Sinovi kineskog zmaja

[Redoran]

Najava da će strani državljani patrolirati Srbijom kao policajci ne da znači nešto, nego predstavlja bombu godine pa kakva god dileja da je to izgovorila. Nije se sigurno zbunio pa to pomešao sa nekom međuvladinom komisijom ili zajedničkim naučnoistraživačkim radom. "Zajedničke policijske patrole" su veoma jasan termin, to se ne odvaljuje tek tako.

[Zis]

A dajte, previše ste ozbiljni, radi se samo o nekakvom (turističkom?) marketingu, tako u CRO već desetak godina ljeti u gradovima na moru & Zagrebu patroliraju policajci iz raznih europskih zemalja (među njima i policija iz Srbije), od prošle godine iz Kine a ove i iz Koreje. Turisti oduševljeni  

 

Pula, 16 stranih policajaca iz sedam zemalja

 

ovo ljeto cuvat ce-nas i kineski policajci

Edited August 4, 2019 by Zis

[Redoran]

Ako su turisti merilo onda bi Beogradom pre svega trebalo da špartaju izraelski i turski policajci, pa tek onda kineski (da intervenišu kada se prethodno navedeni pokolju među sobom). Osim toga, uz Beograd su navedena još tri grada koja su sve samo ne popularne turističke zone. Ali ajde, želim da verujem da u svemu tome ima nečeg normalnog i logičnog.

[ToniAdams]

A ok, ako se dešava i u susednoj banana republici, ne može biti ozbiljno.

[Zis]

pa to, zabavljaju se ljudi, nema tu niš´ dublje...

 

[steins]

53 minutes ago, Redoran said:

Najava da će strani državljani patrolirati Srbijom kao policajci ne da znači nešto, nego predstavlja bombu godine pa kakva god dileja da je to izgovorila. Nije se sigurno zbunio pa to pomešao sa nekom međuvladinom komisijom ili zajedničkim naučnoistraživačkim radom. "Zajedničke policijske patrole" su veoma jasan termin, to se ne odvaljuje tek tako.

 

Tjah, da ne znaš o kakvoj se državi radi....

Ovo je tabloid-država - bitno je samo da se ispaljuju bombastični naslovi. A zamisli ovo - Kinezi nam pomažu u borbi protiv kriminala, pa Nas i Kineza 300 miliona itd itd ...

[namenski]

Polozaj, situacija Kine glede mogucnosti globalnog vojnog angazovanja, krece se u klasicnim ogranicenjima kontinentalne sile - sto Kina jeste - i njene nemogucnosti, da kao takva nastupi kao pomorska sila sto je bio jedini dosada poznati uslov za uspesno globalno delovanje, ma koliko taj global^tm bio mali: od Atine i Sparte, preko Kartagine i Rima, Britanije i Spanije, pa sve do Britanske imperije i Amerike kao pomorskih globalnih sila koje su zahvaljujuci pomorskoj moci to i postale.

Sto ce reci da se Kina nalazi pred prekretnicom pred kojom su se nalazile sve dosadasnje kopnene zivotinje, ali i - sva je prilika - nuzdom da taj problem pokusa da resi nekonvencionalnim sredstvima, dakle da skrajne Mahana i Kasteksa: da s jedne strane pokusa da izgradi ratnu mornaricu sposobnu za globalno delovanje, sto je posao koji zahteva cirka 50 godina i koji Sovjetskom Savezu nije posao za rukom od Gorskova, negde sredinom 50-ih, pa do kolapsa i to uz nezamislivo visoke troskove i pored niza revolucionarnih novotarija koje su ozbiljno zaljuljale postojece doktrine konkurencije.

Problem naravno nije samo u izgradnji dovoljnog broja ratnih brodova svake sorte: problem je nuzda uspostavljanja pomorskih komunikacija, ugrozavanja protivnickih, mreze povoljno postavljenih baza, ali i pre svega spsoobnosti da se pomorske komunikacije drze otvorenim, zastite od delovanja neprijatelja, inace lekcija koju je Zapad s teskom mukom savladao, nalazeci se barem u 2 navrata na ivici neuspeha.

To je, pored izgradnje plovece gvozdjurije, jos mnogo tezi i dugorocniji zadatak: podrazumeva, izmedju ostalog, i aktivnosti na stvaranju poprilicno siroke mreze saveznika, vojnih saveza, obaveza prema njima i kompromisa.

