Jump to content
IGNORED

Globalno zagrevanje


iDemo

Recommended Posts

Posted

The Carbon Footprint of Indoor Cannabis Production
 

"The analysis performed in this study finds that indoor Cannabis production results in energy expenditures of $6 billion each year--6-times that of the entire U.S. pharmaceutical industry--with electricity use equivalent to that of 2 million average U.S. homes. This corresponds to 1% of national electricity consumption or 2% of that in households. The yearly greenhouse-gas pollution (carbon dioxide, CO2 ) from the electricity plus associated transportation fuels equals that of 3 million cars. Energy costs constitute a quarter of wholesale value."
 
"From the perspective of individual consumers, a single Cannabis cigarette represents about 10 pounds of CO2 emissions,* an amount equal to running a 100-watt light bulb for 75 hours with average U.S. electricity (or 135 hours on California’s cleaner grid). Each four-by-four-foot production module doubles the electricity use of an average U.S. home and triples that of an average California home. The added electricity use is equivalent to running about 90 refrigerators. Processed Cannabis results in 4,600-times its weight in CO2 emissions. For off-grid production, it requires 70 gallons of diesel fuel to produce one indoor Cannabis plant, or 140 gallons with smaller, less-efficient gasoline generators."
 
*1 Joint = 10 pounds of Co2.... I feel warmer already.

  • 1 month later...
  • 1 month later...
Posted
The Suicide of Capitalism

 

Most readers of these pages are familiar with the mountain of data dealing with global warming/climate change and its increasingly negative projected outcomes. As the cited article by Justin Gillis says: "Failure to reduce emissions, the group of scientists and other experts found, could threaten society with food shortages, refugee crises, the flooding of major cities and entire island nations, mass extinction of plants and animals, and a climate so drastically altered it might become dangerous for people to work or play outside during the hottest times of the year."

 

Currently, 2100 has been cited as the "tipping point" year, if no major policy changes in terms of carbon (to say nothing of methane) emissions are undertaken. However, a recent projection by the organization Green Physicistsmoves the "tipping point" year up to 2050. By then they estimate that: atmospheric carbon dioxide levels will have risen to twice the pre-industrial level; the global average surface temperature of our planet will have increased 2.5 degrees Centigrade [the current projected "tipping point" for irreversible catastrophe is 2.6 Deg. C.]; the temperature rise in the Arctic has been about twice that of the global mean, so that the permafrost has been melting rapidly, with the release of enormous quantities of methane (which adds to the global warming effect of CO2); the Greenland ice sheet will be virtually gone, with a likely resulting sea level rise of more (39"); and so on and so forth

 

.

  • 1 month later...
Posted

 

There are a couple of questions I want to close with, actually from our latest book, Power SystemsI ask you, “You’ve got grandchildren. What kind of world do you see them inheriting?”

 

The world that we’re creating for our grandchildren is grim. The major concern ought to be the one that was brought up in New York at the September 21 march. A couple hundred thousand people marched in New York calling for some serious action on global warming.

 

This is no joke. This is the first time in the history of the human species that we have to make decisions which will determine whether there will be decent survival for our grandchildren. That’s never happened before. Already we have made decisions which are wiping out species around the world at a phenomenal level.

 

The level of species destruction in the world today is about at the level of sixty-five million years ago, when a huge asteroid hit the earth and had horrifying ecological effects. It ended the age of the dinosaurs; they were wiped out. It kind of left a little opening for small mammals, who began to develop, and ultimately us. The same thing is happening now, except that we’re the asteroid. What we’re doing to the environment is already creating conditions like those of sixty-five million years ago. Human civilization is tottering at the edge of this. The picture doesn’t look pretty.

 

So September 21, the day of the march, which was a very positive development, an indication that you can do things, it’s not a foregone conclusion that we’re going to wipe everything out, that same day one of the major international monitoring scientific agencies presented the data on greenhouse emissions for the latest year on record, 2013. They reached record levels: they went up over 2 percent beyond the preceding year. For the US they went up even higher, almost 3 percent.

 

The Journal of the American Medical Association came out with a study the same day looking at the number of super hot days that are predicted for New York over the next couple of decades, super hot meaning over ninety. They predicted it will triple for New York, and much worse effects farther south. This is all going along with predicted sea-level rise, which is going to put a lot of Boston under water. Let alone the Bangladesh coastal plan, where hundreds of millions of people live, will be wiped out.

