... Naravno, imaš po kog budalu, okao onog što je navraćao ovde i pretio, ali, on je, gle čuda, izbačen iz pravoslavne crkve (ako se dobro sećam)...

 

Ima ovde lep teksto o postajanju iz ugla pravoslavne crkve...

 

http://bioloska.blogspot.com/2015/01/kreacionizam-evolucija-pravoslavni-casopis-teolog.html

 

Dakle, nije da baš svi popovi veruju u kreacionizam i ravnu zemlju... Biće do toga da je takvih više u USA nego u Evropi...

Link to comment

Tramp i Melanija poziraju sa širokim osmesima i podignutim palcem sa povređenom hispano bebom čiji su roditelji poginuli (uz još 20 osoba) pokušavajući da je zaštite koji dan ranije od pucnjave prilikom terorističkog napada belog teroriste koji se protivi imigraciji pre svega latinosa u Walmartu u El Pasu. Terorista se posle napada predao policiji.

 

JrJ21Y7.jpg

Edited by vememah
Link to comment
11 hours ago, Ivo Petović said:

 

Ne duže od 10 dana u kontinuitetu...i nisam primirisao Tulsi ili Monrovilu. Što pitaš?

Много самоуверено причаш о стварима о којима појма немаш. Занимало ме да ли има барем грам озбиљног искуствао у твом надобудном лупетању.

Link to comment
54 minutes ago, porucnik vasic said:

Много самоуверено причаш о стварима о којима појма немаш. Занимало ме да ли има барем грам озбиљног искуствао у твом надобудном лупетању.

 

Stvarno sam se trudio da izbegavam tebe i tvoje nadobudne fašovske onelinere (bezobrazluk je da neko poput tebe priča o nadobudnosti), ...od sad ću ti se malo nakačiti na vrat i jebati te u (ne)zdrav mozak za svaki tvoj nadobudni oneliner.

 

Ali, najjače da se retardinjo u 21. veku poziva na iskustvo života negde kako bi pričao o nekim stvarima, a Karl Maj pre skoro 200 godina pisao Vinetua bez da je kročio na američko tle :)

Link to comment
3 hours ago, ObiW said:

Jedini razlog zasto spominjem Srbiju je taj sto je arheolog1981 iz clanka koji spominje stav svestenog lica, koji btw po difoltu - bilo gde da se nalazi - MORA da veruje u kreacionizam, Nojevu barku, ravnu zemlju i ostala čudesa, zaključuje da ljudi koji veruju u to ima disproporcionalno više u Americi nego bilo gde u svetu, a ti mu terciraš sa “dobro možda ima više u Saudijskoj Arabiji”. Ja vam samo dajem na uvid da kreacionisti i ljubitelji Nojeve barke imaju daleko veći uticaj na društvo u Srbiji nego u Americi, a ako i dalje ne veruješ u to, pročitaj članak u linku koji sam ostavio Milosici.

 

Saudijska Arabija je, naravno, zajebancija.

 

btw, u Srbiji iskrenih vernika nema više od par procenata, 10% maksimum. Sve ostalo je papazjanija i bućkuriš. Uticaj crkve nije nulti (koliko bih ja voleo da bude), ali se definitivno precenjuje.

 

Sa druge strane uticaj 80+ miliona Evangelista u USA je sve samo ne mali.  Svaki prajmariji se vode bitke mešu republikancima ko će više da im se učipi.  Jbt, Ted Kruz u debati na prajmariju 2016.g. priča kako ga je posetio bog u snu i rekao mu šta da radi (i to radi svesno kako bi dobio glasove). Ovde bi na račun nekog takvog smišljali viceve.

Link to comment
2 hours ago, radisa said:

Ovaj, ni Pravoslavna, ni Katolička crkva ne veruju u kreacionizam (u modernom svetlu te reči, u kom je i upotrebljena u pitanju) i ravnu zemlju...

 

Katolička crkva prihvati evoluciju i veliki prasak (Papa Pije XII i Papa Jovan Pavle II su se poprilično nedvosmisleno izjasnili o tome)... U pravoslavlju se, među teolozima i u vrhu crkve kreacionizam smatra izmišljotinom protestantskih sekti... Pravoslavan crkva poprilično poštuje nauku, koja se ne petlja previše u crkvena tumačenja, a i veliki prasak i evolucija su van njenog dometa i želje da se tumači... Naravno, imaš po kog budalu, okao onog što je navraćao ovde i pretio, ali, on je, gle čuda, izbačen iz pravoslavne crkve (ako se dobro sećam)...

 

Ima ovde lep teksto o postajanju iz ugla pravoslavne crkve...

 

http://bioloska.blogspot.com/2015/01/kreacionizam-evolucija-pravoslavni-casopis-teolog.html

 

Dakle, nije da baš svi popovi veruju u kreacionizam i ravnu zemlju... Biće do toga da je takvih više u USA nego u Evropi...

Ovaj, Adam i Eva su izašli iz raja. Bog je stvorio Evu od Adamovog rebra. Imali su 3 sina (i nijednu ćerku) a od njih smo svi mi nastali (3 muškarca se razmnožila bez žene, wtf). Piše u Bibliji. To nije kreacionizam?  Pitaj bilo kog popa, katoličkog ili pravoslavnog svejedno, šta u Bibliji nije istina, i vidi da li ćeš da nadješ jednog koji neće reći “sve je istina”.  

Link to comment

Imaš koliko hoćeš non-literal exegesis varijanti, npr. kod kalvinista od kojih je tvoja transatlantska branša verski zatucanih u značajnoj meri potekla.

 

Ali slobodno nastavi da trubiš kako je ceo svet podjednako zatucan, ako ti je tako lakše da podneseš situaciju :sad: 

Link to comment
20 minutes ago, Ivo Petović said:

 

Saudijska Arabija je, naravno, zajebancija.

 

btw, u Srbiji iskrenih vernika nema više od par procenata, 10% maksimum. Sve ostalo je papazjanija i bućkuriš. Uticaj crkve nije nulti (koliko bih ja voleo da bude), ali se definitivno precenjuje.

 

Sa druge strane uticaj 80+ miliona Evangelista u USA je sve samo ne mali.  Svaki prajmariji se vode bitke mešu republikancima ko će više da im se učipi....

E ovo bih hteo da prokomentarišem: u Srbiji ima 10% vernika, ali 90% Srba uredno slave slavu i zovu popa u kuću da obavi ritual. Moj zaključak je da Srbi ne veruju u Boga, ali veruju u Crkvu. Zašto? Jer je to jedini element koji povezuje Srbe u ex-YU. Jezik to svakako nije, jer srpski koji se govori u Bosni ima više sličnosti sa bosanskim nego sa srpskim u Srbiji.

 

I onda dolazimo do toga da, iako 90% Srba nisu religiozni, svaki kandidat za predsednika Srbije u svojoj biografiji naglašava da je pravoslavac. Ergo, čepi se pravoslavnoj crkvi jer zna da to raju uzbudjuje. Što nije daleko od republikanaca koji se čepe evangelistima.

Edited by ObiW
Link to comment
4 minutes ago, Weenie Pooh said:

Imaš koliko hoćeš non-literal exegesis varijanti, npr. kod kalvinista od kojih je tvoja transatlantska branša verski zatucanih u značajnoj meri potekla.

 

Ima li ih kod pravoslavaca? Katolika? Jel ima neko da je čuo u našoj, srpskoj crkvi da je pop rekao da nismo postali od Adama i Eve nego od majmuna?

Link to comment
×
×
  • Create New...