Sve u svemu, kineska (kontinentalna) doktrina pomorske moci, uz nepovoljan geografski polozaj Kine koji se tice slobode pristupa svetskom okeanu je jedno, nacini na koje ce Kina pokusati da resi taj problem je nesto sasvim drugo, ali je jedna cinjenica neporeciva, barem kada je u pitanju moderni svet: na kineskom primeru se belodano vidi koliko su danasnje vojne opcije suzene - Kina, na primer, vec danas moze da efikasno deluje u svojim pribreznim vodama, sto je prvenstveno defanzivna uloga. 

Da se krene u svetsko delovanje i sama sebe i potencijalnog protivnika dovodi pravo do - Dugmeta: svoje ogranicene pomorske kapacitete delegirane recimo negde na Bliski Istok, Afriku ili Juznu Ameriku, svejedno, moze da zastiti uslovno samo pretnjom posedovanja/upotrebe sredstava iz sopstvenog nuklearnog arsenala dovodeci pritom i potencijalnog protivnika na taj nivo odgovora bez ikakve medjufaze koja bi obema stranama dala priliku da se priberu i pokusaju da nadju kompromis kao svojevremeno SAD i CCCP u slucaju Kube.

Kada se tome doda povecanje broja zemalja koje poseduju nuklearno oruzje, dobija se jednacina uproscena do nivoa koji mogucu nedajboze upotrebu nuklearnog oruzja cini izglednijom kao vojnom opcijom vise nego ikada od kako se nuklearno oruzje pojavilo, na stranu floskula da puska na zidu i prvom cinu, mora da opali u trecem...

Ili, dugacije receno, moderni svet je iz faze u kojoj je samo posedovanje nuklearnog oruzja bilo dovoljna garancija za odvracanje, u fazu u kojoj ce to biti - njegova upotreba.

Da se i razmisljanja onih u ciji opis radnog mesta spada problematika o kojoj je rec krecu u tom pravcu pokazuju i skorasnja otkazivanja gomile konvencija i ugovora o kakvom-takvom ogranicavanju nuklearnog oruzja…

Srecan nam 6. avgust 1945. danasnji dan, kada je prva Bomba...

[Frank Pembleton]

Pa da, recimo da smo postali test poligon za Huawei: http://rs.n1info.com/Vesti/a472007/SHARE-Huawei-vec-postavio-kamere-za-video-nadzor-u-Beogradu.html 
 
Ili da Kinezi mogu dobiti koncesije u Srbiji bez raspisivanja tendera, jer imamo bilateralni sporazum sa njima. Mnogo šta prolazi neopaženo, pa tako i ovo...
 
 

Meni ovo sa Huaveijem I kamerama skandal ozbiljan...



... Shiit has hit the fan...

[mlatko]

Kooperacije kineske policije su pre par godina potpisane sa Francuskom, Spanijom i Italijom

https://www.agi.it/cronaca/pattugliamenti_congiunti_italia_cina-3960991/news/2018-05-29/

Od proslog leta dolaze kineski da patroliraju (nenaoruzani) zajedno sa italijanskim kolegama u 4-5 gradova (Rim, Milano, Firenze, Venezia i Prato gde imaju "tekstilnu koloniju") i "pruze pomoc u nevolji kineskim turistima". Reciprocno su i odabrani predstavnici italijanskih organa reda i mira da otputuju u 4 kineska grada u "ispomoc italijanskim turistima" mada tu ima mnogo aspekata u ovoj razmeni koje mi ne (zelimo da) znamo

Inviato dal mio Redmi 4 utilizzando Tapatalk

[namenski]

29 minutes ago, Frank Pembleton said:

Meni ovo sa Huaveijem I kamerama skandal ozbiljan...

Skandal i tuga su jedino cinjenice da nema ama bas nikakve reakcije kako javnosti, tako i struke^tm, cuvene nezavisne intelektualce da ne pominjemo.

Sve ostalo, Velika Kompanija, Vlada i ostale strukture^tm su u fazonu tako je svuda u svetu...

Zato sto jeste tako svuda u svetu.

 

Najrazvijeeniji deo sveta i njegova populacija pristaju da budu nadzirani danonocno, da zive zivot instagrama, fejsbuka ili kako se vec zovu sve te novotarije koje su izlaganje i pristajanje na izlaganje svakog trenutka sopstvenih zivota ucinile svakodnevicom i jos malo pa pozeljnim obrascem ponasanja.

Sitnice zarad kojih se do juce lila krv poput zastite svetog prava na privatnost, individualnih sloboda i ostalo vise niko ne pominje, a borba protiv terorizma i ostali kao bajagi beenefiti od pojacanog nadzora dobro dodju Velikom bratu kao izgovori.

