Jump to content

Pogodite autora bez guglanja

Featured Replies

  • Author

Aj da probam ovo

U krajnje ekstremnim slučajevima kakvim obiluju današnji delovi intelektualnog, drugosrbijanskog društva, uočeno je i da „građanska opcija“ paradoksalno postoji ne bi li sprečila razvoj moderne države po uzoru na model članica EU. Ona svoj posao odlično obavlja samo u uslovima sveopšte represije, ali biva sasvim izgubljena kada država počne da se bori za njene legitimne ciljeve i opšti interes, protiv te iste represije građana i krene da radi na etabliranju modernog građanskog društva. Zato jedina životna forma u kojoj ovakva „građanska opcija“ može da funkcioniše kao neprimetno bolestan organizam jeste rudimentarna građanska neposlušnost i ništa više od toga, pa joj nema druge no da takvom stanju s vremena na vreme i teži.

Bio je Ćirjaković skoro.

  • Author

Nice try, ali nije.

Možda još ludji Cvijanović.

  • Author

Sviđa mi se kako razmišljaš, ali - ne. Što je glavna fora, nije čak ni mlako.

Klaić?

Teofil? :unsure:

  • Author
Klaić?
Ne čujem dobro?Bez zajebancije, na koga misliš?

Ištvan Kaić.

  • Author

:0.6:On je. A šta kažeš, original Novi Standard.

Edited by Syme

Komunizam je bio jedino društveno uređenje u istoriji čovečanstva koje je uvedeno dekretom. Naravno da je istorija prepuna oktroisanih državnih uređenja i nametnutih oblika vlasti. Međutim, komunizam je bio znatno više od toga. On je predstavljao nameru da se na osnovu principa, formulisanih i obrazloženih u “naučnom komunizmu”, tj. komunističkoj filozofiji istorije, stvarnost uspostavi, oblikuje i da se njome upravlja. Komunisti su društvu pristupali na isti način na koji konstruktor pristupa izradi nekog velikog projekta. Najpre se izbrišu sve prethodne skice, zašilji olovka, sistematizuju prostorne celine.

Ovo je pametno rečeno. Koštunica/Čavoški?

Ne. Nastavak.

Poređenje je adekvatno, ali cinično. Jer, ono što je u komunističkom projektovanju brisano bili su: tradicija, istorijsko sećanje, ljudske sudbine, narodi. Zašiljena konstruktorska olovka često je imala oblik golog nasilja, a ono što se projektovalo bili su individualni životi, društvo, istorija, ljudski rod.

I dalje mi liči na nekog od njih, da je recimo iz uvoda/predgovora za Stranački pluralizam ili monizam ali ovo sa skicama i šiljenjem olovke je stilska figura koju ne bi upotrebili.Srđa Popović?

  • Author

Peđa Marković možda?

Create an account or sign in to comment