Jump to content
IGNORED

zakon o radu, posledice, kritike i (retke) pohvale


Ravanelli

Recommended Posts

75% materijalnih sredstava i resursa kojima sindikati raspolažu se troši na sudske procese koje članovi vode protiv poslodavaca ili države zbog različitih formi kršenja zakona o radu a broj tih procesa se meri u desetinama hiljada
Pretpostavljam da ovu brojku od 75% nisi napamet bupnuo, odnosno da raspolažeš adekvatnim informacijama. Pa bih te pitao, da li sindikati (ili sindikat čiji si član i kome plaćaš članarinu) zastupa tvoje interese? Da li imaš osećaj da članarina ide tamo gde treba, u prave svrhe?
Link to comment
  • Replies 1.5k
  • Created
  • Last Reply

Top Posters In This Topic

  • Budja

    166

  • Dagmar

    115

  • Аврам Гојић

    71

  • Indy

    71

Top Posters In This Topic

Posted Images

Zakon o raduKada je reč o najavljenim izmenama Zakona o radu, prvi potpredsednik vlade smatra da je potreban dijalog sa sindikatima, sa kojima očekuje da će biti postignut kompromis.- Ja sam u ovoj državi video svakojake napise o tome da neće biti para za godišnje odmore, da neće biti ne znam čega, mi i dalje imamo samo nacrt. Želimo ponovo da razgovaramo i sa sindikatima, sa svima, da otvorimo dijalog - rekao je Vučić.On smatra da bi zakon o radu trebalo doneti uz saglasnost svih važnih društvenih činilaca, da bi se napravio konsenzus, što je moguće širi, iako to, kako kaže, neće biti nimalo lako, jer će to ići u prilog razvoja i napretka srpske ekonomije.- Ne donosi to niko zato što želi da učini nažao radnicima, poslodavcima ili bilo kome, već ako možemo da napravimo bolji poslovni ambijent za investiranje u našu zemlju ići ćemo sa tim - kaže Vučić.http://www.blic.rs/Vesti/Politika/432648/Vucic-Po-rastu-BDP-Srbija-medju-prvih-10-zemalja-u-Evropi
Link to comment

Iskusno. Pusti da se priča zakotrlja, on je kao neuključen. Sačeka reakcije. Formuliše državotvorni stav (koji obično ne znači ništa).

jpeg

Link to comment
Moja spekulacija, ali zaista samo spekulacija, je da su sindikati u startu legli na rudu kao i sve druge institucije, ali da je sada počelo da se diže ozbiljno radničko nezadovoljstvo, pa su morali da počnu nešto da rade.
Ja mislim da je išlo obrnuto - prvo su se rukovodstva sindikata pobunila jer im se nisu dopadale izmene koje se tiču njihovog statusa, pa su onda krenuli da podstiču radničko nezadovoljstvo. Mislim da je to išlo tako od vrha, jer mislim da pre toga prosečni radnik nije mnogo obraćao pažnju na novi predlog zakona o radu. Sindikalne vodje su zatim podstaknute od strane raznoraznih koji buše Radulovića u medijima zbog stvari nevezanih za zakon o radu.Sent from my HTC Legend using Tapatalk 2
Link to comment