 

All of this is imminent. And at this very moment the logic of our institutions is driving it forward. So Exxon Mobil, which is the biggest energy producer, has announced — and you can’t really criticize them for it; this is the nature of the state capitalist system, its logic — that they are going to direct all of their efforts to lifting fossil fuels, because that’s profitable. In effect, that’s exactly what they should be doing, given the institutional framework. They’re supposed to make profits. And if that wipes out the possibility of a decent life for the grandchildren, it’s not their problem.

 

Chevron, another big energy corporation, had a small sustainable program, mostly for PR reasons, but it was doing reasonably well, it was actually profitable. They just closed it down because fossil fuels are so much more profitable.

 

In the US by now there’s drilling all over the place. But there’s one place where it has been somewhat limited, federal lands. Energy lobbies are complaining bitterly that Obama has cut back access to federal lands. The Department of Interior just came out with the statistics. It’s the opposite. The oil drilling on federal lands has steadily increased under Obama. What has decreased is offshore drilling.

 

But that’s a reaction to the BP disaster in the Gulf of Mexico. Right after that disaster, the immediate reaction was to back off. Even the energy companies backed off from deep-sea drilling. The lobbies are just pulling these things together. If you look at the onshore drilling, it’s just going up. There are very few brakes on this. These tendencies are pretty dangerous, and you can predict what kind of world there will be for your grandchildren.

 

The World of Our Grandchildren

 

 

 

A report launched at the conference presented a poll according to which more than 8 percent of those asked, and more than 90 percent in some regions, thought there was a leadership crisis in the world today. As long as elected leaders hesitate to take those decisions they were elected for, this will remain the case. Masses of people want change for a just world, fueled by clean energy sources. The year 2015 might be remembered as the year in which this leadership crisis was tackled, in which world leaders turned towards a global Energiewende. Four months from now, Chancellor Angela Merkel will welcome Barack Obama and the other Heads of G7 Governments to Germany to discuss future climate and energy policy. I call on Mrs. Merkel to use this unique opportunity. The G7 summit must give the world a vision for a future energy system without nuclear power, without coal power, based 100 percent on renewable energies.

Our Addiction to Fossil Fuels Is a Bridge to Nowhere
  • 1 month later...
  • 6 months later...
Posted

Upravljanje klimatskim kaosom?

 

 

 

 

Agnès Sinaï
 
Pored kompleksnih ekonomskih, političkih i društvenih faktora u izbijanju ratova i drugih sukoba, sve veći utjecaj pripisuje se i snažnim promjenama klimatskih uvjeta. O pogubnim učincima tih promjena, koje su značajnim dijelom rezultat ljudskog djelovanja, počinje se diljem svijeta sistematski promišljati. No uslijed izostanka uspješnog međunarodnog djelovanja s ciljem smanjivanja emisija stakleničkih plinova i ublažavanja posljedica globalnog zatopljenja, perspektiva povećanja tih sukoba najizgledniji je scenarij razvoja događaja

 

Siriju je između 2006. i 2011. godine zadesila najduža suša i najveći gubici uroda zabilježeni još od prvih civilizacija “Plodnog polumjeseca”. Kad se sve zbroji, od 22 milijuna stanovnika koliko je tada imala Sirija, gotovo milijun i pol ih je pogođeno dezertifikacijom,1 što je potaknulo masovne seobe poljoprivrednika i seoskih obitelji u gradove.2 Taj je egzodus pojačao tenzije izazvane valom iračkih izbjeglica nakon američke invazije na Irak 2003. godine. Desetljećima je baasistički režim u Damasku zapostavljao sirijske resurse, subvencionirao poljoprivredne kulture pšenice i pamuka koje trebaju mnogo vode i poticao neučinkovite tehnike navodnjavanja. Pretjerana ispaša i demografski rast dali su svoj obol procesu. Vodni resursi su se između 2002. i 2008. godine prepolovili.

