Superkapitalizam

[Indy]

Ima to elemente cargo cult-a. Gledamo u najbogatije, i (možda i nesvesno) trudimo se da ih oponašamo. Štaviše, dosta onog "self-helpa" i "personal developmenta" je i bazirano na tome da treba odmah sada da se ponašaš kao da si bogataš, e da bi to i postao. To je magijsko mišljenje (ali je još uvek dosta na snazi u pristojnom društvu).Zato se malčice ne slažem s Arbajtmenom, mislim da mnogi ljudi nemaju to u sebi, tu beskrajnu prohtevnost (čak eto i gurui self-helpa moraju da ih u tome "treniraju". Think big i tome slično. Ima kod onog Tony Robbinsa gde te eksplicitno podučava da se nikako ne smeš zadovoljiti sa onim što je udobno i dovoljno, nego moraš da išteš megagigaveliko, i u smislu očekivanja od sebe, ali i te kako i u smislu materijalnog bogatstva).

[Gandalf]

http://www.spiegel.d...8109-druck.html

In his extensive study "The Slumbering Masses. Sleep, Medicine and Modern American Life," anthropologist Matthew Wolf-Meyer shows that the original puritanical and functional attitudes about sleep, oriented toward usefulness, "continue to shape the understanding of sleep in America today," and that medical sleep research in the United States long aimed to "make sleep American by intensifying interests in its efficiency and management."Today Americans suffer from a chronic sleep deficit. The National Sleep Foundation has found that many people sleep less during the week and make up for it on weekends. The consequence is a growing abuse of sleeping pills and an increase in admissions to sleep clinics. Sleep, like many of life's other challenges, is now seen as a management problem, one that is fundamentally fixable with rational means, which, in the case of sleep, often means medication.Everything remains subordinate to efficiency and productivity. Capitalism is systematically turning night into day. Everything has to be available 24/7, without interruption, because there could always be someone with a desire to consume something, a desire that must be satisfied. The unlucky souls who work in Indian call centers are forced to sacrifice their nights to their jobs, which revolve around the timing of life in the West. Global capitalism is colonizing sleep.

Edited June 29, 2013 by Gandalf

[Indy]

Capitalism is systematically turning night into day. Everything has to be available 24/7, without interruption, because there could always be someone with a desire to consume something, a desire that must be satisfied.

Ovo je tacno, mada mislim da je glavni razlog za to kompeticija. Egzekutiva i senior menadzeri imaju posao da naprave kompetitivniju masineriju usluge u odnosu na takmace; to je lako izvesti ako boraniju (tj. radnike/nizi menadzment) gurnes u gotovo nemogucu poziciju - ako se oni tu ne snadju, zamenices ih drugima (nezaposlenih uvek ima, ako ne kod kuce, onda u 3.cem svetu). To je taj risk shifting uvek prema malom coveku.

[Indy]

Ovo je malcice trolovanje sopstvenog topika, ali zelim negde da okacim ovaj link (sa bloga Bele Kuce, of all places). Posto je prepun zanimljivih i, cenim, faktualnih, grafikona.

[hazard]

Everything remains subordinate to efficiency and productivity. Capitalism is systematically turning night into day. Everything has to be available 24/7, without interruption, because there could always be someone with a desire to consume something, a desire that must be satisfied. The unlucky souls who work in Indian call centers are forced to sacrifice their nights to their jobs, which revolve around the timing of life in the West. Global capitalism is colonizing sleep.

Pa sad. Oduvek su postojale nocne smene, stvari koje rade nonstop, ljudi koji su ,,nocne ptice'' itd.... Zapravo, ako je verovati ovom interesantnom clanku, ideja je da neprekinuto osmocasovno spavanje normalno proizvod je modernog, industrijskog, zasto ne i kapitalistickog drustva.Sto se tice indijskih kol centara, oni koji su tu da pruze uslugu 24/7 dok je na Zapadu noc, zapravo to rade tokom dana tamo gde su. Ne vidim razlog zbog kog neki IBM ili Microsoft ne bi slali poziv iz Evrope tokom dana u npr. bugarski ili srpski kol centar, a tokom noci (u Evropi) u neki u Indiji. Ja bi se cak kladio da oni to vrlo verovatno i rade.