Orvel se u 1984. zajebao utoliko sto je njegov Veliki brat imao posla sa pojedincima koje je trebalo pojedinacno otkrivati i loviti, pa potom temeljno prevaspitati: danasnji Veliki brat je to obavio mudrije: prethodno je umrtvio masu, imobilisao je, udario joj razne narkoze putem takozvanih medija i dobio idealno krdo beslovesnih idiota koji bivaku kuvani i skuvani poput one cuvene zabe.

I jos su pritom srecni u ubedjenju da zive u najboljem od najboljih svetova.

[papapavle]

7 hours ago, namenski said:

Orvel se u 1984. zajebao utoliko sto je njegov Veliki brat imao posla sa pojedincima koje je trebalo pojedinacno otkrivati i loviti, pa potom temeljno prevaspitati: danasnji Veliki brat je to obavio mudrije: prethodno je umrtvio masu, imobilisao je, udario joj razne narkoze putem takozvanih medija i dobio idealno krdo beslovesnih idiota koji bivaku kuvani i skuvani poput one cuvene zabe.

I jos su pritom srecni u ubedjenju da zive u najboljem od najboljih svetova.

Haksli je mnogo tačnije predvideo sve ovo: https://highexistence.com/amusing-ourselves-to-death-huxley-vs-orwell/

[nera]

8 hours ago, mlatko said:

Kooperacije kineske policije su pre par godina potpisane sa Francuskom, Spanijom i Italijom

https://www.agi.it/cronaca/pattugliamenti_congiunti_italia_cina-3960991/news/2018-05-29/

Od proslog leta dolaze kineski da patroliraju (nenaoruzani) zajedno sa italijanskim kolegama u 4-5 gradova (Rim, Milano, Firenze, Venezia i Prato gde imaju "tekstilnu koloniju") i "pruze pomoc u nevolji kineskim turistima". Reciprocno su i odabrani predstavnici italijanskih organa reda i mira da otputuju u 4 kineska grada u "ispomoc italijanskim turistima" mada tu ima mnogo aspekata u ovoj razmeni koje mi ne (zelimo da) znamo

Inviato dal mio Redmi 4 utilizzando Tapatalk
 

 

Ima i da su agencije koje rade sa kineskim turistima u Srbiji morale da daju izjavu da ce pratiti i sprecavati turiste da pobegnu. Zvuci sa je ovo samo dodatak na taj deo price.

[mlatko]

 
Ima i da su agencije koje rade sa kineskim turistima u Srbiji morale da daju izjavu da ce pratiti i sprecavati turiste da pobegnu. Zvuci sa je ovo samo dodatak na taj deo price.

e i to mi je palo na pamet, ima tu mnogo ilegalnih stvari oko tranzita kineza po evropi. A pravo da ti kazem, meni su (skoro) svi isti a nisam jedini koji to kaze...

Inviato dal mio Redmi 4 utilizzando Tapatalk

[namenski]

1 hour ago, papapavle said:

Haksli je mnogo tačnije predvideo sve ovo: https://highexistence.com/amusing-ourselves-to-death-huxley-vs-orwell/

Moze biti, ne znam, bojim se samo da nam pokusaji nalazenja odgovora u literaturi nekih proslih vremena ne skrene paznju sa drugih, novih, do sada nepoznatih izazova koje necemo umeti da prepoznamo ili cemo, kako smo vec kao vrsta uobicajili - okasniti.

I prilika koje kao civilizacija mozda propustamo: posle Gutenberga, Internet je verovatno (bio) najrevolucionarnija prilika, a sva je prilika da je dospeo u korporativne kandze i sve vise referira^tm, kada smo vec na literaturi na: Pohl, Kornbluth, The Space Merhant, na srpski odlicno prevedeno kao Reklamokratija, a nije zgoreg prisetiti se ni Velsovih Eloia i Morloka…  

 

Voneguta i neke njegove mastarije^tm poput one u Player Piano, sa deindustrijalizovanom Amerikom takodje...

 

 

[eumeswil]

1 vr txt

 

 

Hong Kong’s Fight for Life

 

More than any previous Hong Kong protest, the 2019 anti-extradition movement embodies bitter anguish over the city’s place in a world that no longer seems to need it. In the twenty-two years since the former British colony’s sovereignty was transferred to China, Hong Kong has justified its in-between existence by interfacing Western neoliberal globalism with China’s statist authoritarian capitalism.Life under this coercive bargain has not been easy: the same state-business collusion that makes Hong Kong a famed financial hub—and a prime outlet for mainland Chinese capital—has also left the city with one of the highest Gini coefficients in the world, where one in five people live below the poverty line, where skyrocketing rents mean the average college graduate must now save their entire salary for thirteen years just to afford a down payment for an apartment. But even ordinary Hong Kongers believed that their culture, language, and ways of life might be kept precariously intact as long as the city continued being a “window to the world” for China’s elite. That was surely preferable to being swallowed whole.