 

Kolaps sirijskog poljoprivrednog sustava proizlazi iz složene igre faktora koja uključuje klimatske promjene, loše upravljanje prirodnim resursima i demografsku dinamiku. Ta “kombinacija ekonomskih, socijalnih, klimatskih i ekoloških promjena nagrizla je društveni ugovor između građana i vlade, ubrzala formiranje oporbenih pokreta i nepovratno naštetila legitimitetu Asadove vlasti”, smatraju Francesco Femia i Caitlin Werrell iz Centra za klimu i sigurnost. Po njima je i za pojavu tzv. Islamske države (ISIS) i njezino širenje na Siriju djelomice odgovorna suša.3 A ta suša nije samo stvar prirodne promjenjivosti klime. Riječ je o anomaliji: “Promjena režima oborina u Siriji povezana je s prosječnim porastom razine mora na istoku Mediterana u kombinaciji sa smanjenjem vlažnosti tla. Za te tendencije nije odgovoran nikakav prirodni uzrok, a suša i zagrijavanje potvrđuju modele posljedica porasta količine stakleničkih plinova”, tvrdi članak objavljen u časopisu Američke akademije znanosti.4

 

Na istoku Kine, tijekom zime 2010.–2011. godine manjak oborina i pješčane oluje, zbog kojih je vlada Wena Jiabaoa odlučila lansirati rakete u nadi da će izazvati kišu, izazvali su niz reperkusija, čak i daleko izvan kineskih granica. Gubitak uroda prisilio je Peking na kupovinu pšenice na međunarodnom tržištu. Nagli rast svjetskih cijena, koji je uslijedio, potaknuo je nezadovoljstvo naroda u Egiptu, glavnom svjetskom uvozniku pšenice, gdje kućanstva više od trećine svojih prihoda troše na hranu. Udvostručenje cijene tone pšenice, koja je sa 157 dolara u lipnju 2010. narasla na 326 dolara u veljači 2011. godine, snažno se osjetilo u toj zemlji koja toliko ovisi o uvozu. Cijena kruha se utrostručila, što je raspirilo nezadovoljstvo naroda autoritarnim režimom predsjednika Hosnija Mubaraka.5

 

U istom je razdoblju usjeve pšenice, soje i kukuruza poharala La Niña, opasni klimatski poremećaj koji je pokrenuo sušu u Argentini i monsunske kiše u Australiji. U članku objavljenom u časopisu Nature, Solomon Hsiang, Kyle Meng i Mark Cane uspostavljaju korelaciju između građanskih ratova i fenomena El Niño Southern Oscillation (ENSO) koji svakih tri do sedam godina izazove stvaranje pojasa tople morske vode uz obale Ekvadora i Perua, kao i okretanje tihooceanskih pasata, a te se pojave povezuju s velikim meteorološkim preokretima na globalnoj razini.6 Hsiang i njegovi kolege smatraju da se vjerojatnost sukoba udvostručuje za trajanja fenomena ENSO. To je prva demonstracija činjenice da stabilnost modernih društava uvelike ovisi o globalnoj klimi.

 

Klimatske promjene su postale “multiplikator prijetnji” i mijenjaju tijek međunarodnih odnosa. Koncept hard security, kao naslijeđe Hladnog rata, sada je zamijenio onaj natural security, koji je predložio Centar za novu američku sigurnost (Center for a New American Security). Taj think tank, formiran 2007. godine, suprotstavlja se klimatskom skepticizmu neokonzervativaca i fokusira na prepoznavanje globalnih prijetnji u nastajanju.7Izvori ekološke nesigurnosti više se ne mogu svesti na čisto egzogene i prirodne elementarne nepogode kao što su erupcije vulkana, cunamiji ili potresi. Ljudske aktivnosti, ubrzavanje proizvodnih ciklusa i njihova globalizacija pridonose destabilizaciji klime. Neologizam “antropocen” označava taj prekomjerni otisak koji industrijska društva ostavljaju na ekološkom sustavu Zemlje.