[Indy]

Ma, jedino ako se radi o "pruzanju usluge". Deo sam tog sistema, tako da prilicno dobro znam da se radi o risk shiftingu, a ne poboljsanju usluge musteriji. To je samo iluzija.Sent from my iPhone using Tapatalk

[Indy]

Evo "lepog" primera kako to moze da izgleda u praksi. Ovo je za McDonalds u USA, ali to "tesno mi ga skroji, nane" daleko od toga da vazi samo za McD i "omladinske" poslove. Potpuno regularno se podrazumeva da ce "neko drugi" da pokrije razliku izmedju onoga sto (obicno multinacionalnoj) kompaniji igra kao stopa koju mogu da plate, a da pritom ostvaruju zeljeni profit, i sto je de facto potrebno za bioloski opstanak. U sustini, njih ne zanima ko i sta je taj "neko drugi" (da li je drzava, supruznik, roditelji, drugi posao, zaliha ustedjevine, whatever....) Medju stotinama hiljada (milionima) onih koji pretenduju na taj posao, uvek ce se naci neko ko moze da se snadje s tim sto se placa, one way or another. To je ono sto se zove "race to the bottom". Uvek ima ko ce da radi za manje, makar onaj sto zivi u prikolici.

In what appears to have been a gesture of goodwill gone haywire, McDonald's recently teamed up with Visa to create a financial planning site for its low-pay workforce. Unfortunately, whoever wrote the thing seems to have been literally incapable of imagining of how a fast food employee could survive on a minimum wage income.

...it's possible that McDonald's and Visa meant this sample budget to reflect a two-person household. That would be a tad more realistic, after all. Unfortunately, the brochure doesn't give any indication that's the case. Nor does it change the fact that most of these expenses would apply to a single person. Of course, minimum wage workers aren't really entirely on their own, especially if they have children. There are programs like food stamps, Medicaid, and the earned income tax credit to help them along. But that's sort of the point. When large companies make profits by paying their workers unlivable wages, we end up subsidizing their bottom lines.

[Indy]

New Report Shows How Walmart Forces Its Employees to Live on the Dole

Walmart's wages and benefits are so low that many of its employees are forced to turn to the government for aid, costing taxpayers between $900,000 and $1.75 million per store, according to a report released last week by congressional Democrats.

U drugim, nevezanim, vestima... (od malo ranije)...

Alice Walton, one of the four heirs to Sam Walton's Walmart fortune, made more than $400 million on Wednesday.

[hazard]

I onda gikovi mrze Bila Gejsta i Majkrosoft. Gejts, osim sto je poklonio 99% svog bogatstva u dobrotvorne svrhe, nikada nije izrabljivao radnike na ovaj nacin. Mislim, siguran sam da ce mnogi u Majkrosoftu da se pozale kako rade 80 sati nedeljno i kako je tempo ludacki, ali za razliku od ovih volmartskih jadnika, oni bar rade za vise nego pristojne tj. sasvim odlicne plate.Volmart je zlo.Ovi primeri inace nisu toliko za temu "superkapitalizam" koliko za temu "socijalizam za bogate". Bankrotirali smo? Nema frke, stizu pare iz budzeta. Prezaduzeni smo? Nema frke, evo drzava ce da nas razduzi. Ne placamo svoje radnike dovoljno da bi preziveli? Nema frke, evo drzava ce da da socijalu...Jedna od glavnih kritika jugoslovenskog socijalizma te post-socijalistickog srpskog javnog sektora je taj sto drzava nonstop sipa pare u gubitase. Danas su to subvencije i drzavni krediti gubitasu Jatu, do pre 5 godina Zastavi, a nekada je to bilo "spajanje" gubitaskih i neuspesnih OURova sa uspesnim i profitabilnim.A sada vidimo kako se to isto masovno desava na Zapadu i to u privatnom sektoru. Ajde kada se radi o nekoj firmi koja je stvarno otisla u kurac a zaposljava desetine hiljada ljudi (tipa GM, Krajsler) nego sad vidimo da se "pomaze" firmama koje su profitabilne i ciji vlasnici inkasiraju milione po minutu.Idemo ka nekakvom mutantu od sistema koji se moze jednako kritikovati i sa leve i sa desne strane; tj. na ovom forumu bi ove primere koje Indy postavlja jednako mogli da cerece i kim philby i Anduril i da se covek i sa jednom i sa drugom kritikom u sustini slozi. Ako je socijaldemokratija i tzv. evropsko socijalno trziste pokusaj (ma koliko na trenutke neuspesan ili cak prevazidjen) da se nadje sredina koja je "the best of both worlds", ako se ceo svet volmartizuje imacemo sredinu koja je "the worst of both worlds".