Now that window is closing. China no longer depends on Hong Kong, which means the West no longer does either. It feels almost absurd to recall the hopes of Hong Kong’s progressive politicians of the 1990s—a time when Hong Kong’s GDP equaled as much as one-fourth of China’s—that the city might one day bring liberal democracy to the mainland. Today China’s GDP is over thirty times greater than Hong Kong’s, and China is the one remodeling Hong Kong in its own image. In the last two decades, Beijing has systematically captured Hong Kong’s most powerful institutions, paid off oligarchs, consolidated monopolies, and rammed through white-elephant infrastructure projects—recycling the machinery left by Hong Kong’s colonial ex-rulers to achieve its authoritarian ambitions.

Hong Kongers have responded to these changes with a mix of indignant protests and resigned accommodation, while holding out hope for an eventual political solution. The heartbreaking failure of the 2014 Umbrella Movement—in which protesters staged massive street occupations for seventy-nine days to demand universal suffrage—dealt a shocking blow to this expectation. The increasingly merciless police violence, publicly endorsed by Beijing, that has met this year’s protests confirms Hong Kongers’ most dreaded fear: that their lives are irrelevant to the central authorities’ plan for the city’s future.

There is a common saying among some protesters: 「自己香港自己救 」—loosely, “We alone can save our Hong Kong.” Like so many Hong Kong slogans, the phrase speaks in multiple registers: it is both a rallying call and a pained observation of the city’s existential isolation. In the same way, it points to the impotence of global neoliberalism and its empty promises to safeguard “freedom” in (wealthy) societies everywhere. Contrary to China’s propagandistic accusations that the Hong Kong protests are being propped up by nefarious Western agents, there is little indication the West craves any involvement. Even as protesters have made desperate attempts at “people’s diplomacy”—flying foreign flags, buying global newspapers ads, lobbying officials—British and American politicians have offered no more than a couple tweets, muted statements, and occasionally, symbolic legislation, much of it undermined by Donald Trump blurting out what others have been too polite to say out loud: that the protests are “riots,” and “China could stop them if they wanted.”

That the globalist gods won’t even answer the distress signals of this Asian capitalist citadel should be the clearest example yet of what oppressed people around the world have long known: neoliberalism has never been a framework for transnational solidarity as much as a self-serving logic of global exploitation. To the extent that conscious observers, in Hong Kong and elsewhere, harbor reluctance to give up on the post–Cold War fantasy of free-market world peace, it is due to the lack of viable alternative frameworks.The crisis in Hong Kong demonstrates that neoliberalism is declining not because progressives are winning, but because it is being supplanted by a newer, more efficient ideology of authoritarian capitalist violence that is consolidating power everywhere against an alarmingly fragmented opposition. And it shows just how dangerous the world has become due to the lack of a coherent international left position.

For today’s Hong Kongers, there are no obvious escape routes, no postcolonial models of self-determination, that would set the city free from the grip of Chinese state power. Even the protests’ most popular slogan, 「光復香港，時代革命」 (often translated as “liberate Hong Kong, revolution of our times”) is ideologically muddled: the verb 光復 can also mean “restore” or even “retrocess,” making it unclear whether it looks forward or backward. To pull through, Hong Kong’s people must find a way to reclaim their historical agency and develop a positive vision for their own home. At the same time, it is imperative that the international left work with Hong Kongers to form a new analysis that does not simply transpose regurgitated Western frameworks onto Hong Kong’s condition, but dares to reimagine an anti-capitalist, anti-authoritarian politics of survival from the perspective of this in-between place.

To do so would require remaking the world. This kind of solidarity from American leftists would include disestablishing the United States’ key role—from the Marshall Plan through the Washington Consensus and beyond—in creating and maintaining a postwar geopolitical system that has intentionally overridden the aspirations of Third World self-determination with the logic of global neoliberalism. British leftists can start by demanding their government take responsibility for the damage wrought by their former colonial systems, which have become potent tools of extraction and oppression in the hands of the new authoritarians.

A tiny border city of 7 million people cannot singlehandedly dismantle the hegemonies that ensnare it. But its struggle at this critical moment should be an urgent call for all leftists to help undo those structures—while rethinking the organization of societies beyond the capitalist model of nation-states. Then, perhaps, the people of Hong Kong would be able to join in building what Bernie Sanders has called the “international progressive front“—and, as he writes, “do everything that we can to oppose all of the forces, whether unaccountable government power or unaccountable corporate power, who try to divide us up and set us against each other.” From the death of this neoliberal city, an emancipatory new history could be born.