Ja nisam član sindikata jer u mom kolektivu ne postoji želja da se formira sindikalna organizacija. Ali sticajem okolnosti znam kako funkcioniše 1 reprezentativni sindikat. Ne branim nikoga a priori ali sindikati u celoj ovoj priči nisu problem. Sindikati imaju nekoliko uloga koje su uspeli sebi da izbore (ne zaboravite da mi ovde nismo imali prave sindikate koji su se godinama razvijali u kapitalizmu, širili uticaj i članstvo, pronalazili načine da pritiskaju vlast i poslodavce, već jednog komunistiščkog mastodonta i nekoliko manjih o-ruk sindikata organizovanih oko opozicije kasnih 90-tih): uspeli su da se izbore za to da se sa reprezentativnim sindikatima pregovara oko uslova kolektivnog ugovora (kako opšteg tako i pojedinačnih, na granskom nivou i na nivou preduzeća), uspeli su da uđu u upravne i nadzorne odbore pojedinih državnih institucija, fondova kao i u socio-ekonomski savet i uspeli su da izboksuju zakon o radu koji je na papiru dosta dobar za radnike. Članovi sindikata, daklem oni koji su svojevoljno pristali da se angažuju i da plaćaju članarinu, svoj odnos prema sindikatu grade na osnovu onoga što ovi uspeju da za njih isposluju. A oni svi obezbeđuju pravnu zaštitu svojim članovima, dakle plaćaju advokate u parnicma koje članovi povedu protiv poslodavca ukoliko je poslodavac po proceni sindikata prekršio zakon o radu. Ti troškovi su ogromni i, verovali ili ne gutaju najveći deo sindikalnih budžeta. Ali je ova zaštita zagarantovana. Takođe, u pojedinim slučajevima, sindikati su uspeli da obezbede odlične kolektivne ugovore u pojedinim firmama (ovo je nažalost više izuzetak nego pravilo ali nije tako retko - npr. u Ujedinjenim srpskim pivarama). Bolje bi bilo kada bi svi sindikati koordinisali svoj nastup i borili se za uslove zajedno. Sindikati nisu krivi što sudski proces koji treba da traje 6 meseci po zakonu u realnosti traje 6 godina ili što neko jednostavno prestane da isplaćuje plate a niko ga zbog toga ne hapsi i procesuira.EDITet pejsiet hazardJednostavno nije tačno. SNS otkad je došao na vlast ne jebe sindikate 2% i zabole ih, narod je uz njih.

Edited by Arbeitmann
Link to comment

Razumem da su troškovi pravne zaštite članova najveća stavka na rashodnoj strani. Jako mi je drago što je tako. Uloga sindikata je upravo to; po meni, to je mnogo važnije nego pregovaranje uslova rada koji treba da idu iznad onoga što je zakonom propisano. Prava zaštita koju bih, da sam član sindikata, očekivao je da zaštite onaj moj minimum garantovanih prava. A ovo ostalo je nadgradnja. Zaposleni je najnemoćniji kada mu se uskrate prava i kada se suoči sa problemom da ne može da finansira parnicu. Rekavši to, moram da upitam, koja je korist za članove sindikata, a i za građane, u tome što su predstavnici sindikata "uspeli su da uđu u upravne i nadzorne odbore pojedinih državnih institucija, fondova"?