[Indy]

Superkapitalizam je u (sve vecem) odsustvu regulacije. Sve je dozvoljeno u ime efikasnosti, ili omiljene desnokrilne izborne krilatice "jobs jobs jobs".A kako to izgleda u praksi, evo bas sad pise Guardian (a pisem i ja nesto slicno na Vocapu... ja sam bas na tome sto Englezi zovu 0-hour contract. To se ovde tako ne zove, ali je to.) Nije problem sto to uopste postoji, problem je sto nema (skoro?) nikakve regulacije i takav pristup postaje zdravo dominantan - u Guardian-ovom clanku se spominje 80 ili 90% zaposlenih na takvim kontraktima. To je bolest. Propas srednje klase, prekarijat, ju nejm it.

[Shan Jan]

^^ Pa napad je prevashodno s leva jer problem nastaje zbog nedostatka drzavnog uplitanja. Ako sam dobro shvatio, nije volmart trazio da se njegovim radnicima daje socijala vec je iskoristio manjkavost sistema (kapitalista i treba da tezi vecem profitu). Drzava mora vise da pomogne slabije, sto bi rekli ovi ameri less fortunate, ne bi li se stvorilo koliko-toliko prihvatljivo drustvo. Najveci tu problem po meni je sto cak i neko samoorganizovanje (tipa gradjevinske/poljoprivredne zadruge, privatni penzioni fondovi, medical aid, bilo kakvo deljenje...) je nesigurno (a poenta mu i jeste da organizuje neku vrstu sigurnosti) zbog nedostatka regulacije. Drzava prosto mora da uzme pod svoje ono sto je davno dala.

[Indy]

Nemoj da si naivan, gde Walmart "nije trazio"? Inace, sta ti mislis da politicari rade u Washingtonu? :D (Kao i drugde gde sede nasi demokratski izabrani predstavnici.)

[Anduril]

^^ Pa napad je prevashodno s leva jer problem nastaje zbog nedostatka drzavnog uplitanja. Ako sam dobro shvatio, nije volmart trazio da se njegovim radnicima daje socijala vec je iskoristio manjkavost sistema (kapitalista i treba da tezi vecem profitu). Drzava mora vise da pomogne slabije, sto bi rekli ovi ameri less fortunate, ne bi li se stvorilo koliko-toliko prihvatljivo drustvo. Najveci tu problem po meni je sto cak i neko samoorganizovanje (tipa gradjevinske/poljoprivredne zadruge, privatni penzioni fondovi, medical aid, bilo kakvo deljenje...) je nesigurno (a poenta mu i jeste da organizuje neku vrstu sigurnosti) zbog nedostatka regulacije. Drzava prosto mora da uzme pod svoje ono sto je davno dala.

Upravo obratno.Problem je drzava i socijalizacija gubitaka kao sto je naveo Hazard a sve preko pravila koje direktno pisu razne korporacije.U SAD recimo drzava pomaze sve veci deo populacije koja radi.Na taj nacin se subvencionisu pre svega Volmart i slicna zgadija.Drugi problem je sto oni ne placaju isti nivo poreza kao i drugi na sve prihode, itd.Razlicita pravila za razlicite ljude uvek stvaraju navece socijalne razlike. Edited July 29, 2013 by Anduril

[Indy]

Evo kreatora termina iz naslova teme, ovo je od pre 5 godina. Pocetak je na 8:00, a pravi pocetak na negde 20:00 (ovo pre toga je uvod + komentari na recesiju 2008). Zabavan chova, a i poucan.http://youtu.be/bMjdqJrujxE

[hazard]

Superkapitalizam je u (sve vecem) odsustvu regulacije. Sve je dozvoljeno u ime efikasnosti, ili omiljene desnokrilne izborne krilatice "jobs jobs jobs".A kako to izgleda u praksi, evo bas sad pise Guardian (a pisem i ja nesto slicno na Vocapu... ja sam bas na tome sto Englezi zovu 0-hour contract. To se ovde tako ne zove, ali je to.) Nije problem sto to uopste postoji, problem je sto nema (skoro?) nikakve regulacije i takav pristup postaje zdravo dominantan - u Guardian-ovom clanku se spominje 80 ili 90% zaposlenih na takvim kontraktima. To je bolest. Propas srednje klase, prekarijat, ju nejm it.

Pa nije problem u odsustvu regulacije, vec kakve. I sam gore linkujes sta je Volmart trazio - u Americi se regulacije cesto tako pisu da odgovaraju tim velikim korporacijama. A njima ne odgovara nuzno manjak regulacije, vec regulacija koja direktno njima daje nekakvu korist.Ono sto mene najvise frapira je odsustvo mere kod tih superdupermilijardera tipa Voltona. Henri Ford je imao onu cuvenu izjavu da neko ko radi kod njega u fabrici mora da bude u stanju od svoje plate da kupi auto koji se proizvodi; danas ta svest kao da iscezava - ide se logikom da ce dati drzava iz budzeta ili ce banka dati kredit.