 

Na Arktiku, gdje bi se led mogao u potpunosti otopiti do kraja stoljeća, i gdje su učinci globalnog zatopljenja dvaput jači nego u drugim područjima, zahtjevi država za novim kopnenim i morskim granicama oživljavaju tenzije među cirkumpolarnim zemljama.8 Rusija, koja stoljećima istražuje Arktik, jedina je nacija s flotom nuklearnih ledolomaca. Jedan od divovskih modela upravo se proizvodi u brodogradilištima Sankt Peterburga i bit će završen 2017. godine.9 Moskva također obnavlja svoju flotu vrlo tihih podmornica četvrte generacije, naoružanih torpedima s nuklearnim bojnim glavama. S američke strane, otvaranje Arktika predstavljeno je ujedno kao velika šansa za trgovinu s Azijom i prilika da se osiguraju novi energetski resursi.10

 

 

Topljenje Arktika nosi svoje sistemske probleme. Promjene u polarnom vrtlogu, to jest val ledenog zraka sa Sjevernog pola, objašnjavaju veliku hladnoću koja se u zimi 2013.–2014. godine obrušila na Sjevernu Ameriku. “Međusobni utjecaj Arktika i globalnog zatopljenja nova je pojava u strateškoj povijesti čovječanstva jer transformira sudar geografije i geofizike u toj regiji u novu i neobičnu silu geofizičke naravi koju nazivamo ‘okolišna sila Arktika’. Ona djeluje na planetarnoj razini, s ogromnim posljedicama”, napominje stručnjak za vojnu strategiju Jean-Michel Valantin.11 Pa ipak, posljednji izvještaj IPCC-a (UN-ovog Međuvladinog panela za klimatske promjene) naglašava da ne postoji stabilna teorija koja bi potvrdila da će na Sjevernom polu doći do oružanih sukoba. Otapanje leda bit će test snage institucija za prekograničnu suradnju u cirkumpolarnom području, poput Arktičkog vijeća. Čini se da su uzroci složeni, nestabilni i evolutivni pa stoga i različita društva u različitoj mjeri osjećaju učinke zatopljenja, ovisno o otpornosti političkih, ekonomskih i socijalnih sistema koji su na snazi.12

 

U knjizi Climate Wars novinar Gwynne Dyer opisuje svijet u kojem se ubrzava globalno zatopljenje, izbjeglice se, izgladnjele sušom i bježeći od podizanja razine oceana, pokušavaju domoći Sjeverne hemisfere, a posljednje zemlje s dovoljno hrane za vlastite potrebe, zemlje na najvišim stupnjevima geografske širine, moraju se čak i nuklearnim oružjem braniti od sve agresivnijih susjeda: susjeda iz južne Europe i obala Mediterana, krajeva koji su postali pustinje.13

 

Produbljivanje klimatske krize

 

Nasuprot globalnom zatopljenju, koje dio znanstvenika naziva i “narušavanjem klime koje je uzrokovano ljudskim djelovanjem” (anthropogenic climate disruption), spominje se geoinžinjering. Riječ je o ideji zaustavljanja globalnog zatopljenja preuzimanjem kontrole nad klimom kroz primjenu svjesne i planske intervencije u klimatski sustav.14 U geoinženjering se ubraja više tehnika razvijenih radi uklanjanja dijela ugljičnog dioksida iz atmosfere (carbon dioxide removal) i regulacije sunčeva zračenja (solar radiation management). Uz primjenu tih tehnika ide i rizik velike destabilizacije društava i ekosistema. Jedna od tehnika je i prskanje sumporom, što znači da se u atmosferu rasprši dovoljno debeo sloj sumpora da se postigne optički efekt zapreke sunčevih zraka i time ohladi Zemljinu atmosferu.

 

No proučavanje vulkanskih erupcija dovelo je klimatologe do zaključka da, iako čestice sumpora doprinose hlađenju atmosfere, one također izazivaju regionalne suše, a pritom također mogu smanjiti proizvodnju energije iz solarnih panela, prouzročiti degradaciju ozonskog omotača i oslabiti globalni hidrogeološki ciklus. “Povrh toga, bez međunarodnih sporazuma koji bi definirali kako i u kojoj mjeri rabiti geoinženjering, tehnike upravljanja sunčevim zračenjem predstavljaju geopolitički rizik. Kako ta tehnologija košta desetke milijardi dolara godišnje, geoinženjering bi mogli preuzeti privatni akteri ili male države koje će djelovati u svoju korist i tako doprinijeti globalnim ili regionalnim sukobima”, upozorava posljednji izvještaj IPCC-a.15

 