Link to comment
Rekavši to, moram da upitam, koja je korist za članove sindikata, a i za građane, u tome što su predstavnici sindikata "uspeli su da uđu u upravne i nadzorne odbore pojedinih državnih institucija, fondova"?
Pa to je valjda potpuno jasno. Imaju priliku da utiču na donošenje odluka tih institucija u korist svojih članova. Za to i služe. Što se tiče koristi za građane, za to bi trebalo da ih ne bude previše briga. Za interese građana utim institucijama se brinu predstavnici državnih organa valjda.
Link to comment
Ja mislim da je išlo obrnuto - prvo su se rukovodstva sindikata pobunila jer im se nisu dopadale izmene koje se tiču njihovog statusa, pa su onda krenuli da podstiču radničko nezadovoljstvo. Mislim da je to išlo tako od vrha, jer mislim da pre toga prosečni radnik nije mnogo obraćao pažnju na novi predlog zakona o radu. Sindikalne vodje su zatim podstaknute od strane raznoraznih koji buše Radulovića u medijima zbog stvari nevezanih za zakon o radu.
+1000Ovde se uporno diskutuje o limitiranju radničkih prava, a zanemaruje politički kontekst; Dačić je ideju o zaštićenom javnom sektoru praktično pretvorio u svoje političko vjeruju i sve se priče dalje vrte oko tog zabrana. Na zaposlene u privatnom sektoru se niko i ne osvrće, niti se oni oglašavaju, jer su ionako svi pod ugovorima. Kada su pre pet godina stotine hiljada privatnika i njihovi zaposleni gubili radna mesta, to nikoga nije interesovalo, niko se nije potrudio da im otvori kreditne linije za preživljavanje, niti plati zaostale dažbine prema državi. Tad se ćutalo. Ne sećam se nijednog gesta solidarnosti, prosto se računalo da će se već nekako snaći.U tom vremenu napravljena podela postoji i danas, te se nemojte čuditi što privatni sektor nema nikakvu empatiju za radništvo ugroženo budžetskim rezovima. Štaviše, postoji jedna potmula naklonost prema toj vrsti budžetskih ušteda, utišana iz čiste pristojnosti.Ljudi jednostavno nemaju osećaj da se javni sektor bori za zajedničku stvar, već samo za veći deo zajedničkog kolača.
Link to comment
Naravno da se bave sobom, tj. svojim članovima? Čime bi trebalo da se bave? 75% materijalnih sredstava i resursa kojima sindikati raspolažu se troši na sudske procese koje članovi vode protiv poslodavaca ili države zbog različitih formi kršenja zakona o radu a broj tih procesa se meri u desetinama hiljada. Gro para kojima sindikati raspolažu su od članarina (SSSS je u mnogo boljem položaju jer im se ne naplaćuju prostorije u Domu Sindikata). Samo su dva sindikata u Srbiji reprezentativna (SSSS i UGS Nezavisnost) i to se određuje prema broju članova. I prethodna vlast je pokušavala da razjebe socio-ekonomski savet time što su mimo pravila pregovarali sa raznim ASNS-ovima ili ovim novim SPS-ovskim kreaturama, a ova je u potpunosti uspela i to tako što je jednostavno rešila da ih ignoriše. Razgovori koji su vođeni o novom kolektivnom ugovoru i o nacrtu zakona o radu su jednostavno pali u vodu - Radulović ima svoj predlog i oni će ga usvojiti u skupštini ukoliko PPV uspe da zavrne jaja Dačiću. Za sindikate ih zabole. To jest, ko se buni taj je protiv našeg Vebera spasitelja.
odlicno ako je tako, mada i dalje imam problem sa tim da ako je neko predsednik sindikata u firmi ne moze da bude otpusten. no, ogradila sam se vec da nisam dovoljno upucena u sveukupne aktivnosti sindikata i da ono na sta sam naisla otkako sam, zbog svoje guzice, pocela da se interesujem za vise detalja, nije bilo ohrabrujuce.ali evo, naidjoh opet na zanimljiv izvestajsa javne rasprave o zakonu o strajku, koji je deo paketa, odrzane u julu prosle godine. na nekoliko mesta se pominje da su predstavnici pomenuta dva reprezentativna sindikata u radnoj grupi za izradu zakona o radu.
Glavni junaci te vesti su predstavnici reprezentativnih sindikata, isti oni koji učestvuju u radnoj grupi za izradu (sramnog) nacrta Zakona o štrajku, isti oni koji već mesesima sede u vladinoj radnoj grupi za izradu predloga Zakona o radu.
okej, ovo sto linkujem jeste suparnicki mali sindikat koji je u povoju, sudeci po stavovima vrlo levo orijentisan, ali je to u ovom slucaju manje vazno. verovatno se moze proveriti da li su zaista ta dva reprezentativna sindikata ucestvovala u pripremi, za koju saznajemo da je pocela ako ne pre, onda bar u julu, a svoje prve negativne komentare daju na dan kada treba da pocne javna rasprava.ne bih da teram mak na konac i zaista mi je vise nego drago ako cine toliko na zastiti svojih clanova, ali sam sklona da poverujem (opet, bez argumenata sem iskustva zivota u srbiji) da je ovaj komentar tacan.
Dva reprezentativna sinidikata su već duže vreme u šizofrenoj poziciji. .U radnim grupama pričaju i rade na dobrobit države i poslodavaca a ostatak vremena provode kao borbeni sindikalisti.
Link to comment
U tom vremenu napravljena podela postoji i danas, te se nemojte čuditi što privatni sektor nema nikakvu empatiju za radništvo ugroženo budžetskim rezovima. Štaviše, postoji jedna potmula naklonost prema toj vrsti budžetskih ušteda, utišana iz čiste pristojnosti.Ljudi jednostavno nemaju osećaj da se javni sektor bori za zajedničku stvar, već samo za veći deo zajedničkog kolača.
Jeste, tako mi iz privatnog sa slamom umesto mozga potmulo navijamo da otpuste ili makar još zagorčaju bahati život svih poznanika, rodbine i prijatelja koji rade u školama, satiru se u neopremljenim bolnicama i slično. Cause there is line between us! Uncrossable! :fantom: Isto se nadamo i da bi mogli malo da saseku penzije i tako još povećaju dotacije penzionerima o kojima brinemo.Mada kapiram da oni koji su u ovom svetu u u se, na se i poda se modu, svakako imaju ove potmule simpatije.
Link to comment

Create an account or sign in to comment

You need to be a member in order to leave a comment

Create an account

Sign up for a new account in our community. It's easy!

Register a new account

Sign in

Already have an account? Sign in here.

Sign In Now
×
×
  • Create New...