Klimatske promjene ne stvaraju samo dodatnu motivaciju za oružane sukobe, nego i nove oblike ratova, ističe pak socijalni psiholog Harald Welzer. Ekstremna nasilnost tih sukoba izlazi iz okvira klasičnih teorija i “uspostavlja prostore djelovanja izvan referentnog okvira u prilično mirnom svijetu zapadne hemisfere nakon Drugog svjetskog rata”.16 Asimetrično ratovanje populacija i ratnih vođa u službi velikih privatnih tvrtki isprepliću se na tržištima nasilja, kojih je zbog globalnog zatopljenja sve više. Neprestani kaos koji u Darfuru u Sudanu traje od 1987. godine ogledni je primjer takve autodestruktivne dinamike koju pogoršava nestabilnost država. Na sjeveru Nigerije degradacija tla poremetila je poljoprivredne i pastirske načine života i utječe na migracijske rute. Više stotina sela je napušteno i migracije koje su uslijedile doprinijele su destabilizaciji regije i pripremile teren za islamistički pokret Boko Haram.

 

Posljednji izvještaj IPCC-a definira pojam “složenog rizika” (compound risk), u kojem višestruki učinci konvergiraju na određenom zemljopisnom području: “Budući da prosječna svjetska temperatura do 2050. može porasti za 2 do 4°C u odnosu na temperature iz 2000. godine, u budućnosti (ako se ništa drugo ne promijeni) postoji mogućnost velikih promjena u shemama međuljudskog nasilja, grupnih sukoba i društvene nestabilnosti”.17 Istraživač Marshall B. Burke sa Sveučilišta Berkeley u Kaliforniji predviđa sa svojim koautorima da bi zbog klimatskih promjena oružani sukobi u subsaharskoj Africi odsad do 2030. godine mogli porasti za 54 posto. Njihova studija nudi prvu sveobuhvatnu evaluaciju potencijalnih učinaka klimatskih promjena na ratove u tom dijelu svijeta. Razjašnjava poveznicu između učestalosti oružanih sukoba, porasta temperatura i smanjenja oborina na temelju IPCC-evih projekcija srednjih vrijednosti porasta temperature za te regije između 2020. i 2039. godine.18

 

Val izbjeglica pred vratima otočića blagostanja, kakav je Europa, mogao bi se tijekom 21. stoljeća nastaviti i povećati. “Danas je na svijetu barem toliko osoba raseljenih zbog degradacije okoliša koliko i raseljenih zbog ratova i nasilja”, tvrdi politički analitičar François Gemenne.19 Ti iseljenici bježe od ratova koji se odvijaju daleko od Zapada. A on im zauzvrat, unatoč svojoj povijesnoj odgovornosti za globalno zatopljenje, odbija priznati status građana: “Osporavanje pojma ‘klimatskih izbjeglica’ znači i osporavanje činjenice da su klimatske promjene oblik progona usmjeren na najranjivije”. Oni su žrtve procesa transformacije Zemlje koji ne mogu kontroliratI

 

  • 5 months later...
Posted (edited)

Jbmt, jedva nađoh temu, a sećam se delova diskusije još od onomad...
 

ta strategija (Lomborga i jos nekih) je takva da treba raditi stvari koje ce doneti dobrobit potpuno nevezano sa time sta se na kraju ustanovi da je bilo "istina" u vezi globalnog zagrevanja/hladjenja/neceg treceg. Znaci, postoji citav sijaset stvari u koje ako se ulozi sada (tj. ulozi u R&D) one ce sasvim pouzdano biti korisne kakva god klima ili uopste situacija da bude za 50 ili 100 godina.

ono o cemu Naomi Klein govori u novoj knjizi (iz trailera: "Forget everything you think you know about global warming. The really inconvenient truth is that it’s not about carbon—it’s about capitalism. The convenient truth is that we can seize this existential crisis to transform our failed economic system and build something radically better.").


Čini se da ima pomaka, čak i relativno brzog (~5-6 godina):

The first area in which we saw remarkable change was ... technology. We began to see that clean technologies, in particular renewable energy technologies, began to drop price and increase in capacity, to the point where today we are already building concentrated solar power plants that have the capacity to power entire cities, to say nothing of the fact of what we are doing on mobility and intelligent buildings. And with this shift in technologies, we were able to begin to understand that there was a shift in the economic equation, because we were able to recognize that yes, there are huge costs to climate change, and yes, there are compounded risks. But there also are economic advantages and intrinsic benefits, because the dissemination of the clean technologies is going to bring us cleaner air, better health, better transportation, more livable cities, more energy security, more energy access to the developing world. In sum, a better world than what we have now.
Christiana Figueres: The inside story of the Paris climate agreement

 
 

Sa druge strane, solarna vrlo pada i gotovo da je pristupačna, zbog proizvodnje u Kini, ali tehnologija nikako ne napreduje željenom brzinom.

 
Čak i ovakva fenserica košta tek nešto preko 20k eura, potpuno te skida sa mreže, a carbon footprint ti je 0.
(Još su ovo Austrijanci, kad kosooka braća rasklope jedan komad, ima da ide na Aliju po 5000 ko alva...)
 
https://www.youtube.com/watch?v=Qw3d9soIeUw
 

Podcast Naomi Oreskes o svojoj knjizi Merchants of Doubt, u stvari o istorijatu odricanja globalnog zagrevanja, vezi istog sa nekim ranijim odricanjima na bazi "nesigurne nauke" (duvanski dim, ozonska rupa, itd.)


Ima i solidan istoimeni dokumentarac po ovoj knjizi.
 
E da, gotovo je i ovo:

Svaki korak koji smanjuje upotrebu fosilnih goriva je dobar korak.
Googlova little box challenge inicijativa da se napravi malogabaritni, a efikasni invertor.

 

Edited by Skyhighatrist
Posted

Mali OT: Super je naleteti na neke starije postove istaknutih članova pre/oko početka krize gde Čomski i Klajn predstavljaju levičarsko-luzersku propagandu, a sad se čitaju i citiraju.  :fantom: . Deluje da prvo svakodnevnica kapitalizma mora nekome da pokaže koliko zaista vredi u stvarnosti pa tek onda da se eventualno pobuni.

Posted

Pa dobro, prija za promenu od buljuka naučenih-rođenih.

Posted

Isto su i spomenuti, samo što naučeno-rođeno veruju ili su verovali u drugi set ideja.

Posted

Koliko ja vidim (a vidim, po forumima sam skoro 2 decenije) vrlo malo ljudi je promenilo svoje stavove u skladu sa prilivom novih informacija i novih životnih iskustava. I njima svaka čast, a ti bi to trebalo da pozdraviš, a ne da se smejuljiš. A ako baš voliš da se smejuljiš, evo ti još materijala. Sad rado citiram i Papu.

 

rara.jpg

Posted

Odgovor na PM, da ne davimo ovde.

  • 4 weeks later...
Posted (edited)

 

 

НАСА: Забрињавајући подаци мерења глобалне температуре
 
недеља, 15.05.2016. у 21:41
Политика

ВАШИНГТОН – Америчка свемирска агенција (НАСА) објавила је забрињавајућу вест да је април ове године најтоплији месец откако се мери температура, као и да је март био најтоплији у последњих 136 година.

Ти подаци показују да је раст глобалне температуре константа, која би свет требало озбиљно да забрине.

Америчка агенција је прошлог месеца упозорила да су октобар, новембар и децембар 2015. и јануар и фебруар ове године оборили рекорде у глобалним температурама и да ће се тај тренд наставити.

Како тврди НАСА у новом извјештају, температура на глобалном нивоу у априлу виша је за 1,1 одсто у односу на мерења од 1951-1980, чиме је април постао шести месец заредом који је премашио раније измерене температуре, наводи Индепендент.

„Ово је заиста велика информација. Тренутно смо у позицији где не знамо како ће се ствари одвијати. Знали смо да Ел Нињо има утицаја, али мислим да нико није очекивао овакав скок”, рекао је метеоролог Ерик Холтхаус, пренео је Индекс.хр.

Он је додао да стручњаци сматрају да је глобална температура у посљедњих годину дана порасла за 25 одсто у односу на мерења из 1880. године.

Гавин Шмит, директор НАСА Института Годард за свемирска истраживања, закључио је да научници већ са сигурношћу могу предвидети да ће 2016. бити најтоплија година икада, преноси Танјуг.

Edited by slow

Create an account or sign in to comment

You need to be a member in order to leave a comment

Create an account

Sign up for a new account in our community. It's easy!

Register a new account

Sign in

Already have an account? Sign in here.

Sign In Now
×
×
  • Create New...